|
Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Zag
Kia
Tajna dru�tva
Tekst
5
Ekosfera
Putopisi
Lepota planete
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Kontakt

|

Tajna dru�tva
5
Ru�a i Krst -
Nikad
zavr�ena priča
Autor: Kristofer Mekinto�
Izvor: The Rosicrucians, Weiser
Books, Boston
Slike:
Memorial Library,
University of Wisconsin-Madison
10.01.2011
Koja je korist baklji, svetla i
lupe,
onima koji ne �ele videti?
Heinrich Khunrath
Istorija
koju sam skicirao u svojoj knjizi "Rozenkrojceri -
istorija, mitologija i rituali ezoteričnog
reda" oslikava Ru�u i Krst kao fenomen koji je čudesno
te�ko kategorizovati. Ru�a i Krst
nisu religija, budući da su ih
njeni sledbenici često praktikovali
rame uz rame s hri�ćanstvom i drugim religijama,
smatrajući je dodatkom radije nego zamenom. Rozenkrojceri
nisu kult, budući da to implicira ne�to prespecifično
i prolazno. Nije to ni filosofija,
budući da je prenebulozno i neuhvatljivo dati joj taj naziv. Jo� jedna nagla�ena
karakteristika Ru�e i Krsta je činjenica, spomenuta u
uvodu moje knjige, da je nastala iz nagle pojave namerno kreirane mitologije.
Intelektualno-duhovna matrica kojoj mo�da ponajvi�e
nalikuje je slobodno zidarstvo, s
kojim, kako sam pokazao, ima određenih povezanosti,
iako puni opseg tih veza ostaje nejasan. Mi znamo da
su rozenkrojcerski elementi, u stvari, bili pridodati
slobodnom zidarstvu u 18. veku, te da i dalje postoje
u obliku Rose Croix slobodnog zidarstva kao i u Societas Rosicruciana. Ali veza
mo�e ići čak i puno dalje u pro�lost. Mo�da
je upravo rozenkrojcerski katalizator doneo promenu
operativnog u spekulativno slobodno zidarstvo. Dalja će istra�ivanja, nadamo se,
baciti vi�e svetla na ovo pitanje.
Svođenje Ru�e i Krsta na njene
bazične elemente ostavlja tek malo vi�e od imena, simbola, legende, određene
ezoterične asocijacije te naličja gnostičkog tipa.
Međutim, nekako, ovaj čudni organizam je uspeo
pre�iveti i narasti u periodu vi�e od tri veka. Kako i
za�to?
Jedan od odgovora jeste da
im je upravo njihova neodređenost
pomogla pre�iveti. Ru�a i Krst su
često menjali svoje boje i oblike kako bi bolje
pristajali svome okru�enju,
međutim i dalje su ostali
neidentifikovani. Samoprozvani adepti su davali
ekstravagantne tvrdnje svih oblika u ime Rozenkrojcera,
bez ikakve opasnosti da budu kontradiktorni, budući da niko nikada nije bio u
poziciji da ka�e od čega se "istinska" Ru�a i Krst
sastoji. Pokretu nikada nije nedostajalo učenika, ljudsko biće voli misterije,
a Ru�a i Krst je misterija
par excellence.
Sledeći istoriju pokreta Ru�e i Krsta
kroz njegove mnoge manifestacije do dana�njih dana,
prirodno je zapitati se koje lekcije ta istorija nudi.
Jedna od lekcija jeste razumevanje da nebulozna ideja
mo�e biti stvar moći ukoliko se obuče u misteriju i, u
isto vreme, predstavi u obliku jednostavnog, ali
sugestivnog simbolizma. Drugi je da takva ideja mo�e voditi u slepe ulice kao i
u avenije svetla. Iako je pokret iznedrio mnoge značajne ličnosti,
takođe je inspirisao ljude koji izvorno �ude za "Novom
Zorom". Rozenkrojceri su
pomogli da se odr�i duh alhemije
koja nagla�ava homeopatiju i dalje nas inspiri�e da
"čitamo Knjigu prirode" s osećanjem obo�avanja. Njihova
holistička, univerzalistička vizija je prisutna u pokretima kao �to je
antropozofija. Ima i zasigurno obogaćujući učinak na umetnost i literaturu.
Jo� jedan aspekt Ru�e i Krsta kojeg
su se malobrojni pisci dodirnuli, ali koji ja smatram
va�nim, jeste njihov
kvalitet zaigranosti, ne�to �to je nedvosmisleno
prisutno u gnostičkoj tradiciji koja je toliko uticala
na Rozenkrojcere. Dualistički svet gnostika, s
njegovim demijurgom koji je stvorio fizički svet, ne mora biti sumoran i
depresivan. Radije, on otvara mogućnost gledanja na svet kao veličanstveni
opsenarski trik, s demijurgom kao opsenarom, čijoj ve�tini se divi i aplaudira.
Ali pre ili kasnije predstava će se zavr�iti i vi ćete
morati napustiti teatar. Iz ovog ugla
gledanja, gnosticizam prestaje biti negativni, melanholični
pogled i umesto toga postaje zaigran i slavljenički.
Holandski
istoričar Johan Hulzinga, u svojoj klasičnoj knjizi Homo
Ludens, bavi se zaigrano�ću i njenom značaju u ljudskoj kulturi kroz
istoriju. Ovo je stav koji pronalazimo među određenim
budističkim mudracima koji su kultivisali humor kao
otvoreni put prema prosvetljenju. Oduviek je bilo, i na Istoku i na Zapadu,
"majstora koji se smeju" koji su sledili ovakav put.
Kada sam započeo pisati o Ru�i i Krstu, nisam odmah
uvideo va�nost ovog elementa humora i zaigranosti.
Stoga, nisam cenio stvarno značenje reči ludibrium, iliti "�ala", koju je Johan
Valentin Andre upotrebio da opi�e Himijsko venčanje. Tek kasnije mi se pojavilo
verovatno značenje. Andre nije mislio na
humoresku ili specifični vic, nego radije na čin kreativne
zaigranosti u duhu homo ludensa. Andre je u izvesnom smislu bio "majstor koji se
smeje", kao i mnogi drugi koji su igrali ulogu u
istoriji Ru�e i Krsta.
Često je "majstora koji se smeje"
te�ko razlikovati od hoh�taplera - u stvari, osoba
mo�e biti oboje u isto vreme. Istina je ilustrovana u
jednom od okultnih romana i priča Nemca Gustava Meirinka
(1868-1932). Meirink je imao vi�e od akademskog
interesa za ezoteriju. Bio je član ezoterične
lo�e Plave zvezde u Pragu, koja je bila povezana s grupom starijeg tkača
koji je navodno primio rozenkrojcersku inicijaciju. U kratkoj priči zvanoj Majstor
Leonard (izdanoj 1916), Meirink opisuje nadrilekara
i čudotvorca nazvanog �repfer. Mo�da je malo vi�e od
slučajnosti �to je izabrao isto ime kao i slobodnozidarski agitator iz
18. veka, dvostrukog
karaktera, spomenutog u 8. poglavlju.
Meirinkov �repfer
je opisan kao znati�eljno kontradiktorna individua:
Doktor �repfer je jeo vatru, gutao mačeve, pretvarao
vodu u vino, probadao bode�e kroz obraze i jezik bez krvarenja, isceljivao
opsednute ljude, čarolijom terao povrede, prizivao duhove, opčinjavao ljude i
stoku.
Svakodnevno Leonard je shvatao da
je čovek prevarant koji nije znao niti čitati niti pisati, a ipak je izvodio
čudesa...
Sve �to je lupe� govorio i napravio imalo je dvostruki aspekt: on je varao
ljude, a u isto vreme im pomagao; on je lagao, a njegov je govor skrivao najvi�e
istine; govorio je istinu, a la� se podrugljivo pojavljivala. Besramno je
fantazirao, a njegove reči su se obistinjavale.
U ovom opisu, Meirink otkriva
paradoksalnu činjenicu da se ezoterično znanje često
prenosi kroz kanale naoko na lo�em glasu. Čovek u isto
vreme mo�e biti jeftini �arlatan i snabdevač najvi�e mudrosti. U stvari, te�ko
je zamisliti velikog mističnog učitelja modernijih vremena koji nije imao
element prevaranta ili �oumena u sebi. To se odnosi na
nedavne figure poput Levia, Croulija i Gurđijeva.
Nigde ova istina nije očitija nego u istoriji pokreta
Ru�e i Krsta.
Ja verujem da je najplodonosniji način gledanja na Ru�u i Krst
ne kao na specifičnu doktrinu ili autoritet koji se preneo
kroz neprekidan niz grupa, nego radije kao način na koji su određene individue
odlučile izraziti unutra�nju potragu. Svaki tragaoc za
istinom mora izabrati simbologiju koja nabolje pristaje njegovoj posebnoj
potrazi. Ciklus Grala je jedan primer takve simbologije. Ru�a i Krst
je drugi. S vremena na vreme, ljudi koji su osetili da ih privlači ovaj
simbolizam okupili su se zajedno s različitim nivoom
formalnosti. Ali potraga sama po sebi je suvi�e varljiva u svojoj prirodi da se
ikada prepusti analizi.
Te grupe su kao "Savez" opisan u romanu Hermana Hesea
"Putovanje na istok". U ovoj moćnoj
maloj noveli, Heseov pripovedač opisuje svoje uče�će u
grupi putnika, u kojoj je svaki predan ostvarenju
nekog svog ličnog sna kroz to putovanje. Kasnije,
pripovedaču je data dozvola od strane vođa saveza da
pristupi svim tajnim arhivima grupe kako bi mogao napisati
izve�taj o bratstvu. Ali odmah nakon �to je počeo pregledati arhiv, suočava
se sa zbunjujućim područjem dokumenata koji ispunjavaju sobu
za sobom, dokumentima, često pisanim stranim jezicima koje ne mo�e razumeti.
Uskoro shvata, s osećajem poniznosti, da je zadatak
iznad njegovih mogućnosti i proklinje svoju aroganciju u mi�ljenju da je takav
poduhvat moguć. Mo�da je jednako arogantno poku�ati napisati istoriju
pokreta Ru�e i Krsta, i ako sam ja ustrajao tamo gde
je Heseov junak odustao, to je bilo zbog nade da otvorim pukotinu svetlosti na
nejasan objekt.
Ostaju drugi velovi da se maknu. Ali to mora ostati
privilegija individualnog tragaoca.
Vrh strane
|
|