Stranice

 

  Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

 Zag Kia

  Tajna dru�tva

 Tekst 5

  Ekosfera

  Putopisi

  Lepota planete

 

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tajna dru�tva

 

5


 

Ru�a i Krst - Nikad zavr�ena priča

Autor: Kristofer Mekinto�

Izvor: The Rosicrucians, Weiser Books, Boston
Slike
:
Memorial Library, University of Wisconsin-Madison

10.01.2011

 

Koja je korist baklji, svetla i lupe, onima koji ne �ele videti?

Heinrich Khunrath

 

Istorija koju sam skicirao u svojoj knjizi "Rozenkrojceri - istorija, mitologija i rituali ezoternog reda" oslikava Ru�u i Krst kao fenomen koji je čudesno te�ko kategorizovati. Ru�a i Krst nisu religija, budući da su ih njeni sledbenici često praktikovali rame uz rame s hri�ćanstvom i drugim religijama, smatrajući je dodatkom radije nego zamenom. Rozenkrojceri nisu kult, budući da to implicira ne�to prespecifično i prolazno. Nije to ni filosofija, budući da je prenebulozno i neuhvatljivo dati joj taj naziv. Jo� jedna nagla�ena karakteristika Ru�e i Krsta je činjenica, spomenuta u uvodu moje knjige, da je nastala iz nagle pojave namerno kreirane mitologije.

Intelektualno-duhovna matrica kojoj mo�da ponajvi�e nalikuje je slobodno zidarstvo, s kojim, kako sam pokazao, ima određenih povezanosti, iako puni opseg tih veza ostaje nejasan. Mi znamo da su rozenkrojcerski elementi, u stvari, bili pridodati slobodnom zidarstvu u 18. veku, te da i dalje postoje u obliku Rose Croix slobodnog zidarstva kao i u Societas Rosicruciana. Ali veza mo�e ići čak i puno dalje u pro�lost. Mo�da je upravo rozenkrojcerski katalizator doneo promenu operativnog u spekulativno slobodno zidarstvo. Dalja će istra�ivanja, nadamo se, baciti vi�e svetla na ovo pitanje.

Svođenje Ru�e i Krsta na njene bazične elemente ostavlja tek malo vi�e od imena, simbola, legende, određene ezoterne asocijacije te naličja gnostičkog tipa. Međutim, nekako, ovaj čudni organizam je uspeo pre�iveti i narasti u periodu vi�e od tri veka. Kako i za�to?

Jedan od odgovora jeste da im je upravo njihova neodređenost pomogla pre�iveti. Ru�a i Krst su često menjali svoje boje i oblike kako bi bolje pristajali svome okru�enju, međutim i dalje su ostali neidentifikovani. Samoprozvani adepti su davali ekstravagantne tvrdnje svih oblika u ime Rozenkrojcera, bez ikakve opasnosti da budu kontradiktorni, budući da niko nikada nije bio u poziciji da ka�e od čega se "istinska" Ru�a i Krst sastoji. Pokretu nikada nije nedostajalo učenika, ljudsko biće voli misterije, a Ru�a i Krst je misterija par excellence.

Sledeći istoriju pokreta Ru�e i Krsta kroz njegove mnoge manifestacije do dana�njih dana, prirodno je zapitati se koje lekcije ta istorija nudi. Jedna od lekcija jeste razumevanje da nebulozna ideja mo�e biti stvar moći ukoliko se obuče u misteriju i, u isto vreme, predstavi u obliku jednostavnog, ali sugestivnog simbolizma. Drugi je da takva ideja mo�e voditi u slepe ulice kao i u avenije svetla. Iako je pokret iznedrio mnoge značajne ličnosti, takođe je inspirisao ljude koji izvorno �ude za "Novom Zorom". Rozenkrojceri su pomogli da se odr�i duh alhemije koja nagla�ava homeopatiju i dalje nas inspiri�e da "čitamo Knjigu prirode" s osećanjem obo�avanja. Njihova holistička, univerzalistička vizija je prisutna u pokretima kao �to je antropozofija. Ima i zasigurno obogaćujući učinak na umetnost i literaturu.

Jo� jedan aspekt Ru�e i Krsta kojeg su se malobrojni pisci dodirnuli, ali koji ja smatram va�nim, jeste njihov kvalitet zaigranosti, ne�to �to je nedvosmisleno prisutno u gnostičkoj tradiciji koja je toliko uticala na Rozenkrojcere. Dualistički svet gnostika, s njegovim demijurgom koji je stvorio fizički svet, ne mora biti sumoran i depresivan. Radije, on otvara mogućnost gledanja na svet kao veličanstveni opsenarski trik, s demijurgom kao opsenarom, čijoj ve�tini se divi i aplaudira. Ali pre ili kasnije predstava će se zavr�iti i vi ćete morati napustiti teatar. Iz ovog ugla gledanja, gnosticizam prestaje biti negativni, melanholični pogled i umesto toga postaje zaigran i slavljenički.

Holandski istoričar Johan Hulzinga, u svojoj klasičnoj knjizi Homo Ludens, bavi se zaigrano�ću i njenom značaju u ljudskoj kulturi kroz istoriju. Ovo je stav koji pronalazimo među određenim budističkim mudracima koji su kultivisali humor kao otvoreni put prema prosvetljenju. Oduviek je bilo, i na Istoku i na Zapadu, "majstora koji se smeju" koji su sledili ovakav put. Kada sam započeo pisati o Ru�i i Krstu, nisam odmah uvideo va�nost ovog elementa humora i zaigranosti. Stoga, nisam cenio stvarno značenje reči ludibrium, iliti "�ala", koju je Johan Valentin Andre upotrebio da opi�e Himijsko venčanje. Tek kasnije mi se pojavilo verovatno značenje. Andre nije mislio na humoresku ili specifični vic, nego radije na čin kreativne zaigranosti u duhu homo ludensa. Andre je u izvesnom smislu bio "majstor koji se smeje", kao i mnogi drugi koji su igrali ulogu u istoriji Ru�e i Krsta.

Često je "majstora koji se smeje" te�ko razlikovati od hoh�taplera - u stvari, osoba mo�e biti oboje u isto vreme. Istina je ilustrovana u jednom od okultnih romana i priča Nemca Gustava Meirinka (1868-1932). Meirink je imao vi�e od akademskog interesa za ezoteriju. Bio je član ezoterične lo�e Plave zvezde u Pragu, koja je bila povezana s grupom starijeg tkača koji je navodno primio rozenkrojcersku inicijaciju. U kratkoj priči zvanoj Majstor Leonard (izdanoj 1916), Meirink opisuje nadrilekara i čudotvorca nazvanog repfer. Mo�da je malo vi�e od slučajnosti �to je izabrao isto ime kao i slobodnozidarski agitator iz 18. veka, dvostrukog karaktera, spomenutog u 8. poglavlju.

Meirinkov repfer je opisan kao znati�eljno kontradiktorna individua: Doktor repfer je jeo vatru, gutao mačeve, pretvarao vodu u vino, probadao bode�e kroz obraze i jezik bez krvarenja, isceljivao opsednute ljude, čarolijom terao povrede, prizivao duhove, opčinjavao ljude i stoku.

Svakodnevno Leonard je shvatao da je čovek prevarant koji nije znao niti čitati niti pisati, a ipak je izvodio čudesa...
Sve �to je lupe� govorio i napravio imalo je dvostruki aspekt: on je varao ljude, a u isto vreme im pomagao; on je lagao, a njegov je govor skrivao najvi�e istine; govorio je istinu, a la� se podrugljivo pojavljivala. Besramno je fantazirao, a njegove reči su se obistinjavale.

U ovom opisu, Meirink otkriva paradoksalnu činjenicu da se ezoterno znanje često prenosi kroz kanale naoko na lo�em glasu. Čovek u isto vreme mo�e biti jeftini �arlatan i snabdevač najvi�e mudrosti. U stvari, te�ko je zamisliti velikog mističnog učitelja modernijih vremena koji nije imao element prevaranta ili �oumena u sebi. To se odnosi na nedavne figure poput Levia, Croulija i Gurđijeva. Nigde ova istina nije očitija nego u istoriji pokreta Ru�e i Krsta.

Ja verujem da je najplodonosniji način gledanja na Ru�u i Krst ne kao na specifičnu doktrinu ili autoritet koji se preneo kroz neprekidan niz grupa, nego radije kao način na koji su određene individue odlučile izraziti unutra�nju potragu. Svaki tragaoc za istinom mora izabrati simbologiju koja nabolje pristaje njegovoj posebnoj potrazi. Ciklus Grala je jedan primer takve simbologije. Ru�a i Krst je drugi. S vremena na vreme, ljudi koji su osetili da ih privlači ovaj simbolizam okupili su se zajedno s različitim nivoom formalnosti. Ali potraga sama po sebi je suvi�e varljiva u svojoj prirodi da se ikada prepusti analizi.

Te grupe su kao "Savez" opisan u romanu Hermana Hesea "Putovanje na istok". U ovoj moćnoj maloj noveli, Heseov pripovedač opisuje svoje uče�će u grupi putnika, u kojoj je svaki predan ostvarenju nekog svog ličnog sna kroz to putovanje. Kasnije, pripovedaču je data dozvola od strane vođa saveza da pristupi svim tajnim arhivima grupe kako bi mogao napisati izve�taj o bratstvu. Ali odmah nakon �to je počeo pregledati arhiv, suočava se sa zbunjujućim područjem dokumenata koji ispunjavaju sobu za sobom, dokumentima, često pisanim stranim jezicima koje ne mo�e razumeti. Uskoro shvata, s osećajem poniznosti, da je zadatak iznad njegovih mogućnosti i proklinje svoju aroganciju u mi�ljenju da je takav poduhvat moguć. Mo�da je jednako arogantno poku�ati napisati istoriju pokreta Ru�e i Krsta, i ako sam ja ustrajao tamo gde je Heseov junak odustao, to je bilo zbog nade da otvorim pukotinu svetlosti na nejasan objekt.

Ostaju drugi velovi da se maknu. Ali to mora ostati privilegija individualnog tragaoca.

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane

 

 

Sva prava rezervisana

Copyright � 2011 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 23-01-2013 02:23