Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Zag
Kia
Tajna
dru�tva
Ekosfera
Putopisi
Tekst
7
Lepota planete
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Kontakt
|
Putopisi
7
Tajanstveni grad vina
Izvor:
NOVOSTI
Autor:
Dragana MATOVIĆ
18.09.2010
Rajačke
pimnice, sme�tene na bre�uljku iznad Timoka,
kandidat za Listu svetske ba�tine Uneskoa. Nekada je ovde bilo vi�e od 300
pimnica, danas postoji samo 57 vinskih podruma.
Crno vino se pije od kad provri, dok ne kaplju
prve streje. Onda se prelazi na ru�icu, koja se pije dok ne počne da se di�e
pra�ina. Tada se prelazi na belo, koje se pije sve dok ne stigne crno vino.
Od pamtiveka ovako teče �ivot starosedelaca
sela Rajac i vlasnika čuvenih Rajačkih pimnica. Iskusni tvorci vina ponose
se jedinstvenim načinom �ivota, ali i vrhunskim kvalitetom vina napojenih
suncem. Sada su Rajačke pimnice ponovo u �i�i interesovanja. Nedavno su
postale kandidat za Listu svetske ba�tine Uneska, a bile su i centralni
događaj na manifestaciji Dani evropske ba�tini u Srbiji.
Rajačke pimnice se nazivaju "selom bez od�aka",
jer se u njima boravilo samo tokom berbe gro�đa i spravljanja vina, ali bi
isto tako, zbog gostoljubivosti domaćina, mogle da ponesu naziv "sela sa
�irom otvorenim vratima". Sme�tene na bre�uljku pored Timoka, iznad Rajca,
predstavljaju skup vinskih podruma, sa mre�om ulica, trgova i sakralnih
mesta. Vreme kao da je stalo u ovom kamenom selu.
Prvobitno, u 18. veku, pimnice su bile ukopani
podrumi sa kamenim temeljima, napravljeni od pruća i zemlje. Kasnije su se
pravile brvnare, a tek u drugoj polovini 19. veka počele su da se zidaju
zgrade, od kamena pe�čara, koji se lako obrađuje i, kako su nam objasnili
me�tani, mo�e običnom sekirom da se te�e. Najstarija je iz 1890, a najvi�e
pimnica izgrađeno je početkom 20. veka. Prepoznatljivi dana�nji oblik, sa
lukovima i arkadama, ornamentima i rozetama, dobile su zahvaljujući majstoru
Kosti iz Prilepa. Pimnice su zami�ljene tako da se sve aktivnosti oko
pripreme vina obavljaju tamo. Mnoge imaju i prostoriju da se prespava, kako
bi tokom noći domaćin nekoliko puta obilazio bačve sa vinom.
-Vino mora da se čuva u pravoj sredini gde nema nikakvih
zagađivača - ka�e jedan od me�tana, Vuka�in �ivanović, in�enjer voćarstva i
vinogradarstva. - Stoka se čuvala u selu. Smatra se da vino, dok se pretače,
poprima mirise iz okoline. I zato, na pimnicama nema nikakvih mirisa. Vino
se obavezno pretače na lepom i sunčanom danu. Danu koji miri�e.
METOHIJSKA LOZA
Ne zna se tačno kada je vinova loza doneta u
Timočku krajinu. Pretpostavlja se da je tradicija uzgajanja gro�đa bila
popularna jo� u antičko doba, po�to je tu bio letnjikovac cara Galerija,
danas poznat kao lokalitet Feliks Romulijana. - Rimljani su bili poznati
hedonisti i verovatno su u�ivali u vinima sa na�ih prostora - ka�e Vuka�in
�ivanović. - Ta tradicija je vremenom opustela i pretpostavlja se da su
kulturu gajenja vinove loze, kakvu danas poznajemo, doneli doseljenici sa
Kosova i Metohije. U to vreme, u svim selima Timočke krajine, u kojima su
bili doseljenici, gajila se vinova loza i gradile pimnice. Međutim, te
pivnice su sru�ene, a materijal iskori�ćen za ograđivanje dvori�ta i
izgradnju kuća. Jedino su sačuvane u Rajcu, Rogljevu i �tubiku.
KAO DA STE U RAJU
Prvi podaci o Rajcu potiču iz 1540, samo tada
se nije zvao tako, već su to bila tri naselja: Rackovo, Ora�je i Seli�te. U
srednjem veku ta sela su imala po pet do �est kuća. Naziv Rajac spominje se
tek u nekim turskim knjigama iz 18. veka. Me�tani vole da se �ale da je
Rajac dobio to ime zato �to kad se popije malo vi�e vina, izgleda kao da ste
u raju. Jako su ponosni na vino. Ističu da vino utiče na inteligenciju, pa
je u vinarskim krajevima uvek vi�e pametnih ljudi, nego drugde. |
Prema kazivanju starosedelaca, u ovom kraju
nekada je bilo vi�e od 300 pimnica, ali su mnoge zgrade nestale u po�arima
ili su propadale, naročito posle Drugog svetskog rata, kada su ih vlasnici
ostavili u potrazi za lak�im �ivotom. Zapustele su, sve dok se neko nije
setio da ne�to takvo ne postoji u svetu. Veliki broj pimnica je sru�en,
polusru�en ili se naziru samo temelji. Ipak, 57 vinskih podruma radi, a jo�
19 je pretvoreno u turističke objekte ili izlo�bene prostore.
- Neposredno posle Drugog svetskog rata
napravljen je veliki vinski podrum, koji je trebalo da prihvati gro�đe iz
svih okolnih sela - priča �ivanović. - Zabranjena je privatna proizvodnja
vina. To je bila ista politika koja je sru�ila prelepe vodenice na Timoku,
jer navodno nisu bile moderne. Gro�đe se prodavalo na podrum, uvedene su
ogromne takse na kazane za rakiju. Tata mi je pričao da su zbog ogromnih
nameta morali da prodaju kazane, i da su se udru�ivali, pa je njih desetoro
plaćalo porez na jedan kazan. Lo�om politikom, malo po malo, a u tome je
udela imala i emancipacija �ena, koje nisu htele da ostanu u selu, pa su
mu�karci morali da napu�taju imanje, Rajac je sa 1.670 spao na 200
stanovnika. Vinograd tra�i slugu. Bolesti ne spavaju, deluju svakog dana. I
tako, malo pomalo do�lo se do toga da nema ko da obrađuje vinograde.
Nekada nije bilo tako. Dok su ruke vinogradara
bile mlađe, berba gro�đa bila je najradosniji praznik u selu. Drvena kaca se
kitila cvećem, stavljala na zapre�no vozilo i i�lo se u vinograd. Bile su to
klasične mobe. Kom�ije, rođaci i prijatelji brali su gro�đe, a devojke ga
bosim nogama gazile. Domaćini su obično bili na pimnicama. Prali su sudove i
čekali da dobiju gro�đe. Rajac je �iveo tokom berbe.
- Tolika je gu�va bila da nije bilo prostora da
stanu zapre�na kola - seća se �ivota Mi�ić, poznatiji kao Gazda �ira. -
Proizvodilo se 400-500 vagona gro�đa. Danas je gro�đa sve manje. Stariji
hoće da rade, ali ne mogu. Mladi ne vole da rade.
Rajačko vino se naročito prodavalo tokom 19.
veka, kada je filoksera napala vinograde u Francuskoj. Evropsko tr�i�te se
okrenulo novim izazovima tra�eći vina koja su najsličnija francuskim. Na�li
su ga u Timočkoj krajini, naročito u Rajcu i okolnim selima. Vino se
izvozilo brodovima za Evropu. Naročito je bilo popularno timočko crno vino.
Gajile su se razne vrste belina, zatim od odabranih sorti čekere�ka. One su
činile osnov crnog vina koje je dobijalo razne nagrade. Od belih sorti
poznata je bela bagrina, kao autohtona i crna tamjanika.
- Crna tamjanika se pila na na�em dvoru u doba Karađorđevića
i Obrenovića, a voleo ga je i Josip Broz. Danas se proizvodi samo u
manastiru Bukovo. Vino se proizvodilo od gro�đa koje se vekovima, na osoben
način, gajilo u Rajcu. Berba je počinjala ranije - 27. septembra na
Krstovdan, bez obzira na to da li je gro�đe bilo zrelo ili nije. To zvuči
čudno, jer danas ponekad počne i u avgustu, a najče�će u septembru. Ali, to
je zato �to smo uni�tili na�e vrste gro�đa i pre�li na francuske. Jedino je
jedinstven rajački game.
Mnogi običaji rajačkog kraja, povezani su sa
vinom. Na Bogojavljenje svake godine, pa i danas, uzima se voda iz crkve i
onda se sa njom prskaju burad i bačve da bi se osvetilo novo vino. Običaj je
da se za Svetog Trifuna, 14. februara, vr�i simbolično orezivanje prvog
čokota.
- Postoji jo� jedan običaj vezan za pimnice i
za vino, a to je proslava slave Svete trojice - priča �ivanović.
- Seoska crkva posvećena je Svetom Spasu i na�a
slava je Spasovdan. Međutim, nekoliko godina uzastopno je padao grad oko
Trojice i odlučeno je da selo dobije jo� jednu slavu. Nekada se tog dana u
ataru i�lo od jednog drveta do drugog i zavr�avalo u pimnicama, na mestu gde
se nalazi dud star vi�e od 200 godina. Tu se stavljala crkvena zastava sa
tri kraka, koja simboli�e Svetu trojicu, u tri čabra - simbolima crnog vina.
I tako se radilo tri dana.
Pretpostavlja se da je taj dud, u centru sela, pored koga se nalazi veliki
kameni oltar, zamenjivao crkvu u vreme kada nisu smele da se zidaju sakralne
građevine. Po predanju, posadio ga je dobo�ar hajduk Veljka. Danas, pričaju
me�tani, vla�ke vračare, kao �to idu u razne druge crkve, i ovo mesto
koriste za svoje "mućkalice".
- Jo� jedan interesantan običaj karakterističan
je za Rajac. Normalno je da se slavi kada se dete rodi, ali ovde se isto
tako odlazak na večni počinak proslavlja vinom. Pogrebna povorka na putu do
groblja mora da prođe kroz pimnice. Prijatelji i rođaci idu sa vinom u
vrčevima i prelivaju se točkovi vozila koje vozi pokojnika. Na taj način se
odaje poslednja počast preminulom.
Vrh strane
|
|