Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

Tekst 7

 

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Istorija

 

7

 

Sloveni - Narod koji ima du�u

Autor: B.M.
Izvor:
Mistika

Foto: Arhiva Thornal

11.01.2011

 

Pre 13 godina u Viljnusu, glavnom gradu Litvanije, narod je ispred spomenika vojvodi Gediminiasu, osnivaču grada, odavao počast paganskom vojskovođi koji je odbranio Litvaniju od najezde hri�ćanskih armija koje su htele da je silom pokrste.

Ta proslava, nazvana Rasa, predstavljala je prvo veliko okupljanje pripadnika prehri�ćanskih religija Istočne Evrope. Skup je pozdravio Romualdas Ozolas, tada�nji potpredsednik parlamenta. Organizatori su �eleli da ovim skupom unaprede saradnju između pagana iz baltičkih zemalja, Rusije, Belorusije, Ukrajine, Poljske i Srbije.

I dok u Litvaniji potpredsednik parlamenta pozdravlja pripadnike paganskih religija, postavlja se pitanje koliko se zapravo zna o staroj slovenskoj veri i istoriji?

Sloveni su najmnogoljudniji ogranak indoevropske populacije koja je u prvoj polovini prvog milenijuma pre nove ere naseljavala teritoriju između Dona i Karpata. Prema �iroko prihvaćenoj kurganskoj teoriji, svi indoevropski narodi (Sloveni, Germani, Kelti, Grci, baltički narodi, Jermeni, Albanci...) govore nekim od jezika koji je proistekao iz jednog praindoevropskog jezika koji se vremenski vezuje za bronzano doba. Narod koji je govorio ovim jezikom �iveo je u Ukrajini ili Maloj Aziji, odakle se pro�irio na ostatak Evrope i Azije, stigav�i i do Indije, gde se pome�ao sa lokalnim stanovni�tvom i postavio temelje vedske kulture, da bi se odatle ponovo vratio u Evropu.

 

POREKLO I MITOLOGIJA

 

Religija Indoevropljana bila je politeistička. Tako su Sloveni od Indoevropljana preuzeli trostrukost funkcionalne podele dru�tva na sve�tenike-vladare, ratnike i zemljoradnike-proizvođače. Ovakva podela je odra�avala i verovanje u podeljenost sveta, takođe preuzeto od Indoevropljana, na tri dela: nebeski, zemaljski i podzemni. Nebeska bo�anstva su slavili pripadnici sve�teničke i ratničke kaste, dok su zemaljska i podzemna praznovali proizvođači.

Filozofski stav prema svetu Sloveni su iskazivali u odnosu između kategorija dobra i zla. Pored belih bogova postojali su i crni bogovi koji su označavali mrak i zlo. U "Velesovoj knjizi" stoji zapisano da vrhovni bog Svarog večno bdi nad neprestanom borbom ovih bogova, trudeći se da Beli bog nikad ne bude pora�en od Crnog boga.

Molimo se i klanjamo prvom Triglavu i njemu veliku slavu pojemo. Hvalimo Svaroga, deda bo�jeg, koji je svemu rodu bo�jem začetnik i tvorac je svega �ivog, večni izvor koji teče leti i svuda, a zimi i nikada ne mrzne... A bogu Perunu, gromovniku, bogu bitke i borbe govorimo: ti nas o�ivljava� neprestanim okretanjem kruga i vodi� stazom prava kroz bitke do Velike Trizne... Bogu Svetovidu slavu uznosimo, jer on je bog Prava i Java i njemu pojemo jer je svetlost kroz koju vidimo svet. Gledamo i u Javu opstajemo, a on nas od Nava čuva i zato mu hvalu pojemo. Slava sva Svetovidu, bogu na�em �to otvara srca na�a da priznamo lo�e postupke i dobru se okrenemo. Dva bića u nebu sadr�ana su Belobog i Crnobog, a nji oba Svarog dr�i i zapoveda. (Velesova knjiga, da�čica 11a)

Pretpostavlja se da je u jednom periodu Belobog bio vrhovni bog Slovena. Za njega se mislilo da je kreirao svet. Kasnije su mu, kao solarnom bo�anstvu, pridodati epiteti koji ga vezuju za Sunčevu svetlost, toplotu i �ivot. Postoje, medutim, i mi�ljenja da Belobog nikada nije postojao kao bo�anstvo, već da je nastao kao potreba da se napravi pandan Crnobogu. "Sloveni imaju jedan čudan običaj" navodi nemački istoričar Helmhold u delu Chronicon Slavorum, "na gozbama se svi obređuju jednim peharom, uz koji izgovaraju i neke reči, rekao bih ne radi molitve, već zbog proklinjanja - u ime svojih bogova dobra i zla; veruju da sve dobro potiče od dobrog boga, a zlo od rđavog. I tako oni i zovu to bo�anstvo na svome jeziku - Crnobog."

Prema nekim istra�ivanjima veruje se da ime boga Svaroga potiče od sanskritskog izraza "svarga", �to znači nebo. Povezivali su ga s vatrom i često predstavljali kao krilatog zmaja koji bljuje vatru. Prema nekim mitovima, ustima je iskopao jarak koji deli Svet �ivih (jav), od Sveta mrtvih (Nav), obezbeđujući op�ti poredak. Jarak je postao misteriozna reka Smorodina, a zmaj čuvar vatrenog mosta Kalinov, koji je povezao obale reke. U ruskim narodnim bajkama, kao �to su "Ivan, bikov sin" i "Olujni junak i Ivan", pominju se reka i most, iako se po svoj prilici odnose na reku Kuban u Rusiji. Mnogi toponimi iz tog kraja naveli su naučnike da pretpostave da se u njihovom korenu nalazilo ime Odin. To je zanimljiva pretpostavka, jer je Svarog ponekad poistovećivan sa nordijskim bogom Odinom. Dodajmo da je rusko-norve�ka arheolo�la ekspedicija koja je 2001. vr�ila istra�ivanja oko grada Azova, u oblasti Rostova na Donu, do�la do zanimljivih nalaza. Postavljena je hipoteza da je skandinavski bog Odin zapravo praslovenski kralj koji je pre nove ere �iveo u toj oblasti i koji je posle izgubljene bitke sa Rimljanima morao da je napusti, pa se sa svojim ratnicima nastanio u Skandinaviji.

Vekovima kasnije, hri�ćani su neke odlike slovenskog boga Svaroga pridodali Kozmi i Damjanu, kao i Arhanđelu Mihajlu. �ivotinje povezivane sa Svarogom su vo, medved, konj i jastreb po imenu Varagna. Govorilo se da Svarog ima dva sina, Svaro�ića i Da�boga.
Prema nekim ruskim izvorima, Da�bog je bio sin slovenskog boga Peruna i vodene vile Ros. Smatran je, u skladu sa svojim imenom, za boga koji daruje, za solarno bo�anstvo i pretka celog rusko-slovenskog naroda. U srpskom predanju pominje se pod imenom Dabog ili Dajbog; kao gospodar zemlje, protivnik bo�ji, "car na zemlji" bog zlata i srebra i za�titnik kovačke ve�tine. Pod uticajem hri�ćanstva, Da�bog je poistovećen sa Satanom, odnosno Dabog postaje đavo i naziva se Daba, Dabo ili Hromi Daba.
Stribog je bio bog vetrova koji duvaju sa osam strana sveta. Kako je ostalo zabele�eno u Kijevskim hronikama, zvanično je slavljen u Rusiji sve do kraja 10. veka, a njegova drvena statua stajala je među kipovima bogova na Kijevskom brdu. Na pomenutom brdu nalazile su se statue Horsa, Peruna, Striboga, Simargala i Moko�e.

Hors je slovensko bo�anstvo koje je verovatno bilo bog Sunca. Poznat je i pod imenom Surija, iako nije jasna moguća veza sa istoimenim indijskim bo�anstvom. Verovalo se da Svarogov sin kuje novo Sunce koje Surijine kočije nose preko neba.
Perun, bog gromovnik, po�tovan je kod svih slovenskih naroda. Posvećeni su mu planinski vrhovi i izvori, a na �rtvu mu je prino�en bik. Glava njegovog drvenog idola u Kijevu bila je od srebra, a usta od zlata. Zami�ljan je kao zreo čovek sa ognjenim kamenom, batinom ili strelama u rukama. Prizivan je prilikom sklapanja ugovora i polaganja zakletvi, jer se verovalo da ka�njava svakog verolomnika. Ispred njegovog kipa u Novgorodu gorela je vatra od hrastovih drva i danju i noću. Ako bi se nepa�njom sluga ugasila, svi bi bili osuđeni na smrt. Perunu su posvećeni hrast i perunika, za koju se verovalo da čuva kuću od groma, po�ara i svake nesreće.

Sloveni su svet zami�ljali kao Sveto drvo, najče�će hrastovo, gde su stablo i grane predstavljale svet �ivih, a korenje svet mrtvih. Za one Slovene koji su ga prihvatali kao vrhovnog boga Perun je bio vladar sveta �ivih i kao gospodar neba sedeo je u obliku orla na najvi�oj grani drveta. Njegov mitski neprijatelj bio je vladar podzemnog sveta Veles.

Perunu je posvećen utorak, a slavljen je 21. juna, Ruski kne�evi normanskog porekla poistovećivali su ga sa Torom, a posle prihvatanja hri�ćanstva njegove osobine su pre�le na svetog Iliju.

 

NARODNI BOGOVI

 

Zemljoradnici i stočari slavili su bo�anstva donjeg i sveta podzemlja. Ovom prilikom namerno izostavljamo bo�anstva poput Lade ili Radgosta, koja verovatno nikada nisu postojala i koja, prema nekim tumačenjima, predstavljaju poku�aj da se u periodu renesanse rekonstrui�e slovenski paganizam.

Moko�a je boginja plodnosti, za�titnica �ena i �enskih poslova, posebno predenja. Prema legendama, bila je �ena Svaroga koji je na njen nagovor stvorio Drvo sveta i prvog čoveka - Dubravka. Ona je stvorila Ljubljenicu, prvu �enu. Njen dan je petak, a praznik krajem oktobra. Na severu Rusije nazivaju je Moku�a i zami�ljaju kao �enu velike glave i dugih ruku koja obilazi kuće i nadgleda prelje.

Sreća je boginja dobre sreće i radosti. Predstavljana je kao zlatokosa devojka i pomoćnica Moko�e, kako prede zlatno tkanje Ijudske sudbine. Neretko se prikazivala Ijudima u obliku mlade devojke ili mladića koji mole za neku uslugu. U zavisnosti od odgovora, dobre bi nagradila srećom, dok bi lo�ima okretala leđa. Bila je poznata i pod imenima Dolia i Srija�ta.

�iva je boginja Ijubavi, lepote i proleća. Slavljena je od Nemačke, preko Če�ke, Slovačke pa sve do Slovenije, gde joj je na sredini Bledskog jezera podignuto svetili�te. Kasnije je na tom mestu izgrađena crkva Device Marije. �iva je supruga �ivoga, slovenskog boga Ijubavi i plodnosti.

Ima naučnika koji veruju da je �iva supruga boga Roda. Smatrana je vrhovnom boginjom polabskih Slovena. Poistovećivana je sa rimskom boginjom Cererom. Natko Nodilo, hrvatski istoričar i autor antologijskog dela "Stara vjera Srba i Hrvata", povezuje ime ove boginje sa izrazom "ona koja je �iva i �ivotna" otvarajući svoja majčinska krila svima i svačemu. Poznata je i pod imenom Diva.
Jarilo je bog čije su proslave odr�avane u kasno proleće ili rano leto. Zami�ljan je kao mladić izuzetne lepote, na belom konju, okićen poljskim cvećem, bosonog i u beloj odeći, sa sve�njem klasja u rukama. Verovalo se da je Jarilo zapravo Perunov sin, ali da ga je odmah po rođenju oteo Veles, koji ga je podigao u podzemnom svetu. S odlaskom zime, Jarilo se vraćao u svet �ivih donoseći sa sobom proleće i plodnost. Njegov dolazak prva je primetila Morana, boginja smrti i prirode. Njih dvoje su se zaljubili i taj njihov odnos se slavi u drugom slovenskom narodnom prazniku, koji se odr�ava na dan letnje dugodnevice. To je i period privremenog mira između Peruna i Velesa. Avaj, Jarilo je prevario Moranu i ona ga ubija, posle čega se pretvori u zlokobnu staricu i boginju smrti, s čim dođe i zima. S novim prolećem, međutim, oni se ponovo venčavaju i tako iznova. Hri�ćanstvo je neke osobine Jarila pripisalo Svetom Đorđu.

Stra�ni Veles je bog podzemlja povezivan s magijom, prevarama i stokom. Predstavljan je kao zmaj ili ogromna zmija. Glavni je neprijatelj Peruna s kojim se neprestano bori. Duhovi mrtvih koji dolaze u svet �ivih smatrani su njegovim izaslanicima. Slavljen je krajem februara. Za njegov praznik, selima su i�le maskirane povorke u kojima su učesnici, koledari ili vučari, predstavljali duhove smrti.
Veles je smatran za�titnikom stoke, �to je mo�da jo� jedan od razloga za rivalitet sa Perunom koji je, budući bog ki�e, naklonjen zemljoradnicima. Pa ipak, i pored ove grube podele, Veles je imao uticaj na zemljoradnju, tako da se poreklo izraza �uhvatiti boga za bradu", prema nekim naučnicima, odnosi ba� na Velesa.

Podaci o slovenskoj mitologiji i narodnoj religiji sačuvani su u slovenskim narodnim bajkama, verifikovani arheolo�kim nalazima, u retkim zapisima istoričara, kao i u ruskim istorijskim izvorima poput Nestorovih hronika. Veliku pa�nju izazvalo je i otkriće takozvane Velesove knjige.

U jesen 1919. godine, dok je buktao građanski rat, pukovnik carske vojske Fjodor Arturovič Izenbek obreo se na imanju Kurakinovih u Ukrajini. U opljačkanom dvorcu prona�ao je mno�tvo brezovih da�čica ispisanih čudnim jezikom. Obreo se u Turskoj, a zatim u Jugoslaviji. Ruski list "Novo vreme" koji su emigranti pokrenuli u Beogradu, zabele�io je da je Izenbekuz malu nadoknadu ponudio da�čice beogradskoj Biblioteci i Muzeju, ali ih nisu otkupili. Posle nekog vremena pre�ao je u Brisel gde je 1939. pokazao svoje "blago" Juriju Miroljubovu. Punih petnaest godina je bilo potrebno da Miroljubov protumači tekst. Te�ki uslovi �ivota i rada u emigraciji primorali su Miroljubova da emigrira u Ameriku, gde sav materijal predaje Ruskom muzeju u San Francisku.

 

SLOVENSKA VERA DANAS

 

�ta je sa slovenskom verom danas? Baltički narodi, iako sami nisu Sloveni, medu prvima su započeli preporod stare vere jo� u 19. veku, �to je prekinuto ruskom invazijom na Litvaniju. Ponovni znaci Slovena i o�ivljavanje litvanskog paganizma, započinje �ezdesetih godina pro�log veka, kada je osnovana litvanska paganska organizacija "Romuva". Svakako da to nije bilo popularno u socijalističkom re�imu. Supruga lidera Romuve je potpisniku ovih redova govorila o problemima koje su imali sa agentima KGB, o pogibiji sina pod čudnim okolnostima, hap�enjima i nastojanjima da se njihove aktivnosti ugu�e. "Romuva" je, međutim, opsta-la kao Asocijacija za litvansku etničku kulturu i trenutno je najjača i najaktiv-nija istočnoevropska paganska organizacija. Mo�da bi se na ovu konstataciju članovi "Romuve" naljutili, jer sebe ne smatraju neopaganima, već nastavljačima autentične narodne religije.

U Letoniji je do obnove stare vere do�lo preko pokreta "Dievturi" začetog u dvadesetim godinama pro�log veka. Posle sovjetske okupacije, članovi pokreta su proganjani kao letonski nacionalisti. Neki od njih su izbegli iz zemlje, kao Janis Tupesis, koji je postao profesor na univerzitetu u Viskonsinu, SAD, a posle povratka u Letoniju poslanik u parlamentu, a zatim i ombudsman. Pokret "Dievturi" je bio tesno povezan sa letonskim pokretom za nezavisnost.

U Belorusiji deluje paganski Etnokosmolo�ki centar "Rrivia" koji je inspirisan arheolo�kim nalazima Georgija Stikava, profesora iz Minska.

U Ukrajini je vodeća slovenska paganska organizacija "Unija domaćih verujućih Ukrajinaca". Zanimljivo je da Ukrajinci odbacuju termin paganizam i umesto njega koriste reč "jazi�ni�tvo". Registrovani su pod imenom "Pravoslavia" jer smatraju da je pravoslavlje stara paganska reč koju je prisvojilo hri�ćanstvo.

lako je u Poljskoj interes za paganizam vi�e umetnički ispoljen, na tamo�njem univerzitetu postoji grupa koja slavi drevne obrede i izdaje magazin "Jantar".

Svakako da je slovenski paganizam izrazito nacionalan, u nekim zemljama gotovo nacionalistički, pa je kao takav odigrao značajnu ulogu u buđenju nacionalne samosvesti posle pada komunizma. Da li će kao takav moći da se uklopi u multikulturno dru�tvo dana�nje Evrope, ostaje da se vidi. Do tada nije naodmet, bili mi pagani ili ne, da ka�emo Slava i nazdravimo ča�om medovine. �to bi rekao na� narod - valja se!

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2011 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 29-01-2013 01:25