Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Ogledalo
Ars Magica
Adepti
Hinduizam
Budizam
Judaizam
Hri�ćanstvo
Islam
Ostale religije
Misterije
Tajna dru�tva
Istorija
Tekst 7
Filosofija
Astrologija
Radiestezija
Nauka
Ekosfera
Ars Medica
Psihologija
Umetnost
Zanimljivosti
Putopisi
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio
FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Kontakt
|
Thornal
Arhiva
tekstova Svetog
Kraljevstva Magije
Istorija
7
Sloveni -
Narod koji ima du�u
Autor: B.M.
Izvor: Mistika
Foto: Arhiva Thornal
11.01.2011
Pre 13 godina u Viljnusu,
glavnom gradu Litvanije, narod je ispred spomenika vojvodi Gediminiasu, osnivaču
grada, odavao počast paganskom vojskovođi koji je odbranio Litvaniju od najezde
hri�ćanskih armija koje su htele da je silom pokrste.
Ta proslava, nazvana Rasa, predstavljala je prvo veliko okupljanje pripadnika
prehri�ćanskih religija Istočne Evrope. Skup je pozdravio Romualdas Ozolas,
tada�nji potpredsednik parlamenta. Organizatori su �eleli da ovim skupom
unaprede saradnju između pagana iz baltičkih zemalja, Rusije, Belorusije,
Ukrajine, Poljske i Srbije.
I dok u Litvaniji potpredsednik parlamenta pozdravlja pripadnike paganskih
religija, postavlja se pitanje koliko se zapravo zna o staroj slovenskoj veri i
istoriji?
Sloveni su najmnogoljudniji ogranak indoevropske populacije koja je u prvoj
polovini prvog milenijuma pre nove ere naseljavala teritoriju između Dona i
Karpata. Prema �iroko prihvaćenoj kurganskoj teoriji, svi indoevropski narodi
(Sloveni, Germani, Kelti, Grci, baltički narodi, Jermeni, Albanci...) govore
nekim od jezika koji je proistekao iz jednog praindoevropskog jezika koji se
vremenski vezuje za bronzano doba. Narod koji je govorio ovim jezikom �iveo je u
Ukrajini ili Maloj Aziji, odakle se pro�irio na ostatak Evrope i Azije, stigav�i
i do Indije, gde se pome�ao sa lokalnim stanovni�tvom i postavio temelje vedske
kulture, da bi se odatle ponovo vratio u Evropu.
POREKLO I MITOLOGIJA
Religija Indoevropljana bila je
politeistička. Tako su Sloveni od Indoevropljana preuzeli trostrukost
funkcionalne podele dru�tva na sve�tenike-vladare, ratnike i
zemljoradnike-proizvođače. Ovakva podela je odra�avala i verovanje u podeljenost
sveta, takođe preuzeto od Indoevropljana, na tri dela: nebeski, zemaljski i
podzemni. Nebeska bo�anstva su slavili pripadnici sve�teničke i ratničke kaste,
dok su zemaljska i podzemna praznovali proizvođači.
Filozofski stav prema svetu Sloveni su iskazivali u odnosu između kategorija
dobra i zla. Pored belih bogova postojali su i crni bogovi koji su označavali
mrak i zlo. U "Velesovoj knjizi" stoji zapisano da vrhovni bog Svarog večno bdi
nad neprestanom borbom ovih bogova, trudeći se da Beli bog nikad ne bude pora�en
od Crnog boga.
Molimo se i klanjamo prvom Triglavu i njemu veliku slavu
pojemo. Hvalimo Svaroga, deda bo�jeg, koji je svemu rodu bo�jem začetnik i
tvorac je svega �ivog, večni izvor koji teče leti i svuda, a zimi i nikada ne
mrzne... A bogu Perunu, gromovniku, bogu bitke i borbe govorimo: ti nas
o�ivljava� neprestanim okretanjem kruga i vodi� stazom prava kroz bitke do
Velike Trizne... Bogu Svetovidu slavu uznosimo, jer on je bog Prava i Java i
njemu pojemo jer je svetlost kroz koju vidimo svet. Gledamo i u Javu opstajemo,
a on nas od Nava čuva i zato mu hvalu pojemo. Slava sva Svetovidu, bogu na�em
�to otvara srca na�a da priznamo lo�e postupke i dobru se okrenemo. Dva bića u
nebu sadr�ana su Belobog i Crnobog, a nji oba Svarog dr�i i zapoveda. (Velesova knjiga, da�čica 11a)
Pretpostavlja se da je u jednom periodu Belobog bio vrhovni bog Slovena. Za
njega se mislilo da je kreirao svet. Kasnije su mu, kao solarnom bo�anstvu,
pridodati epiteti koji ga vezuju za Sunčevu svetlost, toplotu i �ivot. Postoje,
medutim, i mi�ljenja da Belobog nikada nije postojao kao bo�anstvo, već da je
nastao kao potreba da se napravi pandan Crnobogu. "Sloveni imaju jedan čudan
običaj" navodi nemački istoričar Helmhold u delu Chronicon Slavorum, "na gozbama
se svi obređuju jednim peharom, uz koji izgovaraju i neke reči, rekao bih ne
radi molitve, već zbog proklinjanja - u ime svojih bogova dobra i zla; veruju da
sve dobro potiče od dobrog boga, a zlo od rđavog. I tako oni i zovu to bo�anstvo
na svome jeziku - Crnobog."
Prema nekim istra�ivanjima veruje se da ime boga Svaroga potiče od sanskritskog
izraza "svarga", �to znači nebo. Povezivali su ga s vatrom i često predstavljali
kao krilatog zmaja koji bljuje vatru. Prema nekim mitovima, ustima je iskopao
jarak koji deli Svet �ivih (jav), od Sveta mrtvih (Nav), obezbeđujući op�ti
poredak. Jarak je postao misteriozna reka Smorodina, a zmaj čuvar vatrenog mosta
Kalinov, koji je povezao obale reke. U ruskim narodnim bajkama, kao �to su
"Ivan, bikov sin" i "Olujni junak i Ivan", pominju se reka i most, iako se po
svoj prilici odnose na reku Kuban u Rusiji. Mnogi toponimi iz tog kraja naveli
su naučnike da pretpostave da se u njihovom korenu nalazilo ime Odin. To je
zanimljiva pretpostavka, jer je Svarog ponekad poistovećivan sa nordijskim bogom
Odinom. Dodajmo da je rusko-norve�ka arheolo�la ekspedicija koja je 2001. vr�ila
istra�ivanja oko grada Azova, u oblasti Rostova na Donu, do�la do zanimljivih
nalaza. Postavljena je hipoteza da je skandinavski bog Odin zapravo praslovenski
kralj koji je pre nove ere �iveo u toj oblasti i koji je posle izgubljene bitke
sa Rimljanima morao da je napusti, pa se sa svojim ratnicima nastanio u
Skandinaviji.
Vekovima kasnije, hri�ćani su neke odlike slovenskog boga Svaroga pridodali
Kozmi i Damjanu, kao i Arhanđelu Mihajlu. �ivotinje povezivane sa Svarogom su
vo, medved, konj i jastreb po imenu Varagna. Govorilo se da Svarog ima dva sina,
Svaro�ića i Da�boga.
Prema nekim ruskim izvorima, Da�bog je bio sin slovenskog boga Peruna i vodene
vile Ros. Smatran je, u skladu sa svojim imenom, za boga koji daruje, za solarno
bo�anstvo i pretka celog rusko-slovenskog naroda. U srpskom predanju pominje se
pod imenom Dabog ili Dajbog; kao gospodar zemlje, protivnik bo�ji, "car na
zemlji" bog zlata i srebra i za�titnik kovačke ve�tine. Pod uticajem
hri�ćanstva, Da�bog je poistovećen sa Satanom, odnosno Dabog postaje đavo i
naziva se Daba, Dabo ili Hromi Daba.
Stribog je bio bog vetrova koji duvaju sa osam strana sveta. Kako je ostalo
zabele�eno u Kijevskim hronikama, zvanično je slavljen u Rusiji sve do kraja 10.
veka, a njegova drvena statua stajala je među kipovima bogova na Kijevskom brdu.
Na pomenutom brdu nalazile su se statue Horsa, Peruna, Striboga, Simargala i
Moko�e.
Hors je slovensko bo�anstvo koje je verovatno bilo bog Sunca. Poznat je i pod
imenom Surija, iako nije jasna moguća veza sa istoimenim indijskim bo�anstvom.
Verovalo se da Svarogov sin kuje novo Sunce koje Surijine kočije nose preko
neba.
Perun, bog gromovnik, po�tovan je kod svih slovenskih naroda. Posvećeni su mu
planinski vrhovi i izvori, a na �rtvu mu je prino�en bik. Glava njegovog drvenog
idola u Kijevu bila je od srebra, a usta od zlata. Zami�ljan je kao zreo čovek
sa ognjenim kamenom, batinom ili strelama u rukama. Prizivan je prilikom
sklapanja ugovora i polaganja zakletvi, jer se verovalo da ka�njava svakog
verolomnika. Ispred njegovog kipa u Novgorodu gorela je vatra od hrastovih drva
i danju i noću. Ako bi se nepa�njom sluga ugasila, svi bi bili osuđeni na smrt.
Perunu su posvećeni hrast i perunika, za koju se verovalo da čuva kuću od groma,
po�ara i svake nesreće.
Sloveni su svet zami�ljali kao Sveto drvo, najče�će hrastovo, gde su stablo i
grane predstavljale svet �ivih, a korenje svet mrtvih. Za one Slovene koji su ga
prihvatali kao vrhovnog boga Perun je bio vladar sveta �ivih i kao gospodar neba
sedeo je u obliku orla na najvi�oj grani drveta. Njegov mitski neprijatelj bio
je vladar podzemnog sveta Veles.
Perunu je posvećen utorak, a slavljen je 21. juna, Ruski kne�evi normanskog
porekla poistovećivali su ga sa Torom, a posle prihvatanja hri�ćanstva njegove
osobine su pre�le na svetog Iliju.
NARODNI BOGOVI
Zemljoradnici i stočari slavili
su bo�anstva donjeg i sveta podzemlja. Ovom prilikom namerno izostavljamo
bo�anstva poput Lade ili Radgosta, koja verovatno nikada nisu postojala i koja,
prema nekim tumačenjima, predstavljaju poku�aj da se u periodu renesanse
rekonstrui�e slovenski paganizam.
Moko�a je boginja plodnosti, za�titnica �ena i �enskih poslova, posebno
predenja. Prema legendama, bila je �ena Svaroga koji je na njen nagovor stvorio
Drvo sveta i prvog čoveka - Dubravka. Ona je stvorila Ljubljenicu, prvu �enu.
Njen dan je petak, a praznik krajem oktobra. Na severu Rusije nazivaju je Moku�a
i zami�ljaju kao �enu velike glave i dugih ruku koja obilazi kuće i nadgleda
prelje.
Sreća je boginja dobre sreće i radosti. Predstavljana je kao zlatokosa devojka i
pomoćnica Moko�e, kako prede zlatno tkanje Ijudske sudbine. Neretko se
prikazivala Ijudima u obliku mlade devojke ili mladića koji mole za neku uslugu.
U zavisnosti od odgovora, dobre bi nagradila srećom, dok bi lo�ima okretala
leđa. Bila je poznata i pod imenima Dolia i Srija�ta.
�iva je boginja Ijubavi, lepote i proleća. Slavljena je od Nemačke, preko Če�ke,
Slovačke pa sve do Slovenije, gde joj je na sredini Bledskog jezera podignuto
svetili�te. Kasnije je na tom mestu izgrađena crkva Device Marije. �iva je
supruga �ivoga, slovenskog boga Ijubavi i plodnosti.
Ima naučnika koji veruju da je �iva supruga boga Roda. Smatrana je vrhovnom
boginjom polabskih Slovena. Poistovećivana je sa rimskom boginjom Cererom. Natko
Nodilo, hrvatski istoričar i autor antologijskog dela "Stara vjera Srba i
Hrvata", povezuje ime ove boginje sa izrazom "ona koja je �iva i �ivotna"
otvarajući svoja majčinska krila svima i svačemu. Poznata je i pod imenom Diva.
Jarilo je bog čije su proslave odr�avane u kasno proleće ili rano leto.
Zami�ljan je kao mladić izuzetne lepote, na belom konju, okićen poljskim cvećem,
bosonog i u beloj odeći, sa sve�njem klasja u rukama. Verovalo se da je Jarilo
zapravo Perunov sin, ali da ga je odmah po rođenju oteo Veles, koji ga je
podigao u podzemnom svetu. S odlaskom zime, Jarilo se vraćao u svet �ivih
donoseći sa sobom proleće i plodnost. Njegov dolazak prva je primetila Morana,
boginja smrti i prirode. Njih dvoje su se zaljubili i taj njihov odnos se slavi
u drugom slovenskom narodnom prazniku, koji se odr�ava na dan letnje
dugodnevice. To je i period privremenog mira između Peruna i Velesa. Avaj,
Jarilo je prevario Moranu i ona ga ubija, posle čega se pretvori u zlokobnu
staricu i boginju smrti, s čim dođe i zima. S novim prolećem, međutim, oni se
ponovo venčavaju i tako iznova. Hri�ćanstvo je neke osobine Jarila pripisalo
Svetom Đorđu.
Stra�ni Veles je bog podzemlja povezivan s magijom, prevarama i stokom.
Predstavljan je kao zmaj ili ogromna zmija. Glavni je neprijatelj Peruna s kojim
se neprestano bori. Duhovi mrtvih koji dolaze u svet �ivih smatrani su njegovim
izaslanicima. Slavljen je krajem februara. Za njegov praznik, selima su i�le
maskirane povorke u kojima su učesnici, koledari ili vučari, predstavljali
duhove smrti.
Veles je smatran za�titnikom stoke, �to je mo�da jo� jedan od razloga za
rivalitet sa Perunom koji je, budući bog ki�e, naklonjen zemljoradnicima. Pa
ipak, i pored ove grube podele, Veles je imao uticaj na zemljoradnju, tako da se
poreklo izraza �uhvatiti boga za bradu", prema nekim naučnicima, odnosi ba� na
Velesa.
Podaci o slovenskoj mitologiji i narodnoj religiji sačuvani su u slovenskim
narodnim bajkama, verifikovani arheolo�kim nalazima, u retkim zapisima
istoričara, kao i u ruskim istorijskim izvorima poput Nestorovih hronika. Veliku
pa�nju izazvalo je i otkriće takozvane Velesove knjige.
U jesen 1919. godine, dok je buktao građanski rat, pukovnik carske vojske Fjodor
Arturovič Izenbek obreo se na imanju Kurakinovih u Ukrajini. U opljačkanom
dvorcu prona�ao je mno�tvo brezovih da�čica ispisanih čudnim jezikom. Obreo se u
Turskoj, a zatim u Jugoslaviji. Ruski list "Novo vreme" koji su emigranti
pokrenuli u Beogradu, zabele�io je da je Izenbekuz malu nadoknadu ponudio
da�čice beogradskoj Biblioteci i Muzeju, ali ih nisu otkupili. Posle nekog
vremena pre�ao je u Brisel gde je 1939. pokazao svoje "blago" Juriju
Miroljubovu. Punih petnaest godina je bilo potrebno da Miroljubov protumači
tekst. Te�ki uslovi �ivota i rada u emigraciji primorali su Miroljubova da
emigrira u Ameriku, gde sav materijal predaje Ruskom muzeju u San Francisku.
SLOVENSKA VERA DANAS
�ta je sa slovenskom verom
danas? Baltički narodi, iako sami nisu Sloveni, medu prvima su započeli preporod
stare vere jo� u 19. veku, �to je prekinuto ruskom invazijom na Litvaniju.
Ponovni znaci Slovena i o�ivljavanje litvanskog paganizma, započinje �ezdesetih
godina pro�log veka, kada je osnovana litvanska paganska organizacija "Romuva".
Svakako da to nije bilo popularno u socijalističkom re�imu. Supruga lidera
Romuve je potpisniku ovih redova govorila o problemima koje su imali sa agentima
KGB, o pogibiji sina pod čudnim okolnostima, hap�enjima i nastojanjima da se
njihove aktivnosti ugu�e. "Romuva" je, međutim, opsta-la kao Asocijacija za
litvansku etničku kulturu i trenutno je najjača i najaktiv-nija istočnoevropska
paganska organizacija. Mo�da bi se na ovu konstataciju članovi "Romuve"
naljutili, jer sebe ne smatraju neopaganima, već nastavljačima autentične
narodne religije.
U Letoniji je do obnove stare vere do�lo preko pokreta "Dievturi" začetog u
dvadesetim godinama pro�log veka. Posle sovjetske okupacije, članovi pokreta su
proganjani kao letonski nacionalisti. Neki od njih su izbegli iz zemlje, kao
Janis Tupesis, koji je postao profesor na univerzitetu u Viskonsinu, SAD, a
posle povratka u Letoniju poslanik u parlamentu, a zatim i ombudsman. Pokret
"Dievturi" je bio tesno povezan sa letonskim pokretom za nezavisnost.
U Belorusiji deluje paganski Etnokosmolo�ki centar "Rrivia" koji je inspirisan
arheolo�kim nalazima Georgija Stikava, profesora iz Minska.
U Ukrajini je vodeća slovenska paganska organizacija "Unija domaćih verujućih
Ukrajinaca". Zanimljivo je da Ukrajinci odbacuju termin paganizam i umesto njega
koriste reč "jazi�ni�tvo". Registrovani su pod imenom "Pravoslavia" jer smatraju
da je pravoslavlje stara paganska reč koju je prisvojilo hri�ćanstvo.
lako je u Poljskoj interes za paganizam vi�e umetnički ispoljen, na tamo�njem
univerzitetu postoji grupa koja slavi drevne obrede i izdaje magazin "Jantar".
Svakako da je slovenski paganizam izrazito nacionalan, u nekim zemljama gotovo
nacionalistički, pa je kao takav odigrao značajnu ulogu u buđenju nacionalne
samosvesti posle pada komunizma. Da li će kao takav moći da se uklopi u
multikulturno dru�tvo dana�nje Evrope, ostaje da se vidi. Do tada nije naodmet,
bili mi pagani ili ne, da ka�emo Slava i nazdravimo ča�om medovine. �to bi rekao
na� narod - valja se!
Vrh strane >>> |
|