Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

  Alexanthorn

  Dnevničke beleke

  Razgovori s povodom

  Senke Glasnika

 Javna predavanja

  Predavanje 27

 

 Autobiografske bele�ke

  Magijski Dnevnik

 Lice i naličje

  Kontakt

 

 

 

Akad

 

BESKRAJNO PUTOVANJE DU�E

Javna predavanja, tribine, skupovi, �kola spiritualne magije

 

 

Predavanje dvadeset sedmo

Psihička stanja ili oblici ispoljavanja uma

Kontrola uma - II

Akad II

01.04.2013

 

Ispoljavanjem uma bi se moglo nazvati sve ono �to predstavlja mentalnu aktivnost na�eg uma. Transformacija te mentalne aktivnosti kroz reagovanje i kroz aktivnost na fizičkom nivou, takođe je oblik umnog ispoljavanja, odnosno manifestacija uma. Stoga, moguće je kroz introspekciju ili samosagledavanje analizirati um i, uz adekvatno znanje, umom ovladati primenom odgovarajućih tehnika.

Kada čovek u ti�ini i osami posmatra različite mentalne pojave, svoja mentalna stanja, raspolo�enja, impulse, emocije, osećanja, ćud i fantazije koje se javljaju u umu, mo�e uvideti jedno ogromno i skoro nesagledivo polje suptilnih i grubih stanja svog unutra�njeg psihičkog sveta.

Psihička stanja koja su tema ovog predavanja su samo naznaka i ideja za razmi�ljanje i analitičko samosagledavanje. Svakom od ovih psihičkih stanja će biti posvećena posebna teorijska predavanja sa tehnikama za ovladavanje svakim od njih pojedinačno. Sve tehnike koje su namenjene kontroli umnih ispoljavanja i podvrgavanja uma sopstvu su neophodan preduslov za proizvođenje bilo kakvog efektivnog magijskog dela. Zbog toga je ova oblast jedna od naj�irih u smislu pripreme i magijske obuke.

Um čovekov je Kapija Bezdana i svakome treba da bude jasno da sve dok u potpunosti ne ovlada svojim umom i svim njegovim oblicima ispoljavanja ta Kapija će zauvek ostati zatvorena. Da bi se ovo razumelo, potrebno je jasno naznačiti �ta je to Bezdan. To nije nikakvo podzemno carstvo, carstvo tame, pakao ili �ta god tome slično, kao �to mnogi autori aludiraju. Bezdan je samo figurativan naziv za beskrajna prostranstva Univerzuma. Sposobnost čoveka da se u određenom tenutku svog samorazvoja spoji sa Univerzumom i otisne njegovim prostransvima, kako kroz sam prostor, tako i kroz vreme, uobičajeno se naziva "Prelazak Bezdana", no to uop�te nije nikakav prelazak. To je zapravo otvaranje Kapije Bezdana i ulazak u Onostrano. Filosofski rečeno to bi bilo spajanje mikro i makro kosmosa.

Glavna barijera čoveku da otvori Kapiju Bezdana, jeste upravo um. Za�to? Zbog toga �to um prosečnog čoveka predstavlja skup mentalnih stanja svesti koje su uglavnom neprirodne i izazvane spolja�njim utiscima ili su to prirodna stanja, ali modifikovana nametanjem iz spolja�nje sredine. Ta stanja su i produkt neadekvatnog znanja i pogre�nog usmeravanja koji ne dozvoljavaju razvijanje sposobnosti uvida ili jasnoviđenja. Zaokupljenost uma ovim stanjima svesti predstavlja, takozvane, vezujuće sile. Te vezujuće sile su oruđa Ega koji posredstvom iluzornih predstava upravlja umom i celokupnim bićem čoveka. Tek kad se te vezujuće sile prekinu i odstrane, odnosno kada dođe do proči�ćenja uma, čovek će biti u stanju da stekne ve�tinu jasnoviđenja. Naravno, nisu sva stanja svesti neprirodna niti je potrebno da se svi ti oblici umnog ispoljavanja odbace. Većina njih je potpuno prirodna, ali zbog pogre�nih predstava ta stanja ne vr�e svoju prirodnu funkciju. Stoga je jasno za�to se ba� um čovekov naziva Kapijom Bezdana. Onaj ko uspe da savlada svoj um i da sva umna ispoljavanja potčini volji čistog sopstva, čime se poni�tava Ego, taj biva u stanju da otvori Kapiju i zađe u beskrajno carstvo Onostranog. Stari učitelji su govorili da onaj ko savlada svoj um i dovede ga pod vlast sopstva, taj je zavr�io pola magijske obuke. Sve ono �to dolazi iza toga, lako je poput pera. Tačno je da se mo�e preći i na vi�e nivoe spoznaje ukoliko nije postignuta potpuna vlast nad umnim ispoljavanjima, ali rezultati takvih magijskih dela su slabi, i samo je pitanje vremena kada će se naići na neku od nepremostivih barijera koja će zaustaviti dalji napredak.

Rad sa tehnikama ovladavanja umom je naj�ira oblast magijske obuke i ona traje najdu�e od svih. Iako same tehnike nisu te�ke za izvođenje, postizanje rezultata ide veoma sporo, jer se zahteva potpuna posvećenost radu i uno�enje celokupnog bića u taj rad. Zadr�avanje samo na nivou tehničkog savladavanja prakse ovladavanja umom neće dati nikakve rezultate. Stvoriće samo iluziju da je ne�to urađeno i tada na scenu opet stupa Ego. Neverovatno je mnogo onih koji su na ovakav način pro�li kroz određene paradigme ili čak vi�e pradigmi, a da pri tom nisu postigli ni�ta. Iako tvrde da jesu postigli mnogo, to tvrđenje proističe iz ega, jer kada pogledate na �ivot takvog čoveka, na njegovo delo ili sposobnosti i ve�tine koje je stekao, videćete da tu zaista nema ničega osim mo�da ne�to vi�e stečenog znanja i ve�tine filosofiranja, mada je i to pod znakom pitanja.

Da biste u�li u Onostrani svet i da biste mogli činiti magijska dela to znači da morate ovladati svim segmentima svog �ivota, a da bi to postigli predhodno morate ovladati sopstvenim umom. To je preduslov za buđenje uspavanih ve�tina i sposobnosti, kao i za razvijanje jasnovidosti i sposobnosti uvida u svekoliko znanje. Magične reči Znati, Hteti i Smeti neće proizvesti Veliko Delo sve dok čovek u bilo kom svojstvu delanja ka�e: ne znam, ne mogu i ne smem.

 

INSTINKTI

 

Instinkti kao oblici ispoljavanja svesti zajednički su i ljudima i �ivotinjama, �to znači da su oni potpuno prirodna psihička stanja. Dva su findamentalna i veoma sna�na instinkta u ljudskom biću, a to su instinkt samoodr�anja i instinkt razmno�avanja. Mogle bi se čitave studije napisati o manifestacijama ovih instikata i njihovim sublimacijama. Nama je va�no da znamo kako da prepoznamo koren svake na�e aktivnosti koja je podstaknuta instinktom i da u tom smislu kategorizujemo tip sublimacije ispoljavanja samog nagona. Ove sublimacije mogu biti različito kategorisane u zavisnosti pre svega od socijalnih faktora. Inače, sublimacija je nesvesni odbrambeni mehanizam menjanja socijalno neprihvatljivih instinktivnih i primarnih nagona u dru�tveno prihvatljive aktivnosti. Naprimer, predstavlja redirekciju seksualne �elje (libida) ka "vi�im ciljevima" kao �to je usmeravanje seksualnih frustracija ili agresivnog impulsa ka sportskim ili intelektualnim aktivnostima. Energija koja nastaje oslobađanjem seksualnog ili agresivnog impulsa se na taj način usmerava ka stvaranju umetničkih dela, ka sportskim postignućima ili ka bilo kojem socijalno prihvatljivom cilju. Sublimacija ima za�titnu funkciju, odnosno, omogućava čoveku da se, reagujući na seksualnu frustraciju biranjem novog, socijalno prihvatljivog cilja, za�titi od mentalne bolesti. Procesom sublimacije nikad nije obuhvaćen kompletan libidonozno-agresivni impuls, već samo jedan njegov deo. Stoga, postoje i svesni oblici sublimacije nagona koji se uglavnom manifestuju kroz razne oblike samokontrole, samoka�njavanja i potiskivanja usled delovanja socijalnih faktora i ovo je karakteristično za religije, ali postoje i oni oblici sublimacije koji uglavnom nisu dru�tveno prihvatljivi kao �to su nekontrolisano ispoljavanje agresivnosti (siled�ijsko pona�anje, huliganstvo, kriminal i drugi slični vidovi ispoljavanja).

Uzmimo na primer glad s jedne i seksualnu po�udu s druge strane. Glad je manifestacija instinkta samoodr�anja, a seksualna po�uda je manifestacija instinkta razmno�avanja. Ovde je va�no napomenuti da je instinkt uvek indirektan podsticaj na akciju. Razlozi za pokretanje na određenu akciju mogu biti raznovrsni i mnogobrojni, ali u osnovi uvek stoji instinkt kao indirektni pokretač.

Čovek kojim vlada Ego uvek �eli bogatstvo, moć, ime i slavu. I sve su to načini za uzdizanje Ega. U ovakvim te�njama koren je u instinktu samoodr�anja, ali on će gotovo uvek sublimirati u te�nju ka iskori�ćavanju, dominaciji i u krajnosti ka pohlepi. Ove su te�nje uvek čin zarad sebičnih ciljeva. Dominirati znači nabusito naređivati, te�iti vlasti i na sve moguće načine potčinjavati sebi okru�enje. Mnogi će ovde reći: Pa �ta, zar nije cilj svakog maga da postane moćan i da upravlja svetom oko sebe zarad zadovoljenja svojih potreba i ciljeva? E pa nije tako, a i videćemo za�to. Ego je taj koji �eli da izra�ava moć nad drugima. Čisto Sopstvo nema potrebu za takvim ispoljavanjem. Dodajmo tu jo� neki primer kako bi ovo postalo jasnije. Čovek mo�e da zasadi ba�tu i uzgaja �ivotinje za hranu. To je sasvim uredu i tu ne postoji eksploatacija, jer je to prirodni poredak stvari. Dalje, čovek mo�e i da proizvede veću količinu dobara nego �to su njegove potrebe i da vi�ak proda ili trampi za druga dobra koja su mu potrebna a koja on sam ne proizvodi ili nije u stanju da ih proizvede. Ni to jo� uvek nije eksploatacija. Međutim, kada čovek zasadi velika polja ili uzgaja čitave farme �ivotinja da bi ostvario veliki profit, tu se već radi o eksploataciji i to s jedne strane eksploataciji prirodnih resusrsa, a s druge strane eksploataciji ljudi koji se anga�uju, a time i iskori�tavaju za minimalnu naknadu. Eksploatacija donosi bogatstvo, a bogatstvo razvija te�nju ka ostvarivanju dominacije. Dalje, eksploatator razvija novu te�nju koja se manifestuje kroz pribegavanje novim sredstvima kojima će uvećati proizvodnju upotrebom raznih otrova i hemijskih sredstava za proizvodnju hrane čime stiče jo� veće bogatstvo i time jo� veću te�nju ka dominaciji. Ovo se naziva pohlepom koja je krajnja instanca sublimacije instinkta za samoodr�anjem gde iz prirodnog prerasta u potpuno neprirodni nagon. Ovo u potpunosti va�i za svaki oblik industrije i biznisa generalno.

I ovde će mnogi reći da je to normalna tekovina razvoja čoveka i moderne civilizacije, međutim to nije tako. To je potpuno neprirodno stanje, a ono �to je neprirodno, fundamentalno je podlo�no uni�tenju. Ovo ne treba mnogo analizirati. Svaki zdrav um je u stanju da ovo razume ako čak i samo povr�no prouči istoriju ljudskog roda. Pohlepa je uzrok svih oblika stradanja i uni�tavanja, bilo da je reč o međusobnim uni�tavanjima kroz ratove i konkurentske sukobe, bilo kroz reagovanje same prirode koja nepogodama i kataklizmama brani svoj prirodni poredak i Zakone Univerzuma. Dr�ave, narodi, kraljevi, ili moćni biznismeni danas, nastaju i nestaju u gulazima istorije. Tako je od pamtiveka. Jači uvek smenjuje slabijeg. A onda dođe neka kataklizma i zbri�e s lica zemlje čitave gradove, narode i dr�ave. I opet sve u krug, i niko ne zna za�to je to tako. A, odgovor je vrlo jednostavan: zato �to je to odraz neprirodnog stanja. Stoga, onaj ko �eli da postane mag, sveto biće Univerzuma, samostalan i samodovoljan, mora da napusti svaki oblik eksploatacije i dominacije.

Postoji i treći instinkt, a to je instinkt čopora, odnosno nagon za dru�tvom. �ene u�ivaju u dru�tvu mu�karaca. Mu�karci u�ivaju u dru�tvu �ena. Korenski uzrok ovoga je instinkt razmno�avanja. Takođe ljudi svih polova i uzrasta u�ivaju i u dru�tvu veće skupine ljudi kao �to su porodica, razni vidovi organizacija, dru�tava, grupa, partija, pa i nacionalnih i dr�avnih zajednica, Razlog za razvijanje ove potrebe je u tome �to slab čovek postaje sna�niji u dru�tvu, naročito u dru�tvu onih koji se istaknu u grupi kao jači i sna�niji. Sublimacija ovog nagona stvara osećaj da je i on, iako slabiji, takođe jak. Pod parolom: "zajedno smo jači", nastale su sve forme zajedni�tva u kojima se gubi individualizam pojedinca. Ta la�na predstava o sopstvenoj snazi zasnovanoj na pripadnosti hrani i podstiče Ego na nebrojene neprirodne aktivnosti i dela, čak i ona protivna zdravom razumu, da uop�te i ne spominjem njihovu protivnost Univerzalnim Zakonima. U ovoj sublimaciji instinkta čopora le�i i koren svakog antagonizma zajednice prema individualizmu i posebnosti. Stoga je kroz istoriju svaki pojedinac koji te�i nezavisnosti i samostalnosti bivao proku�en i napadan na bilo koji od mogućih načina, ne retko i na najgnusniji i najzločinačkiji.

Mag koji �eli da dosegne najvi�e nivoe svesnosti i svete bo�anstvenosti treba nemilosrdno da odbaci dru�tvo, a posebno dru�tvo svetovnih ljudi. On treba da �ivi sam. Samo tada će postati veoma moćan i sna�an. Samo će na taj način razviti sna�nu individualnost. U početku će mu biti te�ko da �ivi sam. Pojaviće se mnogobrojni strahovi. Ali ako �elite da postignete Veliko Delo, moraćete da prevazićete sve te�koće, jednu po jednu. Nagrada je veoma velika. I neću tro�iti reči da objasnim kakva je to nagrada, jer to skoro i da nije moguće opisati ljudskim jezikom. Ovo svakako ne znači da čovek treba odmah da se samoizop�ti iz dru�tva, da ode u neku pustinju i �ivi sam, da odbaci porodicu i prijatelje. Ovo se prvenstveno odnosi na mentalno samoizop�tavanje i negovanje unutra�nje samostalnosti, posebnosti i individualnosti. Zbog toga nam je potrebna ve�tina upravljanja umom i svim oblicima njegovog ispoljavanja. Tek potom dolazi praktikovanje povremenog osamljivanja, zatim dolazi do osamostavljivanja i na kraju potpunog odbacivanja svake vezujuće sile. Stari su govorili: "Nikad prorok u svom selu". Pre ili kasnije dođe do trenutka kada se i bukvalno krene na put, daleko od mesta rođenja, daleko od porodice, od prijatelja, daleko od "u�u�kane sigurnosti" poznate sredine. Put u "novi svet" neminovan je i nema ni jednog maga koji je u svom �ivotu ne�to postigao a da nije pro�ao kroz ove faze samorazvoja. Ima onih koji u jednom trenutku svog �ivota i potpuno odbace svoj predhodni �ivot prigrliv�i novi. Ima i onih koji to ne učine i koji se vraćaju podstaknuti svojim sentimentalnim i nostalgičnim osećanjima, a kada se vrate, tada shvate da ni�ta vi�e nije isto. Shvate da je to svet kojem vi�e ne pripadaju, svet u kojem se osećaju kao stranac. Zbog toga se ka�e da je magija "put bez povratka".

 

IMPULSI

 

Impulsi su veoma slični instinktima, ali kako predstavljaju iznenadne pokretačke sile koje podstiču na akciju i reagovanje, spram magijske prakse oni nisu prirodno ipoljavanje uma. Postoje tri osnovne vrste impulsa, a to su: impulsi mi�ljenja, impulsi govora i seksualni impulsi. Inače, od svih impulsa, dva su najva�nija. To su seksualni impuls i impuls govora. Ovde je potrebno naglasiti da su impulsi i imaginacija u vrlo bliskoj vezi jer je imaginacija ta koja stvara impulse. Stoga je neophodno da se impulsi kontroli�u razumom, voljom i meditativnim tehnikama. Praktikovanje ćutnje, na primer, kontroli�e impuls govora, dok se meditativnim tehnikama kontroli�u impulsi pogre�nog mi�ljenja i pogre�ne akcije.

Za�to je neophodno kontrolisati impulse? Kada za nekoga ka�emo da je impulsivan, obično �elimo da ka�emo da regauje brzo, prenagla�eno i iznenada. Impulsivnost se uglavnom defini�e kao pona�anje bez razmi�ljanja. Uz to obično stoji i da su impulsivni ljudi često skloni ispadima kojima mogu naneti �tetu sebi i drugima. Takođe, impulsivnost se često dovodi u vezu sa agresijom, ljubomorom, osvetom, ubistvima ili autodestruktivnim pona�anjem. Impulsivnost se mo�e tretirati kao osobina ličnosti, ali kako ona spada u neprirodno ispoljavanje uma to znači da nije realna tvrdnja moderne psihologije da svako od nas poseduje dispoziciju da reaguje impulsivno. Impulsi su uvek izazvani spoljnjim faktorima i nesposobno�ću da kontroli�emo sopstveno pona�anje. Naravno da ne postoji čovek koji nikada nije uradio ne�to nepromi�ljeno. Ali ipak, za većinu ljudi nećemo reći da su impulsivni.

Takođe, u psihologiji je uvre�eno mi�ljenje da je impulsivnost karakteristika detinjstva. Kada su ljuta, deca bacaju igračke. Kada im se plače, ona plaču, i to vrlo izra�ajno. Kada �ele nekoga da udare, ona ga udare. Međutim, to uop�te nisu impulsi, već prirodno nagonsko pona�anje i ukoliko sprečimo dete da reaguje onako kako je osetilo potrebu da reaguje, za njega će to biti mnogo veća frustracija nego za odraslog čoveka. Mora se jasno razgraničiti da se impulsivno pona�anje javlja samo u situacijama koje dozvoljavaju razmi�ljanje i pa�ljivo postupanje, stoga, za dete koje jo� uvek nema razvijen sistem mi�ljenja ovakvo pona�anje se ne mo�e nazvati impulsivnim već nagonskim.

Impulsivno pona�anje je zapravo odlika odraslih ljudi koji imaju mogućnost da rezmisle pre svake preduzete aktivnosti, ali to ne čine zbog prenagla�ene imaginacije koja izaziva prenagla�eno reagovanje na situaciju u kojoj se čovek nađe, onemogućavajući time prethodno razmi�ljanje.

Impulsivni ljudi ne mogu da zadr�e svoje reakcije, osećanja i �elje, a sve to prerasta u vrlo zastupljene forme pona�anja moderne civilizacije. Prenagla�ena imaginacija, kada se suoči s realno�ću izazva ogroman frustracioni naboj koji dalje vodi akciji bez sposobnosti sagledavanja posledica. Većina ljudi danas, a naročito mlađa populacija obično ne znaju i ne mogu da zamisle kako to izgleda ne odreagovati �na prvu loptu�. Impulsivni ljudi osećaju nezadr�ivu potrebu da odmah izbace frustraciju iz sebe. Tenzija koju oni mogu da podnesu je mnogo mala i često nisu ni svesni da im ne�to smeta pre nego �to odreaguju.

Adekvatna kontrola impulsa podrazumeva da je čovek u stanju da kontroli�e svoje pona�anje, ali i svoje misli i osećanja. Impulsivac koji se, na primer, oseti prevarenim suočiće se sa navalom besa i ljutnje koji će iz trenutka u trenutak sve vi�e rasti. On vi�e nije u stanju da umanji jačinu ovih emocija ili uspori njihov rast i kao jedini način da ih se oslobodi vidi u njihovom ispoljavanju. Problem je u tome �to impulsivan čovek nije u stanju da to odlo�i, i njegova reakcija će biti momentalna i, verovatno, veoma burna. Većina ljudi to do�ivljava kao neki vid oslobađanja, i prija im da se pona�aju u potpunosti u skladu sa svojim impulsima. Ipak, nakon učinjenog mogu lako za�aliti zbog nečega �to su uradili. To nam potvrđuje činjenicu da je kod impulsivnog reagovanja isključeno razmi�ljanje. Kada se kognitivni procesi ponovo pokrenu, dolazi do uvida i preispitavaja svog pona�anja i njegovih posledica. Tada mo�emo reći da je čovek ponovo potpuno svoj i kada paralelno i zajednički funkcioni�u različite komponente njegove ličnosti. Mada, i to je u ovo moderno vreme vrlo redak osećaj kod impulsivnih ljudi usled nedostatka osećaja za vi�e vrednosti, usled čega se javlja favorizovanje impulsivnog pona�anja kao op�te prihvatljivog i normalnog. Dakle, opet se sve svodi na onu priču o nedostatku unutra�njih resursa sa kojima čovek treba da radi, kao �to su znanje, uvidi i osećaji za vrednosti i uzvi�ena stanja.

Pored toga �to lako i brzo popu�taju pred svojim impulsima, radeći stvari bez razmi�ljanja, ljudi sa razvijenim impulsivnim reagovanjem obično imaju jo� nekoliko problema. Pre svega, problem sa pa�njom, jer njima mnogo br�e postaje dosadno, ukoliko nema nekih promena u okru�enju koje bi im odr�ale budnost. Frustraciju koju nosi monotoni ili rutinski rad oni ne podnose. Takođe, kod impulsivaca postoji i problem vezan za motoriku. Oni ne vole ni mnogo da pričaju iz razloga �to nemaju spoznajne uvide o kojima bi mogli pričati. Oni uvek te�e pokretu, često nastojeći da dovedu svoj organizam do granica izdr�ljivosti. Za njih je veoma bitno da budu stalno u pokretu, jer na taj način prazne tenziju koju osećaju. Kognitivni problem je kod impulsivnih ljudi je takođe veoma izra�en. Oni nisu u stanju da naprave dugoročni plan i da ga se pridr�avaju. Nisu u stanju da defini�u ciljeve i da opi�u načine na koje se mo�e doći do njih, a najte�e im je da slede postepene korake tog plana. Pored toga, mogu imati problema i sa organizacijom svog �ivota, mogu pričati brzo i nerazumljivo ili nemati nikakav osećaj za prostor i vreme. Impulsivnost je svakako odlika ljudi koji �ivotu pristupaju sa stavom sve odmah i sad �to mo�e odvesti u veoma opasne oblike pona�anja kako po sebe tako i po okolinu.

Kada se neko pona�a u skladu sa svojim potrebama, ka�emo da je spontan. Ukoliko neko reaguje u skladu sa svojim potrebama, ka�emo da je impulsivan. Ključna razlika je u tome �to su spontani ljudi svesni svojih potreba, znaju na koje ih načine mogu zadovoljiti, i znaju kakve će biti posledice toga. Oni razmi�ljaju o svom pona�anju. Oni mogu da se zaustave u bilo kom trenutku. Oni poznaju svoje granice i rade na njihovom pro�iravanju, kako bi bili u mogućnosti da do�ive �to vi�e isksutava. Impulsivni ljudi zanemaruju granice. Oni ih preskaču, reagujući impulsom, a ne celom lično�ću. Spontana osoba ka�e ono �to misli. Impulsivac ka�e ono �to �eli da ka�e, iako često ne misli tako. Impulsivna osoba nije u mogućnosti da vidi posledice svog pona�anja, niti je svesna svog impulsa dok ga ne ispolji. Ne planira svoje pona�anje i ne kontroli�e ga pa tako ne mo�e ni da ga zaustavi. Spontani ljudi su svesni svojih potreba, znaju na koje ih načine mogu zadovoljiti, i znaju kakve će biti posledice toga. Oni razmi�ljaju o svom pona�anju i mogu da se zaustave u bilo kom trenutku.

Impulsivni ljudi imaju te�koća da razumeju svoje emocije �elje ili potrebe i tada im je lak�e da se prepuste reagovanju, i na taj način isprazne tenziju koju osećaju, nego da razmisle malo vi�e o njoj. Ne mogu da organizuju svoje misli jer imaju utisak da bi im razmi�ljanje oduzelo suvi�e vremena, ili ne mogu ni da se sete o čemu su razmi�ljali pre nego �to su ih preplavila osećanja ili �elja da ne�to urade. Dopuste da njihovi mehanizmi koji slu�e kontroli pona�anja popuste i prasnu u trenutku, obično zbog stvari koje drugi ljudi ne bi ni primetili. Ne mogu da zadr�e informacije koje dobijaju iz okru�enja dovoljno dugo da bi ih obradili. Sve informacije koje dobijamo iz na�eg okru�enja zadr�avaju se izvestan period vremena, međutim, ukoliko mi ne obratimo pa�nju na njih, one će nestati iz na�eg pamćenja. Informacije o kojima nastavimo da mislimo zadr�aće se, i moći ćemo da ih analziramo, pohranimo u na�em pamćenju i setimo ih se i nakon du�eg vremena. Kod impulsivnih ljudi, naročito kada su preplavljeni emocijama, broj informacija koji je moguće obraditi istovremeno je mali, pa mnoge od onih koje pristi�u iz okru�enja nisu u stanju ni da ih svesno uoče. Zbog toga impulsivne osobe često reaguju na pojedinačne stvari, ne obazirući se na celokupnu situaciju i kontekst.

Impulsivno pona�anje mo�e biti simptom velikog broja različitih poremećaja. Impiulsivci mnogo če�će izvr�avaju samoubistvo, agresivni su prema članovima svoje porodice, i pate od različitih psihičkih poremećaja kao �to su bulimija (impulsivno prejedanje), kleptomanija (patolo�ka krađa), piromanija (patolo�ka potreba za paljenje stvari), poremećaji pa�nje, opsesivno-kompulzivni poremećaji koje karakteri�e prisilna potreba ljudi da urade ne�to na određen način, i svih vrsta zavisnosti, od nikotina, droga, kockanja i mnogih drugih.

Ostvarivanje kontrole nad svojim mislima, osećanjima i pona�anjem je zapravo ne�to �to svi mi učimo od najranijeg detinjstva, ali u magijskoj praksi ovo je prioritet jer ukoliko ove vrste umnih ispoljavanja nisu pod kontrolom gotovo da je nemoguće postići bilo kakav rezultat u magijskom radu.

 

IMAGINACIJA

 

Imaginacija kao uzročnik impulsivnog reagovanja nikada ne stvara vakuum u umu. Ako se neka zebnja ili briga zavr�i, sledeća se odmah manifestuje. Um je veoma te�ko zadr�ati u stanju praznine. To se posti�e samo upornim radom sa medidtativnim tehnikama, a i tada veoma kratko vreme um mo�e ostati u stanju praznine. Um ima beskonačne preokupacije. Va�no je da se s puno pa�nje uočavaju putevi uma. On isku�ava, on preteruje, preuveličava, zanosi se, nepotrebno paniči uzaludnim imaginiranjem, uzaludnim strahovanjem, uzaludnom zabrinuto�ću i uzaludnom slutnjom. On poku�ava na najbolji mogući način da vas odvrati od koncentracije i sposobnosti usredsređenja. I ovo je sve posledica delovanja Ega.

Um stvara haos kroz svoju moć imaginacije. Imaginativni strahovi raznih vrsta, preuveličavanje, izmi�ljanje, pravljenje mentalne drame, građenje kula u vazduhu - sve se to zasniva na moći imaginacije. Čak i savr�en, zdrav čovek poseduje neku vrstu imaginativne bolesti zahvaljujući moći imaginacije uma. Mnogo se energije uzalud potro�i na račun imaginativnih strahova i imaginativnih stanja svesti. Na primer: kada je um potpuno okupiran ratnim de�avanjima, vojnik kada je ranjen, ne oseća nikakvu ozbiljniju povredu. On nije svestan da gubi velike količine krvi. On je ispunjen entuzijazmom. On, na neko vreme, nije svestan svog tela. Kada se uzbuđenje zavr�i, kada ugleda krv na svojoj odeći ili kada vidi ranu, njemu se svesnost vraća i tada počinje da paniči. Moć imaginacije počinje da pravi r�um u umu i zatim on pada u nesvest jer moć imaginacije uvek sve preuveličava.

Isto tako, neki čovek mo�e imati sitnu slabost na koju ne obraćate pa�nju, ali kada on postane va� neprijatelj, vi odmah preuveličavate njegovu slabost. Vi čak tome ne�to dodajete ili izmi�ljate mnoge druge slabosti. Ovo se de�ava usled imaginacije i va�em umu.

Kada među dva prijatelja postoji zategnutost zbog nekih lo�ih osećanja, njihovi umovi počinju da preteruju i da izmi�ljaju razne stvari. Dolazi do pojačanog zameranja. Veoma je te�ko doći do istinite slike stvari kada su u pitanju ovakva raskinuta prijateljstva. Njihove izjave su uvek obojene unutra�njih osećanjima. Moć imaginacije tada sve uni�tava.

Um veoma često isku�ava i obmanjuje, kadkad i u isto vreme. Kada mislite na nekoga kao da vam je dobar prijatelj, to će postati stvarnost, ali ako pomislite na njega kao na svog neprijatelja um će odmah tu misao pretvoriti u stvarnost. Upravo zbog ovakvih imaginativnih delovanja uma i najče�će izazvanih iluzornim delovanjem ega, neophodno je um dovesti u stanje potpune kontrole, najpre kroz spoznaju delanja uma po tom kroz tehnike kontrole uz istrajnu praksu.

Dalje treba objasniti i prirodu "mentalne dramatizacije". Ovde je veoma va�no da uvek sagledavamo stanje uma i tokove misli. Za vreme razgovora sa prijateljima, um ponekad uzalud imaginira kako je povredio osećanja prijatelja. On tro�i veliku količinu energije na nepotrebna osećanja. Obično se tada javljaju misli: "Kako da ga sutra ujutru pogledam? Mo�da je ljut na mene". Sledećeg jutra kada ga sretnete, ni�ta se ne dogodi. Va� prijatelj započinje prijatan razgovor i smeje se. Vi ste iznenađeni. Na va�e veliko zaprepa�ćenje, razgovor je u potpunosti promenio tok. Porodičan čovek zami�lja dok traje neka ozbiljna epidemija: "�ta da radim ako se moja �ena i moja deca zaraze, ako se ozbiljno razbole i umru?" Svakom se de�avaju razne slične situacije, na primer kada prelazimo preko mosta um mo�e da zami�lja: "Ako most sada popusti i padne, �ta će biti sa mnom? Umreću". Strah se uvlači u kosti. Postoji hiljadu i jedan način mentalne dramatizacije sličnih ovim. Moć imaginacije igra veoma va�nu ulogu u mentalnoj dramatizaciji.

Kada vam je um duboko koncentrisan, period od dva sata prođe kao pola sata, ali ako je um uznemiren i luta, pola sata se razvuče na dva sata. Ovakva iskustva mnogi imaju. Isto je i u snu, na osnovu igre uma mnogi događaji koji pripadaju periodu od pedeset godina, de�avaju se za pet minuta sna. Vreme je samo oblik uma. Iluzorno je isto koliko i objekti.

Zahvaljujući triku uma sto metara se mo�e učiniti velikom razdaljinom, a opet nekom drugom prilikom razdaljina od pet kilometara se mo�e učiniti veoma kratkom. Verovatno ste ovo i sami primetili u �ivotu.

Jednom sam prijatelju koji je vegetarijanac spremio moje omiljeno jelo, ali bez bez mesa iako ga inače spremam sa mesom. On koji se ne razume u kuvanje niti zna da priprema hranu, pomislio je da je paprika� sa mesom. Boja, izgled pa i miris, naravno zbog istih začina i soje u komadima, bili su upravo isti kao i kod paprika�a koji spremam sa mesom. Ovo je primer za "mentalnu projekciju". On je projektovao ideju mesa na osnovu sopstvenog predubeđenja iz svog uma na poslu�eni paprika�. I nije hteo da jede, bio je ubeđen da hoću da ga prevarim, bez obzira na moje uveravanje. Gajiti mentalne projekcije u umu je u potpunosti pogre�no. Imaginacije su neprirodna stanja svesti, jer su uzročnici samoobmanjivanja. Upotrebom raznih meditativnih tehnika se mogu uni�titi imaginacije, �to je i cilj skoro svih duhovnih učenja a posebno magijskih praksi. Ovo je takođe i proces suzbijanja delanja Ega i stvaranje neophodnog prostora u umu za afirmaciju volje čistog sopstva.

 

 



 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2013 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 31-03-2013 02:47