Stranice

 

  Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

  Alexanthorn

  Dnevničke beleke

 Razgovori s povodom

  Senke Glasnika

 Javna predavanja

Autobiografske bele�ke

 

  Magijski Dnevnik

 Lice i naličje

  Kontakt

 

 

 

 

 

Crna Svetlost

 

AUTOBIOGRAFSKE BELE�KE

Roman koji to nije

 

 Sećanja, istrgnuta sa Staze �ivota,
od trena kada izronih iz Crne Svetlosti i sebe uneh u Beskrajnu Tamu...

 

 

Alexandar Thorn

 

 

 

 

� 2012 Copyright: Alexandar Thorn

 

 

Prvo sećanje

 

 

Prvo sećanje se�e davno, mislim da sam tri godine imao. Ciglu dohvatih, sećam se da je te�ka bila veoma, ali je namera bila jača. Svom silinom, trogodi�njaka, bacih je na glavu svoga brata... Povreda je bila prilično ozbiljna. Njega su odvezli u bolnicu, a ja sam ostao zaključan u sobi.

A razlog ovog mog nasilja neumerenog i nije bio u mom starijem bratu. Sećam se prilično neodmerenog odnosa roditelja prema nama. Da, bila je tu i sestra, najstarija. Oni su dobijali sve, a ja ni�ta. Tako je započeo buntovnički opus u magnovenju jednog novog �ivota. Bila je to prva, velika prekretnica u mom �ivotu. Ubrzo, dan ili dva posle, do�li su neki ljudi i odveli me... Jedino �to je jo� o tom zbivanju ostalo u sećanju urezano, bile su reči majke:

- Samo mi sklanjajte s očiju tog crnog đavola. Đavo ga napravio, đavo neka ga i nosi.

Tek koju godinu kasnije saznadoh da ona mi i nije bila majka. Ni otac nije bio onaj kojeg zvah tako, ni brat, ni sestra. Be�e to porodica koja je trebalo da me usvoji, ali eto, ne dade se da tako bude. Drugačiji je put za mene bio pripravljen.

 

 

 

 

Đavolje dete

 

Đavo ga napravio, đavo neka ga i nosi. To jesu reči koje se pamte, a i nisu mogle doći niotkuda. Mala je to sredina, brzo se sve sazna, rasčuje. I kad se čemu ili kome ime nadene, ni Morava ga saprati ne mo�e. Gde ima dima, tu je sigurno i neka vatra bila. I jeste.

Junski vreo dan, izuzetno vrelo. No ni�ta neuobičajeno, jer su u to vreme vrućine bivale već u aprilu i maju. Gospođica D. ili bolje rečeno devojčurak, rano je tog jutra ustala. Bolovi u stomaku su bili već nepodno�ljivi. Trpela je. I morala je, jer niko jo� znao nije. Ve�to je skrivala stomak steznicima, a komentari su bili - ugojilo se dete malo, pa �ta. Tek joj je petnaest godina i upravo osnovnu �kolu zavr�ava. Nekoliko drugarica, ako je imala, a dečka - taman posla. Seosko dete, mirna, tiha, bruka bi bila u tim godinama. Tek poneka gradska frajlica se �etala s momkom, starijim naravno, ali tek posle �esnaeste. A i za takve se �amorilo - tek stasala, a već kurva. �ezdesete, provincija.

Subota je. Nema �kole. Jo� je sinoć do�la kod babe u drugo selo. Podu�e već tako boravi kod babe, da joj se nađe pri ruci. Sama je, sedamdeset drugu već gura, mada jo� �ivahna ipak ne mo�e sve sama i treba joj malo ispomoći. D. je kod nje dolazila petkom i ostajala do nedelje naveče.

Baba ustala jo� pre prvih petlova, namirila stoku, pomuzla kravu, koze, ovce i već sedi kraj �poreta, d�ara vatru. Mleko je podsirila, stoji na kraj �poreta. Druga �erpa na kamenu pod severnim prozorom, hladi se. Sa tog se skida kajmak. Krčka se lagano i licvara za doručak, miri�e.

- Dobro jutro nano - nazdravi mala D.
- 'Bro jutro 'ćeri, ne�to si mi uranila.
- Joj nano, sve me ne�to probada po stomaku, sve ko da me ne�to seče po sredini.

Baba je gleda, na jedno oko �miri, a na drugo podigla obrvu, vuče dim iz lule. Zna baba jo� poodavno da je D. u drugom stanju, iako to ova ve�to skriva i niko jo� ne zna. Gleda je baba i zna da je i taj dan do�ao. Gleda je i misli - dobro je da se porodi ovde kod mene, mu�ko nosi sigurno. Ćuti baba, neće tajnu da oda.

- Ma da ti nisi �to lo�e poj'la, kad mi te tako stomak muči, a dete moje?
- Ne znam nano, vrućine su ove sad, mo�da sam kod kuće popila uskislo mleko.

Ustade baba, na �tap se podboči, a usna gornja oće sva u smeh da se iskrivi. Okreće baba glavu da se ne oda, zna baba �ta malu D. muči. Okrete se i ode ka sobi, tu odmah do kuhinje.

- Sad će tebi nana jedan čaj da pristavi, ima da mi bidne� za tren ko nova.
- Daj nano �ta bilo samo da prestane.
- Ni�ta se ti ne brini blago nani. Da popije� ovo �to ti skuvam, na �tinu, pa posle da se napucamo licvare, ima sve merak da nas bije.

Baba već u sobi i smeje se, raduje se, praunuka će danas da okupa, pupak da mu seče. Stala baba, gleda po sobi, povuče dim pa se uhvati za jednu teglu. A u sobi na stotine, ma hiljade, tegli. Svaka puna. Ne pi�e ni�ta ni na jednoj, a zna baba svakoj mesto i na oko �ta je �ta. Toliko trava, korenja i jo� koje čega, ni jedna apoteka joj nije ravna. Institut "Josif Pančić" bi mogao da joj pozavidi.

Nosi baba lonče s korenjem, preliva ga vrelom vodom koje uvek ima na �poretu, poklapa i stavlja u kraj.

- Deder 'ćeri postavi sto da se doručkuje, sad će i čaj, malo d' odstoji samo.

Ovaj čaj su i vile pripravljale da se glatko porode - misli baba u sebi. Mala D. postavila tanjire i ka�ike, donela iz mlekara hladno mleko od juče, s njega baba već skinula kajmak. I licvara je na stolu, pu�i se, miri�e. Baba cedi čaj u �olju.

- Ajde ti, blago meni, popi ovo dok je toplo, pa da se jede. Biće ti odma' bolje. Danas nećemo ni�ta da radimo, vrućina će da bude velika. Samo ćemo oko stoke, ako �ta bude trebalo.
- Dobro nano, kako ti ka�e�.
- Ajde pi', pi' dok je toplo.

Dan već odmakao. Negde oko sat pred podne ste�e opet bol malu D. U sobi je sama, le�i, savija se grči. Jastuče zagrizla da ne bi jauknula. Srce joj se uzlupalo. Dr�i stomak jednom rukom, drugom napipava međuno�je - mokro. Vodenjak je pukao. Počelo je. Zna ona sve o tome. Baba joj, jo� pre dve godine kad je prvu menstruaciju dobila, objasnila sve o tim stvarima. A jednom je i gledala babu kako je porađala jednu �enu u selu. Pomagala je babi, nosila toplu vodu, pe�kire. Zna ona sve o tome. Samo ne zna ko je otac detetu �to nosi. Seća se samo da je zaspala na seniku, negde u ranu jesen predhodne godine. Zaspala je obučena, a probudila se gola skroz, malo krvava među nogama. �ta se dogodilo, ne zna. Ali od tada vi�e nije bilo menstruacije. Nije to smela da ka�e čak ni babi. A kad je u četvrtom mesecu i stomak počeo da raste, znala je.

Bol je malo utihnuo. Obrisala se, presvukla pa izađe na trem. Baba sedi, vuče dim iz lule, gleda je. Zna baba, vidi.

- Odo' ja nano malo da se pro�etam.
- 'Ajde, 'ajde, al nemoj daleko.
- Neću nano, tu ću malo oko kuće, do ba�te i da vidim jel' koko�kama treba vode.

Podne je. Ustade baba, oseća ne�to. Ostavi lulu na sto pa skide srp �to staja�e tu pod tremom zadenut. Ode do �poreta te ga stavi u vatru. Paprika� se krčka za ručak. Iz kredenca uze svilen konac, odmota jedno metar i baci ga u vrelu vodu na kraj �poreta u loncu �to stoji. Iz �ifonjera u sobi uze čist pe�kir pa se vrati do �poreta. Ljutom komovom rakijom istrlja ruke i namoči jedan ćo�ak pe�kira. Na tacnu uze konac iz vode, srp izvadi iz vatre, pe�kir preko ramena prebaci.

- U �tali je sigurno - �apuće. Ide baba, kao da leti čini se. Stade na vrata. Krava zamuče, gleda babu, gleda malu D. Porodila se. Dete se ne čuje. Ona mu gura �ačice u usta, davi ga.

- �ta to radi� nesrećo - vrisnu baba. Zalete se, �amar joj zalepi.
- Nemoj nano!
- �ta nemoj! - Pa ispravi s druge stane jo� jednu �amarčinu.
- Ko te to naučio, lebac ti se ogadio, te li ti se lebac ogadio, da bog da.

Istr�e joj dete iz ruku i polo�i na pe�kir, na balu sena. Pljusnu ga i zaplaka mali.
- O! Ho! Tako kuronja babin! Uh, kakav si mi samo, Raviojla da pozavidi. Malo si mi sitan, al' neka, neka.

Podvezuje pupak, pa srpom odseca. Uze ga u naručje. Mala D. sedi na senu i plače.

- Polazi za mnom u kuću, nesrećo li jedna, da s' opere�.
- Ti si nano znala.
- Ja�ta sam znala. Odavno sam znala. Nisam ja od juče, a bogme ni od preključe. Ako si od sviju mogla sakriti, zna� da od mene nisi mogla.
- Nano...
- Ćuder more! Idi da se opere�, pa posle lezi tamo u sobu dok ja ovde uradim �ta treba.

Mala D. poslu�a, a baba spusti čeljade na otoman, da pripremi �ta treba. Usula vodu u lavor za prvo kupanje. U dva prsta uze nekog praha iz teglice, pa u vodu i koren jedan, kao čovečuljak izgleda, njime vodu me�a. Baje baba, ne�to mrmlja sebi u bradu. I jo� pe�kir veliki spremila, beo sa obrubom crvenim, pelene i gazu, zavoj, jod, pa ulje od smirne, činiju zemljanu sa korenjem i travama, smolu i sveće četiri.

Kupa ga, a on mali, jedva dve i po' kile, smeje se, mlatara rukama. Gleda babu u oči pravo, a ona pevu�i ne�to, da je čuje� ni reč ne bi razaznao.

- Ko li mi te tak'og napravio, da mi je znati samo. Crne oči ko ugarka dva, a kosa ko sneg bela - tiho se ona s njim razgovara.

I tako okupanog, najpre mu uvi pupak u gazu s jodom, pa zavoj preko. Na sto ga spusti, na čar�av crveni. Na svakom ćo�ku stola sveća jedna gori. Na severnoj strani činija s korenjem travom i smolom. �ar iz �poreta vadi, u činiju ga stavlja. Gori trava, gori korenje i smola, dim se �iri, cela kuća miri�e. Moči prste baba u ulje od smirne. Ma�e mu oči, ma�e mu u�i, ma�e usta. I ruke, i noge premaza mu. Baje baba:

 

Oke moje crne
ko ugarka dva sjajne
�to ne vidi niko
jedno neka zri.

Uvanca moja mala
dve �kolke biserne
jedno čuljavo nek bude
nemu�ti jezik da razume.

Usta�ca moja rumena
kao med medena
kad vreme stane da progovore
nek im Svarog Boga rog mudri daruje

Ručice moje bele
krila 'tice �arne da bog da srele
�to sastave niko da ne rastavi
�to rastave niko da ne sastavi

No�ice moje mile
kao hrast mi čvrste bile
sve puteve znane i neznane pohodile
i sva blaga poda se stavile


Zamotuljak neki uze iz kutije na kredencu �to međ' kutijama mnogim staja�e. Odmota gvo�đe, kao �ica neka da je, u vatru ga stavlja. Usija se brzo. Na ručicu levu beleg mu stavlja. Plače mali na sav glas.


Plači sine
na sav glas viči
rogom Svaroga ti kitim
levu ruku da po njemu sliči.

Na se ne daj nikom
za se uzmi svakom.
Ko ti ka�e pravo ti u stranu idi.
Ko ti ka�e desno ti u levo okreni.
Ko ti ka�e sedi ti na noge ripi.
�to na uvo čuje� ti kroz drugo baci.
Rod je ljudski kano stoka grdna
zato stoku teraj kano ovce čoban.
Ne daj du�u nikom ni srce �to bije.
Levom uzmi kol'ko desna i�te.

Plači sine
na sav glas viči
rogom Svaroga ti kitim
levu ruku da po njemu sliči.

 

 

 

 

Cigla

 

Tako mi je baba pripovedala o mom prvom danu, o danu kad ugledah svetlost prvi put, o danu kad za malo da svetlost i ne ugledam. A pričala je prababa jo mnogo puta, mnogo priča koje ću, nadam se, vam ispričati. Neke od tih priča potpuno su izmenile tok mog �ivota i ostavile neizbrisiv trag.

Već sledećeg dana nakon rođenja, majku i mene, baba nas odvela nazad u kuću gde je mala D. �ivela, u  roditeljski dom. Ali to be�e samo za kratko. Jedan dan i jednu noć jo�Familija u selu viđena, kako se ka�e, na dobrom glasu, bogata kuća, ali ne ide sve tako.

 

 

Nastaviće se...

 

 

 

 

 

<<<       O       >>>

 

 

Sva prava rezervisana

Copyright � 2010-2013 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 22-01-2013 02:15