|
|
Akad
BESKRAJNO PUTOVANJE DU�E Javna predavanja, tribine, skupovi, �kola spiritualne magije
Predavanje trinaesto
Na razmeđi svetovnog i magijskog VI Ishrana Četvoropolno sa�imanje energije Zemlje Eterizacija �ivotne energije kroz svesno uzimanje hrane
Akad II - Dopisno predavanje 19.09.2011.
Kada se o ishrani povede rasprava, ona se mo�e razvesti u nebrojenim pravcima. Od pitanja zdrave ishrane i religijsko filosofskih rasprava za i protiv vegetarijanstva, do raznih naučnih i eksperimentalnih tumačenja pitanja �ta, kako i koliko treba jesti. U ova razmi�ljanja neću ulaziti, jer je o ovim temema napisano mnogo knjiga, studija, rasprava i tekstova. Zadr�aću se na osnovnim magijskim postulatima koji su temelj na kojem je moguće razviti čitavu filosofiju ishrane, i to onu filosofiju čijom primenom se mo�e stvoriti osnova potpuno čiste, zdrave i funkcionalne ishrane u �ivotu čoveka. Prvo pitanje koje se postavlja, iako će nekome zvučati kao besmisleno pitanje, jeste: �ta je to hrana? Hrana predstavlja osnovno, pogonsko gorivo, čijom se razrgradnjom i sagorevanjem, kroz niz hemijskih procesa u organizmu, obezbeđuje osnovna, "sirova" energija za funkcionisanje �ivog bića. Druga va�na činjenica jeste da je hrana ispoljavanje Elementa Zemlje. To znači da hrana u sebi sadr�i princip Elementa Zemlje, odnosno sjedinjući princip Elemenata Vatre i Vode, kao i Vazduha koji je posrednik između ova dva Elementa. Ovo dalje znači da su u hrani svi Elementi međusobno pome�ani. Posledica uzimanja hrane je hemijski proces pomoću kojeg na�e telo zadr�ava te Elemente u na�em telu. Sa medicinskog stanovi�ta, uzimanje hrane, zajedno sa uzimanjem vode i disanjem, izaziva procese razlaganja i sagorevanja. Stoga, čitav �ivot zavisi od stalnog snabdevanja organizma hranom, vodom i vazduhom. U magijskom smislu, ovaj proces je mnogo vi�e od obične hemijske pojave. Hrana u sebi, budući da sadr�i sve Elemente, sadr�i i čist Eter, čija asorbcija kroz ove procese u organizmu omogućava pravilno snabdevanje svim Elementima kao supstancama koje zajedno sa čistim Eterom odr�avaju celokupno biće u �ivotu i u potpunoj funkcionalnosti. Sledeća, va�na spoznajna činjenica jeste da postoji proporcionalnost u međusobnoj odnosnosti Zemlje kao planete i čoveka kao bića Zemlje. U fizičkom smislu, čovek je stvoren od zemlje u proporcionalnom odnosu svih tvari koje zemlja sadr�i i mo�e se reći da je telo čovekovo zapravo "mala zemlja". Sve ono �to zemlja sadr�i, nalazi se i u telu čovekovom. Ovo saznanje je od posebnog značaja i direktno se odnosi na određivanje načina ishrane, ne samo u smislu raznovrsnosti već i potrebnih količina, �to ću kasnije objasniti. S jedne strane, kada bi znao tačnu meru svake tvari od koje je Zemlja sazdana, čovek bi znao i proporciju istih tvari od kojih je i telo izgrađeno, i s druge strane, kada bi znao Tajnu Bo�anskog Promisla i time imao spoznaju Tajne Stvaranja, čovek bi imao moć da bude nestvarno dugog veka i u fizičkom pojavnom obliku, ukoliko bi to �eleo. Ali ova tajna je skrivena i ona je pitanje Visoke Magije i Alhemije. Nama ostaje da u �to boljoj i funkcionalnijoj meri iskoristimo ono �to nam je dato. Uzimanje hrane, isto kao i disanje i uzimanje vode, te izlaganje vatri, ima dvostruku funkcionalnost. Prva, svima op�te znana, jeste bitnost i va�nost za odr�anje �ivota u kvalitativnom i kvantitativnom smislu kroz proces pravilne ishrane, kroz absorbciju energije Elemenata, a druga je funkcija asorbcija i akumulacija čistorag Etera kroz proces četvoropolnog sa�imanja energije Zemlje i eterizacije �ivotne energije kroz svesno uzimanje hrane.
�ta je to pravilna ishrana? Već sam napomenuo da bi rasprava oko ovog pitanja odvela u nebrojene pravce, s obzirom na polazna stajali�ta mnogobrojnih svetovnih oblika intelektualizacije, pa čak i onih koji imaju prizvuk duhovnog. Zbog toga ću se zadr�ati isključivo na fundamentalnim principima magijske spoznaje, ali pre nego �to prenesem ovo znanje drevnih magova o pravilnoj ishrani, u nekoliko reči ću se osvrnuti na neke postulate o ishrani koji ne smeju ostati ne dorečeni upravo zbog toga da bi se na pravi način mogla shvatiti magijska osnova ove drevne spoznaje. Pitanje koje proishodi iz osnovnog pitanja jeste: �ta čovek sme da jede a �ta ne sme? Prosečan čovek bi rekao da je to stvar izbora ili pak tradicije. Ima istine i u jednom i u drugom, ali je ovo u osnovi pogre�an stav. Izbor uvek postoji, ali postoje i pravila koja, shodno Univerzalnim zakonima kojima sve podle�e, proizvode sasvim izvesne reakcije, koje stvaraju sasvim izvesne posledice. Pitanje, da li ne�to sme ili ne sme da se jede, u smislu da li je neka hrana "prljava" ili "čista", aludirajući pri tom prvenstvano na pitanje za ili protiv vegetarijanstva, u početku je bilo isključivo etičko pitanje religijskih, filosofskih i u novije vreme sociolo�kih pravaca razmi�ljanja. Sa stajali�ta osnovnih magijskih principa, etika ili moral ne postoje. Zbog toga, kakav god odgovor bio u ovoj formi, reći ću da je on u osnovi pogre�an. To se već vidi u samom ishodi�tu u kojem jedni tvrde da meso ne treba nipo�to jesti, gok drugi ka�u da čovek mo�e jesti meso. Ko je u pravu? Dve Istine ne mogu postojati. Da bi čovek jeo meso mora ubiti �ivotinju, a ubistvo je greh i zločin protiv �ivota - tvrde jedni. Drugi pak ka�u da je čovek gospodar svega na Zemlji pa mo�e jesti i meso ili samo meso pojedinih vrsta �ivotinja, ali se u određene "svete" dane mora podvrgnuti proči�ćenju odricanjem od jedenja mesa. Ni jedna ni druga priča "ne dr�i vodu". A evo i za�to. Svako biće koje u sebi nosi Silu �ivota jeste �ivo biće, pa samim tim predstavlja Svetost �ivota. Da li to ovi "moralisti" hoće da ka�u da �ivot nose samo čovek i �ivotinje, a da biljke nisu �iva bića, ili je mo�da "manji greh" ubiti biljku i pojesti je nego isto učiniti i sa �ivotinjom. Besmislica! Jo� veća je besmislica tvrditi da su neke �ivotinje prljave, a neke čiste i to odrediti kao kriterijum za ono �ta će čovek, kao "gospodar" Zemlje, jesti, da bi po tom u neke "svete" dane svako meso bilo prljavo, pa ga se se treba odreći zarad proći�ćenja. Nonsens! Nikakve argumente za i protiv ovde vi�e ne treba unositi, jer čemu, osim u besmisao, mo�e odvesti rasprava o besmislu. Zapamtite ovo: nema razlike između čoveka koji ubije �ivotinju da bi je pojeo i onog čoveka koji i�čupa ili poseče biljku da bi je pojeo. Energetski ove su dve stvari potpuno identične. Kako onda razre�iti ovu vekovnu dilemu? Jednostavno, direktnom spoznajom kroz uvid u Prirodu Stvarnosti. Ali o tome, nakon �to se dotaknem jo� jednog, besmislenijeg pristupa ishrani. Na red dolaze mnogi pravci savremenih nauka od medicine, preko biohemije i biofizike do makrobiotike koji zaključke izvode na osnovu eksperimentalnih istra�ivanja, a da pri tom ne haju mnogo za etičke kriterijume. Ovde bi se moglo reći da ima izvesnih istina, ali ima i zastra�ujuće opasnih zabluda. Ove zablude mo�da nisu plod namernih gre�aka, ali su svakako plod nedostatka fundamnetalne spoznaje Prirodnog Poretka Svih Stvari ili, drugačije rečeno, Prirode Stvarnosti. Nauka se danas zaista brzo razvija obasipajući nas svakodnevno raznim "otkrićima", ali uz sav taj munjeviti razvoj, ni za hiljadu godina jo�, nauka neće biti u stanju da se pribli�i fundamentalnim principima Magijske Spoznaje. Dodu�e, neke su se nauke, u izvesnom smislu, donekle pribli�ile ovim drevnim magijskim postulatima, ali tek kada bi se sve nauke, pa i ona "druga učenja" udru�ile u jedan sistem spoznaje izvodeći zaključke spajanjem različitih uvida, tumačenje i shvatanje Prirode Stvarnosti bi već sada bilo sasvim drugačije od onoga koje nam se prezentuje. Takva bi se nauka mogla nazvati "ogledalom" Magijske Spoznaje. Ovo će, samo zbog prirode ljudske sujete i materijalne osnove shvatanja Prirode Stvarnosti, jo� dugo vremena ostati utopija. Ali da se vratim temi. Nauka je, po mehanicističkom principu, organizam poistovetila sa "ma�inom" rastavljajući ga na delove i razla�uči čak do subatomskog nivoa. Na isti je način razlo�ena i hrana koja se meri kalorijama i miligramima "korisnih" supstanci i jedinjenja, poput, minerala, vitamina, masti, �ećera, proteina, ugljenih hidrata, i jo� mnogih da ih sve ne nabrajam redom. Ova jedinjenja jesu organska tvar, ali daljim razlaganjem do atomskog i subatomskog nivoa, proishodi da se sva ova jedinjenja nalaze i u neorganskoj (ne�ivoj) prirodi, �to je tačno, ali... To bi značilo, a u tom pravcu nauka radi, da bi čovek mogao da jede kamenje, zemlju, pra�inu, metale, minerale i sve redom, naravno ne bukvalno, već hemijski obrađeno u spolja�njim uslovima, u laboratorijama i industrijskim postojenjima, uz eventualno dodatke i elemenata organskog porekla. To jednostavno znači, uneti u organizam "mrtvu" tvar. Da je to izvodljivo u fundamentalnom smislu, onda bi čovek prirodno bio tako sklopljen, da izgleda kako usisivač za pra�inu sa dodatkom drobilice za kamenje, koji guta sve isped sebe da u stomaku, "mini hemijskoj laboratoriji", to transformi�e u gradivnu i energetsku materiju. Međutim, Priroda Stvarnosti je sasvim drugačija. Čovek je �ivo biće koje nastaje iz �ivota, �ivotom se odr�ava i, kada dotraje, u �ivot se novi transformi�e. Ovo je jedini postulat i izvan ovoga ne mo�e drugačije funkcionisati. Dakle, kao �ivo biće, čovek da bi �iveo u sebe mora uneti �ivot. Svaka dalja rasprava na ovu temu je izli�na. Zato poslu�ajte ovaj savet: nikada u svoj organizam nemojte uneti ni jednu tvar koja je nastala neprirodnim procesom. Makrobiotika i nutricionizam koji prote�iraju takozvanu zdravu ishranu, takođe počivaju na istim naučnim postulatima koje sam već opisao kao mehanicistički pristup, a koji je u osnovi pogre�an. Takođe, makrobiotika prote�ira vegetarijanski ili veganski način ishrane, obja�njavajući to ne etičkim već biolo�kim i anatomskim obrazlo�enjem. Tačno je da čovek nije meso�der, jer u sistemu za varenje nema sve neophodne enzime za potpuno varenje mesa poput �ivotinja koje se mesom isključivo hrane. Ali, određene količine i izvesne materije sadr�ane u mesu mo�e da svari, �to je neosporna činjenica. Takođe, istini za volju, čovek nije ni biljojed u potpunosti, jer čovekov sistem za varenje nije ni sličan onom kod �ivotinja biljojeda i pre�ivara. Stoga, ova teorija takođe "ne dr�i vodu". Dalje se neću baviti makrobiotičkim teorijama, već ću samo napomenuti sledću opasku koja se generalno odnosi na "naučni" pristup. Sve nauke, iako hiljadu puta razvijenije nego samo pre par stotina godina, nemaju potpuni uvid u Prirodu stvarnosti. Za�to ovo ka�em? Zbog toga �to nas "naučnici" i dan danas, svakodnevno obasipaju novim saznanjima i svojim "otkrićima". Jo� uvek nisu otkrivene sve tajne niti razre�ene sve misterije čoveka kao bića, niti su otkrivene sve tajne i misterije planete i ostalog �ivog sveta. Jo� uvek nauka "otkriva" nove vrste biljnog i �ivotinjskog sveta. Kako se onda mo�e uzeti kao merilo nepotpuna spoznaja i delimično stečen uvid. To bi bilo isto kao i kada bi se čovek odlučio da prepliva okean. Čak i da je najbolji plivač, udavio bi se. Nauka je jedino korisna kao potpora Magijskoj Spoznaji. Da vidimo konačno, �ta je to pravilna ishrana sledeći osnovne principe Magijske Spoznaje? Ljudsko telo shvaćeno kao "mala zemlja" u sebi sadr�i sve ono od čega je i Zemlja sazdana, svaki element i svaku tvar u proporcionalnom odnosu. Međutim, ne samo kao �ivo biće, već i kao svaka tvar shodno neprestalnom kretanju, telo čovekovo je podlo�no, promenama, transformacijama, tro�enju i nestajanju. To znači da se svaki element i svaka tvar od koje telo sastavljeno tro�i i transformi�e. Stoga je neophodno da se svaki potro�eni resurs dopuni ili zameni novim. To se odnosi na sve resurse bilo da oni imaju gradivnu ili energetsku funkciju. Prema ovome sledi logičan zaključak da čovek mora u sebe tokom tokom �ivota uneti sve tvari od kojih je njegovo telo sazdano, jer se sve tvari tro�e. To čovek i čini kroz procese disanja, uzimanja vode i hrane i izlaganja vatri. Međutim, činjenica je da ovim procesima čovek ne vlada ba� najbolje, te se stoga javlja disbalans u međusobnoj proporciji Elemenata i svih tvari, koje dalje stvaraju neuravnote�enost u funkcionisanju raznih procesa izazivajući niz poremećaja. Čovek je sklon, takozvanoj, jednoličnoj ishrani. Iako se ta ishrana naizgled čini raznovsnom, ona je u osnovi jednolična jer se bazira prvenstveno na tradiciji i često je određena religijskim ili filosofskim uplivom, a u novije vreme raznim naučnim interpretacijama, koje su kad kad jedna s drugom u koliziji. Ovo znači da čovek ne unosi u svoj organizam sve potrebne materije, a one koje unosi najče�će stvaraju zasićenje, te se stoga javljaju poremećaji, ne samo u funkcionisanju raznih procesa, već se javljaju i razna telesna oboljenja pa čak i deformiteti sa trajnim o�tećenjima. Kako čovek da unese u svoj organizam sve neophodne tvari, kada većinu tih tvari koje se nalaze u prirodi ne mo�e iskoristiti u njihovom pojavnom obliku? Čovek je kao najvi�e biće ove planete, pre svega, spoznajno biće, �to znači da ima mogućnost spoznaje i delenja u skladu sa spoznajom. Tom spoznajom kroz delanje čovek mo�e preoblikovati svaku tvar u oblik koji mo�e biti upotrebljiv. Ako se na ovoj konstataciji zaustavimo, shvatićemo da je ona temelj na kome se zanniva prkasa svih nauka. Međutim ovde postoji jedno veliko ali... Čovek iako mo�e proniknuti u tajne transformacije i transmutacije, ne poznaje tajnu stvaranja (odnosi se na stvaranje �ivota), koja je isključivo vrlina Bogova. Zbog toga je svaki naučni pristup bez Magijske Spoznaje, pogre�an pristup. A Magijska Spoznaja ka�e da čovek, kao �ivo biće, za svoj opstanak u �ivotu mora u svoj organizam uneti isključivo �ivu tvar, odnosno, tvar koju je oblikovao �ivot. �ta je onda hrana čoveku? Svaka tvar koja u sebi nosi �ivot. Svaka biljka i �ivotinja svaka mo�e biti hrana čoveku. Bo�anska Promisao je ustanovila Ustrojstvo Prirodnog Poretka Stvari. Iz neorganske tvari međudejstvom električnih i magnetnih struja i sjedinjujućom silom o�ivotvoravajućeg Etera nastaju oblici �ivota po vrstama svojim o�ivljavajući materiju. Biljka izvlačenjem vode, minerala i drugih jedinjenja iz zemlje uz dejstvo toplote i svetlosti kroz fotosintezu i druge biohemijske procese transformi�e tu materiju u �ivu tvar kojom gradi sopstveno �ivo biće. Tako oblikovana �iva tvar postaje hrana i čoveku i pojedinim �ivotinjskim vrstama. Dalje, �ivotinje meso�deri će za hranu uzeti �ivotinje biljojede ili pak druge �ivotinje meso�dere i daljom transformacijom oblikovati druga �iva jedinjenja koja sačinjavaju njihovo biće. Čovek, na kraju lanca stvaranja je i na kraju lanca ishrane, �to ga čini bićem koje u sebi sadr�i svaku tvar Zemlje te stoga je i neminovno da svaku potro�enu tvar dopuni novom količinom, a tvari su sve rasute u bićima koja �ivot nose. Da li ovo znači da bi čovek mogao pojesti svaku biljku i svaku �ivotinju? Delimično da, međutim, kao �to je več nagla�eno, čovek nije razvijen tako da mo�e funkcionisati kao biljojed ili meso�der, ali kao spoznajno biće mo�e pristupiti procsu transformacije pojedinih vrsta hrane pripremajući je do stvaranja oblika koji je pogodan da se iz njega preuzmu svi Elementi i druge neophodne supstance. Isto tako ne znači da čovek treba da juri kroz �ivot za svakom biljkom ili �ivotinjom koja postoji, već je dovoljno da se odredi po vrstama njihovim i potrebama svojim. Tu je ustrojstvo takvo da postoji unutra�nji regulator potreba kojeg čovek treba da postane spoznajno svestan. Uz to treba znati da svaka biljka i svaka �ivotinja mo�e biti hrana koja gradi i odr�ava telo, ali isto tako mo�e biti i otrov koji telo razara, ili pak lek koji bolest zacljuje kada se javi usled nekog unutra�njeg poremećaja. Kako funkcioni�e proces ishrane? Da bi se svaki Element snabdeo neophodnim rezervnim supstancama, preporučuje se ishrana raznovrsnom hranom koja sadr�i osnovne materijale Elemenata. Ako bismo se celog �ivota ograničili na istovrsnu hranu, na�e telo bi se svakako razbolelo, �to znači da bi takva vrsta hrane proizvela nesklad u organizmu. Preko rastvaranja hrane procesom sagorevanja uz pomoć vazduha, Elementi dobijaju hranljive supstance i tako se odr�ava njihova aktivnost. Ovo je su�tina prirodnog načina čovekovog �ivota. Ako nekom Elementu ponestane goriva, to se odmah oseti u delovanju funkcija koje od njega zavise. Ako u na�em telu pojačano deluje Element Vatre, mi osećamo �ed, ako preterano deluje Vazduh osećamo glad, Element Vode izaziva osećaj hladnoće, a Element Zemlje stvara umor. S druge strane, i svako prezasićenje Elementima izaziva pojačano delovanje u telu. Vi�ak Vatre stvara �elju za kretanjem i aktivno�ću. Voda pojačava procese lučenja. Prezasićenje Vazduhom (nadutost) ukazuje da moramo biti umereniji u uzimanju hrane. Prezasićenost Elementom Zemlje utiče na smanjenje polne aktivnosti. U svojoj aktivnoj i pasivnoj polarnosti električne i magnetne struje, sa hemijske, a i sa magijsko alhemijske tačke gledi�ta, imaju zadatak da stvaraju kisele i bazne spojeve u svim organskim i neorganskim telima. U aktivnom smislu oni su graditeljski, a u negativnom smislu su ru�iteljski, rastvarački i razjedinjujući. Sve ovo obja�njava osnovne biolo�ke funkcije u telu. Njihov krajnji ishod je kru�enje �ivota, koji nastaje, buja, sazreva i nestaje. To je smisao evolucije svega stvorenog.
Sposobnost prepoznavanja osnovnih elementarnih simptoma u organizmu je osnovni regulator u procesu ishrane koji treba da bude merilo u odabiru hrane i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu. No, postavlja se pitanje kako čovek da zna koji Elementi i kakve supstance preovlađuju u celokupnoj raznolikosti biljnog i �ivotinskog sveta. Bez spoznajnog uvida kroz praksu Visoke Magije ovo nije moguće, ali je moguće kroz primenu znanja osnovne Magije Elemenata koja počiva na principima polarnosti kao �to su toplo-hladno, suvo-vla�no, tvrdo-meko i slično. Takođe, osnovna Magija Elemenata daje i uputstva za pravilnu ishranu koja su prvenestveno namenjena običnom čoveku, aspirantu u preinicijacijskom periodu, ali su i dobar vodič magu kroz procs spoznaje. Primenom ovih osnovnih postulata za pravilnu ishranu koja se zasniva fundamentalnim principima Magijske Spoznaje i Univerzalnih Zakona, stvara se osnova za čistu, zdravu i funkcionalnu ishranu čoveka kroz ceo �ivot. Zanemarivanje ovih osnovnih uputstava i smernica za ishranu u svakodnevnom �ivotu, sasvim izvesno dovodi do niza poremećaja, prvenstveno u metabolizmu, a mo�e biti i uzročnik pada op�teg imuniteta i podlo�nosti rarznim oboljenjima. U energetkom smislu dovodi do nesklada u radu vrtlo�nih energetskih centara u oganizmu, remećenja prirodnih procesa i pada op�te sposobnosti bića.
Op�ta raznovrsnost namirnica Raznovrsnost podrazumeva različitost namirnica koje se koriste u ishrani, međutim op�ta raznovrsnost se odnosi na sve namirnice biljnog i �ivotinjskog porekla sa svih geografskih područja na planeti. U stara vremena magovi su putovali i u veoma udaljene krajeve da bi samo ubrali jedan cvet, ili bi posredstvom trgovaca karavanima nabavljali najrazličitije namirnice iz svih krajeva sveta. Danas je mno�tvo namirnica prilično dostupno, ali postoji i mnogo toga �to čovek u svom �ivotu nikada nije okusio, i to ne samo iz udaljenih krajeva sveta, već i onoga �to u svom neposrednom okru�enju ima. Ne zaboravite da raznovrsnost podrazumeava sve, pa makrar to bilo i samo jedanput u �ivotu. Preovlađujuće namirnice Preovlađujuće namirnice u ishrani čoveka su one namirnice koje se nalaze u njegovom �irem neposrednom okru�enju. Ako ste rođeni i �ivite u istoj zemlji (podrazumeva se relativno područje �ireg regiona) 80% namirnica mora biti poreklom iz zemlje u kojoj �ivite, a 20% bi trebalo da budu namirnice iz ostalih krajeva sveta. Danas, u eri brzog transporta roba, na ovo pravilo veoma mali broj ljudi obraća pa�nju. Ako �ivite, recimo u �irem regionu jugoistočne Evrope (kontinentalni deo), bez obzira �to volite, mediteransko ili tropsko voće, banane, narand�e, ananas, grejp, nar i slično voće, ono ne mo�e biti okosnica va�e svakodnevne ishrane, a da pri tom veoma malo ili gotovo nimalo ne jedete jabuke, kru�ke, �ljive, breskve i ostalo voće zemlje u kojoj �ivite. Potrebno je s vremena na vreme okusiti neki specijalitet iz Kine, Meksika, Arabije ili bilo koje zemlje sveta, ali to ne sme biti preovlađujuća ishrana, �to je danas veoma čest slučaj kod takozvanih "obo�avalaca" ove ili one "tradicionalne kuhinje". Ukoliko promenite mesto svog boravka, naročito ukoliko je novo mesto �ivljenja sa drugačijom klimom, na samom početku ove promene odnos količina namirnica u ishrani bi trebao biti uravnote�en i to 40% namirnica treba zadri�ati iz zemlje u kojoj ste �iveli, a 40% iz zemlje u koju ste se doselili. Prelazak treba vr�iti postepeno do potpunog prelaska na ishranu novog podneblja. Ovaj proces postepene transformacije ishrane traje okvirno oko 30 dana, a preporučuje se da traje i do 90 dana naročito ukoliko se preseljenje odnosi na zemlju sa potpuno drugačijom klimom. 20% namirnica i dalje treba da podrazumeva najrazličitiju hranu sa svih meridijana. Razlog za ovakav proporcionalni odnos između preovlađujućih i nepreovlađujućih namirnica jeste usklađivanje pulsirajućeg zračenja sopstvene energije sa pulsirajućim zračenjem podneblja, čime se stvara skladan simbiotički odnos bića sa okru�enjem. Prporcionalni odnos namirnica "tvrde" i "meke" hrane Pod namirnicama "tvrde" hrane podrazumevaju se one namirnice u kojima preovlađuju Elementi Zemlje i Vatre. To su meso i sve prerađevine od mesa, kod biljaka to su stablo, korenje, krtole, zeleni plodovi i seme, takođe, u ovu grupu namirnica spadaju i sve vrste gljiva. Namirnice "meke" hrane su one u kojima preovlađuju Elementi Vode i Vazduha. To su svi spoljnji �ivotinjski produkti (mlečni proizvodi, jaja), zatim �ivotinjka mast i biljna ulja, a od delova biljaka su listovi, cvetovi, zreli plodovi, mlado neoformljeno seme, klice i mladi izdanci cele biljke. Proporcionalni odnos namirnica tvrde i meke hrane treba da bude 30% tvrde i 70% meke hrane. U ovih 70% meke hrane spada i sva voda i druga pića koja se piju u toku dana. Razlog za ovakav procentualni odnos je proporcionalnost prema sastavu ljudskog tela koje čini 70% vode i 30% ostalih "tvrdih" supstanci. Prporcionalni odnos "neobrađenih" i "obrađenih" namirnica Neobrađene namirnice su sve one namirnice koje se koriste onako kako se nalaze u prirodi, u sve�em stanju. Obrađene namirnice su one koje su potvrgnute nekom od termičkih procesa zagrevanjem ili smrzavanjem, i namirnice koje su podvrgnute nekom od prirodnih procesa konzerviranja, bilo da je reč o su�enju, prirodnoj fermentaciji ili fermentaciji u vodi (ki�eljenje). Odnos neobrađenih i obrađenih namirnica u svakodnevnoj ishrani traba da bude uravnote�en, odnosno u odnosu 50% prema 50%. Ova proporcionalnost se odnosi na ukupnu količinu potrebne hrane u jednom danu. Priroda tvrde hrane je takva da se ona uvek podrvragava obradi kako bi se prilagodila metabolizmu čovekovog organizma. Samo u malim količinama i povremeno ona se mo�e koristiti kao neobrađena hrana. Izuzetak su jedino gljive. Kad je reć o mekoj hrani, ona se mo�e koristiti kao neobrađena i kao obrađena hrana, a preporučuje se uravnote�enost u njihovoj upotrebi. Napomena o obrađenim namirnicama: Treba voditi računa o tome da se prilikom svake obrade namirnica menja njena osnovna struktura u smislu povećanja ili smanjenja njene "tvrdoće". Kuvanjem ili fermentisanjem se smanjuje tvrdoća hrane, dok se pr�enjem, pečenjem ili su�enjem povećava njena tvrdoća. Ova napomena je va�na kako bi se vodilo računa o proporcionalnosti u odnosu tvrde i meke hrane. Prporcionalni odnos između namirnica biljnog i �ivotinjskog porekla Prporcionalni odnos između namirnica biljnog i �ivotinjskog porekla ne postoji. Razlog za ovo je u tome �to ne postoji dijametralna suprotnost u energetskoj vrednosti Elemenata obe grupe namirnica. Takođe, treba naglasiti da neke supstance koje sadr�i meso se mogu naći u istom ili sličnom obliku i količini i u nekim namirnicama biljnog porekla, ili obrnuto. Ovo znači da bi se recimo meso moglo izbaciti iz ishrane na du�i vremenski period, ukoliko se koriste spoljni produkti �ivotinjskog porekla (mlečni proizvodi, jaja) i uz adekvatnu zamenu, pre svega gljivama i nekim drugim biljnim vrstama koje su po svom sastavu supstanci slične mesu. Ovo saznanje se smatra glavnim adutom zastupnika vegetarijanske ishrane. Međutim, postoje izvesne supstance, naročito, pojedini enzimi koje sadr�i meso, a koje ne sadr�i nijedna biljka. Iz tog razloga se ne preporučuje potpuni vegetarijanski način ishrane. Ovaj odnos takođe u mnogome zavisi i od klimatskih uslova podneblja u kome se �ivi, samog načina �ivota i vrste aktivnosti i poslova koji se svakodnevno obavljaju. Uzgajanje biljaka i �ivotinja i prikupljanje namirnica U staro doba su se svi ljudi bavili uzgajanjem biljaka i �ivotinja ili njihovim sakupljanjem i lovom u prirodi. Postojala je i veoma �iva naturalna razmena. Vremenom se ovo promenilo, pojavila svojina i vlasni�tvo, a pored naturane i robonovčana trgovina. Gospodari, sve�tenici i magovi su oduvek bili veleposednici i na njihovim imanjima su radili robovi, kmetovi, seljaci, najamnici, radnici - kako god da su se kroz istoriju nazivali. No i pored toga, i sami su učestvovalu u procesu proizvodnje hrane, a lov je bio privilegija visoke klase. Čak i oni koji su bili "lutajući" magovi i sve�tenici znali su sami da prikupljaju hranu u prirodi, ili su je jednostavno dobijali od običnih ljudi, budući da su smatrani "svetim ljudima". Danas je priča sasvim drugačija, većina ljudi ne samo �to ne poseduje zemlju niti prizvodi hranu, već nema čak nikakav kontakt sa prirodnim okru�enjem. Takav �ivot u urbanim sredinama je već poodavno uzeo svoj "danak". Mnogo je onih koji ne znaju ni jednu biljku. Aspirantima se savetuje da se tokom obuke upoznaju sa biljkama, ali i sa �ivotinjama, da odlaze u prirodu �to je če�će moguće i da, u njihovim sezonama, prikupljaju bilje, bilo da će im poslu�iti za hranu, bilo u neke druge svrhe, kojih je u magijskoj praksi mnogo. Stari učitelji savetuju da svaki aspirant ili mag treba da uzgaja najmanje sedam biljaka i najmanje jednu �ivotinju. Čak i �ivot u urbanoj sredini ovo ne sprečava, jer je izvodljivo uzgajati nekoliko biljaka u posudama sa zemljom. To bi trebalo da budu začinske biljke ili neke druge koje se mogu svrsishodno iskoristiti. �ivotinja koja se uzgaja, ne mora biti za hranu, već to mo�e biti i samo �ivotinja "magijski saputnik", ili �to bi moderan čovek rekao "kućni ljubimac", mada je ovo najgluplji izraz kojim se �ivotinja mo�e nazvati. Razlog za�to se treba baviti uzgajanjem i u namanjem obliku, kao i prikupljanjem u prirodi, jeste direktna veza sa energijama Prirodnog Poretka Svih Stvari. Kasnije, već oformljeni magovi uvek će raditi na pripremama za takozvani "prelazak", a to u jednom delu �ivota znači i napu�tanje svetovnog �ivota i preseljenje na sopstveno imanje u prirodnom okru�enju ili kakvo zajedničko imanje vi�e magova koji �ive u zajednici. Na ovaj način se posvećuju �ivotu u potpunoj samodovoljnosti. Sirove namirnice Sirove namirnice su sve neobrađene namirnice koje se koriste onako kako se nalaze u prirodi, u sve�em stanju i pojedinačno obrađene namirnice koje su potvrgnute nekom od termičkih procesa zagrevanjem ili smrzavanjem i namirnice koje su podvrgnute nekom od prirodnih procesa konzerviranja, bilo da je reč o su�enju, prirodnoj fermentaciji bez dodataka drugih namirnica u vidu začina ili sredstava za konzerviranje. Sirove namirnice predstavljaju okosnicu pripremanja zdrave hrane za svakodnevnu upotrebu. Ove namirnice treba čuvati u posebnim odvojenim posudama i nikako se ne preporučije njihovo me�anje, kako bi mogle, svaka za sebe, da zadr�e čist eterični zapis. Ne preporučuje se čuvanje namirnica u plastičnim posudama, naročito onih koje se smrzavaju, jer je poznato da plastika prilikom procesa odmrzavanja oslobađa otrov dioksin koji hrana apsorbuje i time postaje zagađena. Me�ani proizvodi kao namirnice Me�ani proizvodi su namirnice koje su delimično ili potpuno pripremljene, bilo kao pojedinačne namirnice ili me�avine vi�e namirnica sa dodatkom raznih prirodnih začina i sredstava za prirodno konzerviranje hrane. To mogu biti razni dodaci za pripremanje hrane ili dodaci obroku prilikom uzimanja hrane u vidu raznih začinskih sosova, namaza, konzerviranih salata i sličnih fermentisanih proizvoda. U ovu grupu namirnica spadaju i svi mlečni proizvodi. Preporučuje se samostalno pripremanje ovih namirnica jer je poznato da svi industrijski proizvodi ove vrste sadr�e enormne količine raznih otrova u vidu aditiva, stabilizatora, konzervanasa, aroma, ve�tačkih boja i sličnih emulgatora. Zaista, nije ni te�ko niti je potrebno mnogo vremena da se u sopstvenoj kuhinji, napravi kečap, majonez, neka konzervirana salata, sir ili kiselo mleko i da ne nabrajam �arolikost mogućnosti. Začini Začini su neobrađene ili delimično obrađene namirnice koje predstavljaju dodatke u procesu pripremanja ili se slu�e kao dodatk već pripremljenom jelu. Najče�će su to začinske biljke ili delovi biljaka koji u sebi sadr�e razna esencijalna ulja koja daju jelu aromatičnost i time pobolj�avaju ukus stvarajući prijatno dejstvo koje omogućava čoveku da zaista u�iva u svakom obroku i to svim čulima, a posebno čulom mirisa i ukusa. Sve začine bi trebalo samostalno prikupljati i pripremati, a neke i uzgajati kako bi se koristili u sve�em i sirovom stanju. Pripremljene začine obavezno treba čuvati u staklenim posudama koje se mogu dobro zatvoriti. Začine nikako ne treba međusobno me�ati niti nabavljati začinske smese, jer se na ovaj način gubi veći deo eteričnog zapisa, i mnogo br�e se gubi aromatičnost i smanjuje efektivno dejstvo ovakvih me�avina. "Čiste" i "nečiste" namirnice Ne postoje čiste i nečiste biljke, niti postoje čiste i nečiste �ivotinje. Ali postoje namirnice koje mogu biti "čiste" i "nečiste". Čiste namirnice su samo one koje mag sam uzgaja, prikuplja u prirodi ili priprema. Takođe se čistim namirnicama smatraju i one koje proizvode drugi magovi sa kojima se �ivi u zajednici ili se dobijaju od magova izvan zajednice po principu "bratskog poverenja". Nečiste namirnice su sve one koje se nabavljaju od drugih ljudi, kupuju na pijacama ili u prodavnicama. Vać je rečeno da svaka tvar nosi u sebi svoj "eterični zapis" za koji se mogu vezati i nadovezati mnogobrojne energije, među kojima su najče�će one negativne. Zbog toga se sve "nečiste" namirnice pre upotrebe podvrgavaju procecu či�ćenja. Napomena o mesu kao namirnici: Meso spada u posebno nečiste namirnice ukoliko ga mag nije sam proizveo. �ivotinje u sebi, za razliku od biljaka imaju krv koja se u svim tradicijama smatra za "svetost �ivota" jer kroz krv "struji �ivot". Krv sadr�i najčistiji "eterični zapis" �ivota. Zbog ovoga su se krvne �rtve oduvek smatrale najsvetijim. U starim tradicijama se sva hrana prinosi kao �rtva kroz čin posvećenja, a posebno meso. Aspirant ili mag koji nije u stanju da sam usmrti �ivotinju kroz čin �rtvenog posvećenja i da na taj način pripremi meso za hranu kao blagoslovljen ostatak �rtve, ne bi trebalo da jede meso sve dok to ne bude u stanju. Ako se ipak odluči da pribavi meso kao namirnicu, onda to treba da čini uvek iz poznatog izvora i sa proverenim poreklom. Ovakvo meso treba obavezno pročistiti kroz veliki ritual či�ćenja i obavezno ponuditi kao �rtvu Bogovima kroz čin posvećenja. Ovde je jo� va�no napomenuti da onaj ko nikada nije "pustio krv", odnosno usmrtio ni jedniu �ivotinju, ne mo�e biti kadar da pročisti meso kao namirnicu, niti da ga prinese kao �rtvu činom posvećenja. Napomena o organskoj i neorganskoj hrani: Preporučuje isključivo upotreba namirnica organski proizvedene hrane. To znači da se u uzgajanju, proizvodnji i čuvanju ovih namirnica ne koriste ve�tačka sredstva i hemijske supstance bez obzira na propisane standarde od strane "nauke". To znači da se organski proizvedena hrana uzgaja na zemlji�tu koje se ne tretira ve�tačkim đubrivom i koja se tokom uzgajanja ne tretira hemiskim preparatima (herbicidi, pesticidi, isekticidi) niti raznim aditivima, stabilizatorima i konzervansima koji se upotrebljavaju u procesu čuvanja hrane. Namirnice organski proizvedene hrane se smatraju potpuno čistim namirnicama, za razliku od neorganski proizvedene hrane čiji su produkti izuzetno prljave namirnice. Energija "�ivota" i energija "smrti" u namirnicama Sve namirnice biljnog i �ivotinjskog porekla nose u sebi energiju "�ivota". Ova energija prekida svoj tok uzimanjem iz prirode i zadr�ava se izvesno vreme u namirnicama, nakon čega otpočinje prirodan proces truljenja, raspadanja i nestajanja, čime prerasta u takozvanu energiju "smrti". Veoma je česta pojava da ljudi čuvaju namirnice pa kada ih zahvati proces truljenja ih očiste, a ostatak koriste za ishranu. Ovo nikako ne treba činiti, već svaku namirnicu koja počela truliti treba odbaciti. Uno�enjem ovakve hrane u organizam se unosi energija truljenja, raspadanja i smrti koja vremenom stvara prostor za akumulaciju ove izrazito negativne energije koja mo�e izazvati ne male poremećaje, oslabiti imunitet i biti uzročnik niza oboljenja. Takođe, ovo je ne retka pojava u pripremanju gotove hrane koja se kupuje, jer na ovaj način �pekulanti i prevaranti, propalim a jeftinim namirnicama ostvaruju dobru zaradu i prave unosan posao. Zbog toga se aspirantima i magovima koji ne znaju da čitaju "eterični zapis" ne preporučuje da uzimaju ovakvu hranu, već da je sami pripremaju od sirovih namirnica. Namirnice sa opijajućim dejstvom U prirodi postoje namirnice, najče�će biljnog a ređe �ivotinskog porekla, koje imaju opijajuće, ili kako to moderna nauka naziva, psihotropno dejstvo. Ove namirnice se smatraju "otrovima" ako se nestručno i u većim količinama koriste. Ove namirnice u sebi sadr�e esencijalne supstance koje su otrovne i poznate su kao alkaloidi ili alkaloidne supstance. One imaju razarujuće dejstvo po organizam u naj�irem smislu i mogu prouzrokovati ne samo trovanje i o�tećenja tkiva i organa u telu, već i, veoma često, smrt. Ove namirnice se ne koriste u svakodnevnoj ishrani ni u kom obliku. Međutim ove namirnice kada se stručno pripreme, i u veoma malim količinama mogu imati veoma lekovito dejstvo. One se zbog toga koriste u magijskoj ve�tini spagirije (spravljanje lekova). Takođe, neke od ovih namirnica se koriste pojedinačno ili u posebno pripremljenim smesama i u strogo propisanim količinama kao sredstva za izazivanje povi�enih ili izmenjenih stanja svesti i transa, i mogu se koristiti samo i isključivo u nekim magijskim radnjama i obredima. Bezrazlo�no i nestručno kori�ćenje ovih namirnica mo�e imati dalekose�ne i pogubne posledice. Mogu izazvati narkotičku zavisnost koja sasvim izvesno vodi u smrt. Postoje i opijajuća sredstva ve�tački proizvedena u laboratorijskim uslovima koja se mogu dobiti hemiskim procesima iz prirodnih izvora izdvajanjem alakaloidnih supstanci ili spajanjem raznih hemikalija ve�tačkog porekla. Neka od ovih srestava imaju primenu u oficijelnoj medicini pod strogim nadzorom i propisanom upotrebom, ali većina ovih proizvoda ima generalnu svrhu porobljavanja ljudske du�e koja se kroz narkotičku zavisnost dr�i u potpunom ropstvu. Narkoman je �iva radna snaga koja radi sve, kako bi sve �to zaradi i stvori trampio za dozu opijata od kojeg je zavistan. Za ovakvog čoveka ne postoji nikakav drugi interes u �ivotu osim pibavljanja nove doze. I kada se posle izvesnog vremena nađe u svakodnevnom potpunom stanju fizičkog i mentalnog stresa, u stanju opsesivne psihoze i nemoći da bilo �ta radi i stvara, prelazi u stanje zveri koja se vodi isključivo sublimiranim instinktima koji ne poznaju ni porodicu, ni prijatelje, ni ljude, ni decu, ne prepoznaju nikakvu vrednost niti svet oko sebe. Tada jedina opsesija postaje nova doza. Nema te stvari ili bića koje neće biti �rtvovano jednoj novoj dozi, čak i u najgnusnijem zločinu. Ovakvih je ljudi danas veoma mnogo. Na �alost, ali na sreću, njihov je �ivotni vek izuzetno kratak. Nemoguće je izlečiti čoveka koji je ovisnik od opijata. Čak i kada se prekine sa uzimanjem droge i telo delimično zaleči, mentalna o�tećenja ostaju trajna i do�ivotna. Napomene o duvanu: Duvan takođe spada u biljke sa opijajućim dejstvom jer u sebi sadr�i otrovne supstance i ne koristi se u svakodnevnoj ishrani. Ova biljka, u malim količinama ima veoma blago umirujuće, ili sedativno dejstvo, dok u velikim količinama predstavlja otrov. O duvanu kao posebnoj napomeni u okviru ovog odljka pi�em iz razloga �to je duvan veoma rasprostranjena namirnica u svakodnevnoj upotrebi. Upotrebljava se uglavnom kao sredstvo sa kvazi osećajem sedativnog dejstva i kao sredstvo za u�ivanje. Najče�će se koristi obrađen (sečeni su�eni listovi sa dodacima raznih aroma) kao sredstvo za pu�enje: lula, čibuk, nargila i slični gorionici, a u novije vreme su to cigare i cigarete. Povremeno uzimanje duvana nije �tetno po čovekov organizam, međutim kada preraste u svakodnevnu naviku pu�enja, tada se već mo�e govoriti o zavisnosti i o njegovom �tetnom dejstvu na biće čoveka, koje mo�e izazvati i te�a oboljenja sa tragičnim posledicama. Napomene o alkoholnim pićima: Alkohol je namirnica koja nastaje procesom prirodne fermentacije. Postoje dve vrste ovij prirodnih fermenata. Prva se dobija iz �itarica kada vrenjem (fermentacijom) popopljenog �itnog semena u vodu nastaje �itni slad od kojeg se proizvode razne vrste piva (ječmeno, ra�ano, ovseno, p�enično, kukurizno, od semena heljde i semenja sličnih biljaka. Druga nastaje fermentacijom plodova raznog voća ili nekih vrsta povrća. Najpoznatiji ovakav ferment je vino, koje se dobija fermentacijom gro�đa. Fermenti voća se uglavnom nazivaju rakijama. Pivo, vino i rakije mogu biti sa manjim ili većim procentom čistog alkohola �to se, u procesu proizvodnje, reguli�e ranijim ili kasnijim postupkom prekidanja procesa vrenja. Ova slaboalkoholna pića nemju �tetno dejstvo po organizam ukoliko se uzimaju povremeno, najvi�e dva do tri puta nedeljno i u malim količinama, pola litre za pivo, dva decilitra za vino ili pola decilitra za rakije. Povremeno uzimanje ovih pića, kao dodatak ishrani, mo�e imati blagotvorno dejstvo po organizam, jer povoljno utiču na razlaganje materija u procesu varenja hrane a i u svom sastavu takođe sadr�e izvesne količine kvalitetnih supstanci, koje su organizmu neophodne. Inače treba napomenuti da se ovaj prirodni proces fermentacije mo�e odigrati i u samom organizmu čovekovom ukoliko bi pojeo veću količinu voća, bez uzimanja drugih vrsta hrane. Ovakvi slučajevi su zabele�eni kod "prejedanja" voćem nakon čega se čovek mo�e osećati blago opijenim. Postoje alkoholna pića i drugi alkoholni proizvodi koji nastaju procesom destilacije prirodnih fermenata. Ova pića se isto i uobičajeno nazivaju rakijama iako su to zapravo destilati, odnosno koncentrati alkohola koji se dobija fermentacijom. Njihova uobičajena jačina je 20-25% alkohola, koji se daljim procesom predestilacije (destilacija dastilata) mo�e uvećavati, uobičajeno 40-45% alkohola �to u narodu zovu rakijama prepečenicama ili ljutim rakijama. Ređe se proizvode destilati od 75-100% alkohola, jer ovi destilati nisu za upotrebu kao pića već se koriste u druge različite svrhe. Ne preporučuje upotreba destilisanih namirnica kao pića, naročito ne za svakodnevnu upotrebu. Čak i male količine alkohola, bez opijanja, ukoliko se konstantno unose u organizam deluju veoma �tetno naročito na rad jetre i drugih �lezda sa unitra�njim i spolja�njim lučenjem. U veoma kratkom vremenu, alkohol stvara zavisnost poput svih droga, pa se zbog toga njegova upotreba ne preporučuje. Alkoholi, destilati svih vrsta, se koriste kao sredstva u najrazičitije svrhe. Mogu biti odlično sredstvo za prirodnu ekstrakciju biljnih sokova, potapanjem sve�eg ili osu�enog bilja u alkohol. Ovi preparati se uglavnom koriste u narodnoj i alternatvnoj medicini kao lekovi koji se uzimaju u veoma malim količinama i shodno propisanim pravilima za upotrebu, a mogu se i koristiti kao sredstva za masa�u utrljivanjem u ko�u, takođe u svrhu lečenja pojedinih oboljenja. Osim toga, alkoholi su i dobra sredstva za či�ćenje i dezinfekciju, a mogu se koristiti i kao rastvarači nekih minerala i drugih prirodnih supstanci za različite svrhe. Zavr�na napomena o opijatima: Svi opijati kao sredstva se mogu koristiti isključivo u određene svrhe i na načine koji su u ovom smislu strogo određeni i definisani. Svaka slobodna i nesvrsishodna upotreba opijata se ne preporučuje jer predstavljaju otrove koji razaraju organizam, izazivaju zavisnost i uzročnici su mnogih bolesti koje vode u preranu smrt bića. Stari su delovanje opijata opisali na sledeći način: Prvo čovek uzme opijat, a onda opijat uzme čoveka. Ovo zapamtite! Svaki u�ivalac opijajućih sredstava (ovisnik) nema �ta da tra�i na Putu Magijske Spoznaje. Za takvog čoveka su sve Kapije u ovom �ivotu potpuno zatvorene.
Pripremanje hrane Pripremanje hrane je sveti čin, tradicija koja je takva od postanka ljudskog roda. U poglavlju o posvećenju hrane ću ovo dodatno objasniti. Ovde je dovoljno znati da svako pripremanje hrane i treba da bude vr�eno kao sveti čin, sa posebnom rado�ću i nadahnućem. Hrana je svetost �ivota i obezbeđuje da se �ivot nastavi, da buja, da se razvija. Samo, na ovaj način shvaćena hrana, kada se pripremi, imaće moć da unese �ivot u �ivot. Stara izreka: reci mi kakvu hranu jede�, reći ću ti kakav si, ima krajnje dubok smisao. Kakvu je pripremimo, takvu ćemo jesti i takav će nam �ivot biti. Postoji nekoliko va�nih, op�tih napomena u vezi pripremanja hrane: - Namirnice koje se koriste, treba da budu sve�e i čiste. - Ukolko su predhodbo delimično ili potpuno obrađene namirnice, one se moraju čuvati u čistim posudama i u posebnom prostoru namenjenom za ovu svrhu. - Prostor, posuđe i pribor kojima se hrana priprema i slu�i, takođe traba budu čisti. - Da bi hrana zadr�ala svoju blagotvornost i eteričnost, namirnice koje predstavljaju glavno jelo ili čine njegovu okosnicu, trebalo bi pripremati odvojeno i u posebnim posudama. - Ne preporučije se pripremanje vi�e od pet različitih namirnica u jednom jelu, pri čemu treba voditi računa o njihovim elementarnim vrednostima. Tako na primer, nikako se ne preporučuje pripremanje mesa i nekog povrća, dinstanjem ili kuvanjem u istoj posudi. - Najbolje je svaku namirnicu pripremati odvojeno, a njihovo spajanje vr�iti pred kraj ili na samom kraju procesa pripremanja. - Jedno pripremljeno jelo mo�e biti začinjeno sa najvi�e pet dodataka ili začina. - Voda i so se nikada ne broje kao posebne namirnice, �to znači da jelo mo�e biti pripremljeno u vodi sa najvi�e pet različitih namirnica i dodatkom soli. �to je način pripremanja hrane jednostavniji, time je njena vrednost veća, a da bi ovo bilo sasvim jasno, najbolje je to oslikati primerom: Ako �elimo da pripremimo gra�ak, stavićemo ga u vodu, vrlo malo posoliti, poklopiti i kuvati. U malim posudama odvojeno prokuvati, �aragarepu, koren per�una, pa�trnak. Kada je sve gotovo, povrće dodatke, procediti i dodati u gra�ak i po �elji dodati najvi�e pet različitih začina u malim količinama u su�enom ili sve�em obliku: paprika, mirođija, per�un, bosiljak i slično, već prema ukusu. U ovom slučaju, list per�una, osu�en ili kao sve�, ne ubraja se u začine jer se per�un (koren) već nalazi kao dodatak jelu. Isto va�i ako bi se upotrebila začinska crvena paprika, sve�a paprika i/ili ljuta paprika. Na koliko god načina bila pripremljena, jedna namirnica ostaje ista namirnica. Ako uz ovaj obrok nećete jesti meso, u samo kuvanje gra�ka mo�ete dodati i malo biljnog ulja, ali nikako �ivotinjsku mast, jer bi to onda bilo isto kao i da ste gra�ak kuvali sa mesom. Ukoliko uz ovaj obrok �elite imati i meso, pripremite ga odvojeno: kuvanjem, pečenjem ili pr�enjem i, takođe, sa dodatkom najvi�e pet začina, s tim �to ukoliko meso pr�ite ili dinstate u ulju, onda broj dodataka ili začina treba da bude najvi�e četiri. Vodu u kojoj ste odvojeno kuvali povrće kao dodatke, nemojte baciti, spojite je u jedan sud, dodajte malo ulja, nekoliko začina i �aku testenina ili pirinča i dobićete ukusnu supu ili čorbu. Raznih uputstava za pripremanje hrane je mnogo, ali ja ih neću sve iznositi jer bi se ovaj rad pretvorio u priručnik za kuvanje ili kuvar sa receptima, �to mi nije namera. Samo ove osnovne napomene uz sve ostale informacije iznete u osnovnoj Magiji Elemenata, dovoljne su svakom razumnom čoveku da shvati �ta bi i na koji način trebalo raditi. I neka vas intuicija uvek prati. Nikada je nemojte zanemarivati, jer je ona, uz svo znanje, ključ spoznaje. Način uzimanja hrane Samo uzimanje hrane je isto toliko sveti čin koliko i njeno pripremanje. Obavezno operite ruke i umite lice pre obroka. Ovo nije samo simboličko či�ćenje, već će vam dati i osećaj sve�ine. Hranu treba jesti u mirnoj atmosferi, bez negativnih osećanja ili opterećujućih misli. Treba jesti polako i u malim zalogajima. Svaki zalogaj sa�vaćite dobro, čak i po vi�e desetina puta pre nego �to hranu progutate. Ne treba jesti le�eći ili stojeći, a nikako u pokretu ili dok se obavlja neki drugi posao. Tokom obroka ne treba piti vodu ili neko drugo piće. Vodu treba uzeti, jednu do dve ča�e pre jela jer se na ovaj način omogućava pravilan rad organa za varenje. Ne treba jesti najmanje dva do tri sata pre spavanja, jer proces varenja hrane remeti miran san. A ko jedete u dru�tvu, nemojte pričati za vreme jela, jer svaki razgovor vr�i takozvanu, deeterizaciju hrane. Upaljena sveća na stolu dok se jede, ima posebno blagotvorno dejstvo na hranu. Broj obroka u toku jednog dana Treba jesti onda kada smo gladni, i piti kada smo �edni. Iako se obično uzimaju dva do tri obroka dnevno, nije pogre�no jesti i jedanput u toku dana, ako to organizmu prija. Isto tako, hrana se mo�e uzimati i vi�e puta u toku dana u malim količinama. Najefektniji način ishrane bi bio jedna namirnica - jedan obrok. Ne mo�ete ni zamisliti koliko je ovakav vid ishrane blagotvoran. Na ovaj način, metabolizam će funkcionisati besprekorno. Količinu hrane koju unosimo u organizam tokom jednog obroka reguli�e prirodni apetit. To treba po�tovati, jer je to jedina dijeta koja vam neće dozvoliti da se ugojite, a ne podrazumeva brojanje zalogaja ili kalorija. Organizam sam određuje koliko mu je potrebno, samo je va�no dr�ati se svih principa pravilne ishrane, odnosno po�tovati proporcije između pojedinih grupa namirnica, kako bi se u organizam unelo sve �to je potrebno. Pravilno izabrane namirnice, pripremanje hrane i njeno uzimanje, imaju i brojna farmakolo�ka svojstva. Na to je jo� ukazivao i Hipokrat, otac medicine, rečima: neka va�a hrana bude lek, i lek va� neka bude hrana. Pravilna ishrana je najbolja prevencija kojom se mogu sprečiti nebrojeno mnoge bolesti. Prisustvo drugih ljudi prilikom uzimanja hrane Pazite da ljudi sa kojima jedete za stolom uvek "nose" istu energiju. To su oni ljudi koji zrače istom energijom koju i vi nosite u sebi. Stari nisu zalud govorili da je bla�en samo onaj čovek koji u dru�tvu lo�ih ljudi ne sedi. Kako sa takvima tek jesti ili piti? Aspirant na Putu Magijske Spoznaje bi se ovoga trebao pridr�avati, sve dok ne ovlada energijama Elemenata. Naročito ne treba jesti u dru�tvu nepoznatih ljudi. Moderno doba, a posebno u urbanoj sredini, odavno je već obesmislilo svaku svetost, a naročito svetost �ivota. Jesti u kakvom restoranu dok je bezbroj očiju uprto u va�u hranu i ko zna kakvih jo� sve misli, obezvrediće svaki zalogaj koji ste pojeli. Misao je energija koja se emanira, a hrana je odličan akumulator za koje se veoma lako energije vezuju. �ta li je sve na umu onog koji vas gleda dok jedete, dok vam, kako na� narod ka�e, broji zalogaje!? �ta li jo� broji i razbraja u svojim mislima!? Da li ste se ikad zapitali ovako ne�to? A tek ako ste u dru�tvu nekog ko vam u bilo kom smislu nije naklonjen, kavu li tek on misao mo�e impregnirati u va�u hranu!? Oni čak i ne znaju da svoje misli vezuju kao eterični zapis za va�u hranu. I ovo je na sreću tako, pa taj uticaj ne biva uvek jak i opasan. A �ta ako zna, ili ako je kakav zlonamerni mag, koji će direktnim usredsređenjem energizovati ono �to jedete ili pijete? Isto tako i jo� gore od toga, danas gde god da se okrenete, videćete nekog kako ne�to jede ili pije, na ulici, u pokretu, dok čeka gradski prevoz, u parku na klupi ili stoji pored neke pekare ili gril kioska. Stari mudraci su davno rekli: čovek koji jede na ulici, nalik je psu. Gotova jela ili "tuđa hrana" Sinonim "tuđa hrana" se odnosi na sva pripremljena i gotova jela koja nismo sami pripremili. Ova hrana, a naročito ona koja se masovno priprema industrijski ili u restoranima i kioscima brze hrane, smatra se "prljavom" u energetskom smislu i "zagađenom" hranom u svojstvu njene eteričnosti. Koliko samo ljudi učestvuje u uzgajanju i prikupljanju namirnica, njihovoj obradi, pripremanju hrane, pakovanju, transportu, prodaji i jo� koje čemu. A onda, koliko tek ljudi u prodavnici ili pored vitrine sa hranom prođe, zastane, "baci" pogled, dodirne, uzme u ruke, zagleda, vrati nazad... Svaka misao, mentalno stanje, depresija, psihoze, patnja, mr�nja, bes, pro�ivljen stres, fizička bol ili energija bolesti, svih ovih ljudi koje pomenuh, sve je to utkano i preslikano u eterični zapis svakog proizvoda. Zvuči veoma prljavo... da, ali ko jo� obraća pa�nju na to? A tek kada bi ste znali sam fizički proces pripremanja ovakve hrane, od kakvih se namirnica priprema, �ta se sve dodaje od "pobolj�ivača" ukusa i drugih hemijskih otrova i u kojim količinama, pa onda kad dodamo la�ne deklaracije proizvoda i ve�te trgovce koji znaju tajnu kako se bri�u datumi proizvodnje i rokovi trajanja menjaju novim... Treba li jo�? Kada naučite da "čitate" eterični zapis, zgadićete se nad onim �to ćete videti. Ostaci hrane Često se de�ava da od hrane koju pripremimo deo pretekne. Sve �to ne pojedemo, smatra se ostatkom hrane, čak i mrvice na stolu. Treba voditi računa ne samo o umerenosti u jelu, već i o umerenosti u pripremanju hrane. Ali ipak, ono �to nam ostane ne treba baciti u smeće. Ostatke hrane treba izneti i ostaviti na otvorenom prostoru. Neka �ivotinja će to već pojesti, ili u krajnjem slučaju, prirodno će istruliti i biti mineralno đubrivo biljkama. Ne zaboravite da hrana u sebi nosi �ivot. Toj svetinji �ivota zaista nije mesto na smetli�tu, zato uvek ono �to nam preostane treba vratiti u Prirodni Poredak.
Sva hrana koju čovek unosi u sebe, pored hranljivih supstanci koje slu�e izgradnji i odr�avanju tela, sadr�i i Eter koji je o�ivotvoravajuća sila. Uobičajenim načinom ishrane, čak i kada bi se čovek pridr�avao svih uputstava za pravilnu ishranu, unosi se mala količina čistog Etera, koja jeste dovoljna za normalno funkcionisanje �ivota, ali ne i za svrhe magijskog delovanja. Već sam u predhodnim poglavljima govorio o procesima eterizacije vazduha kroz svesno disanje i eterizacije vode kroz uzimanje "�ive", enegizovane ili namagnetisane vode. Mo�da će neko pomisliti da ako se jednom metodom unosi veća količina Etera, da se ne mora primenjivati i neka druga metoda. Ovo je samo delimično tačno. Da bi se postigla punoća delovanja moći Eteričnog principa, čist Eter se mora absorbovati iz svih Elemenata i to ravnomerno, kroz sve �ivotne procese. Absorbovanje čistog Etera iz hrane je zapravo proces četvoropolnog sa�imanja enegije Elementa Zemlje. Kao i voda, hrana ne sadr�i potpuno čist Eter, već Eter koji u sebi nosi "eterični zapis", a koji potpuno drugačiji kod svake biljke i svake �ivotinje. Taj eterični zapis nije �kodljiv čoveku i on ima dvojaku funkciju. Prva se ogleda u akumulaciji čistog Etera koji potiče iz Elementa Zemlje, a druga u uno�enju Etera koji je obogaćen izvesnim informacijama oblikovanim po Bo�anskom Promislu. To su eterični zapisi koji u sebi sadr�e kodove �ivota i koji omogućavaju stabilan, zdrav i dugovečan �ivot. Zbog toga je neophodno pridr�avati se onog uputstva, s početka ovog poglavlja, o raznovrsnosti namirnica koje se unose u organizam kao hrana. Upravo zbog ovog saznanja su magovi u stara vremena lutali svetom u potrazi za različitom hranom i izvorima vode, da bi čak i samo jednom u �ivotu okusili neku biljku, ili popili gutljaj izvorske vode. Naravno da ovo ne znači da čovek mora ku�ati sve ono �to na zemlji �ivi bilo da je biljka ili �ivotinja. To čak ne bi bilo ni fizčki izvodljivo, s obzirom na broj vrsta i rodova biljnog i �ivotinjskog sveta, a pogotovo �to čak iste biljke ili �ivotinje koje rastu u različitim krajevima sveta imaju drugačiji eterični zapis. Zbog toga je va�no u magiji naučiti osećati pulsiranje zračeće energije u prostoru ili čitati eterični zapis. Kako se unose "čist" ili "obogaćen" Eter kroz uzimanje hrane. Treba znati da je glavni sastojak svih namirnica, biljnog i �ivotinjskog porekla, voda. Stoga, isto kao i kod vode, prerađivanje hrane kuvanjem, pr�enjem ili pečenjem, �to znači izlaganju povi�enoj temperaturi, bri�e se njen eterični zapis. To dalje znači da eterični zapis ostaje sačuvan samo u sve�oj hrani. Zbog ovoga se treba pridr�avati uputstva o proporcionalnoj zastupljenosti neobrađenih i obrađenih namirnica. Već sam napomenuo da se uobičajenom ishranom unosi mala količina Etera, a da bi se on unelo u većoj količini hranu treba �vakati mnogo du�e nego �to je to uobičajeno. Svaki zalogaj bi trebalo sa�vakati između 50 i 100 puta u zavisnosti od tvrdoće hrane. Jednostavno, uzmite komad hrane i �vaćite kao da ste uzeli �vakaću gumu. Na ovaj način se namirnica koju unosite potpuno razla�e i natopljena pljuvačkom u ustima postepeno prenosi u �eludac i dalje u sistem organa za varenje. Ovim se obezbeđuje da se sve supstance, koje namirnica sadr�i, razlo�e i funkcionalno iskoriste na telesnom nivou, a Eter koji se nalazi u namirnici se na ovaj način potpuno oslobađa i vezuje za eteričnu matricu čoveka.
U drevno doba, kad su Bogovi hodali zemljom, a ljudi bili samo robovi, pripremanje hrane je bio jedan od najsvetijih činova. Hrana je pripremana za Bogove i Njima je prino�ena. Bogovi bi po �elji uzeli od svega �to je pripremljeno, a preostala hrana je, kao blagoslovljena, ostajala ljudima. Hrana koja bi od čoveka ostala, davana je �ivotinjama koje su se uzgajale, ili je ostavljana u prirodi kao hrana divljim �ivotinjama. Takav je bio poredak. Takav poredak je prenet i, kroz srednje, u novo doba čoveka. U svim tradicijama, bilo da su one magijske ili religijske, ovaj poredak je po�tovan, po�tuje se i danas, ili bi tako trebalo da bude. Hrana je uvek pripremana i prino�ena Bogovima. Međutim, u novo doba, iako Bogovi nisu vi�e uzimali hranu, ona se i dalje smatrala blagoslovljenom kroz sveti čin prino�enja preko astralne i eterične matrice. I ovo nije samo puki ritual koji je zadr�an kao tradicija, već je i danas �ivi obred posvećenja hrane jer se hrana priprema od namirnica biljnog i �ivotinjskog porekla, koje u sebi nose �ivot. Čovek je biće svoreno od Bogova, ali iako stvoren po eteričnoj matrici samih Bogova, čovek nije Bo�ansko biće. Kao spoznajno biće, čovek ima moć za postizanje "obo�enja". Zato je čoveku dato da pronikne u tajnu oblikovanja kroz procese transformacije i transmutacije, ali ne i u Tajnu Stvaranja koja je isključivo Bo�anska moć. Zbog toga, čovek nikada neće biti u stanju da stvori "�ivot". Samim tim čovek nema pravo ni da oduzme tuđi �ivot. Kada je u drevno doba čovek oblikovan da slu�i Bogovima, omogućeno mu je da se oslobodi posledice dejstva Univerzalnog Zakona pri uzmanju tuđeg �ivota samo ako je posvećen Bogovima. Tako je čoveku omogućeno da pripremanjem hrane posvećene Bogovima, usmrti biljku ili �ivotinju. Kada je to činio, čovek bi činom prino�enja hrane Bogovima, �ivot koji oduzme vraćao nazad Bogovima. U to doba, prino�enje hrane se odvijalo direktno pred lice Bogova, ali kada su Oni oti�li u svoja prebivali�ta, pripremljena jo� u doba pre nego �to je vreme postojalo, ostavili su čoveku u amanet da hranu koju priprema najpre posveti Njima, da bi preko astralne i eterične matrice ta hrana koja ostaje čoveku bila blagoslovljena, a čovek oslobođen posledice dela uzimanja �ivota. Zbog toga je čin posvečenja hrane kao prino�enje "�rtve" Bogovima ostala �iva tradicija u svim magijskim i religijskim sistemima. Svaki čovek, a posebno aspirant na Putu Magijske Spznaje, ovo mora imati na umu. Zato neka svako odabere, shodno tradiciji ili paradigmi koju sledi, Bo�ansko biće sa kojim će preko astralne i eterične matrice uspostaviti kontakt, kojem će kao svetu "�rtvu" prinositi hranu koju priprema kroz čin posvećenja. Jedino je na ovaj način moguće �ivot koji se gasi vratiti u eteričnu matricu iz koje i potiče. Jedino je na ovaj način moguće da se materijalna hrana zadr�i kao blagoslovljena od stane Bogova kroz astralnu i eteričnu matricu, a čovek oslobođen dejstva Univerzalnog Zakona koji za �ivot tra�i �ivot.
Mentalna energizacija hrane za svesno namensko uzimanje hrane
Da bi se pristupilo procesu mentalne energizacije hrane neophodno je da hrana pripada grupi takozvanih "čistih namirnica", odnosno namirnice koje smo sami prikupili ili proizveli. Ukoliko se energizacija vr�i na namirnicama ili pripremljenoj hrani koju nismo sami proizveli ili pripremili, neophodno je izvr�titi či�ćenje vr�enjem malog rituala či�ćenja Elementom Zemlje koji je opisan u poglavlju Magija Zemlje u delu Primena Magije Elemenata. Kroz ovaj obred se, uz potpuno mentalno usredsređenje na postupak, vr�i energetsko "sagorevanje" namirnica ili pripremljene hrane, a time i či�ćenje eteričnog zapisa koji sadr�i. Prirodno, namirnice se se čiste i prokuvavanjem, ali je ovo postupak koji je delotvoran samo ukoliko smo sami pripremali, uzgajali ili prikupljali namirnice i pripremali hranu. Tako se dobija ona hrana kojoj je "obrisano pamćenje" odnosno, oči�ćen Eterični zapis. Čista hrana sadr�i potpuno slobodan Eter nad kojim se vr�i procec mentalne energizacije, odnosno, mentalno vezivanje određene energije za Eter, te se tako "obogaćen" Eter unosi u biće čovekovo, odnosno, stapa se sa Duhom iz kojeg se razla�e u sve forme postojanja bića. Potpuno isto kao i kod energizacije vode, kada čovek u svom umu oblikuje neku misao, ideju ili mentalnu sliku (viziju) određenog lika (�eljena ličnost, predmet, objekat, prostor i slično), bez obzira da li je ta misao konkretna ili apstraktna, i po tom tu misao kao energiju ve�e za hranu ispred sebe koju treba pojesti, ta ideja, misao ili lik će se vezati za Element Etera u hrani, i preneće se, elektromagnetnim strujanjem, na svaku supstancu u hrani, a time i na celo jelo. Ovaj proces se naziva mentalna energizacija hrane projekcijom svesti. Tako "obogaćena" hrana, kada se prenese kroz organe za varenje, preko krvnih sudova, neće samo vr�iti uticaj na materijalno telo kroz njenu gradivnu funkciju i povećavajući snagu tela, već će elektromagnetno strujanje Elementa Zemlje u hrani, energetski "obogaćene" idejom ili likom, preneti elektromagntni impuls "obogaćene" energije iz krvotoka preko astralne niti (astralni energetski kanal) do astralnog tela, a odatle do eteričnog tela Duha, posredstvom eterične niti (eterični energetski kanal). Iz ovog opisa funkcionisanja energizovane hrane, jasno se mo�e sagledati da su�tina ovog procesa ne zavisi od količine hrane koja se pojede, nego od kvaliteta određene ideje kojom je hrana "obogaćena". Isto �to je rečeno za energizaciju vazduha i vode, va�i i za energizaciju hrane. Misao mo�e biti apstraktna ili konkretna kao �to su zdravlje, mirnoća, spokojstvo, uspeh u određenom poslu ili bilo �ta drugo čemu te�ite. Mentalna slika va�e ideje mora biti veoma sna�na da bi hrana bila u potpunosti energizovana (obogaćena) va�om idejom. Da bi ovaj proces zaista delovao ta va�a misao ili ideja ne sme biti projektovana u vremenu, jer Zakon Etera ne poznaje veme kao fizičku kategoriju, budići da je Eter bezvremen. Ta misao ili ideja moraju biti vizualizovani i projektovani u "trenutnom", tako da u va�oj svesti izaziva osećaj da je trenutno realizovana, odnosno da je ta va�a ideja već realnost "ovde i sada". Takođe, morate paziti da neka druga misao ne omete va�u osnovnu misao ili ideju, a naročito ne smete uneti sumnju. Proces Eterizacije �ivotne energije kroz svesno namensko uno�enje mentalno energizovane hrane projekcijom svesti predstavlja metod preno�enja ličnog eteričnog zapisa (individualni eterični kod) na Eterični Plan Svemira (Sveum) iz kojeg crpi povratnu reakciju koja se manifestuje kao realizacija polazne ideje ili misli. Ovaj se proces manifestuje isto kao i kod svesnog disanja, uzimanja vode ili izalganja vatri. Takođe, na ovaj način određena misao se mo�e emanirarati i usmeriti na hranu koja se daje drugom biću u smislu privlačenja, odbijanja ili nekog drugog �eljenog cilja ili efekta. Ovaj proces u potpunosti deluje kroz Zakon Uzročnosti i predstavlja vid realizacije Zakona Privlačnosti. Hrana je takođe, uz vodu, veoma podesno sredstvo za primenu u različite magijske svrhe i lako ju je energizovati kad je oči�čena, jer je njen eterični kapacitet tada najveći i najmoćniji. Međutim ovo nije uslov i mentalna energizacija se mo�e vr�iti i na namirnice ili bilo koju drugu hranu koju je neko drugi pripremio, jer snaga ovog procesa energizacije ne zavisi od akumulativnog kapaciteta Elementa Zemlje u hrani, već od snage i sile volje maga, jer se postupak izvodi preko uzročnog principa Etera, a prouzrokuje ga elektromagnetna struja Elemenata Zemlje.
|
|
|
|
|
![]() |
||
|
Sva prava rezervisana Copyright � 2011 by Alexandar Thorn Poslednje izmene: 24-01-2013 04:30 |