Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

  Alexanthorn

  Dnevničke beleke

  Razgovori s povodom

  Senke Glasnika

 Javna predavanja

  Predavanje peto

 

 Autobiografske bele�ke

  Magijski Dnevnik

 Lice i naličje

  Kontakt

 

 

 

Akad

 

BESKRAJNO PUTOVANJE DU�E

Javna predavanja, tribine, skupovi, �kola spiritualne magije

 

 

Predavanje peto

 

Korelacije magijskog i svetovnog

 

 

Drugi deo predavanja

24.04.2011.

 

Teze:

- �ta je to magijski rad
- Ciljevi, rezultati i posledice magijakog rada
- Relacije i prioriteti u magijskoj praksi
- Kvalitet, kontinuitet i sinhronicitet magijske prakse
- Rituali u magijskoj praksi
- Svrha, rezultati i razlozi lo�eg učinka
- Emanacija, eskalacija i kulminacija Volje
- Magijski sistem i magijska praksa
- Ponuda i izbor, ili spoznaja i izbor?
- Sloboda i oslobođenje kroz magijsko delo
- Suma pitanja
 

Deo drugi: Magijski rad
 

Drugi deo ovog jedinstvenog razgovora sa Sopstvom, odnosi se na sve ono �to zovemo magijska praksa, ali je u neodvojivoj korelaciji magijskog i svetovnog. Ulazeći u svetili�te Magije, čoveka obuzima divljenje pred učenjem koje je tako logično, tako jednostavno i istovremeno tako apsolutno. Magijsko učenje je esencijalno jedinstvo ideja i znakova. Ona je posvećenje najosnovnijih realizama prvobitnim slovima i brojevima. Magijska je filosofija jednostavna kao abeceda, duboka i beskrajna kao Reč. Teorija Magije je celovitija i jasnija od od bilo koje naučne. Čak se i u teolo�kom smislu, Magija mo�e lako sumirati. Magija je beskraj koji mo�e na dlan ruke stati.

Osnovni izraz u Magiji je načelo pisane Reči, koja je odraz one izgovorene reči, emanirane energije koja je stvorila svet! Sve dogmatske religije proiza�le su iz Magije, i ponovo su se u Nju vratile, jer �ta god da je veliko ili naučno stvoreno u religioznim spisima posvećnih, pozajmljeno je iz Magije. Sva tajna i ezoterijska dru�tva i bratstva, Magiji duguju svoje tajne i svoje simbole. Samo Magija posvećuje čoveka u savez sa Sveumom Nak�ir (Univerzalni Um) i Bogovima. Samo Magija mo�e utvrditi čoveka u sukobu dvaju sila u prividnoj opoziciji, kroz večnu ravnote�u bića. Samo Magija miri razum sa verom, snagu sa slobodom, nauku sa misterijom. Samo Magija ima ključeve sada�njosti, pro�losti i budućnosti!

Da bi se uputilo ka posvećenju u Magiju nije dovoljno čitati i razmi�ljati o Svetim i Magijskim spisima. Neophodno je izučavati i razumeti Svete i Magijske spise. Tek tada ćemo moći da razumemo Veliko Delo, i tajno ćemo priznati da, nezavisno od svetovne emancipacije, učen i posvećen čovek ne mo�e biti toliko lud, kakvim ga smatraju oni koji nisu čitali Svete tekstove. Svetovna razmi�ljanja sada se odnose na nauku, ali Magija, ili bolje rečeno, magijska moć, podrazumeva dve stvari, nauku i snagu: bez snage nauka ne znači ni�ta, ona je opasnost. Obdariti moć znanjem, vrhovni je zakon inicijacije.

Vrata Istine su zatvorena, poput devičanskog svetili�ta. Aspirant koji namerava ući mora da bude čist. Vera i�čekuje čuda, a �ta je vera osim odva�nosti Volje koja ne okleva u Tami, ide prema Svetlosti uprkos svim isku�enjima, i savladava sve prepreke. Nije potrebno ponavljati istoriju drevnih inicijacija: �to su opasnije i u�asnije bile, veći je bio njihov efekat. Zato je svet u to vreme imao ljude koji su njime upravljali i upućivali ga. Sve�tenička i Kraljevska Ve�tina sastojale su se iz isku�avanja, slobode odlučivanja i Volje.

Nakon �to provedemo svoj �ivot u tra�enju Apsoluta u Magiji, religiji, nauci i pravdi, i nakon prolaska kroz Nebeski Krug, dose�emo prvobitnu doktrinu i Prvu Stvar Velikog Dela. Na ovoj tački se zaustavljamo, otkriv�i tajnu ljudske svemoći i neprekidnog napretka, ključ svih simbolizama, prvo i konačno učenje. Tada počinjemo da razumevamo smisao izraza koji se tako često javlja u Svetim i Magijskim spisima - Sveto Kraljevstvo.

Pronaći čvrstu tačku oslonca za ljudsku aktivnost, znači re�iti Arhimedov problem, shvatiti primenu njegove čuvene poluge. To su dovr�ili slavni posvećenici koji su naelektrisali svet, i nisu mogli to da učine na drugi način, osim sredstvima velike i neprenosive Tajne. Međutim, uveravajući nas u svoju obnovljenu mladost, simbolički feniks se nikada ponovo ne pojavljuje pred očima sveta, a da pre toga svečano ne uni�ti ostatke i dokaze svog prethodnog �ivota. Kako se pristupa Svetoj Magiji? Odbacivanjem upletenosti u svetovno. Za�to? Zato, jer simbolična zmija mudrosti večito pro�dire svoj rep. Zbog toga je, kao esencijalni uslov egzistencije, svakom obilju neophodna praznina, dimenziji prostor, negaciji afirmacija: neprekidno ostvarivanje alegorije o feniksu.

Ustanite! Uzmite nove oblike i hodajte! Ovako je rečeno. Svaki aspirant, ponaosob, mora da bude hrabar i poku�a ono �to se niko od ljudi ne usuđuje da izvede, da podigne sopstveni hram. Za maga, taj Hram je biće njegovo. Samo će tada inteligencija i volja naizmenično koristiti svoju moć u svetu. Religija i filosofija jo� uvek ratuju jedna protiv druge, ali i to mora da se zavr�i sporazumom. Cilj religija je uvek bio je da ustanovi, putem poslu�nosti i vere, natprirodnu ili religijsku jednakost među ljudima, da sputa inteligenciju verom, kao i da obezbedi oslonac za učenje stvoreno radi destrukcije magijskog znanja, odnosno da preuzme mesto primata nad spoznajom. Nasuprot tome, filozofija je nastojala da slobodom i razumom vrati ljude prirodnoj nejednakosti, i da na mesto vrline postavi um, uvodeći u sistem spoznaje preterano teoretisanje o svemu i svačemu bez utvrđenog reda, ono �to bi smo mogli nazvati mentalnom industrijom. Međutim, ni jedan od ovih zahvata nije se pokazao dovoljnim i adekvatnim, niti je bilo koji učinio ljude savr�enima i srećnima. Ono o čemu mag sanja, a niko se ne usuđuje da mu se nada, jeste jedan savez između dve sile koje su toliko dugo smatrane suprotstavljenima. To je savez Zemlje i Nebesa. A za jedno takvo htenje ima osnova, s obzirom da vidimo kako te dve sile unitar ljudske du�e nisu u većoj suprotnosti nego �to su to mu�ki i �enski pol. Nesumnjivo je da se one razlikuju, ali njihov prividno suprotstavljen polo�aj proizlazi iz njihove sposobnosti da se sretnu i ujedine. Znači li to da je Magija univerzalno re�enje svih problema? Odgovor je - da. Nesumnjivo, jer cilj Magije je da objasni Tajnu Velikog Dela.

Mene su već mnogi optu�ili za ludilo, ali isto tako opru�i�e i bo�anskog Paracelzusa. Optu�ili su me i za �arlatanstvo, ali isto tako optu�i�e i velikog i nesrećnog Agripu. Iako se inkvizitorska lomača ugasila, ostaje mi samo sumorna zabrana ti�ine i kletva. Ja ne prkosim, ali sam razočaran u rasu ljudi. Pi�em ove reči po svojoj volji, ali isto tako znam da kada dođe vreme dokazivanja, da će jedino magovi biti ti koji će svedočiti. Zato ćemo ostati mirni i čekaćemo.

 

�ta je to magijski rad?

 

Kada se pomene magijska praksa, obično se postavi pitanje: �ta je to magijski rad? Odgovor je sasvim jednostavan - sve. Za maga, kao i za aspiranta, svako delo, svaki rad, svaka fizička i mentalna aktivnost predstavljaju magijski rad i magijsko delo. E ovde nastupa problem u korelaciji prema svetovnom. Da li se ba� svaka aktivnost čoveka mo�e i treba tretirati kao magijski rad. Odgovor je opet - da. Aspirant mora da shvati, da svaka misao oblikovana u umu, svaka reč izgovorena i svaka aktivnost preduzeta, od trenutka samoposvećenja, predstavljaju magijsko delo.

Od trenutka samoinicijacije, svaka aktivnost, bilo mentalna ili fizička, ne samo da se tretira kao magijsko delo već ima i posebnu, mnogo veću te�inu u duhovnom smislu. Dejstvo je trajnije i dalekose�nije, a posledice su kao neminovnost neizbrisive i veoma te�ko popravljive. Za�to je tako, za�to se magiski �ivot ne mo�e odvojiti od svetovnog? Odgovor je dvoslojan. Svetovni �ivot, čak i kad je obojen duhovno�ću, funkcioni�e po principu "ja verujem". Magijski �ivot funkcioni�e po principu "ja znam". Svetovni čovek veruje da je ne�to tako, misli i razmi�lja na osnovu onoga �to mu je dato da zna. On misli da zna, ali kada sazna i za drugo, on menja svoje mi�ljenje i te�i�te delanja. Svetovnost nema postojanost. Mag, sasvim suprotno, on zna. On misli i razmi�lja na osnovu spoznatog. Njegovo te�i�te delanja je utvrđenost Duha. Zbog toga je magijsko delo, kao posledica Čiste Volje, uvek postojano.

Vazduh koji diemo znači �ivot. To zna i laik, ali mag zna da dubokim udahom, osim neophodnog kiseonika za biolo�ki rad ćelija organizma, unosi unosi i čistu �ivotnu energiju koja hrani um. Sve ovo je biolo�ki regulisano na nesvesnom nivou nervnih impulsa kao uslovni refleks. Čovek ne mora da razmi�lja o disanju. Zato običan čovek di�e plitko i time odr�ava organizam u �ivotu. Povremeno tokom dana čovek zeva, a zevanje je vid dubokog udisanja vazduha, čime čovek unese minimalnu, ali dovoljnu, količinu �ivotne energije da bi um mogao da funkcioni�e. I to je, takođe, biolo�ki regulisano kao uslovni refleks. Ali mag zna da je unos veće kolićine �ivotne energije neophodno za umno delanje, neophodno za moć spoznaje, moć ovladavanja energijama i moć emanacije energija. I zbog toga mag svesno i često di�e dubokim udahom.

Svaka aktivnost, bilo mentalna, bilo fizička, počev od disanja, i na dalje uzimanjem hrane, pa do svakog drugog dela učinjenog umom ili telom, mora biti obojena kroz prizmu magijskog dela. �ta god činio, mag svoje delo sagledava kao magijski rad. U svakom trenu svog �ivota. U budnom stanju i u stanju sna isto tako. Svaki opa�aj, svaki osećaj ili nervni impuls, koji kroz čula dolazi, predstavlja poruku univerzuma.

Ceo �ivot maga, u svakom trenutku je uređen kao savr�eno vođen ritual. Ne samo kada di�e, i kada jede i vodu pije, već i dok svakodnevne obične poslove radi. I kada se kupa, to čini kao ritualno kupanje. Svaka pročitana knjiga, svaki napisan tekst, rad na prevođenju i tumačenju svetih spisa, kako za sebe, tako i za druge, deo je spoznaje i op�teg magijskog ustrojstva. I kada radi ne samo na sebi u duhovnom smislu, već i za sebe u svetovnom smislu obavljanjem poslova koji omogućavaju zaradu neophodnu za vođenje �ivota, i tada rad treba da bude pro�et magijskim dejstvom. Jer ako nije ovako, distorzija između svetovnog i magijskog je neminovna. A ta distorzija vodi u propast ne samo magijske prakse, već i svetovnog �ivota uop�te. Samo ovako uređen �ivot, znači da je mag gospodar svake situacije i svake akcije. Mag je uvek mag, u svakom trenutku i na svakom mestu, u svakom delu i pri svakoj misli. I dok govori, svaka mu je reč sila magije �ive.

Koliko su i da li su moje misli, reči i dela zaista magijsko delo?

Na ovo pitanje Sopstvo zaista tra�i neizmerno iskren odgovor. Jer kakav će nam �ivot biti, u mnogome od ovoga zavisi. Koliko nam je �ivot, čak i u njegovom najmanjem delu posvećen magijskom radu, toliko će i Promisao odgovoriti na na�e zahteve.

 

Ciljevi, rezultati i posledice magijakog rada

 

Ciljevi magijske prakse su posve različiti, čak do te mere različiti, da bi se mogli formulisati kroz poređenje: koliko magova toliko ciljeva. A tek ako samo spomenem, bez nagla�avanja, da svaki mag mo�e imati i po nekoliko ciljeva, onda se jasno mo�e zaključiti da postoji nesagledivo mno�tvo ciljeva. Ciljevi mogu biti prostorno mali i veliki, ili vremenski kratkoročni i dugoročni. Ovo znači da je svako magijsko delo cilj za sebe.

Jedan će reći: "moj cilj je samospoznaja". Drugi će reći: "moj je cilj da steknem moć..." Opet, neko će reći: "cilj mi je da upoznam Bogove". A ima i takvih koji će reći: "cilj mi je da vladam ljudima". Kako god bilo, mogao bih čitavu knjigu, samo pojmovno, izra�enih ciljeva da poređam. Koliko je duhovnih i onostranih, toliko je, a mo�da čak i vi�e, svetovnih i pojavnih ciljeva. Ali, sve ovo su samo prateći razvojni ciljevi. Postoji li, dakle, neki uzvi�eni, jedinstveni, sveop�ti cilj. Postoji li Konačno Delo? Postoji, rekli bi mudraci. Ali da krenemo redom.

Već je rečeno da svaka aktivnost, bilo mentalna, bilo fizička, učinjena umom ili telom, mora biti obojena kroz prizmu magijskog dela. �ta god da čini, mag svoj rad sagledava kao magijsko delo. Ozbiljan mag ne razlučuje svetovno od magijskog dela. Zbog toga se magijska dela kvalifikuju kao magijski rad u kontinuitetu. To je magijski �ivot. Ozbiljan mag, isto tako, zna da svako delanje podle�e Zakonu Uzročnosti, te shodno tome ima svoj rezultat, ima svoju posledicu. Ovo je delanje zarad delanja, ali postoji i magisko delo ne-delanja. Ovde je mudrost: svako delo vodi ne delanju. Onaj ko ovo razume, razumeće i Veliko Delo i moći će da dosegne Konačni Ishod Velikog Dela. U suprotnom mag ostaje u raljama vezujućih sila. Delanje u ne delanju znači biti ne vezan za delo, a time i ne vezan za rezultat dela. Samo ovako shvaćen magijski rad znači da mag ne podle�e posledici dela.

Vezivanjem za delo, mag se vezuje za svetovno, i tada nastupa ona distorzija između magijskog i svetovnog. Tada, bez obzira na rezultat javlja se opterećujuća rastrzanost koja je pogubna po Sopstvo koje se sve vi�e utapa i davi u viru umne iluzije moći. Delanje radi dela, pogubno je i sa sobom nosi potpunu propast, kako mentalnu tako i fizičku. Vezivanjem za delo, mag za sebe vezuje i posledicu dela. Zakon Uzročnosti je nemilosrdan. Samo mag ne vezan za delo i neopterećen rezultatima dela, od dela se oslobađa. Izdi�ući sebe iznad dela, slobodan je od Zakona Uzročnosti čime otvara Kapju Bogova i utire put obo�enju svog bića.

Mo�da je ovo opterećujuće za razmi�ljanje, ali razmi�ljajte neprestalno. Preisptujte svoje ciljeve uvek iznova i ponovo. Ovo je među svim pitanjima u razgovoru sa Sopstvom najva�nije:

�ta je moj cilj, kakv rezultat on donosi i kakva posledica iz njega proishodi?

Dobro pazite da odgovor ovaj bude precizan, jer kad je jasna formulacija cilja, jasna je i vizualizacija rezultata, a sagledavanje posledice je čisto poput bistrine planinskog potoka na izvori�tu svom.

 

Relacije i prioriteti u magijskoj praksi

 

Relacije u magijskoj praksi su svi oni odnosi koje mag stvara tokom svog �ivota. Ti odnosi mogu biti pema svim stvarima ili bićima, prema svim procesima i postupcima, prema svim htenjima i �eljama, i na kraju, prema svim te�njama i realizacijama. Ovi odnosi su uvek isprepletani korelacijama magijskog i svetovnog rada.

Postavlja se pitanje davanja prioriteta magijskog i svetovnog u ovim odnosima. Magijski rad uvek ima prioritet nad svetovnim, ali ne zato �to se vr�i podela na magijsko i svetovno, pa se daje prioritet, nego zbog toga �to svetovni rad mora biti pro�et magijskim delom, čime zapravo svaki rad postaje magijski rad. Mo�e se dogoditi, kao �to se i događa, da se određena svetovna aktivnost ne mo�e pro�eti magijskim delom, jer je sa tačke magijske spoznaje takav rad nepotreban, čak i u najmanjoj meri. Takav rad, ukoliko nije moguće iz raznih uslovljenih razloga odbaciti u potpunosti, svaki aspirant mora podrediti magijskom radu, kako bi stekao uslove za odbacivanje te svetovne aktivnosti.

Svi odnosi koje aspirant ima već izgrađene ili će ih tokom �ivota graditi moraju biti podređeni magijskom poimanju svrsishodnosti. U koliko ove relacije ne podle�u magijskom kao prioritetu, moraju biti ili transformisane ili odbačene. Sve �to nema magijsku svrhu, za maga ne predstavlja vrednost. Odnosi koji nemaju vrednost svrsishodnosti, ako ne mogu biti transformisani, prekidaju se. U suprotnom, stvaraju frustracije, ograničenja i odvlače enormne količine energije. Ovo se odnosi na sve tipove međuljudskih odnosa i veza, na sve odnose prema drugim ni�im bićima (�ivotinje i biljke), i na sve aktivnosti i rad koji zahtevaju anga�ovanost i posvećenost.

Pitanje koje se ovde postavlja Sopstvu je vi�edelno i �iroko shvaćeno te se mora sa�eti i sumirati izvođenjem kroz prosto nabrajanje. Opis treba dati samo u slučaju procesa ili stanja koji traju.

Koje su i kakve moje relacije u kontekstu davanja prioriteta u korelaciji magijskog i svetovnog?

Ovo pitanje treba često postavljati Sopstvu, kao podsticaj za afirmaciju prioriteta magijskog. Ako nam je �ivot, čak i u njegovom najmanjem delu rastrzan između magijskog i svetovnog, ta afirmacia magiskog jenjava pod prtiskom svetovnog.

 

Kvalitet, kontinuitet i sinhronicitet magijske prakse

 

Kvalitet magijske prakse se ogleda u realizaciji ciljeva, od najmanjih do onih najuzvi�enijih. A ta realizacija moguća je jedino u kontinuumu rada. Dakle, kvalitet magijske prakse se posti�e kontinuitetom rada. Kontunuitet magijske prakse je moguć jedino ako se odvija kroz sinhronicitet sa svim delatnostima u svim segmentima �ivota. Dakle, pro�etost celokupnog �ivota magijskim delom, dovodi do realizacije i ostvarenja ciljeva.

Pitanje koje se ovde postavlja, neminovno se odnosi na realizovanje proči�ćenja i posvećenja svakog segmenta �ivota i svake aktivnosti, bilo da je ona mentalna ili fizička.

Da li je svaka moja aktivnost pro�eta magijskom praksom?

Odgovor na ovo pitanje omogućava Sopstvu da odredi kvalitet magijskog dela od kojeg zavisi realizacija i postignuće cilja.

 

Rituali u magijskoj praksi

 

Rituali, ili obredi su sredstvo čija je svrha da maga odvede �eljenom cilju, ili da �eljeni cilj dovede magu. Za vr�enje rituala nije potrebna ustaljenost. Taj kontinuitet u vr�enju obreda je odlika religijskog poimanja stvarnosti. Stalno ponavljanje rituala izraz je religijske svesti. A to znači mnogo ponavljanja sa malo ili nimalo uspeha.

Treba znati sledeće. Svaki ritual mora da bude uspe�an. U protivnom on nema svrhu. Uzalidno je tro�iti i vreme i energiju na ne�to �to ne donosi plod.

Eksperimentisanje u vr�enju raznih rituala, a naročito ukoliko pripadaju različitim sistemima, nikako se ne preporučuje jer to vodi mentalnoj zbrci. Ta mentalna papazjanija neminovno vodi u razočarenje.

Da li se u vr�enju obreda pridr�avam jednog sistema i njegovog izričitog ustrojstva?

Ovo pitanje jasno zahteva odgovor koji mora razluči sopstveno opredeljenje u smislu izbora paradigme.

 

Svrha, rezultati i razlozi loeg učinka

 

Svaki ritual ima niz pripremnih radnji koje je potrebno ispo�tovati kako bi doneo uspeh. Pripremu za izvođenje Rituala većina aspiranata zanemaruje ili formalno odradi. Formalizam u pristupu obredu dovodi do njegove formalizacije i odsustva rezultata. Ritual mora da ima jasan cilj. Mora da ima svrhu, jer u protivnom neće doneti očekivane plodove.

Formalizam u magiji je opasan i ne samo �to ne donosi rezultate, već donosi veliko razočarenje. Oslobodite se formalizma u pristupu magijskoj praksi i rezultati će početi da se ni�u.

Da li ritualu pristupam formalno ili sa predhodnom potpunom pripremom?

Ovo pitanje je neodvojivo vezano sa predhodnim. Zato pazite da ono bude potpuno iskreno i realno.

 

Emanacija, eskalacija i kulminacija Volje

 

Zakon magije je jasan po pitanju emanacije, eskalacije i kulminacije volje. Ispuni svoju volju. To je sav zakon. Mag nema drugo pravo osim da ispuni svoju volju.

Da li ispunjavam svoju volju?

Ovo pitanje je ključ svih pitanja.

 

Magijski sistem i magijska praksa

 

Varaju se svi koji misle da je magijski sistem koji iziskuje magijska praksa po svojoj prirodi čisto magijski i da nema korelaciju sa, ili prema svetovnom. Sistem je sam po sebi svetovnog karaktera ali ima magijsku svrhu. Zato je opravdan. Kakav god bio sistem mora biti stvar ličnog izbora. Ali pazi! Sistem, ako je shvaćen samo kao stanica u sopstvenom razvoju na putu Magijske Spoznaje je opravdan sistem. Sve drugo je prijemčivost koja podrazumeva manji ili veći izraz religijske svesti.

Sistem treba da vodi sopstvenom prevazila�enju. Ako nije tako onda to nije magijski već religijski, sledbenički sistem. Delovanje izvan svakog sistema je takođe sistem i ne prihvatanje bilo koje paradigme je takođe paradigma. Ovo je paradoks najvi�ih razina spoznaje. Bogospoznaja kroz magijsku praksu jeste sistem, ali je neograđen. Bogospoznaja jeste i paradigma, ali je neuslovljena. Bogospoznaja je beskrajno putovanje du�e.

Da li sistem koji praktikujem omogućava njegovo prevazila�enje i izdizanje u sistem uzvi�eniji ili u sistem bez sistema?

Odgovor Sopstvu na ovo pitanje podrazumeva potpunu spoznaju ili spoznaju temelja sistema.

 

Ponuda i izbor, ili spoznaja i izbor?

 

�ivimo u vremenu mogućnosti upoznavanja sa svim sistemima ili proklamovanim paradigmama. Ponuda je raznolika i velika. Predstave sistema su virtuozno primamljivo predstavljene. Predstavljeni su knjigama, organizovanim zajednicama i bezmalo svi internet prezentacijama. Ovde se od strane predstavljača igra na kartu prijemčivosti laika i ciljnih grupa populacije. Tako imamo vi�e od 7.000 raznih religijskih, pseudoreligijskih, magijskih, pseudomagijskih i sinkretističkih učenja, organizovanih u crkve, verske zajednice, grupe, pokrete, dru�tva, kultove i sekte. Ovde se postavlja pitanje:

Da li je sistem koji praktikujem moj izbor na osnovu predstavljene ponude ili je proistekao iz spoznaje?

Utemeljenje kroz određeni sistem na osnovu predstavljene ponude mo�e biti dobar, ali je najče�će pogre�an jer je plod prijemčivosti bića. Jedino utemeljenje u sistemu kroz spoznaju sistema na temelju samospoznaje je ispravan put.

 

Sloboda i oslobođenje kroz magijsko delo

 

Priroda je tajanstveno ogledalo Čiste Istine. Otkriti tu Istinu, jedinu nepodmitljivu stvarnost koju zaklanjaju kratkovečni oblici, su�tina je misterijske nauke, nauke o misterijama Prirode, na koju se poziva Alhemija. Ta misterijska nauka je Sveta Magija koja se učila u inicijacijskim centrima starog sveta, od Sumera i Vavilona, preko Egipta i Arabije, Indije i Kine, do Grčke i Rima. Nikada Magija nije ostala bez vatrenih sledbenika, koji su, na veliku sreću, prenosili baklju znanja, a ta baiklja je, često posle zaobilaznih stranputica, stigla i do nas. Ne bez zaprepa�ćenja, savremeni čovek primećuje da se iza jednog namerno hermetičkog jezika otkriva ne samo duboka mudrost nego i osnovno znanje koje nije ni u kakvoj suprotnosti sa onim �to ga pru�a dana�nja nauka.
Nasuprot običnome naučniku, istinski Alhemičar, podr�an velikim �arom i prodahnut čistom namerom, nastojao je da se u razumevanju Vi�ih Ravni i prozirnosti vlastite prirode udru�i sa stvaralačkim silama koje se kreću svetom.

Ta prozirnost, to razumevanje i udru�ivanje okončavaju se stanjem otvorenosti i raspolo�ivosti svesti, svojstvom Filosofskog Kamena ili Kamena dovr�enosti, zavr�nim dr�ačem svoda Hrama u simboličkom značenju te reči. Hram je, u stvari, sveto mesto, spoji�te nebeskih i zemaljskih sila. Čovek, budući da svojim telom predstavlja tačku u kojoj Duh stupa u materiju, kroz sklad vlastite prirode s Ritmom Kosmičkoga ivota postaje ivi Hram, i tako se neobrađeni kamen pretvara u ivi Kamen, poslednju etapu unutra�njeg ostvarenja.

Te�i tome da zdru�i� um svoj sa svojom du�om. Kloni se neznanja, kloni se varke, ali u telu svome, atoru osećaja, otkrij Večnoga Čoveka. Ovim rečima drevni učitelji svoje učenike savetovahu. Cilj Svete Magije be�e da pronađe put koji vodi tom otkriću. Budući da svaka stvar, prilagođavanjem, proishodi iz JEDNOGA, to JEDNO valja shvatiti kao Sveduh (Univerzalnu Inteligenciju), kao koren čovekove stvaralačke inteligencije.

Ako se u obzir uzme povratnost pojava kojima se odlikuje fizički svet, trebalo bi da čovek koji je postao svestan Zakona koji upravlja svim energetskim spletovima, postane čovek koji je stigao na čelo razvojnog ciklusa na Zemlji, i da se iz sveta različitosti ponovo uzdigne do Prvobitnog Jedinstva.

Pomoći materiji da evoluira, a pri tome se i sam smatrati sirovom materijom podlo�nom sazrevanju, podrazmnevalo je odgovornost koju je valjalo prihvatiti.

Alhemičarisu oduvek te�ili Zlatu, Zlatu savr�enstva, i tome da s njim budu u međudejstvu, osvetljavajući misteriju kratkovečnog, a ipak trajnog prola�enja čovekovog Zemljom. Sveta Magija, kroz Alhemiju skida koprenu s razloga čovekovog postojanja i sudbine. Alhemičar, onaj pravi, prihvatio se Velikog Dela, dela oslobođenja čoveka.

�iriti duh spoznaje, bio je to i ostao zadatak Oslobođenih Bića koja �ive među Ijudima ne razlikujući se od njih ničim osim unutra�njim zračenjem, koje mo�e opaziti svako ko se za to pripremi. Ova priprema vodi otkriću unutra�njeg puta, otkriću Filosofskog Kamena, ispunjenju Velikoga Dela i zavr�nici Kraljevskog Umeća. Aspirant mora da zaboravi svoj razumski um da bi se bolje pro�eo simbolikom punom �ive dinamičnosti, da bi u blagotvornoj ti�ini uma shvatio njenu tajnu poruku.

Dela u kojima je reč o nauci Kralja Tota, tri puta Najvećeg, dela su skrivenih poruka. Ipak, i taj jezik, premda kriptičan, mo�e se rzumeti pod uslovom da aspirant sebi ne dopusti da ga odvuče značenje koje se rečima obično daje. Taj jezik, kadikad kitnjast, kadikad glasovni, kadikad analogan, a uvek simboličan, odaje povezano značenje, mada tu povezanost tek treba znati protumačiti.
Ako se, recimo, postavi pitanje "tri neophodne kokcije da se skuva Kamen", onda "kokciju" treba prevesti sa "etapa", a "kuvanje" kao "sazrevanje", pa bi tako, tri etape vodile čoveka od stanja nesavr�enosti do konačnog ostvarenja, to jest od neobrađenog kamena do �ivoga Kamena. Koje su to etape?

Prva zahteva da se spoznaju Univerzalnog Zakona i da se aspirant potpuno pridr�ava tog Zakona. Druga vodi ovladavanju stvaralačkom dinamikom, koja upravlja Univerzalnim Zakonom i koja je njegov izraz. Treća etapa je ispunjenje. Za početak, ipak, treba jasno reći, da se od vrha do temelja �ivotne piramide, od izraza do odraza, od proređenog do zgusnutog, manifestuje Sopstvo, to jest osnovno načelo Jedinstva, aktivno ali nedejstvujuće, jedina Stvarnost kad se sve iscrpi.

ivot, zapravo, "Jeste" i nikad ne postaje. Iz njega proističe ivotna Sila,  indukujući stvaralačku dinamiku, mutaciono pulsiranje Zračeće Energije �to ga manifestuju sile Prirode, stvaralačke misli čovekove i su�tinske te�nje koje ih nadahnjuju. Ta dinamika čini klicu svake materije i Ritam svega �ivoga.

Instinktivne sile, sile mentalne i sile psihičke, izra�avaju je u ravni �ivotinjskog i Ijudskog. Čovek je, međutim, kadar da upravlja svojim stvaralačkim mislima i tako da se usredsredi. Preko fenomena rezonance, raspoređuju se energije koje stvaraju osnovu fiziokog sveta.

Učiniti da se kroz usklađenost ritma du�e maga s Ritmom Du�e sveta razvije ta klica, cilj je Velikoga Dela, a kruna njegova je treća etapa. Posredi je etapa ispunjenja, a ona zahteva povezivanje čovekove stvaralačke misli i njegove dinamike s dinamikom Prirode, koja, neprestalno, te�i skladnoj ravnote�i, manifestujući time evolutivnu spiralu koja od zgusnutoga vodi proređenome.
Tri etape, dakle, ali trostruke etape, jer valja ovladati svakom stranom u svakoj ravni. Oslobođenju kroz magijsko delo vodi trostruko osve�ćivanje u svakoj ravni. To je smisao Devete Kapije, velike Ijudske pustolovine u onostranom.

Zato se i smatra da je Broj Devet, Broj dovr�enosti nekog ostvarenja. Magovi, istinski tragaoci, svesni da je ono �to je gore jednako onome �to je dole, a ono �to je dole jednako onome �to je Igore, nisu to zanemarivali već i zato da bi na�li potvrdu svoje nauke, mogućnost preobra�aja bića čovekovog. Po�to je �ivotna Sila klica svekolikog rasta, a dinamička misao sredstvo kadro da usmeri �ivotnu dinamiku koju je u �i�u doveo mislilac, stvaralačka sila koju zrači ta misao mora da pod izvesnim uslovima mo�e proizvesti mutacionu ener-giju i dovesti do mutacije, to jest do bitnog preobra�aja.

Danas je bombardovanje nekog elementa u ciklotronu atomskim česticama uobičajen postupak fizičara, i njime se, pravo rečeno, posti�e isto. S jedne strane stoji radnja koja za osnovu ima usmereno cerebralno zračenje, i nju moderna nauka počinje ozbiljno da izučava. S druge strane stoji grubo bombardovanje koje se okončava preobra�ajem materije u Energiju i, u krajnjoj liniji, atomskom bombom. Prodiranje u neznanstva Zakona koji upravlja svim preobra�ajima, od kristalisanja minerala do mutacija kod biljaka, �ivotinja i Ijudi, omogućava probuđenom čoveku da preko Duha vlada materijom. Budući da je materija kadra da ispari u svetlost, a svetlost kadra da se kondenzuje u materiju, to se Čovek kao gospodar svoje dinamičke misli mo�e ume�ati u ovaj proces, te ga ubrzati ili usporiti.

Probuđeni čovek, a Mag je takav čovek, poznaje Zakon uzroka i posledice, odnosno Zakon Privlačnosti i razume njegovo kosmičko odvijanje. Budući da je u savr�enoj rezonanci s ritmom �ivota, mag je kadar da usmeri svoju stvaralačku misao u pravcu prirodnih zakona i time ispuni svoju sudbinu, koja mu nala�e da svesnu energiju stavi u slu�bu Evolucije. Kao sluga tog Zakona, on će nastojati da odvoji zgusnuto od proređenog i da potpomogne evolutivni ciklus, autonomnu krivulju koja svoju spiralu razvija od dubina beskonačno malog do nebesa beskonačno velikog. Između te dve beskonačnosti, čovek je pozvan da postane svestan toga da ono �to "Jeste" nikad ne postaje, a da ono �to "Nikad Nije" ne prestaje da postaje. Pozvan je da shvati da, postavljen između dva pola, svojim telom predstavlja tačku u kojoj Duh stupa u materiju.

Kraljevsko Umeće uzelo je pentagram za simbol ostva-enoga čoveka. Zar pentagram nije postignuto savr�enstvo? Zar on slikovno ne predstavlja moć i silu koja se �iri? Broj Pet je sasvim poseban Broj. Pentagram ilustruje tu posebnost. On zrači kao kakav magični pečat koji otkriva nepropadljivu Su�tinu ivota. �ivot je tajanstveni fenomen na koji čovek nema nikakvog svesnog uticaja, a ipak �ivot peva u svemu �to čovek dotakne, vidi, oseti ili opazi. Stoga �ivljenje ne iziskuje nauku, već Umeće, jer Umeće ivljenja obuhvata postojanje, koje kroz ritam �to ga izra�ava manifestuje Su�tdnu �ivota.

U ritmu Psihe rascvetava se lepota, a ritam je Broj koji peva. Krv kru�i u ritmu srca, u ritmu Kosmičke Harmonije raspoređuje se kretanje zvezda i planeta, a stroga orkestracija čini da se u prostoru kreću i svetlost i �ivotvorna energija.

U Harmoniji Zakona, to ritmičko kretanje sjedinjuje u istinsko srodstvo biljke sa �ivotinjama, �ivotinje s Ijudima i Ijude s Bogovima. Otkriti tajne prirode usklađene s Bo�anskim Zakonima znači otkriti 'Smisao Harmonije Sveta. Sva se velika Predanja sla�u u naznačivanju puta koji vodi ovom osve�ćivanju, a ono pak potpunom oslobođenju.

Nauka danas razmiče granice onoga �to ostaje nepoznato, ali, paradoksalno, odmah razotkriva sve veću slo�enost jednog sveta koji prkosi jedva iskazanim teorijama, slo�enost jednog talasnog prostora i vremena koje prevazilazi ma�tu.

Tako su istra�ivači, i to ne najmanji među njima, na kraju svojih ispitivanja dovedeni dotle da napuste pređa�nje isključivo logičke i racionalne osnove i upuste se u u�arene oblasti metafizike. Openhajmer ka�e: Na prividno najjednostavnija pitanja bićemo primorani da pru�imo odgovor koji na prvi pogled podseća na čudnovatu veronauku. Upitamo li, recimo, da li polo�aj elektrona u unutra�njosti atoma ostaje isti, moraćemo da odgovorimo ne. Upitarno li da li se taj polo�aj vremenom menja, moramo da odgovorimo ne. Upitamo li da li je elektron nepokretan, moramo da odgovorimo ne. A ako upitamo da li se kreće, ponovo moramo da odgovorimo ne. Mora biti da je i Buda, kad su ga pitali o stanjima čovekove ličnosti posle smrti, davao slične odgovore. Priznajte da oni nisu ba� u skladu s naučnom tradicijom onako kako mi volimo da je određujemo.

Sve veća slo�enost Univerzuma koji se �iri uznemirava. Umesto da pusti večitu Mudrost da se slobodno iskazuje, čovek naoru�an sve ubojitijim sredstvima upropa�ćuje vlastitu sredinu. Nesvestan imanentnosti harmonične logike u čuvstvenome svetu, on razara uspostavljenu ravnote�u i zapanjuje se pred posledicama čija je �rtva on sam.

Rađa se strepnja a s njom i metafizičko traganje koje postaje op�te. Kuda i prema čemu ide svet, pitaju se mnogi. Gde se, onda, nalazi sreća? Dok se jedni pitaju, drugi be�e u pseudomisticizam razularene seksualnosti i u psihodeličnost potpomognutu drogom.

Dolazi do pometnje i nereda. I sam jezik menja smisao reči injihovu vrednost. Vi�e ne razumemo jedni druge. Ne treba se iznenađivati �to je pona�anje Ijudskih bića nalik njihovoj pometnji. Da bi se izi�lo iz ćorsokaka, potrebno je otkriti put koji vodi osunčanim obalama Umeća ivljenja prilagođenog Novome Dobu čija zora već puca.

To Umeće �ivljenja tra�i od čoveka da u svakom minutu, svakom sekundu bude tumač onoga �to je Dobro, onoga �to je Lepo, i zahteva saradnju njegove osećajnosti, volje i intelekta. Te radnje čovek potčinjava harmoniji, koja se, prema poetici starih naroda, rađa iz muzičkih vibracija Apolonove lire, iste one koju je Tot poverio ovome Bogu.

Upravo preko Lepote, Magija i prenosi dar �ivljenja i �iri Rađost koju rađa stvarala�tvo, koju rađa Ispunjenje. Postavlja se sledeće pitanje: da li se mo�e otkriti veza koja, s onu stranu prividne suprotnosti, ujedinjuje patnju i radost? Da li se mo�e izgraditi most preko ponora za koji se čini da razdvaja ta dva pojma? Mo�e li čovek uhvaćen u mre�u sveta u kojem caruje dvojstvo prevazići zlokobnu neminovnost: patnje �to kao da je prikačena uz njegovu sudbinu, koja ga okiva prostorno-vremenskim granicama? Mo�e li se on pribli�iti Harmoniji �ivota i stvaralačkoj radosti koju ova nadahnjuje a da pri tome ne napusti ovaj svet?

Čovek postoji unutar prostorno-vremenskih granica. On pomoću kretanja meri vreme i pomoću vremena meri kretanje, a i jedno i drugo svojstvo su Prostora. Da li se mo�e baviti često prinudnim zanimanjima i postojati u Prostoru trpeći pritisak Vremena, a u isto vreme svaku svakida�nju odluku potčinjavati ritmu �ivota i njegovoj Harmoniji?

Da li se mo�e sagledati svakida�njica kao prostrano polje iskustva koje vodi prevazila�enju patnje, smatrati je polazi�tem koje vodi radosti ispunjenja, pri čemu bi patnja bila samo neizbe�na posledica Nepoznavanja stvari ivota.

Odgovor na ova su�tinska pitanja osvetliće, mo�da, misteriju kratkovečnog a ipak trajnog prola�enja čovekovog Zemljom. Budimo pa�ljivi i tihi, jer dok ćutanje deluje na nas svojom blagotvornom moći, dotle u njemu odjekuje kretanje �ivota. Svaka reč, preko �ivoga ritma koji je modulira kroz slogove, sledom slika i melodijom zvukova manifestuje svoju magiju. Ta magija dovodi do razumevanja kakvo ne mo�e da izmami nikakvo mentalno predstavljanje, i to razumevanje rastapa neznanje, jer u njemu, i njime ispunjava se čudo jedne jedine stvari, čudo oslobođenja, a to je most �tood varke vodi do Istine, od izmi�ljenog do stvarnog, od postojanja do vota.

Čudo jedne jedine stvari manifesfuje se u mutacionom pulsiranju Zračeće Energije i kroz to pulsiranje koje indukuje �ivot, to pulsiranje ispunjava prostore i od preknutog vodi neprekinutome. Kroz ovo čudo, svaka je stvar povezana sa svim stvarima. Njegovim posredstvom nestaje varljiva razdvojenost i pojavljuje se veza koja i najmanji atom sjedinjuje s ceIim Svemirom i svakog čoveka sa svim Ijudima.

Kroz mutaciono pulsiranje Zračeće Energije rastvaraju se i zamenjuju elementi opa�anja i �iri viđenje sveta, �to je inicijacija u stvari �ivota. Ta inicijacija di�e re�etke tamnice koju čine granice ustrojenog i uslovljenog cerebralnog sveta, i svakome obelodanjuje njegov razlog i meru, �to je odskočna daska za oslobođenje, koje i jeste cilj postojanja.

Postojanje shvaćeno kao polje iskustva projektovaće, u tajnoj odaji du�e, sliku koja će poprimiti vid Lepote, i taj vid Lepote će, preko Svetlosti inteligencije koju odra�ava, pročistiti patnju, a ona će tad, buduči shvaćena, biti i prihvaćena, i učiniti da se raplamsa Umećeivljenja, koje će biti veoma daleko od nauke postojanja kakvu sad primenjujemo.

Preko Umeća �ivljenja Novoga doba čovek će, po�to otkrije istinsku Slobodu, steći svoju pravu meru. Umećeivljenja pokrenuće sve njegove stvaralačke delatnosti koje nadahnjuje Dah �ivota i on će iza krutih formula otkriti ritam mutacionog pulsiranja Zračeće Energije, koje će udahnuti �ivot njegovoj magijskoj praksi i zavr�etku Velikog Dela.

 

Suma pitanja

 

1. Jesam li sposoban da razdvojim magijsko od svetovnog i da svetovno podredim magijskom?
2. �ta je uzrok moje potrebe za magijskom spoznajom i sticanjem magijskih moći?
3. Koje su to stvari i koje su to potrebe ovog sveta prijemčive mom biću?
4. Koliko je moj �ivot zaista magijski �ivot?
5. Koliko sam i u čemu, zaista deo ovog sveta ljudskog ustrojstva stvari i �ivota?
6. �ta sam uradio i koliko sam izgradio sopstvenu samodovoljnost?
7. Stremi li moja du�a vi�e materijalnim dobrima svetovnog ili blagodatima magijskog?
8. Kako se, i da li se u potpunosti moje seksualno biće ispoljava?
9. Koliko su i da li su moje misli, reči i dela zaista magijsko delo?
10. �ta je moj cilj, kakv rezultat on donosi i kakva posledica iz njega proishodi?
11. �ta sam danas saznao?
12. Koje su i kakve moje relacije u kontekstu davanja prioriteta u korelaciji magijskog i svetovnog?
13.
Da li je svaka moja aktivnost pro�eta magijskom praksom?
14.
Da li se u vr�enju obreda pridr�avam jednog sistema i njegovog izričitog ustrojstva?
15.
Da li ritualu pristupam formalno ili sa predhodnom potpunom pripremom?
16.
Da li ispunjavam svoju volju?
17.
Da li sistem koji praktikujem omogućava njegovo prevazila�enje i izdizanje u sistem uzvi�eniji ili u sistem bez sistema?
18. Da li je sistem koji praktikujem moj izbor na osnovu predstavljene ponude ili je proistekao iz spoznaje?
19. Koji su moji strahovi i kakve strepnje izazivaju?
20. Sa čime se identifikujem i kakva je priroda moje identifikacije u razlučivanju magijskog i svetovnog?

Ne zaboravite da uvek u svoj dnevnik bele�ite svaki razgovor sa samim sobom. Svaki odgovor na postavljena pitanja. I činite ovo često i analizirajte. Tako se prati sopstveni razvoj. Tako se da sagledati svaki uspon, ali i pad svaki, da se ne zaboravi. I neka razgovor sa Sopstvom uvek iskren bude, jer ako mag sebe sla�e, Promisao će znati, i svaki Duh će znati, i svaki zreo mag će znati. A onda, kome će se obratiti? Mag mo�e drugog čoveka slagati, čak i bez gri�e savesti, ali Sopstvo ne sme slagati nikada.

Promisao ne pra�ta, jer Ona nije ni dobar ni zao Bog, ni Duh osvetoljubivi, niti zlopamtivi entitet. Promisao je izraz svih Univerzalnih Zakona u Jednom.

Čini uvek �to god ti je po volji, ali pazi dobro, da voljom svojom ne naudi� sebi!

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2011 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 24-01-2013 04:27