Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

  Alexanthorn

 Dnevničke beleke

Bele�ka 24

 

 Razgovori s povodom

  Senke Glasnika

 Javna predavanja

 Autobiografske bele�ke

  Magijski Dnevnik

 Lice i naličje

  Kontakt

 

 

 

Nehargil

 

DNEVNIČKE BELE�KE

 

 

Bele�ka 24 - 05.09.2010

Kako �ive �ivotinje u Srbiji


Veći stepen nasilja, namerno zlostavljanje i okrutnost prema �ivotinjama sve su prisutniji u velikim gradovima, dok je u selima vi�e zastupljeno zanemarivanje. Odnos ljudi prema �ivotinjama je katastrofalno lo�, skoro isto kao i prema jedinim �ivotinjama koje pričaju - ljudima.

Postoje, naravno, i ljudi koji svojim ljubimcima pristupaju s toliko pa�nje da ih čak smatraju članovima domaćinstva, te se prema njima tako i ophode, kao prema ostalim članovima porodice.

Ova vrsta pa�nje i odgovornosti ipak nije tako ra�irena među vlasnicima pasa. Mladunci se sve če�će izbacuju iz kuće ukoliko se ne nađe niko ko bi ih usvojio. Kućni ljubimci izbacuju se i zato �to neko od članova porodice - najče�će glava - izgubio strpljenje jer su pas ili mačka napravili neku �tetu. Postoji nebrojeno razloga koje navode kao razlog zbog kojih se ljudi li�avaju svojih ljubimaca, od nedostatka novca za izdr�avanje do protesta kom�ija, a samo jedan je osnovni: ne vole �ivotinje.

U Beogradu ima između pet i �est hiljada napu�tenih pasa. To je stanje stvari od pre godinu dana. Reč je napu�tenim �ivotinjama, među kojima je mnogo napu�tenih rasnih pasa. Ima i sterilisanih, ali je stalni priliv novih. Svakodnevno se nalaze kartonske kutije sa kučićima i mačićima kod kontejnera. Nedavno sam i sam video mladu �enku psa koje su moje kom�ije iz susedne zgrade čuvali u svom stanu, a izbacili su je napolje kad je dobila prvo teranje.

Lo�e je slaba reč: napu�tene �ivotinje su gladne, tuku ih, gađaju kamenjem, ubijaju, kasape, rade �ta god im padne na pamet. Javnosti su poznati najdrastičniji slučajevi nasilja prema �ivotinjama: psa Mile, kojoj su odsečene �ape, psa Garija, koga je vlasnik pre dve godine bacio sa mosta u Moravu, slučaj nemačkog ovčara koga je vlasnik u Le�tanima pre tri godine vukao vezanog za automobil sve dok pas nije uginuo. Poslednjih dana avgusta pronađena su četiri psa i dve mačke koji su otrovani, najverovatnije kreozanom. Mnogo je stravičnih prizora gnusnog i�ivljavanja. Takav odnos prema �ivotinjama karakterističan za sve sredine u kojima ugro�ene kategorije, od hendikepiranih do manjinskih zajednica, �ive lo�e. Tamo gde nema para, psi i mačke ne samo da su na poslednjem mestu, nego se na njima jo� i sav bes iskaljuje.

U Srbiji ne postoji samo problem odnosa prema napu�tenim psima i mačkama, već prema �ivotinjama uop�te. Odnos ljudi prema �ivotinjama je isti kao i prema ljudima: katastrofalan. To su povezane stvari. Ima divnih ljudi, koji su za primer, ali generalno odnos je vrlo, vrlo lo�. Ako neko mo�e u svom dvori�tu da dr�i �ivotinju koja pati, a ne vidi da pati, to znači da se na taj isti način odnosi prema svojim bli�njima, prema svojoj deci i ostalim članovima porodice. Neprimećivanje patnje ili namerno nano�enje patnje je tragično. A �to je najgore, u na�em dru�tvu nema sankcionisanja i nesavesnog dr�anja �ivotinja i nasilja prema �ivotinjama. Vrlo retko ljudi odgovaraju zbog nasilja nad �ivotinjama i vrlo blago se ka�njavaju. Grubost je posledica nedostatka empatije, odnosno saosećanja prema svim �ivim bićima kod na�ih ljudi. Stepen empatije prema drugim �ivim bićima nije uvek direktno u vezi sa stepenom siroma�tva nekog dru�tva ili dr�ave. Primer su, recimo ju�noameričke zemlje u kojima i pored toga �to je tamo trećina stanovnika siroma�na, i to krajnje siroma�na, nivo svesti i odnosa tih ljudi prema �ivotinjama i prema �ivotnoj sredini je na takvom nivou koji je ne samo vi�i u odnosu na Srbiju, nego im mogu pozavideti i mnoge, takozvane, evropske demokratije.

Odnos prema �ivotinjama se razlikuje u gradu i na selu. Generalno, veći stepen nasilja, namerno zlostavljanje i okrutnost prema �ivotinjama prisutni su u velikim gradovima, dok je u manjim mestima prisutnije zanemarivanje �ivotinja, u smislu lo�ih uslova sme�taja, ishrane, nege i lečenja. Na selu se vi�e pa�nje obraća na �ivotinje koje se gaje u komercijalne svrhe, nego na na pse i mačke, kojima se, na primer, vrlo retko priu�ti lečenje, za razliku od, recimo, svinja ili goveda. Međutim, ni to �to su u nekim slučajevima od koristi u domaćinstvima nije spaslo �ivotinje od okrutnosti.

U izvesnom procentu ima i ekstremnih slučajeva, da su �ivotinje, recimo, zaostale u rastu jer �ive u u�asnim uslovima, u đubretu koje se talo�i godinama. Postoji slučaj gde su vlasnici svinje dr�ali u rupi nalik septičkoj jami. Dvoje ljudi, brat i sestra, �ezdesetak godina stari, fakultetski obrazovani, dr�e goveda koja su bukvalno kost i ko�a. �tala u kojoj se nalaze je od tvrdog materijala, ali to je ostalo jo� od njihovih roditelja, a goveda se nalaze na metar i po od đubreta koje nije či�ćeno godinama.

Goveda i svinje se inače dr�e u vrlo nehigijenskim uslovima u malim domaćinstvima sa malim brojem �ivotinja: �tale su nehigijenske, goveda su okrenuta glavom ka zidu, bez dovoljno dnevnog svetla, udi�u isparenja sopstvene mokraće. Vrlo je diskutabilan kvalitet mleka i svega �to se dobija od �ivotinje koja �ivi u takvim uslovima. Kod svinja i �ivine najveći problem je masovni uzgoj na velikim farmama. Svinje su tamo uklje�tene bez dovoljno dnevnog svetla, �ivina je potpuno bez dnevnog svetla, �ive u svojim izlučevinama i postoji mogućnost preno�enja bolesti, kako sa �ivotinja na �ivotinje, tako i na ljude. Veliki broj epidemija koje su se kod nas pojavile imaju veze sa farmama za masovni uzgoj.

ivot pasa na selu je zaista, kako to narod ka�e, pasji. Neki psi su pu�teni u dvori�tu, ima ljudi koji ih lepo čuvaju, ali ima seoskih domaćinstva gde su psi postali divlje �ivotinje kojima sami vlasnici ne mogu da priđu. To je posledica dve stvari: jedni nemaju ni vremena, ni �elje da brinu o njima, a drugi se dr�e kod nas prisutne misli da je batina vaspitni metod i za decu i za �ivotinje. Mnogo ljudi dr�i pse na lancu i to su tako kratko vezani da ne mogu ni da legnu, i to je najstravičnije �to se mo�e videti. Oni su u prljav�tini, đubretu, često nemaju odgovarajući zaklon od vremenskih prilika, a često je to samo oboreno bure.

I na selu i u gradu ima ljudi koji su sa�aljivi prema �ivotinjama i onda počnu da ih skupljaju, naprave neku vrstu azila, a da nemaju dovoljno uslova ni za hranu ni za lečenje. I to je vrsta zanemiravanja �ivotinja, jer čovek treba da zna o koliko �ivotinja mo�e da brine.

Oko 60 odsto kućnih ljubimaca �ivi pristojno, a ostali �ive lo�e. Za slučajeve keru�e Mile, kao i mačke kojoj su otkinute noge postoji sumnja da bi to moglo u velikom stepenu biti povezano sa lovačkim udru�enjima. U nekim sredinama lovačka udru�enja ka�u svojim članovima da neće morati da plate članarinu ako donesu određen broj nogu pasa i mačaka. A to je zato �to lovci pse i mačke smatraju �tetočinama u lovi�tu. Lovačka udru�enja predstavljaju veliki problem jer ubijaju �ivotinje preko dozvoljenih kvota, a često se de�ava da su njihove mete za�tićene vrste. Lovci su uobrazili da oni treba da reguli�u brojnost vrsta koje treba da postoje. I time remete prirodnu ravnote�u. �ta se de�ava? Pobiju veliki broj lisica i �akala, kojima su glavni plen glodari. Onda glodari naprave veliku �tetu u poljoprivredi, poljoprivrednici zbog glodara koriste mnogo veću količinu otrova, koji na kraju zavr�e u na�im tanjirima. Taj otrov, takođe, nekontrolisano rasipaju, pa on potruje i veliki broj srna, fazana i drugih �ivotinja.

Sve u svemu, uobičajena predstava o �ivotinjama kao ni�im bićima, dovodi do ovakvog odnosa prema njima. Nesumnjivo jeste da je čovek uzvi�enije biće �ivotinje, ali otuđenost čoveka od poimanja �ivota je u kulminirajućem usponu. A to neminovno vodi u degeneraciju svesti, koja stvara izvitoperen i sublimiran odnos prema drugim bićima, uključujući čak i prema drugom čoveku.

Nasuprot vladajućim predstavama, �ivotinje imaju svest i samosvest, mogu da misle, mogu da pate i budu srećne, ba� kao i ljudi.

Predstava o �ivotinjama je otprilike sledeća: one ne pate onoliko koliko pate ljudi, one ne misle, ne brinu se, nemaju predstavu o budućnosti i svojoj smrtnosti, mogu da uspostave vezu sa nekim, ali ne mogu da vole, mo�da čak nisu ni svesne sebe. Nauka, međutim, dokazuje da te predstave nisu tačne.

Da ljudi nisu jedine �ivotinje koje govore dokazuje primer majmuna Kanzija iz Skloni�ta za velike majmune. Kanzi zna 384 reči, verovatno i na desetine vi�e. Da bi komunicirao, on koristi tri tablice na kojima su stotine simbola u boji koji predstavljaju sve reči kojima su ga naučili njegovi čuvari i koje je sam pokupio. On mo�e da oblikuje svoje misli i rečenice, pa i da ih vezuje, tako �to pokazuje prstom. Tablice ne uključuju samo jednostavne imenice i glagole kao �to su „lopta" i „bombone" ili „trčati" i „golicati", već i reči kao �to su „od" ili „kasnije", a ubacuje i gramatičke elemente koje koristi da iska�e pravo vreme. Kanzi je „progovorio" zahvaljujući novom pristupu Skloni�ta: ono ga je odgajalo od rođenja sa govornim i simboličkim jezikom kao nečim �to ga okru�uje čitavog dana. Uz takvu uronjenost u jezik, majmuni uče da bolje i br�e komuniciraju.

Da li druge vrste poseduju svest? Većina naučnika se sla�e da svest o okolini verovatno kontroli�e neka vrsta kognitivnog reostata, gde svest najsjajnije blista kod ljudi i drugih �ivotinja na vi�em stupnju razvoja, a bledi do odsjaja i tame kod �ivotinja na ni�em stupnju razvoja. Bilo bi perverzno osporiti svest sisarima. Ptice i drugi kičmenjaci su gotovo sigurno takođe svesni. Kada su u pitanju �koljke i pauci, stvari nisu vi�e tako sigurne s naučne strane, ali nauka Svete Magije ka�e da svako biće poseduje svest i moć osećaja.

Među �ivotinjama koje su svesne svog postojanja intelekt takođe pada na skali, a na to se često gleda kao na funkciju veličine mozga. Ljudski mozak je veliki - ima oko 1.400 grama. Mozak delfina dosti�e do 1.700 grama, a mozak kita ubice ima 5.600 grama. Mozak etrurske rovčice ima samo 0,1 gram, pa ipak, u odnosu na njeno siću�no telo, mozak joj je veći od ljudskog.

Iako veličina mozga ima neke veze sa inteligencijom, va�nija je njegova struktura. Vi�i procesi razmi�ljanja odvijaju se u mo�danoj kori, delu mozga koji je najvi�e evoluirao i koji nedostaje mnogim �ivotinjama. �to je taj deo mozga veći i kompleksniji kod sisara, to je �ivotinja inteligentnija. Na primer, ljudi su vrlo ve�ti sa alatima, dok su majmuni �eprtlje. Međutim, ako kreativnost stanuje u mo�danoj kori, za�to korvide, klasa ptica u koje spadaju vrane i čavke, bolje koriste alat od gotovo svih vrsta osim čoveka? Vrane su, na primer, dokazale da mogu da saviju �icu i naprave kuku tako da mogu da dođu do ko�are sa hranom na dnu plastične cevi. Zoolog sa Kembrid�a Kristofer Berd je otkrio da gak, član familije vrana, mo�e da dođe do zaključka da treba da baci kamenje u bokal delimično ispunjen vodom i da na taj način podigne nivo vode u dovoljnoj meri da mo�e da pije iz njega. �tavi�e, gakovi su prvo birali najveće kamenje, očigledno shvatajući da se tako nivo vode br�e podi�e.

To �to ptice koje nemaju mo�danu koru mogu da izvode takve stvari dovodi se u vezu sa delom mozga koji dele sa sisarima: bazalnim ganglijama, primitivnijim strukturama koje se bave učenjem. Bazalne ganglije kod sisara sastoje se iz vi�e struktura, dok su kod ptica one svedene na jednu. Zajednički tim sa MIT-a i Hebrejskog univerziteta Jerusalima otkrio je da specijalizovane ćelije u svakom delu bazalnih ganglija kod sisara rade podjednako specijalizovan posao, a da u mozgovima ptica one obavljaju sve poslove odjednom. Rezultat je isti - informacija je obrađena - ali ptice to rade mnogo efikasnije.

U slučaju korvida i drugih �ivotinja, ono �to mo�e povećati njihovu inteligenciju jeste struktura njihovih dru�tava, a ne mozga. �ivotinje se posebno u lovu pona�aju najpametnije. Primer su lavovi: jedna �ivotinja se postavi u zasedu, a druga navodi plen u tom pravcu. Jo� impresivnija je hijena. Jedna hijena sama mo�e da ulovi bivola, ali potrebno je nekoliko njih da obore zebru. Zato planiraju veličinu čopora unapred, a onda idu u lov na određeni plen. Postoji jedan eksperiment o saradnji među hijenama: parovi hijena so stavljani u bokseve sa čije gornje platforme su visila dva konopca. Ako bi �ivotinje vukle konopce zajedno, i to samo zajedno, platforma bi se prevrnula i dobile bi hranu. Prvi par hijena koji je u�ao u boks, ukapirao je �ta treba da radi za manje od dva minuta.

Suptilnije kognitivne sposobnosti je te�e mapirati. Jedna od najva�nijih ve�tina koju deca moraju da nauče je ne�to �to se zove teorija uma: ideja da nije sve znanje univerzalno znanje. Beba koja posmatra kako bebisiterka krije igračku negde u sobi pretpostaviće da svako ko uđe u sobu nakon nje takođe zna gde je igračka. Sve negde dok ne napune tri godine, deca ne shvataju da ukoliko ona znaju ne�to, ne znači da svi moraju da znaju isto to. Teorija uma je centralna za komunikaciju i samosvest. Psi urođeno znaju �ta znači pokazivanje prstom: da neko ima neku informaciju koju hoće da podeli i da se njegova pa�nja usmerava tako da i on mo�e to da sazna. Ovo izgleda jednostavno, ali samo zato �to se ljudi rađaju sa ovom sposobno�ću i imaju prste kojima mogu da poka�u stvari.

Majmuni nisu stvoreni za pokazivanje prstom. Međutim, mo�da samo nemaju prilike da to ve�baju. Kanzija, koji je odrastao u zatočeni�tvu, ljudi su često nosili u rukama i to mu je ostavilo slobodne ruke za komunikaciju. Pre nego �to je Kanzi napunio devet meseci, već je pokazivao prstom na stvari.

Pokazivanje prstom nije jedini indikator pametne vrste koja shvata teoriju uma. Plave čavke skladi�te hranu za kasnije i veoma paze da li u okolini ima drugih �ivotinja koje gledaju gde im je skloni�te. Ako neko posmatra čavku, ona će sačekati da druga �ivotinja ode, a onda će pomeriti hranu. Ne samo da razumeju da druga �ivotinja ima razum, već i manipuli�u njenim mislima.

Standard koji pokazuje uočavanje distinkcije između sebe i drugih je test sa ogledalom: da li �ivotinja mo�e da primeti svoj odraz i prepozna ga kao takav. Slonovi, majmuni i delfini se nalaze među malobrojnim �ivotinjama koje mogu da prođu test sa ogledalom. Sve tri vrste se pona�aju na odgovarajući način kada pogledaju u ogledalo nakon �to im se malo farbe nanese na čelo. Majmuni i slonovi poku�avaju da dodirnu mrlju prstom ili surlom, a ne da dodirnu odraz. Delfini poku�avaju da pronađu �to bolji polo�aj kako bi uočili mrlju. Ako stavite narukvicu orangutanu i postavite ga pred ogledalo, on neće gledati samo u narkvicu, već će je podići do lica i protresti je.

Sa ili bez sposobnosti razumevanja ogledala, neke �ivotinje takođe mogu da razumeju apstraktne pojmove, pogotovo ideje sličnosti i razlike. Mala deca razumeju da je slika na kojoj su dve jabuke različita od slike sa kru�kom i jabukom. Za njih je te�e da nauče sledeći korak - a to je da tačno pove�u sliku sa dve jabuke sa slikom sa dve banane umesto sa slikom na kojoj su narand�a i �ljiva.

To se zove odnosi unutar odnosa i to je osnova inteligencije. Sprovedeno je jedno istra�ivanje koje je dokazalo da su neke �ivotinje započele razvoj ovakve osnove. Tokom ovog istra�ivanja, pavijani i golubovi shvatili su ove odnose unutar odnosa, tačno identifikujući odgovarajuće parove uz pomoć d�ojstika kada su slike stavljene na ekran.

Da li �ivotinje mogu da osećaju? Utvrđeno je da slonovi �ale za svojim mrtvima, zadr�avajući se nad mrtvim telom člana svog krda i iskazujući neko osećanje koje liči na tugu. Oni pokazuju slično interesovanje - čak ne�to �to podseća na po�tovanje - kada naiđu na kosti slona, pa�ljivo ih ispitujući i poklanjajući posebnu pa�nju lobanji i kljovama. Majmuni se takođe danima zadr�avaju u blizini uginulog majmuna iz svoje grupe.

Isti biolo�ki činilac koji određuje prisustvo svesti kod �ivotinja treba da rukovodi ljudskim razumevanjem načina na koji te vrste do�ivljavaju svoj �ivot. Običan majmun u na�em svetu je mo�da učenjak u njegovom sopstvenom svetu, a prost �ivot bilo koje �ivotinje je mo�da izvor dubokog zadovoljstva same �ivotinje. Kanzijev rečnik je pun reči kao �to su „rezanci", „�ećer", „slatki�„ ili „noć", ali među njima su takođe i „dobro", „srećan", „biti" i „sutra".

I �ta jo� da ka�em? Zaista, pre bih pomogao bilo kojoj unesrećenoj �ivotinji nego čoveku.

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2010 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 25-01-2013 02:23