Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

  Alexanthorn

 Dnevničke beleke

Bele�ka 7

 

 Razgovori s povodom

  Senke Glasnika

 Javna predavanja

 Autobiografske bele�ke

  Magijski Dnevnik

 Lice i naličje

  Kontakt

 

 

 

Nehargil

 

DNEVNIČKE BELE�KE

 

 

Bele�ka 7 - 12.06.2010

Crni Mesec iznad Beograda

JEDAN SUSRET DUBOKO U NOĆI

 

Mnogo sam putovao tragajući za Nepoznatim. Ukrstih puteve svoje sa svim meridijanima. Idući od Istoka ka Zapadu i od Juga ka Severu, mnoge sam Kapije pro�ao, ali ni na jednom se Putu ne zadr�ah previ�e. Rastajnjivao sam Tajne, spoznavao Nespoznajno, ulazio i tamo gde je zabranjeno od vajkada, ali niko mi ne reče ni slova o Nepoznatom. Hodao sam putevima zemaljskim i svaki me je vodio u pogre�nom pravcu. I htedoh da se vratim, ali uzalud. Kad je Put la�an ne mo�e� se njime vratiti jer to vi�e nije onaj isti Put. Zapravo, to nije ni bio Put.

Ima li izlaza iz obmane kojom okru�en sam od početka? Postoji li Put kojim bih se vratiti mogao? Ima li Puta kojim bih krenuti mogao, a da nije la� veća od predhodne, obmana dublja od one koja me je već zasenila? Ni�u se pitanja jedno za drugim. Muk je, ti�ina - odgovora nema.
Sedim na rubu kalemegdanske tvrđave pogleda uprtog u daljinu, potpuna ti�ina, noć poodmakla, tama, Mladina je. Naziru se obrisi nekih novih Puteva kojih već sutra mo�da neće biti. Kojim Putem?
Moram da krenem opet, iako znam da ću ponovo skrenuti s pravca, pa okolo ne bih li nabasao na ne�to �to je negde skrajnuto ostalo. Stranputice su moji putevi. Eto kuda idem. Mada, često to nisu ni utabane staze, jer ko jo� tuda hoda osim opsenara poput mene. A ovakvih koji tabanaju tuda i nema ba� mnogo. I zato jeste sve u korov i grmlje obraslo.
Moram da krenem, ali gde ba� na Mladinu. Ne valja se, ka�u, kad je Mesec u tami kretati na put, niti i�ta zapoćinjati. Mada, kad malo razmislim, mo�da je i to la�. Ako je sve drugo, �to ne bi i ovo la� bila, smi�ljena ba� zato da Nepoznatom zametne trag.
Zaista, moram da krenem, ali kojim putem? Da ih razbrajam, pa koji ispadne koji ostane. Neka, posedeću jo� malo, pa ću u zoru put pod noge i to prvim koji mi se uka�e u jutarnjem sukobu Svetla i Tame. A i to je la�, da je Svetlo dobro, a Tama zlo. Ne osvetljava Svetlost Tamu neznanja, već zaslepljuje čoveka da u Tami vidi blago.
Uh, kako sam ovo dobro rekao. Nasmejah se. Pametan sam ja, mislim dalje kroz osmeh. Krećem odmah. Ustadoh, okrenuh se i ugledah Njega. Sasvim običnog izgleda, otprilike moje visine, mlad, ali svetlijeg tena i sjajnog, kao svetlost da mu kroz ko�u izbija.
- Lepa noć - progovori tihim glasom.
Ne odgovaram, stavljam ruke u d�epove i skrećem pogled.
- Hoće� da odemo zajedno?
- Gde? - Odgovorih pitanjem.
- U Nepoznato...
Srce mi je ovde stalo, preskočilo, �marci protutnjali du� kičme, ko�a se naje�ila.
- Hoću - odgovorih.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2010 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 25-01-2013 02:41