Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Dnevničke
bele�ke
Bele�ka 7
Razgovori s
povodom
Senke Glasnika
Javna
predavanja
Autobiografske bele�ke
Magijski Dnevnik
Lice
i naličje
Kontakt
|
Nehargil
DNEVNIČKE BELE�KE
Bele�ka 7 -
12.06.2010
Crni Mesec iznad Beograda
JEDAN SUSRET DUBOKO U NOĆI
Mnogo sam putovao tragajući za Nepoznatim. Ukrstih puteve svoje sa svim
meridijanima. Idući od Istoka ka Zapadu i od Juga ka Severu, mnoge sam
Kapije pro�ao, ali ni na jednom se Putu ne zadr�ah previ�e. Rastajnjivao
sam Tajne, spoznavao Nespoznajno, ulazio i tamo gde je zabranjeno od
vajkada, ali niko mi ne reče ni slova o Nepoznatom. Hodao sam putevima
zemaljskim i svaki me je vodio u pogre�nom pravcu. I htedoh da se vratim,
ali uzalud. Kad je Put la�an ne mo�e� se njime vratiti jer to vi�e nije
onaj isti Put. Zapravo, to nije ni bio Put.
Ima li izlaza iz obmane kojom okru�en sam od početka? Postoji li Put kojim
bih se vratiti mogao? Ima li Puta kojim bih krenuti mogao, a da nije la�
veća od predhodne, obmana dublja od one koja me je već zasenila? Ni�u se
pitanja jedno za drugim. Muk je, ti�ina - odgovora nema.
Sedim na rubu kalemegdanske tvrđave pogleda uprtog u daljinu, potpuna
ti�ina, noć poodmakla, tama, Mladina je. Naziru se obrisi nekih novih
Puteva kojih već sutra mo�da neće biti. Kojim Putem?
Moram da krenem opet, iako znam da ću ponovo skrenuti s pravca, pa okolo
ne bih li nabasao na ne�to �to je negde skrajnuto ostalo. Stranputice su
moji putevi. Eto kuda idem. Mada, često to nisu ni utabane staze, jer ko
jo� tuda hoda osim opsenara poput mene. A ovakvih koji tabanaju tuda i
nema ba� mnogo. I zato jeste sve u korov i grmlje obraslo.
Moram da krenem, ali gde ba� na Mladinu. Ne valja se, ka�u, kad je Mesec u
tami kretati na put, niti i�ta zapoćinjati. Mada, kad malo razmislim,
mo�da je i to la�. Ako je sve drugo, �to ne bi i ovo la� bila, smi�ljena
ba� zato da Nepoznatom zametne trag.
Zaista, moram da krenem, ali kojim putem? Da ih razbrajam, pa koji ispadne
koji ostane. Neka, posedeću jo� malo, pa ću u zoru put pod noge i to prvim
koji mi se uka�e u jutarnjem sukobu Svetla i Tame. A i to je la�, da je
Svetlo dobro, a Tama zlo. Ne osvetljava Svetlost Tamu neznanja, već
zaslepljuje čoveka da u Tami vidi blago.
Uh, kako sam ovo dobro rekao. Nasmejah se. Pametan sam ja, mislim dalje
kroz osmeh. Krećem odmah. Ustadoh, okrenuh se i ugledah Njega. Sasvim
običnog izgleda, otprilike moje visine, mlad, ali svetlijeg tena i
sjajnog, kao svetlost da mu kroz ko�u izbija.
- Lepa noć - progovori tihim glasom.
Ne odgovaram, stavljam ruke u d�epove i skrećem pogled.
- Hoće� da odemo zajedno?
- Gde? - Odgovorih pitanjem.
- U Nepoznato...
Srce mi je ovde stalo, preskočilo, �marci protutnjali du� kičme, ko�a se
naje�ila.
- Hoću - odgovorih.
Vrh strane >>> |
|