Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Ogledalo
Ars Magica
Adepti
Hinduizam
Budizam
Judaizam
Hri�ćanstvo
Islam
Ostale religije
Misterije
Tajna dru�tva
Istorija
Tekst 18
Filosofija
Astrologija
Radiestezija
Nauka
Ekosfera
Ars Medica
Psihologija
Umetnost
Zanimljivosti
Putopisi
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio
FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Kontakt
|
Thornal
Arhiva
tekstova Svetog
Kraljevstva Magije
Istorija
18
Vinčanska kultura
Ideogrami s Balkana prvi zapisani jezik
Izvor: Revija Istorija
Foto:
Arhiva Thornal
30.10.2011
Postoji verovatnoća da su se pripadnici vinčanske
kulture, koja je na Balkanu cvetala oko 6.000 godina pre nove ere,
prvi u Evropi slu�ili pisanim informacijama. Dodu�e, postojanje
vinčanskog pisma nije potkrepljeno naučnim dokazima, ali je zato
činjenica da je vinčanska kultura, tehnolo�ki najnaprednije dru�tvo u
Evropi tog vremena, priznata u čitavom svetu. Ali milenijumi ratova i
prirodnih katastrofa proizveli su totalni
paradoks - njena postojbina danas je tehnolo�ki jedna od
najzaoatalijih, sa vi�e od milion stanovnika koji nemaju zavr�enu čak
ni osnovnu �kolu.
Za razliku
od pređa�njih dokaza da je prerada metala započela na Bliskom istoku,
na nedavno odr�anom svetskom kongresu arheologa u Vankuveru vodeći
arheolozi iz Velike Britanije, Nemačke i Srbije potvrdili su da je
vinčanska kultura ovladala preradom metala barem u isto vreme kada i
bliskoistočne kulture. Na kongresu su prezentovani dokazi da je u
dana�njoj istočnoj Srbiji u doba neolita postojala radionica za
topljenje i preradu bakra, �to je najraniji dokumentovani nalaz obrade
bakra u celom svetu. Radi se o lokalitetu Belovode na Homolju za koji
je potvrđeno da su predstavljale pravu evropsku metropolu - naselje
koje se prostiralo na povr�ini od sto hektara, i u zavr�nom periodu
postojanja obuhvatalo 700-800 kuća. Istra�ivanja na ovom terenu, koja
su počev od 1994. godine vr�ili arheolozi Du�an �ljivar iz Narodnog
muzeja u Beogradu i Dragan Jacanović iz Narodnog muzeja u Po�arevcu,
pokazala su da je na lokalitetu Belovode pronađeno veliko grumenje
rude bakra, iz čega se mo�e zaključiti da su Vinčanci
poznavali termičku obradu i postupke izdvajanja bakra iz rude, kao i
postupak njegovog livenja.
Prva metalur�ka kultura
Predpostavka
izgleda prosečne kuće stanovnika Vinče
Vinčanska kultura prva je metalur�ka
kultura u Evropi, mo�da i u svetu, a ovakav zaključak potkrepljen je
sondiranjem terena putem kojeg je uočen sistem rovova i pronađeni su
tragovi kopanja, �to govori da je u okolini Belovoda postojao
najstariji evropski rudnik. Otkriće tog rudnika pomerilo je datum
početka obrade metala za 1.500 godina unazad, na same početke
vinčanske civilizacije, za razliku od prethodnih saznanja po kojima je
prerada metala prvi put vr�ena na Bliskom istoku u četvrtom milenujumu
p. n. e. Kasnije je balkanski bakar pronađen čak i na obalama Volge
�to svedoči da su se Vinčanci bavili i trgovinom, a pretpostavka je da
su ih, zbog njihove naprednosti, manje razvijeni narodi sa severa
uni�tili u pljačka�kim pohodima.
Udaljeno od Beograda samo dvadesetak
kilometara, selo Vinča je u svetskoj arheologiji poznato kao jedan od
najvećih i najva�nijih izvora podataka o �ivotu u neolitu, na početku
civilizacije. Vinča je pre 7.200 godina bila metropola najveće
evropske kulture, najvi�eg dometa u neolitu Evrope, koja se prostirala
od Skoplja do Budimpe�te i od Sofijskog polja do reke Bosne. Smatra se
da je ova balkanska civilizacija postojala između 5500. i 4000. godine
pre na�e ere i da predstavlja nastavak starije, neolitske starčevačke
kulture, koja se oslanjala na jo� drevniju, kulturu Lepenskog vira iz
doba mezolita. Razvijajući ekonomiju i zanatstvo, vinčanska kultura je
utemeljila novo dru�tvo o čijoj uspe�nosti svedoče ostaci velikih
naselja kakvih do tada nije bilo u Evropi. Vinčanci su bili izuzetno
ve�ti i ma�toviti u pravljenju figurina, ritualnog posuđa, alatki,
nakita, a veličina naselja i nalazi vredniji i obimniji nego na drugim
lokalitetima potvrđuju da je centar bio ba� u Vinči.
Otac srpske arheologije
Profesor
Miloje M. Vasić
Arheolo�ka istra�ivanja u Vinči započeo
je 1908. tada�nji kustos Narodnog muzeja, profesor Miloje M. Vasić,
prvi �kolovani srpski arheolog sa doktoratom odbranjenim na Minhenskom
univerzitetu. Istra�ivao je Vinču zahvaljujući novcu Ruskog carskog
instituta u Carigradu, koji je shvatio značaj Vasićevog otkrića. Posle
Prvog svetskog rata istra�ivanja su nastavljena zahvaljujući donaciji
novinskog magnata, Čarlsa Hajda iz Birmingema, pobornika nezavisnog
novinarstva i Ijubitelja arheologije koji je u to vreme stipendirao i
jedan broj studenata Beogradskog univerziteta. Hajdu je ulaganje novca
u arheolo�ka istra�ivanja u Srbiji predlo�ila supruga Aleka Brauna,
biv�eg lektora za engleski jezik na Beogradskom univerzitetu. Bračni
par i njihov prijatelj D�on Linton Majres, profesor na Univerzitetu u
Oksfordu, ukazali su profesoru Vasiću na oglas u britanskom "Tajmsu" u
kom je ser Hajd nudio novčanu pomoć za istra�ivanje starina. Nakon
pregovora, Hajd je u leto 1929. prihvatio predlog profesora Vasića po
čijoj proceni je za iskopavanja na nalazi�tu Vinča bio potrebno oko
50.000 onda�njih dinara, a istovremeno je donirao 500 funti za
osnivanje arheolo�kog seminara na Beogradskom univerzitetu.
Iskopavanja su otpočela u oktobru 1929. a uporedo je nastajala i
arheolo�ka zbirka pri univerzitetu.
Vasić je rezultate vi�egodi�njeg
istra�ivanja na nalazi�tu Vinča objavio u četiri toma svog kapitalnog
dela "Praistorijska Vinča". U njemu je opisao vi�e hiljada predmeta iz
srednjeg i mlađeg neolita, a najzaslu�nijim darodavcima odu�io se tako
�to je pojedinim predmetima dao njihova imena. Po Čarlsu Hajdu
imenovana je kultna vaza iz neolitske Vinče - čuvena Hajd vaza za koju
stručnjaci tvrde da je jedan od najdragocenijih nalaza, dok postoje
indicije da je je rasko�na figura �ene (Lady of Vinča) dobila ime po
gospođi Braun koja je podstakla prijavu na Hajdov oglas, ali o tome
nema pisanih svedočanstava.
Dnevnik iskopavanja Miloja Vasića
Figurine iz Vinče predstavljaju
najočuvanije figurine iz ovog istorijskog doba
Druga faza traganja
Rekonstrukcija izgleda grobnice i
ognji�ta
Posle iskopavanja koja je finansirao
Hajd, nastupila je duga pauza, da bi posao bio nastavljgn u razdoblju
od 1949. do 1977. godine, kad je profesor Branko Gavela čuvnoj
arheolo�koj zbirci priključio predmete nađeng na nalazi�tu �idovar kod
Vr�ca, jednom od najvećih naselja iz bronzanog i gvozdenog doba. Potom
su profesor Dragoslav Srejović i naučni saradnik Zagorka Letica u
zbirku uvrstili predmete iz mezolitskog doba s nalazi�ta Vlasac na
Đerdapu.
Statua
�ene koja sedi na prestolu
Osim teritorije Srbije, vinčanska kultura je obuhvatala i delove
dana�nje Rumunije, Bugarske, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije
i Mađarske, a prema nizu dokaza sama Vinča je u to vreme imala
nadregionalni značaj. Ljudi vinčanske kulture su, prvi put na ovim
prostorima, boravili u stalnim naseljima tokom čitavog niza
generacija, baveći se zemljoradnjom i stočarstvom, poznavali su
rudarstvo, bavili se preradom cinabarita, �ivinog sulfata koji je
slu�io za dobijanje crvenog okera za bojenje tkanina i keramike,
osvojili proizvodnju bakra i koristili ga za izradu sekira, dleta i
raznog nakita. Iz same Vinče potiču dokazi i o postojanju razvijene
razmene, koji nisu tako evidentni na drugim lokalitetima, a jedan od
najznačajnijih dokaza je opsidijan, vulkansko staklo crne boje,
izuzetno va�na i vredna sirovina u praistoriji. Opsidijan nastaje
hlađenjem vulkanske lave i u Evropi ga ima na svega nekoliko lokacija
- na dva mesta u Karpatima, na dva ostrva u Egeju i na četiri mesta u
centralnom Mediteranu, na italijanskim ostrvima. Na osnovu analiza na
Univerzitetu Berkli u Kaliforniji, utvrđeno je da je opsidijan iz
Vinče dopremljen sa karpatskih planina - iz dana�nje Slovačke -
stotinama kilometara prema severu. To znači da se Vinčanac susretao s
drugim kulturama, da je dopirao u za njega strane sredine, razmenjivao
dobra, znanje i ideje. Opsidijan je tada bio toliko va�na sirovina da
ga neki arheolozi nazivaju i "crnim zlatom", a najče�će je kori�ćen
kao sečivo, neprevaziđeno o�trih ivica, kao i za izradu bode�a.
Na Belom brdu kod Vinče do sada je
pronađeno oko 1.500 komada opsidijana, uglavnom malih i o�trih sečiva,
�to je količina nezabele�ena na drugim lokalitetima.
Pisani znaci i dug �ivot
"Ne
postoji nijedno arheolo�ko nalazi�te koje sadr�i ovako dug kontinuiran
razvoj �ivota, od najstarijeg neolita, tokom čitave neolitske
vinčanske kulture i dalje do dolaska Rimljana u ove krajeve. Vinča je
reper za hronolo�ko određivanje ostalih nalazi�ta, a njih je par
stotina", ka�e potpredsednik SANU, akademik Nikola Tasić, pitajući se
koja je to sila veliki deo Evrope dr�ala u tako čvrstom ustrojstvu, da
li se radi o počecima socijalne stratifikacije, podele rada ili...
Brojne su misterije vinčanske kulture
koje tek treba razre�iti. Jedna od najatraktivnijih vezana je za
"vinčansko pismo". Nauka jo� uvek ne uspeva da utvrdi jesu li pisani
znaci koji se pojavljuju na posudama uop�te pismo. Tragovi koji
neodoljivo podsećaju na slova vidljivi su samo na keramici, izvedeni
su raznim tehnikama, ali ih nema ni na jednom drugom materijalu koji
bi omogućio zaključak da se radi o pismu. Jedno je, međutim, sigurno:
urezani znaci na predmetima sa neke druge teritorije iz istog doba ne
postoje. Ta je pojava vezana samo za vinčansku kulturu.
Pretpostavka da je vinčanska
civilizacija bila prva na evropskom kontinentu koja se slu�ila pisanim
informacijama ipak je vrlo verovatna. No, naučnici se jo� dvoume i
malo ko se usuđuje da tvrdi kako najstariji tragovi pismenosti potiču
iz Podunavlja, odnosno da je jedno pismo postojalo na brdovitom
balkanskom tlu jo� pre osam hiljada godina. Ali i pored sveop�te
sumnjičavosti, najnoviji rezultati istra�ivanja i proučavanja
arheologa, antropologa, paleolingvista i drugih naučnika posvećenih
rasvetljavanju i sistematizaciji znakova, simbola i piktograma, pre
svih vinčanskog pisma i sličnih zapisa u Lepenskom viru i na drugim
nalazi�tima u jugoistočnoj Evropi, sve vi�e dokazuju da su prve
ideograme odnosno poruke napisali i prosledili narodi starih
civilizacija sa Balkana. I sve je vi�e ozbiljnih naučnika koji veruju
da je neolitski Vinčanac umeo i da prima i �alje poruke. Među njima je
i Harman Harald, jedan od pionira u proučavanju i sistematizaciji
"vinčanskog pisma", koji je načinio zanimljivo poređenje sa znakovima
nađenim u Troji, na Kritu, u Knososu, Mesopotamiji, Kini... Po
Haraldu, postoje mnoge sličnosti i preklapanja znakova vinčanskog
pisma sa znakovima u Troji, dakle povezanost staroevropskog zapisa sa
drevnoegejskim zapisima.
Zaboravljeni
Danubis, Bog Vode
lako je razre�enje enigme vinčanske
kulture izuzetno značajno, ne samo za Srbiju i Balkan već za čitavo
čovečanstvo, vremena su se promenila i sve je manje Ijudi poput Čarsa
Hajda zahvaljujući kome je Miloje Vasić do�ao do prvih spektakularnih
otkrića u Vinči. Nesmanjeno interesovanje arheologa iz čitavog sveta
postoji, dolaze predavači iz Sofije, Trsta, sa Berklija, ali novca za
iskopavanje je sve manje. Lokalitet Vinča nije danas lako ni pronaći,
nema adekvatnih putokaza, a i mnogi Beograđani, pa čak i me�tani
Vinče, često nemaju pojma gde se nalazi. Pro�le godine muzej u Vinči
je iz bezbednosnih razloga zatvoren, eksponati su sme�teni u depoe
Muzeja grada Beograda i Univerzitetske bibilioteke, a Ijudi koji jo�
rade na nalazi�tu borave u baraci koja proki�njava. Takva tu�na slika
logična je posledica činjenice da u Vinču za poslednjih 28 godina nije
kročio nijedan ministar kulture. Ipak, iskopavanja se nastavljaju i
nedavno je pronađeno jo� jedno srednjovekovno groblje sa kosturima
srpskih praotaca. Uprkos nehajnom odnosu dr�ave, Vinča ostaje tajna
nad tajnama.
Prikaz Danubisa i drugih vodenih
Bo�anstava u Vinči istovetni su prikazima Boga Dagona iz Sumerske
civilizacije. Obe civilizacije razvijale su se u isto vreme
Vrh strane >>> |
|