Stranice

 

  Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

Knjiga Tajnog Učenja

Predgovor

 Tajna Tajni

Tabvla Smaragdina

Smaragdna tabla

 7 Univerzalnih Zakona

 Knjiga Tajnog Učenja I

Čuvar Ljudi

Hermes Asklepiju

Sveta propoved

Hermes sinu Tatu

Propoved o Bogu

Uzvi�eno Dobro

Neznanje o Bogu

 Knjiga Tajnog Učenja II

O Du�i i Telu

O mislima i čulima

Ključ

Sveum Hermesu

O zajedničkom Umu

Tajno Učenje

Tajni Nauk Asklepiju

Proročanstvo Hemesa

Asklepije kralju Amonu

 Biblioteka

 Arhiva

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

 

Preuzmi celu knjigu u pdf formatu

 

 

ZAG NEHAR

SVETE KNJIGE DREVNOG KRALJEVSTVA MAGIJE

 

Knjige o Drevnoj Mudrosti i Tajnama koje otvaraju Kapije za prolaz u Sveto Kraljevstvo

onako kako ih predado�e Bogovi u nasleđe da se prenesu nadolazećim pokoljenjima

 

TORNOV KODEKS SAKRALNIH KNJIGA

 

 

 

KNJIGA DRUGA

 

KNJIGA TAJNOG UČENJA

 

KNJIGA KRALJA TOTA II
 

 

Naziv originala

Tabvla Smaragdina et Corpus Hermeticum - Hermetis Trimegistos (latinski)

Kitab Sirr al-Khaliqa wa San'at al-Tabi'a (arapski)

Prevod i redakcija

Alexandar Thorn
 

 

 

 

 

 

� 2012 Copyright: Alexandar Thorn

 

 

 

Sadr�aj

 

 

 

PREDGOVOR

 

TAJNA TAJNI
 

 

 

 

KNJIGA TAJNOG UČENJA

Deo prvi

 

Knjiga prva

Knjiga druga

Knjiga treća

Knjiga četvrta

Knjiga peta

Knjiga ï¿½esta

Knjiga sedma

 

 

KNJIGA TAJNOG UČENJA

Deo drugi

 

Knjiga osma

Knjiga deveta

Knjiga deseta

Knjiga jedanaesta

Knjiga dvanaesta

Knjiga trinaesta

Knjiga četrnaesta

Knjiga petnaesta

Knjiga ï¿½esnaesta

 

 

 

 

 

Predgovor

 

Tajna Tajni

Knjiga o Tajni Stvaranja i Oblikovanju Prirode

TABVLA SMARAGDINA ET CORPUS HERMETICUM

 

 

Renesansa Hermesa Trismegistosa identifikuje kao čoveka, autora brojnih tekstova, kasnije definisanih kao �Hermetički spisi�. Prvi put je boravio među ljudima kao Kralj, Gospodar Magije i sveg Znanja u drevnom Egiptu koji se tada nazivao Kem. Svojim je �sinovima� obećao da će doći opet, kada za to bude vreme pripravljeno. I do�ao je. Grad po imenu Hermopolis postojao je u starom Egiptu i navodi se da je bio prebivali�te Hermesovo, mesto Njegovog drugog boravka na Zemlji, među ljudima. I opet će doći! Otuda Njegovo veličanje kao �Tri puta Rođenog� ili �Tri puta Najvećeg�.

Neophodno je reći da je u drevnom Kemu znan kao Tot. Egipćani su ga slavili kao Boga Mudrosti. Hermes je ime koje su mu nadenuli Grci (Ερμης ο Τρισμέγιστος), slaveći ga kao Glasnika Bogova, Boga Mudrosti koji je doneo Znanje čoveku. Antički Rim ga je zazivao imenom Merkur sa istim atributima kojim ga odlikova�e Grci. U arapskim spisima nazvan je imenom Idriz.

Drugi pogled na ljudsku prirodu Hermesovu, pripada takođe renesansnim �kolama, ali sa teorijom da je reč o vi�evekovnim radovima raznih anonimnih autora. Mo�da najva�nije dokaze pru�a Lambli�, sirijski filosof, neoplatoničar, koji Hermesu pripisuje ni manje ni vi�e do 20.000 knjiga. Sličan stav je izneo i Maneton, staroegipatski istoričar, koji navodi jo� veću brojku, od čak 36.000 knjiga. Obojica su �iveli otprilike između 250. i 300. godine pre nove ere.

Veza između Hermesa i Tota, egipatskog Boga, mnogim istra�ivačima je dala jak argument u prilog Bo�anske Hermesove Ličnosti, pripisujući mu mnogobrojna dela. Ovakav stav zauzeo je i Franc Jansen, jedan od vodećih autoriteta na polju izučavanja hermetizma, inače profesor istorije knji�evnosti na Univerzitetu u Amsterdamu.

Prisutne su i tvrdnje da je Hermes čovek kome su pridodati atributi Bo�anstva, i da on nije napisao tekstove koji mu se pripisuju, već da se radi o sve�tenicima egipatskog Bo�anstva Tota. Legenda ide dalje, te tvrdi da je Hermes Trismegistos ustvari čovek, ali unuk grčkog Bo�anstva Hermesa, glasnika Bogova.

Prevod reči "trismegistus" je "tri puta najveći" i postoji teorija da je ovaj epitet potekao sa kamena iz Rozete, drevnog ptolomejskog dekreta isklesanog na kamenoj ploči. Mnoge su jo� teorije o pripisivanju ovog epiteta Hermesu, ali akademsko mi�ljenje je da se radi o opisu koji je kori�ćen za Tota, a otprilike se da prevesti kao "Najveći i Najveći Bog, Veliki Hermes".

Najpopularnija i op�te prihvaćena ideja je da "tri puta najveći" jeste Najveći Filosof, Najveći Kralj i Najveći Prvosve�tenik na celom svetu. Ne treba smetnuti s uma da je za drevne Grke, preko čijih smo dela i saznali za Hermesa, ceo svet bio basen Mediterana.

Tekstove je najbolje čitati na arapskom, jer se jedino u njima striktno navodi da su prepisi egipatskih papirusa, ali za one koji nisu ba� vični ovom jeziku, latinski prevod je takođe dovoljno dobar. �to se tiče ovog mog prevoda na srpski, moram napomenuti da ćete mo�da u nekim segmentima uočiti odstupanja kako od bukvalnog, tako i od frazeolo�kog značenja pojedinih reči i izraza na latinskom, a posebno kad je reč o verziji na engleskom jeziku.

U jednom od razgovora sa mojim Učiteljem, izneo sam mu svoju nakanu da revidiram postojeće i prevedem sve ostale Svete Knjige Magije i druge spise, jer mi se u mnogome čini da ima prevelikih odstupanja postojećih prevoda u smislenoj su�tini, a naročito u prevodu sa prevoda ili jo� gore, prevodu sa prevedenog prevoda. Na to mi je ovako odgovorio: Mislim da si dobro izučio stare jezike, misaono ih usvojio, ali i ovo �to ću ti reći treba da zna�. Ne treba voditi previ�e računa o tačnosti prevoda već o simbolizmu. Su�tina same misli je daleko va�nija od tehničke ispravnosti prevoda i jezičke strukture. Magijski spisi su poput poezije. Kao i ona, ne prevode se, već se prepevavaju i oduhovljuju.

Svaki komentar ovde je izli�an. Ovog se saveta pridr�avam u potpunosti, �to preporučijem svakom ko se namerava baviti prevođenjem Svetih Knjiga i drugih magijskih spisa. Ovi tekstovi su jedna specifična misaona struktura, koja se uveliko razlikuje od uobičajenog knji�evnog, a posebno svakodnevnog govora. Struktura misli sa jednog jezika treba da se prenese na misaonu strukturu drugog jezika. Onaj ko nije u stanju da misli na oba ta jezika, ne mo�e ispravno preneti tu strukturu i zato je bolje da se ne laća ovog posla.

Lo� prevod, neukom čoveku mo�e izgledati odlično, čak sjajno, ali lo� prevod mo�e biti, i jeste, veoma opasan, naročito kad su ovakvi tekstovi u pitanju. Ne samo �to vam neće otkriti su�tinu i simbolizam misli koju tekst treba da prenese, već vas mo�e usmeriti u potpuno pogre�nom pravcu shvatanja i razumevanja.

 

Jedan originalni latinski tekst Tabula Smaragdina nalazi se na gravuri
koju je 1606. godine izradio Heinrich Khunrath

 

Jedna od mnogobrojnih vezija Hermesovih spisa na starogrčkom jeziku

 

Tabula Smaragdina (latinski naziv) jeste Hermesovo najva�nije delo i najpoznatiji rad, posebno među onima koji proučavaju astrologiju i hermetizam. Mnoge su legende o otkriću pomenutog teksta, pa čak i da je Aleksandar Veliki lično iskopao tablu iz Hermesovog groba. U svakom slučaju priča se gubi u legendama i često preterivanjima. Smaragdna Tabla i njena pojava su obavijene mnogobrojnim nepoznanicama, dok je za Korpus Hermetikum priča drugačija. Zbornik je bio nepoznat sve do 1460. godine, kada ga je Kosmo Mediči dobio na poklon. Odmah je naredio da se tekst prevede na latinski, kako bi ga sam mogao pročitati. Dva veka kasnije, D�on Edvard je preveo tekst na engleski.

 

Jedna od srednevekovnih verzija spisa Hermesa Trismegistosa

 

Najstariji pisani izvor je manuskript na arapskom jeziku "Kitab Sirr al-Asrar", za koji nepoznati autor ka�e da je prepis sa starih egipatskih papirusa. Tekst je preveden na latinski jezik kao "Secretum Secretorum" (Tajna Tajni) i to u dva navrata: 1140. godine tekst je preveo Jovan Seviljski (Johannes Hispaniensis), a 1243. godine ponovo ga prevodi Filip od Tripolija.

U 14. veku alhemčar Ortolanus je napisao jedno obimno delo egzegeze pod nazivom "Tajne Hermesa" u kojem iznosi tajne alhemijskog učenja. U ovoj knjizi se nalazi i Smaragdna Tabla sa Ortolanusovim tumačenjem. Takođe, ovi spisi se nalaze u jo� dva arapska manuskripta: prvi, "Kitab Ustuqus al-Uss al-Thani (Druga knjiga o osnovnim elemenatima) koju je napisao Jabir ibn Hayyan, i druga "Kitab Sirr al-Khaliqa wa San'at al-Tabi'a" (Knjiga o Tajni Stvaranja i Oblikovanju Prirode), obe nastale između 650. i 830. godine.

Za Smaragdnu Tablu bi se moglo reći da predstavlja si�e Hermesovog učenja koje je preneto u delu Knjiga Kralja Tota (Totove Smaragdne Ploče), koje su obavijene jo� većom misterijom. Isto tako, moglo bi se reći i da je si�e Druge Knjige Kralja Tota u kojoj predtavlja Tajno Učenje o Tajni Stvaranja i Oblikovanju Prirode. Sadr�aj Smaragdne Table je prilično kratak, bavi se prirodom Magije Stvaranja �ivota i odnosom sa Bo�anskim. Tekst je često nejasan i tra�i apstraktnu interpretaciju. Za razumevanje su potrebna tri nivoa Spoznaje, sva Tri Znanja Sveta koja, po rečima Hermesa, jesu Znanje o Duhu, Znanje o Du�i i Znanje o Telu. Ova Tri Znanja su sumirano Znanje o Večnosti, bez kojeg nema uvida u Prirodu Stvarnosti.

 

Jedan od arapskih manuskripta Hermetičkih spisa

 

Ako je čovek nameran da izvr�i Veliko Delo čudesnog sjedinjenja u Jedno, Ono �to je Dole i Ono �to je Gore odgovaraju jedno drugom u njegovom delu. Kao �to svaka stvar potiče iz misli Jednoga, tako se Istina otkriva u Spoznaji Jednog. �ta treba učiniti? Treba razdvojiti Elemente. U odvajanju je Znanje isto toliko va�no kao i u strasti Spajanja. Ovom mentalnom operacijom se uzdi�e Sveum, a zatim se spu�ta kako bi upio u sebe snagu Gornjeg i Donjeg Sveta. Na ovakav način čovek zadobija moć nad svim stvarima. Svetlost ga obasjava a Tama se raspr�uje. To je jedini način prenosa.

Paracelzus uz Smaragdnu Tablu nagla�ava da su ovih trinaest misli Univerzalni Ključ po kojem se sve stvari mogu postaviti u njihovo prirodno ili savr�eno stanje. Nema razlike između Zemaljskog i Nebeskog. Nema razlike između materijalnog Sveta (mineralni, biljni, �ivotinjski i psihofizički svet ljudi) i duhovnog Sveta. Na svaki od njih se mogu podjednako primeniti ovi Uzvi�eni Ključevi Spoznaje.

Prema arapskom tekstu: Jedan je delo čarolije, prva misao koju treba razumeti jeste �ta znači izvr�iti operaciju čarolije Jedan. Ovo je ta operacija: Čarolija jedan daje čoveku moć nad stvarima. Isti tekst dalje ka�e: To je isto kao �to je i Stvaranje Sveta. Bilo koliko da je ovo te�ko naučiti i praktikovati, ipak vredi, jer obećava nedagledivu moć, ali to nije, kao �to će neki pomisliti, samovolja.

Kako treba početi? Na taj način �to čovek razdeljuje. Odvaja lako od te�kog. To je osnovna operacija unutra�nje alhemije �ivota: razdeliti. Odvojiti stvari jedne od drugih, dr�ati ih odvojeno i imenovati svaku posebno. A kako je ime oznaka (nomen est omen), ono mora izra�avati su�tinu stvari. To je Spoznaja. Znači, ono čemu nas uče ovi hermetički spisi jeste analitički metod unutra�nje alhemije �ivota.

To je ona vrsta posvećenja po kojoj čovek stvari, ali pre svega samog sebe, stavlja u stanje savr�enstva. To je takav preobra�aj (transmutacija) koji se mo�e primeniti na sve �to postoji. To je ista operacija kao ona koju vr�i Sunce kada svojom svetlo�ću, toplotom i drugim �ivotvornim svojstvima svojih zraka podstiče i neguje �ivot. Između operacija Duha i Sunca postoji jedinstvena analogija, ali ta analogija nije poređenje, nego jedna posebna vrsta logike.

Smaragdna Tabla ka�e da tu istu zračeću, �ivotvornu i toplu svetlost kojom Sunce obasipa prirodu, čovek mo�e da ostvari u samom sebi, ispunjavajući tim zračenjem sadr�aj ssopstvenog �ivota. Tek onda, tim zračenjem mo�e pro�eti sve stvari. To je ve�tina Magije koja je kasnije nazvana Alhemija.

Ne pretvara alhemičar kamenje u zlato, kao �to misle mnogi, već on svoje Veliko Delo naziva pravljenjem zlata jer je zlato metal koji simbolički odgovara Suncu i kada čovek sebe pro�me svetlo�ću i toplotom, on sam sebe pretvara u Sunce, odnosno u zlato. Tačno je da se u alhemijskim spisima govori i o tome da se bića i stvari mogu preobra�avati, pogotovu �to način na koji bića i stvari postoje ovde na zemlji nije ni prirodan ni savr�en. Zato postoji postupak kojim čovek mo�e sebe sasvim usavr�iti, a taj postupak je istovetan onom kojim se usavr�avaju i stvari.

Alhemija je ono znanje koje uči o mogućnosti preobra�aja svojstava i Elemenata na taj način �to polazi od postavke: postojeći svet oko nas nije izvorna priroda, nego njen iskvareni oblik. Taj iskvareni oblik treba ukloniti i uspostaviti ponovo izvornu prirodu. Prema tome, hermetički spisi nisu ni�ta drugo do uputstvo za onu operaciju kojom se na� pojavni svet mo�e ponovo preobraziti u svoje izvorno i pravo stanje.

Takva operacija postoji i ona se mo�e izraziti u jednoj jedinoj rečenici: Visita Interiorem Terrae Rectificando Invenies Occultam Lapidem (V.I.T.R.I.O.L.). Siđi u Utrobu Zemlje i Preči�ćavajući Otkriće� Tajni Kamen. Drugim rečima: Zađi u najdublju nutrinu svog bića i preči�ćavanjem će� otkriti ono neraskidivo jezgro na kojem će� moći izgraditi novo sopstveno biće, novog čoveka. Ovu formulu alhemija je jezikom analogija nazvala Kamen Mudrosti. Kamen, jer je On fundamentalna osnova svake misli i svakog dela.

 

Ru�evine drevnog grada Heliopolisa, prebivali�ta Hermesovog

 

 

 Hermes Trismegistos, savremena 3D umetnost

 

 

 

 

 

Tajna Tajni

 

TABVLA SMARAGDINA

 

 

1. Verum, sine mendatio, certum et verissimum.

 

2. Quod esf inferius, est sicut quod est superius, et quod est superius est sicut quod est inferius ad perpetranda miracula rei unius.

 

3. Et sicut omnes res fuerunt ab uno, meditatione unius: sic omnes res natae fuerunt ab hac una re, adaptatione.

 

4. Pater eius est Sol, mater eius Luna, portavit illud ventus in ventre suo, nutrix eius terra est.

 

5. Pater omnis thelesmi tolius mundi est hic.

 

6. Vis eius integra est, si versa fuerit in terram.

 

7. Separabis terram ab igne, subtile a spisso suaviter, cum magno ingenio.

 

8. Ascendit a terra in coelum, interumque descendit in terram et recipit vim superiorum et inferiorum. Sic habebis gloriam totius mundi. Ideo fugiat a te omnis obscuritas.

 

9. Hic est tolius fortitudinis fortitudo fortis. Quia vincit omnem rem subtilem, omnemque solidam penetrabit.

 

10. Sic mundus cratus est.

 

11. Hinc adaptationes erunt mirabiles, quarum modus est hic.

 

12. Itaque vocatus sum Hermes Trismegistos, habens tres partes philosophiae totius mundi.

 

13. Completum est quod dixi de operatio solis.

 

 

 

 

SMARAGDNA TABLA

 

 

1. Istina, bez la�i, pouzdana i iskrena.

 

2. Ono �to je dole jednako je onome �to je gore, i ono �to je gore jednako je onome �to je dole te tako tvori čaroliju Jedinstva.

 

3. Kao �to su sve stvari potekle od Jednog, od jedne misli, tako su sve stvari nastale od ove Jedne stvari, prilagođavanjem.

 

4. Otac je njegov Sunce, Majka je njegova Mesec, Vetar ga je nosio u utrobi svojoj, Zemlja je njegova hraniteljka.

 

5. Otac je On svake savr�enosti i tvorac celog sveta.

 

6. Njegova je snaga potpuna, kad se iznova okrene Zemlji.

 

7. Odvoji Zemlju od Vatre, lako od te�kog, polagano i s velikim umećem.

 

8. Sa Zemlje se uzdi�i na Nebo, zatim se ponovo spu�taj na Zemlju, upijaj snagu Gornjeg i Donjeg Sveta. Tako će� zadobiti vlast nad celim Svetom. Zbog toga će se pred tobom raspr�iti svaka Tama.

 

9. To je Sila Sile u svakoj Sili, budući da sve ne�no pro�ima i sve nepobedivo savladava.

 

10. Tako je stvoren Svet.

 

11. Ovde prilagođavanje izrasta u čaroliju, za koju je ovo način.

 

12. Zato me nazivaju Hermes Trismegistos jer mi pripadaju sva Tri Znanja Sveta.

 

13. Ispunjeno je ono �to sam rekao o delovanju Sunca

 

 

 

 

 

 

Sedam Univerzalnih Zakona

 

 

I

Zakon Etera

 

Sve je Um; Um je eteričan; Svemir je eteričan, ili projekcija Uma.

 

II

Zakon Saglasnosti

 

Kako je dole tako je gore; kako je gore tako je dole.

 

III

Zakon Kretanja i Promenljivosti

 

Ni�ta ne stoji; sve se kreće; sve vibrira; sve se menja; ni�ta ne ostaje isto.

 

IV

Zakon Suprotnosti

 

Sve je Dvojno; sve ima polarnost; sve ima suprotnost polova; istovetno i različito je jednako; suprotnosti su po prirodi iste, ali drugačije po stepenu; krajnosti se susreću; sve su istine poluistine; svi se paradoksi mogu pomiriti.

 

V

Zakon Ritma

 

Sve se kreće gore-dole; sve ima svoju plimu i oseku; sve se stvari uzdi�u i padaju; njihanje klatna se odra�ava u svemu; količina njihanja udesno jednaka je količini njihanja ulevo; ritam sve izjednačava.

 

VI

Zakon Uzroka i Posledice

 

Svaki uzrok ima svoju posledicu; sve se de�ava u skladu sa Zakonom; slučajnost je ime neotkrivenog zakona; postoje rezne uzročnosti, ali ni�ta ne mo�e izbeći Zakonu.

 

VII

Zakon Privlačnosti

 

Pol je u svemu; sve se međusobno privlači; privlačnost se manifestuje na svim nivoima.

 

 

 

 

 

KNJIGA TAJNOG UČENJA

Tajna Stvaranja i Oblikovanja Prirode

Prvi deo

 

 

Knjiga prva

Čuvar Ljudi

 

 

1. Jednom kada bejah mislima zaokupljen o stvarima kakve jesu, i misli se moje uzdigo�e do nezamislivih visina, dok mi čula telesna obamre�e, kao u ljudi koje san obujmi nakon preobilne hrane ili umora tela, učinilo mi se da neko Beskrajno Velik iz Beskrajno Onostranog doziva moje ime i govori: �ta �eli� čuti i videti, i �ta �eli� naučiti i znati?

2. Upitah: Ko si ti? I čuh: Ja sam Čuvar Ljudi, Um Uzvi�enog. Ja znam �ta �eli� i svuda sam s tobom.

3. Odgovorih mu tada: �elim da naučim stvari kakve jesu, da shvatim njihovu prirodu i da spoznam Boga. To je ono �to �elim da čujem. Ponovno mi se obrati glas: Dr�i u svom Umu sve �to �eli� naučiti i ja ću te poučiti.

4. Govoreći reči ove, njegovo se obličje promenilo, i odmah, u treptaju oka, sve se stvari otvori�e preda mnom: ugledah Beskonačnost. Sve se stvari pretvori�e u svetlost, slatku i čigrastu. I gledajući sve to, postadoh ushićen. Ali odmah iza toga, pojavi se u jednom delu nani�e zastra�ujuća i gnusna Tama koja se kretala vijugajući u zavojitim naborima, pa mi se učini kao da je zmija. A Tama se tada promete u nekakvu Prirodu Vla�nu, iznad svih moći Sveta odbačenu, kao dim iz vatre je kuljala i ječeći ispusti bolni zvuk koji se nikako opisati ne mo�e.

5. Tada iz Svetlosti Sveta Reč se začu i siđe na tu Prirodu, a iz nje čista Vatra poskoči i uzdi�e se. Be�e to Svetlost prodorna i jaka. Vazduh, isto tako, postajući Svetlost, sledio je Vatru uzdi�ući se sve dok je nije sustigao. Od Zemlje i Vode dizao se prema Vatri, tako da je izgledao kao da je iz nje obe�en. A Zemlja i Voda ostado�e na svom vlastitom mestu, zdru�eni zajedno tako da niko nije mogao Zemlju od Vode razlučiti. Ali se i oni pokrenu�e da bi čuli zbor Duha-Reči koji ih je pro�imao.

6. A onda me Čuvar Ljudi upita: Jesi li shvatio �ta ovaj uvid znači? Odgovorih: Ne, ali spoznaću. A On mi odmah reče: Ta Svetlost sam Ja, Sveum, tvoj Bog. Postojah pre Vla�ne Prirode koja se iz Tame pojavila. A Svetlost, Reč �to pojavi se iz Uma je Sin Moj. Upitah ga tada: Kako to mo�e biti? I čuh odgovor: Znaj da to �to vidi i čuje unutar tebe je Reč Bo�anska, ali isto znaj da je Um Bog Otac. Međusobno oni nisu odvojeni, jer u njihovom sjedinjenju nastaje �ivot. Rekoh Mu: Hvala Tebi. A On mi govori: Stoga shvati Svetlost i sprijatelji se s njom.

7. I govoreći tako, dugo me gledao u oči. Pogledav�i ga počeo sam drhtati. Ali kada je podigao glavu, videh Svetlost u vlastitom Umu, ali sada u moćima koje niti jedan čovek ne mo�e pobrojati, i Svemir �to prelazi sve granice. Videh Vatru okru�enu najsna�nijom moći, sada obuzdanu, kako stoji na svom mestu. I kada videh te stvari, shvatih ih pomoću Reči �to ih izgovori Čuvar Ljudi.

8. Ali jo� bejah zapanjen, i On mi ponovo stade govoriti: Video si u Umu Izvorni Oblik čije je postojanje pre početka i bez kraja. Tako mi je Čuvar Ljudi govorio. I upitah Ga: Odakle onda potiču Elementi Prirode? Njegov je odgovor bio: Od Bo�je Volje. Priroda prima Reč i gledajući predivan Svemir stvara jedan isti kao taj odra�avajući sebe u Svemiru pomoću njenih sastavnih Elemenata i pomoću rođenja Du�a.

9. Bog, Sveum, bivajući mu�ko i �ensko, postojeći kao �ivot i svetlost, stvara drugi Um koji stvarima daje oblik. Kao Bog Vatre i Duha, oblikovao je Sedam Vladara koji zaokru�i�e čulni svet. Ljudi njihovu vladavinu nazivaju sudbinom.

10. Direktno iz Elemenata koji se kreću nadole, Bo�ji Razum poskoči u Prirodino čisto uobličenje i posta sjedinjen s Oblikovanim Umom, jer su�tinski mu be�e jednak. A Elementi Prirode koji se kreću nadole ostado�e tako bez razuma, postav�i čista Tvar.

11. Tada oblikovani Um, zajedno s Razumom, okru�i svaku sferu i zavrte ih, prouzrokujući okretanje stvari koje je stvorio, i dopusti im da se okreću od neograničenog početka do beskonačnog kraja. Jer okretanje sfera počinje tamo gde se i zavr�ava ba� onako kako je Sveum hteo. Od Elemenata koji se kreću nadole Priroda stvara �ivot bez razuma, jer On do njih nije pro�irio Razum. U vazduhu stvori krilata bića, a u vodi bića koja plivaju. Zemlja i voda posta�e odvojeni jedno od drugoga, kako Um htede. Iz svojih nedara Zemlja stvori �ivot koje ima�e, četvorono�na bića i reptile, divlje zveri i one pitome.

12. Sveum Otac svega, koji je �ivot i Svetlost, stvori čoveka jednakog Samom Sebi, u kojeg se zaljubi, budući da je Njegovo vlastito dete, jer čovek ba�e predivan, ni sa čime se nije mogao uporediti, i nosio je lik svojega Oca. Uistinu se Bog zaljubio u vlastito obličje i njemu udelio sva svoja stvaranja.

13. Kada je čovek opazio u Ocu stvaranja Stvoritelja, i on sam po�ele stvarati, a Otac mu dopusti da to čini. Promeniv�i svoje stanje prema oblikovanoj sferi s time je dobio vlastitu moć, on promotri bića svoga Brata. Oni ga zavole i svaki mu da deo svoje vlasti. I nakon �to je dobro upoznao njihovu su�tinu i dobio udela u njihovoj prirodi, imao je um kojim je mogao proći kroz granicu njihove sfere i podvrgnuti moć koja je postala Gospodar Vatre.

14. Imajući svu moć nad mrtvima u Svemiru i nerazumnim bićima, on nagne svoje lice dole kroz Sklad, prodirući kroz njihovu snagu i pokazujući Prirodi koja se kreće nadole predivno obličje Boga. Kada je ona videla taj oblik lepote kojega se nikad ne mo�e zasititi, i njega koji sada ima�e u sebi svaku pojedinačnu energiju svih sedam Vladara, jednako kao i vlastito Bo�je Obličje, smejala se s ljubavlju; jer videla je lik najlep�e forme Čoveka u vodi i njegovu senku na zemlji. On, pak, videv�i svoje obličje u njoj, odraz u njezinoj Vodi, zavole ga i po�eli �iveti u njemu; s voljom dođe čin, i tako on o�ivi formu li�enu razuma. A Priroda uzme predmet svoje ljubavi i potpuno se ovije oko njega; oni se pome�a�e, jer su voleli jedan drugoga.

15. Iz tog razloga, od svih bića koja �ive na zemlji samo je čovek dvostruk; smrtan zbog tela, besmrtan zbog su�tine Čovekove. Jer, iako je besmrtan i ima vlast nad svime, on trpi smrtne stvari koje su podređene sudbini. Iako je iznad sklada, unutar sklada postao je rob. Premda je mu�ko-�ensko, s obzirom da je od Oca mu�ko-�enskog, i iako nikada ne spava, budući da njime vlada onaj ko nikada ne spava, nadvladan je snom.

16. Na to ja rekoh: Poučavaj dalje, o moj Sveumu, zaljubio sam se u Reč. Čuvar Ljudi reče: To je tajna koja je uspe�no sačuvana sve do sada�njeg trenutka. Jer Priroda, sjedinjena sa Čovekom, stvorila je čudo za čudom. Jer kako je čovek, kao �to sam ti kazao, imao prirodu podudarnu sa njih Sedam koje su načinjene od Vatre i Duha, Priroda nije čekala, već je odmah stvorila sedmoro ljudi koji bejahu podudarni s prirodama Sedmorice, mu�ko-�ensko i pokretni u prostoru. Tada rekoh: O, Čuvaru... sada sam ispunjen velikom �eljom i �arko �elim čuti vi�e. Molim te, nemoj stati. Čuvar ljudi mi reče: Ćuti, jer jo� ti nisam celovito izlo�io prvu rastavu. I odgovorih odmah: Evo! Zanemeo sam!

17. I On nastavi da govori: Kao �to ti rekoh, u takvom mudrom dolazi do rađanja tih Sedam. Zemlja je bila �enskog roda, a njena Voda ispunjena je �udnjom; zrelost uzima od Vatre, um od Etera. Priroda je tako stvorila okvire koji odgovara�e obličju Čoveka. I Čovek se od Svetlosti i �ivota promeni u du�u i um. I na taj način se nastavi�e sve stvari čulnog sveta sve do razdoblja njihovog kraja i novog početka.

18. Slu�aj sada preostali deo govora koji �udi� čuti. Zavr�etkom razdoblja, veza koja ih ve�e izgubljena je skladno Volji Boga. Sve �ivotinje mu�ko-�enskog roda, kao i Čovek, razdvojeni su u isto vreme. Neki tako postado�e mu�ko, a neki postado�e �ensko. Bog odmah izgovori Svoju Svetu Reč: Povećajte se sve vi�e i mno�ite se u mno�tvu, vi bića i sve stvoreno, a čovek s Umom u sebi, neka nauči i spozna da je besmrtan i da je �elja uzrok smrti, te da je ljubav sve.

19. Kada je Bog to izustio, Njegova Volja pomoću Sudbine i Sklada izazva njihovo spajanje i njihovi se nara�taji utemelji�e. I zato su sve stvari umno�ene skladno njihovoj vrsti. I onaj koji je tako naučio da spozna sebe dosegao je Uzvi�eno Dobro koje nadma�uje mno�tvo, dok onaj koji ima nastranu ljubav, ljubav prema svom telu, ostaje lutajući u Mraku i pati kroz svoja smrtna čula.

20. Tada Ga upitah: Koju veliku gre�ku neuki čini da ga ona li�ava besmrtnosti? I čuh odgovor: Čini se da nisi pridao pa�nju onome �to si čuo. Nisam li te pozvao da misli�? Tada rekoh: Hvala ti. Činiću tako i zapamtiću. Ali Glas me upita: Ako si upamtio, ka�i mi, za�to su oni u smrti zaslu�ili smrt? I ja odgovorih: Zato jer je mračna Tama koren i osnova materijalne građe tela. Iz nje Tama uzdi�e Vla�nu Prirodu. Iz nje je sastavljeno telo u čulnom svetu iz kojega se smrt napaja Vodom.

21. Ispravne su tvoje misli, ali kako onaj koji je spoznao sebe odlazi Ocu, kao �to je Reč Bo�ja utvrdila? Odgovorio sam: Jer Otac svega je sazdan od Svetlosti i �ivota, a od Njega je rođen Čovek. Ovako mi reče Čuvar Ljudi: Dobro govori�, govoreći tako. Svetlost i �ivot jeste Otac-Bog i od njega je rođen Čovek. Ako, stoga, spozna� sebe kao biće od �ivota i Svetlosti i činjenicu da si od njih načinjen, vratiće� se u �ivot. Ja mu tada zavapih: Ali reci mi dalje, Sveumu moj, kako ću se ponovno vratiti u �ivot... jer Bog kazuje: 'Neka Čovek koji ima Um u sebi spozna da je on sam besmrtan'.

22. Nemaju li svi ljudi Um? I čuh odgovor: Dobro govori�, govoreći tako. Ja, Sveum lično sam sa svetim i dobrim ljudima, čistim i milostivim ljudima koji �ive pobo�no. Takvima moja prisutnost postaje pomoć i oni trenutno stiču spoznaju o svim stvarima; zadobijaju Očevu ljubav svojim čistim �ivotima i zahvaljuju Mu, zazivajući Njegov blagoslov i pevajući himne koje Mu upućuju s gorljivom ljubavlju. Pre nego �to predaju telo pravednoj smrti, oni zatvaraju čula, videv�i njihovo delovanje. Ne, Ja, Um, neću dopustiti da aktivnosti tela koje ih napastuju imaju svoj učinak. Kao čuvar vrata zatvoriću sve ulaze i prekinuti sve umne aktivnosti iz kojih se izvode niske i zle energije.

23. Za one bez Uma, izopačene i pokvarene, zle i gramzive, ubice i bezbo�ne, za njih sam daleko, ustupam mesto Osvetoljubivom Duhu, koji o�ivljava Vatru, muči ih sve jačom vatrom i napada svakoga od njih kroz osećaje. On ih takođe podstiče na veća dela bezakonja, tako da takvi trpe veću odmazdu. A ipak se ne smanjuje njihova neograničena �udnja za neumereno�ću i nezasitom borbom u Tami.

24. Dobro si me poučio tim stvarima, kako sam i �eleo, o Sveumu. Ka�i mi sada, molim te, o prirodi Puta iznad? Na ovo je Čuvar ljudi odgovorio: Najpre, pri rastvaranju materijalnog tela dolazi do promene samoga tela. Oblik koju si imao nestaje i ti predaje� svoj način �ivota, li�en energije, Duhu. Telesna čula vraćaju se svojim izvorima, razdvajajući se i ponovno o�ivljavajući kao energije. Strasti i �elje povlače se u prirodu koja je li�ena razuma.

25. I tako se taj Čovek počinje uzdizati kroz Sklad. Prvoj razini on predaje energiju rasta i smanjenja; drugoj sredstva zla, sada bez energije; trećoj skrivene lukav�tine �elja; četvrtoj nasilničku aroganciju, takođe bez energije; petoj svetovnu drskost i bezobzirnu smelost, li�enu energije; �estoj zle te�nje za bogatstvom li�ene uzdizanja; a sedmoj razini neiskrenost ili la� koja čeka u zasedi, li�enu energije.

26. Tada, li�en svake aktivnosti, ulazi vlastitom snagom u onu Prirodu koja pripada Osmoj razini i peva zahvale Ocu s tamo prisutnima. Oni koji su tamo radosno pozdravljaju njegov dolazak. Nalik onima koji su tamo zajedno, i on čuje Snage koje su iznad prirode koja pripada Osmoj sferi, pevajući svoje pesme zahvalnice Bogu na svom vlastitom jeziku. Tada oni zajedno odlaze u Očev dom, predaju se Snagama, i postajući Snage, oni su stopljeni u Bogu. To je dobar kraj za one koji su stekli vi�e znanje: postati jedno s Bogom. Za�to sada odgađa�? Kada si sve primio, ne bi li trebao da postane� vodič onima koji su vredni, kako bi smrtni ljudski rod mogao da bude spasen Bogom kroz tebe?

27. Rekav�i to, Čuvar Ljudi se s moćima stopio. Ali ja, zahvaljujući i veličajući Oca univerzalnih snaga, bejah oslobođen, pun snaga koje je izlio u mene i pun Njegovog učenja o prirodi svega postojećeg i najuzvi�enijih viđenja. I počeh progla�avati ljudima lepotu pobo�nosti i znanja:
O narode, ljudi rođeni na zemlji, koji ste se odali piću, i snu, i neznanju, i neukosti o Bogu, otreznite se, prestanite biti zatrovani, prestanite biti zavarani nerazumnim snom.

28. Kada su čuli, jednodu�no svi dođo�e. Rekoh: O, ljudi rođeni od zemlje za�to ste se predali smrti kad imate moć da budete deo besmrtnosti? Pokajte se. Vi koji ste se dr�ali onih koji su lutali i s njima delili neznanje, izađite iz sveta Tame, uzmite od besmrtnosti i stanite na kraj uni�tenju.

29. Neki od njih s podrugljivim sme�kom na usnama odo�e od mene, predajući se putu smrti; drugi, moleći da ih poučim, baci�e se do mojih nogu. Podi�ući ih, postajem vodič roda na putu k domu, poučavajući reči, kako i na koji način mogu biti spaseni. Posejao sam u njima reči mudrosti. Voda Besmrtnosti dala im se za piće. Dolaskom večeri i zalaskom sunčevih zraka, naredim im da se zahvale Bogu. Kada su zavr�ili sa svojim zahvalama, svaki se Čovek vrati na svoje mesto odmora.

30. Zapisao sam u svoje srce dobrotvornost Čuvara Ljudi i bejah odu�evljen kada sam se ispunio svakom svojom nadom. Jer san tela postao je budnost du�e, zatvaranje očiju postalo je pravo viđenje, moja ti�ina postala je bremenita Uzvi�enim Dobrom, a izgovaranje moje Reči rođeno iz bogatih stvari. Sve to je meni do�lo iz Uma mojeg, koji je Čuvar ljudi, Reč, nadzornik svega, pomoću kojega nadahnut Bogom stupih na Poljanu Istine. Zato zahvalih Bogu Ocu čitavom svojom du�om i snagom.

31. Svet si Ti, o Bo�e, sveop�ti Oče.

Svet si Ti, o Bo�e, volja kojega usavr�ava sebe svojim vlastitim moćima.
Svet si Ti, o Bo�e, koji �eli biti spoznat i poznat od onih koji su Tvoji.
Svet si Ti, koji si pomoću Reči sjedinio sve �to jeste.
Svet si Ti, od kojeg je sva Priroda postala odra�ena.
Svet si Ti, kojeg Priroda nije stvorila.
Svet si Ti, moćniji od svih moći.
Svet si Ti, koji nadilazi� svu nadmoćnost.
Svet, Ti si, bolji od svih veličanja.
Primi čistu �rtvu mog razuma, od du�e i srca svagda pru�enu Tebi,
o Ti neizrecivi, imena kojeg mo�e izraziti samo ti�ina.

32. Molim te da ne propustim Spoznaju, znanje koje je zajednička priroda bića,

ispuni me Tvojom Snagom i Milo�ću Tvojom,
da mogu davati Svetlost onima iz na�eg roda,
mojoj braći i Tvojim sinovima.
Zbog toga ja verujem i ja sam svedok.
Ja idem u �ivot i Svetlost. Blagoslovljen si Ti, o Oče.
Neuki Tvoj Čovek biće svet kao �to Ti si Svet,
jer Ti si mu svu vlast dao.

 

KRAJ PRVE KNJIGE

 

 

 

 

Knjiga druga

Hermes Asklepiju

 

 

1. Hermes - Nije li sve �to se kreće, o Asklepije, pokrenuto u nečem i od nečeg?
Asklepije - Zasigurno.
Hermes - Ne mora li ono u kojem se ne�to kreće biti veče od onoga �to se kreće?
Asklepije - Mora.
Hermes - Ne mora li imati veću moć?
Asklepije - Mora, naravno.

2. Hermes - Nije li ovaj Svemir ogroman, toliko ogroman da ne mo�e postojati telo veće od njega?
Asklepije - Sla�em se.
Hermes - I masivan, takođe, jer ispunjen je mnogim drugim velikim telima, ili, pre, svim telima koja postoje.
Asklepije - Tako je.
Hermes - A ipak je Svemir telo?
Asklepije - Jeste.
Hermes - I ono koje se kreće?

3. Asklepije - Zaista da.
Hermes - Koliko velik, stoga, mora biti prostor u kojem se Svemir kreće i kakva je priroda tog prostora? Ne mora li biti mnogo veći od Svemira da bi mogao pronaći prostor za svoj stalni tok, tako da ono �to se kreće ne bude sputano nedostatkom prostora i gubitkom kretanja?
Asklepije - Mora biti ne�to ogromno, o Trismegistose.

4. Hermes - I kakav je? Ne mora li biti suprotne prirode, o Asklepije? A priroda suprotna telu je bestelesnost.
Asklepije - Sla�em se.
Hermes - Prostor je, tada bestelesan. Ali bestelesnost mora biti jednako Bo�anska stvar ili Bog. Pod �Bo�anska stvar� ne mislim na ne�to rođeno, već na ne�to �to nije rođeno.

5. Ako je, tada, Svemir Bo�anska stvar, on je tvaran, ali ako je to Bog, nadilazi tvarnost. Za razliku od Boga, treba biti pojmljen drugačije i na ovaj način različit. Nama je Bog prva pomisao ili razumevanje, ali ne i Njemu samom, jer ona stvar o kojoj se razmi�lja, opa�ena je čulima onoga koji razmi�lja. Zato Bog ne mo�e pomisliti samog sebe, jer Njegove misli o Njemu samom nisu ni�ta drugo nego ono �to On misli. Ali za nas je On �ne�to drugo�, jednako kao i Njegove misli.

6. Nama je On ne�to odvojeno i zbog toga Ga mi poimamo. Ali ako se poima prostor u kome se Svemir kreće, to nije Bog, već samo prostor. Ako je prostor Bog, tada to vi�e nije prostor, već ono �to sadr�i svaku aktivnost. Sve �to se kreće nije pokrenuto u onome �to se kreće, nego u onome �to je nepokrenuto. Pokretač je miran. Nemoguće ga je pokrenuti.
Asklepije - Kako su tada, o Trismegistose, sve stvari ovde dole pokrenute pomoću onih koje su već pokrenute? Jer, rekao si da su pokretna nebeska tela pokrenuta od strane nepokretnih nebeskih tela.
Hermes - To nije isti pokret, o Asklepije, već pokret u suprotnom pravcu, jer oni se ne kreću jedan s drugim, već jedan nasuprot drugom. Taj suprotni pokret stavlja otpornost njihove kretnje u mirovanje. Jer ta otpornost je počinak kretnje.

7. Na taj način, takođe, pokretna nebeska tela, koja se kreću suprotno od nepokretnih, pokreću jedno drugo međusobnom suprotno�ću. Ne mo�e biti drugačije. Misli� li da se dva Medveda tamo gore, koji nikada ne zalaze niti ne izlaze, odmaraju ili kreću?
Asklepije - Kreću se, o Trismegistose.
Hermes - Kojom vrstom pokreta, Asklepije?
Asklepije - Kretanjem koje se okreće oko tačke.
Hermes - Kru�no kretanje je kretanje oko te tačke. Njom upravlja ono �to je mirno, jer okretanje oko te tačke sprečava bilo kakvo udaljavanje od nje, jer digresija je sprečena ukoliko se utvrdi okret. Na taj način je kretanje u suprotnom pravcu stabilizirajuće i fiksirano je načelom obrnutog kretanja.

8. Vezano uz to, predočiću ti zemaljski primer koji vidi� svojim očima. Pogledaj �ivot ovde dole, na primer, Čoveka koji pliva. Voda se kreće, ali otpornost njegovih ruku i nogu daje mu stabilnost. Zbog toga ga tok vode ne odnosi niti on tone.
Asklepije - Dao si mi, Trismegistose, vrlo jasan primer.
Hermes - Svako je kretanje stvoreno u nepokretnosti i iz nepokretnosti. Zato kretanje Svemira i svih �ivih bića neće biti uzrokovano stvarima izvan Svemira, već stvarima koje se nalaze unutra i koje se kreću prema van, takvim stvarima kao �to su Du�a ili Duh, ili neka druga neutelovljena stvar. Jer nije telo ono koje pokreće �ivu stvar u njemu, čak niti bilo koje drugo telo ako u njemu nema Du�e.

9. Asklepije - �to time �eli� reći, Trismegistose? Ne mogu li komadi drveta, kamenja i drugih stvari, onih koje nemaju Du�u, pokretati tela?
Hermes - Ni na koji način, Asklepije. Ne�to u telu, ono �to pokreće ne�ive stvari, zasigurno nije telo; jer ono pokreće oboje, i telo onoga koji nosi i ono �to je no�eno. Na taj način be�ivotna stvar neće pokrenuti stvar koja je bez �ivota. Ono �to se kreće, druga stvar, je �ivo i u tome se nalazi ono �to pokreće. Vidi�, stoga, kako je te�ko opterećena Du�a, jer ona sama nosi dva tela. Jasno je, čak �tavi�e, da se pokrenute stvari kreću u nečem i da su od nečega pokrenute.

10. Asklepije - Da, Trismegistose. Pokrenute stvari moraju se kretati u nečem praznom.
Hermes - Dobro zbori�, o moj Asklepije. Ono �to je ni�ta jeste praznina. Samo je nepostojanje praznina, nepoznata postojanju, jer ono �to postoji nikada se ne mo�e promeniti u prazninu.
Asklepije - Ali zar ne postoje neke stvari koje su prazne, o Trismegistose, kao �to je prazan vrč, prazna posuda, čitavo rečno korito i druge slične stvari?
Hermes - Kakva velika gre�ka, Asklepije! Misli� li da su pune i najispunjenije stvari prazne?

11. Asklepije - Kako to misli�, o Trismegistose?
Hermes - Je li Eter tvar, Asklepije?
Asklepije - Jeste.
Hermes - Ne pro�ima li ta tvar sve �to postoji i, pro�imajući, ne ispunjava li ih? A �tvar� ne sastoji li se od smese četiri Elemenata? Stoga je puno Etera sve ono �to ti naziva� praznim; a ako je puno Etera, tada je ispunjeno i Elementima. Nadalje, iz toga proizlazi paradoks da je sve ono �to ti naziva� punim prazno, od Etera, jer ono ima svoj prostor ispunjen drugim telima i nije u tome sposobno primiti Eter. Zato one stvari za koje si ti rekao da su prazne treba nazvati �upljinom, a ne prazninom. Činjenica je da su one ispunjene Eterom i Duhom.

12. Asklepije - Tvoje je dokazivanje nepobitno, o Trismegistose, Eter je tvar. Nadalje, to je ono telo koje pro�ima sve stvari, i čineći to, ispunjava ih. No, kako ćemo nazvati prostor u kojem se sve kreće?
Hermes - Bestelesnim, Asklepije.
Asklepije - �ta je bestelesnost?
Hermes - Um i Razum koji izranja iz onoga �to je celovito, sveobuhvatno, oslobođeno svakog tela, svake gre�ke, neprimetno telu i nedodirljivo, onaj koji stoji u samome sebi, koji sadr�i i čuva one koji jesu, čiji zraci su Dobro, Istina, Svetlost iza Svetlosti, Arhetip Du�e.
Asklepije - A �ta je onda Bog?

13. Hermes - On nije ni�ta od svega toga. On je uzrok njihovog postojanja, uzrok postojanja svega i svake individualnosti. Nije ostavio nikakav prostor za bilo �ta nestvarno. Sve stvari dolaze iz onoga �to postoji, a ne iz onoga �to ne postoji. Jer osobina nestvarnog, nepostojećeg, jeste da ono nema moć da postane ne�to, jer prirodno nema mogućnost postojanja. I obrnuto, stvari koje jesu, koje postoje, nemaju prirodu nestvarnog, nepostojećeg.

14. Asklepije - Govori� ponovo da Bog jeste?
Hermes - Bog, dakle, nije Um, već uzrok Njegovog postojanja. Bog nije Duh, već uzrok �to Duh jeste. Bog nije Svetlost, već uzrok postojanja Svetlosti. Stoga se Bog mo�e po�tovati pomoću ta dva imena, imena koja pripadaju Njemu samom i nikome drugom. Jer niti jedan od drugih takozvanih Bogova, ljudi ili Demona ne mo�e nikada biti prema bilo kakvoj meri Dobar. To mo�e biti samo Bog, i ni�ta drugo. Ostale stvari su odvojene od prirode Dobra, jer sve ostalo je Telo i Du�a, a one nemaju mesta da bi sadr�ale Dobro.

15. Najveće od tog Dobra je takvo da čini realnost svih bića, telesnih i bestelesnih, čulnih i razumnih. To je Uzvi�eno Dobro, to je Bog. Zato ne nazivaj ni�ta drugo dobrim, jer huli�, i nikada ne nazivaj Boga drugačije nego samo Dobrim, jer u protivnom, tada puno huli�.

16. Svako koristi izraz Dobro, ali �ta je to, to ne razume svako. Zato Boga ne poima svako, pa u neznanju oni zazivaju Bogove i određene ljude koji nikada ne mogu biti dobri i koji nikada neće postati dobri. Dobro nije strano Bogu, jer ono je neodvojivo od Njega budući da je ono Bog s�m. Svi drugi besmrtni Bogovi poča�ćeni su imenom �Bog�. Međutim, sam Bog je dobar, ne zbog toga �to mu se iskazuje počast, već svojom prirodom. Jer priroda Boga je jedino uzvi�ena Dobrota. Bog i Dobrota su jedna stvaralačka snaga iz koje izlaze sva stvaranja. Onaj ko daje sve, a ni�ta ne prima, samo je takav dobar. Bog daje sve i ne uzima ni�ta. Stoga je Bog Dobro i Dobro je Bog.

17. Drugo ime Boga je Otac, ponovo zato jer On je taj koji stvara sve. Zadatak oca je stvaranje. Zbog toga je podizanje dece velika i najpobo�nija stvar u �ivotu za one koji misle pravilno, a napu�tanje �ivota na zemlji bez deteta je velika nesreća i nepobo�nost. Onaj ko je bez dece, ka�njen je nakon smrti od Demona. To je kazna: da je Du�a Čoveka bez dece osuđena na telo koje nema ni mu�ku ni �ensku prirodu, stvar prokletu pod suncem. Stoga, Asklepije, ne imaj naklonosti prema Čoveku bez dece, nego se radije sa�ali nad njegovom nesrećom, znajući da ga čeka kazna. Neka sve ovo rečeno tebi, Asklepije, bude uvod u znanje o prirodi stvari.

 

KRAJ DRUGE KNJIGE
 

 

 

 

Knjiga druga

Sveta propoved

 

 

1. Slava svih stvari je Bog, Bo�anstvo i Bo�anska priroda. Izvor svih stvari koje postoje jeste Bog, koji je i Um i Priroda, tvar. On je Mudrost koja objavljuje sve stvari. Takođe je izvor, jer Bo�ansko su priroda, energija, neophodnost, kraj i ponovno stvaranje novog. U Bezdanu be�e beskonačna Tama, voda i profinjeni inteligentni Duh. Behu to Bo�je snage unutar haosa. Tada se uzdigla Sveta Svetlost i tamo se sakupi�e pod Suvim Prostorom iz Vla�nih Su�tinskih Elemenata. I svi Bogovi podeli�e sve stvari iz plodne Prirode.

2. Sva bića behu neodređena i jo� neispisana. Lagane stvari tada su razdvojene i visoko podignute, a te�ke polo�i�e svoje temelje pod najvla�nijim delom Suvog Prostora. Univerzalne stvari ograničene su Vatrom i sme�tene u Dahu da bi se odr�ale. Nebo se pojavilo u Sedam Krugova. Njegovi Bogovi pojavi�e se u obličju zvezda sa svim njihovim konstelacijama. Priroda je svoje delove spojila zajedno s Bogovima u njoj. Obod Neba kretao se kru�nim kretnajem, podr�an Dahom Boga.

3. Svaki Bog poslao je svoju vlastitu snagu koja mu je određena. I tako tamo nastado�e četvorono�ne �ivotinje, one koje pu�u, one koje prebivaju u vodi i one s krilima, te svo plodno semenje, trava i mladica svakog cveta, noseći u sebi seme ponovnog postanka. Bogovi posla�e nara�taje ljudi kako bi ovi upoznali dela Bo�ja, i da budu aktivni svedoci prirode, da se mno�e, da vladaju svime pod nebom i da spoznaju �ta je Dobro, tako da se i dalje uvećavaju i nastavljaju uvećavati, mno�e i nastavljaju mno�iti. Kroz njihov začuđujuće delotvoran tok posla�e svaku Du�u odenutu u meso, kako bi ljudi razgledali puteve Nebeskih Bogova, Bo�ja dela i aktivnost prirode, da spoznaju znakove Onoga �to je Dobro, Moć Boga i promenljivu sudbinu dobrih i zlih stvari, i da otkriju začuđujuće ve�tine dobrih umetnosti.

4. Tako ljudi poče�e �iveti, i njihova je mudrost rasla, skladno sudbini koju je odredio pridru�eni hod kru�ećih Bogova i njihovom nestanku na kraju. Na zemlji će ostati moćna sećanja na radove njihovih ruku. Kada se ciklusi počnu obnavljati, iza njih će ostati nejasan maglovit trag. Jer svako rođeno telo s Du�om, seme plodova i svako delo ruku nestaće, ali iz potrebe će se obnoviti ponovo, jednako obnavljanju od strane Bogova, kao i kru�nim okretanjem ritmičkog točka Prirode. Jer tamo gde je Bo�ansko, tamo je i Priroda uvek iznova stvarajuća kosmička me�avina, jer Priroda se takođe nalazi u Bo�anskom.

 

KRAJ TREĆE KNJIGE

 

 

 

 

Knjiga četvrta

Hermes sinu Tatu

 

 

1. Hermes - Rečju, ne s rukama, Stvoritelj sveta je načinio čitav svet. Stoga, razmi�ljaj o Njemu kao o sveprisutnom i uvek postojećem, Tvorcu svih stvari, Jednom i Jedinom, koji je Svojom Voljom stvorio sva bića. Njegovo Telo je takvo da ga nijedan Čovek ne mo�e dodirnuti, videti, izmeriti. Ono je nerastezljivo, i ne postoji ni�ta slično. Ono nije Vatra ni Voda, Vazduh ni Dah , ali sve to od Njega dolazi. Kroz Njegovo Telo sve stvari postoje. Bivajući sada Uzvi�eno Dobro, On po�ele posvetiti Telo stvoreno po svom obličju Sebi Samom i postaviti ga na Zemlju kako bi se obo�ilo.

2. Dole On posla Svemir tog Nebeskog obličja na Čoveka, �ivot koji ne mo�e umreti, a opet �ivot koji umire. Svemir vlada nad �ivotima �ivih bića, a Čovek to nadma�uje Rečju i Umom. Jer Čovek je postao promatrač Bo�jeg Dela i on Ga je po�tovao i nastojao spoznati sopstvenog Tvorca.

3. Stoga, o Tate, Bog je svim ljudima dao Reč, ali jo� uvek ne i Um. On nije bio zavidan, jer zavist ne potiče od Njega, već je sme�tena ispod, u Du�ama ljudi bez Uma.
Tat - Za�to tada, o oče, Bog nije svakome dao deo Uma?
Hermes - �eleo ga je, sine moj, postaviti kao nagradu među Du�e.

4. Tat - Gde ga je postavio?
Hermes - Njime je ispunio Moćni Izvor i poslao ga dole, pridru�iv�i mu glasnika da to objavi u srcima ljudi: �Pijte sa ovog Izvora. Ona srca koja to mogu, imajući vere, Njemu, koji je dole Izvor poslao, će se uzdići. Pijte da bi ste shvatili za�to postojite.� Mnogo je onih koji shvati�e Glasnikov proglas, poli�e se vodom Sveuma, i utoli�e �eđ svoju, dobiv�i udela u vi�em znanju. A kada su spoznali Sveum, načinjeni su �savr�enim ljudima�. Ali oni koji ne shvati�e proglas, iako imaju pomoć razuma, a ne Uma, ne znaju kako su do�li u postojanje i za�to.

5. Razumevanje takvih ljudi je kao u nerazumnih bića; bes i �udnja u njima su pome�ani. Oni ne pridaju pa�nju vrednim stvarima, već se okreću telesnim ugodnostima i njegovim apetitima, verujući da je Čovek rođen iz tog razloga. Ali oni koji su primili delić Bo�jeg dara, oni su, o Tate, sudimo li po njihovim delima, zadobili oslobođenje od smrtnih veza. Jer oni su u svome Umu obuhvatili sve stvari, sve �to je na Zemlji, na Nebu i iza Neba. Podignuv�i se tako, oni vide Uzvi�eno Dobro i shvataju, prepoznaju kao nesreću ovde provedeno vreme. Prezirući sve, jednako telesno i bestelesno, oni brzaju u Jedno i Jedino.

6. To je Tate, Znanje Uma, Bo�ansko Viđenje stvari. To je poimanje Boga, jer Izvor je Bo�ji.
Tat - Oče, i ja također �elim piti na Izvoru!
Hermes - Ako prvo ne mrzi� svoje telo, sine, ne mo�e� voleti svoju Bit. Ali ako voli� svoju Bit, imaće� Um, a imajući Um dobiće� udeo u Znanju.
Tat - �ta �eli� time reći, o oče?
Hermes - Govorim da nije moguće, sine moj, dati sebi oboje, mislim na stvari koje propadaju i na Bo�anske stvari. Jer, videv�i da postoje dve stvari, telesne i netelesne, u kojima se razume propadajuće i Bo�ansko, Čoveku sa slobodom izbora ostavljeno je da bira jednu ili drugu. Ne mo�e odabrati obe. U onim Du�ama kojima je ostavljen izbor, nestajanje jednog dovodi do objavljivanja moći drugog.

7. Izbor boljeg ne samo da dokazuje besprekornost onoga ko odabira, jer vidi da taj izbor Čoveka čini Bogom, nego se njime takođe iskazuje po�tovanje Bogu. Izbor gorega, iako uni�tava Čoveka, uznemiruje Bo�anski sklad do te mere kao �to je povorka koja prolazi sredinom puta, nesposobna učiniti bilo �ta drugo osim da zaprečuje prolaz drugim ljudima. Tako su i oni ljudi koji se kreću u povorci �irom sveta vođeni ugodnostima tela.

8. Tako je to, o Tate. Ono �to dolazi od Boga bilo je i uvek će biti na�e. Ali ono �to je zavisno od nas odbacimo bez odgađanja, jer to nije Bog, to smo mi koji smo uzrok zlih stvari koje vi�e volimo od onoga �to je dobro. Vidi� li, sine, koliko je mnogo tela kroz koja moramo proći, kroz koliko mnogo skupina Demona, kroz koliko mnogo nizova ponavljanja i ciklusa zvezda pre nego li dođemo Jednom i Jedinom Dobru? Jer Dobro nema druge obale, nije ograničeno, nema kraja i nema početka, premda nama izgleda kao da ima početak u Znanju.

9. Znanje stoga, nije početak Dobra, nego nam je pre početak onoga �to treba biti spoznato. Dohvatimo zato početak i brzo pređimo kroz sve kroz �ta moramo proći. Vrlo je te�ko napustiti stvari koje smo navikli da koristimo, koje na� pogled posvuda susreće, i vratiti se drevnom i izvornom Putu. Odu�evljava nas ono �to se pojavljuje pred na�im očima, dok ne verujemo u ono �to ne vidimo. Zlo je očigledna stvar, dok se Dobro nikada ne mo�e prikazati pred očima, jer nema oblik, niti ostavlja trag. Zato je ono poput samog sebe i različito od svega postojećeg. Nemoguće je da ono �to nema telo učini sebe vidljivim telu.

10. Superiornost sličnog u odnosu na neslično, te inferiornost nesličnog u poređenju sa sličnim, nalazi se u sledećem: Jedno je poreklo i koren, i u svim je stvarima kao poreklo i koren. Ni�ta nije bez porekla. Izrasta iz samog sebe, budući da je poreklo sveg ostalog. Svojstveno je sebi, s obzirom da ne mo�e imati drugo poreklo. Zato je Jedan početak i sadr�i sve brojeve, ali nijedan ne sadr�i Njega. Stvara svaki broj, ali nijedan broj ne stvara Njega.

11. Sve stvoreno je nesavr�eno i deljivo, kako bi povećalo stvoreno, ali i kako bi smanjilo, međutim tako ne�to se ne događa savr�enom. Ono �to se povećava, povećava se od Jednog, a umire kroz svoju vlastitu slabost kada vi�e ne mo�e sadr�avati jedno. Sada, o Tate, to je lik Boga, nacrtan za tebe, onoliko koliko mo�e biti. Posmatra� li jasno i odrazi� li ga očima srca, veruj mi, sine moj, pronaći će� Put koji vodi gore. Ne, taj će lik sam postati tvoj Vodič, jer Bo�ansko Viđenje ima svoj poseban kvalitet. Čvrsto dr�i i privlači sebi one koji uspevaju otvoriti oči, ba� kao �to, ka�u, magnet privlači gvo�đe.

 

KRAJ ČETVRTE KNJIGE
 

 

 

 

Knjiga peta

Propoved o Bogu
 

 

1. Izlo�iću ti ovu propoved, o Tate, kako bi upoznao tajnu Boga koji je prevelik da bi se imenovao. Shvati da će ono �to se mnogima pojavljuje kao neispoljeno tebi postati najispoljenije. Da je ispoljeno, ne bi postojalo. Jer sve �to je učinjeno ispoljenim, podvrgnuto je nastanku, jer je dovedeno u ispoljavanje. Ali, neispoljeno postoji uvek, jer nije po�elelo da postane ispoljeno. Uvek jeste i čini ispoljenim sve druge stvari. Ono �to stvara manifestovano, nije s�mo manifestovano, jer nije stvoreno. Ali imaginacijom sve likove donosi u um. Stvari koje su rođene pripadaju samo imaginaciji, jer imaginacija nije ni�ta drugo nego rađanje.

2. Jasno je da Jedan nije rođen, da nije zami�ljen i da je nemanifestovan, te da se pojavljuje kao sve vrste likova, kroz sve i u svemu i posebno onima kojima se �eli pojaviti. Sine moj, Tate, uvek se obraćaj Bogu i Ocu, Jednom i Jedinom iz kojega Jedan dolazi da bi ti pokazao svoju milost kako bi bio sposoban pojmiti Boga, toliko velikog da čak samo i jedan Njegov zrak mo�e sjajiti u tvom umu. Za jasnu spoznaju pojmi nesagledivo, s obzirom da je ono s�mo takođe nesagledivo. Ako si dovoljno jak, On će se pojaviti oku tvoga uma, o Tate. Jer Bog se nikome ne daje, već se objavljuje kroz čitav svet. Ti ima� moć zadobiti misao, videti je i uhvatiti je svojim vlastitim �rukama� te licem u lice gledati Bo�ji lik. Ali ako ne mo�e� videti ono �to je sagledivo unutar tebe samoga, kako se mo�e Bog, koji je Sam unutar tebe, pojaviti tebi kroz tvoje spoljnje oči?

3. Ako Ga �eli� videti, promisli o Suncu, kretanju Meseca, promisli o poretku zvezda. Ko je On koji nadzire taj red? Jer sav poredak ima svoje granice ograničene mestom i brojem. Sunce je najveći Bog od svih Bogova na Nebu, pred kojim svi Nebeski Bogovi ustupaju kao pred kraljem i učiteljem. I On, toliko velik, veći od zemlje i mora, dopustio je da ima iznad sebe zvezde koje se okreću, a manje su od njega. Stoji li u strahopo�tovanju pred bilo kime? Boji li se ikoga, o sine? Ne slede li sve one zvezde koje su u nebu sličan, ako ne već istovetan tok? Ko je svakom odredio pravac i veličinu njihovog tela?

4. Taj Veliki medved okreće se oko sebe i nosi čitav univerzum zajedno sa sobom. Ko je vlasnik tog oruđa? Ko je postavio granice oko mora? Ko je Zemlju postavio na njeno mesto? Postoji neko, o Tate, ko je Stvoritelj i Gospodar svih tih stvari. Nemoguće je da mesto, broj i mera budu odr�ani, a da ih niko nije stvorio. Jer sav je red stvoren, a ono �to nema mesto i meru, nije stvoreno. Ne, čak ni to nije bez gospodara, sine moj, jer ako neredu ne�to nedostaje, a to je da ne gospodari uobičajenim radom reda, on je takođe pod gospodarom, onim koji jo� nije uspostavio njegov red.
5. O, da ti mogu narasti krila, da se mo�e� vinuti u vazduh i stati između Neba i Zemlje, mogao bi videti čvrstoću Zemlje, tekuće stanje mora, kretanje reka i slobodan tok vetrova, predivnu vatru, okretanje zvezda, brzinu nebeskog kretanja koje okru�uje sve te stvari. Kakav blagoslovljen pogled, sine moj, videti sve to u jednom trenutku, nepokretno kako se kreće, nesagledivo kako postaje sagledivo. Po čemu je načinjen taj poredak Svemira i Svemir koji vidimo da je uređen.

6. Ako takođe �eli� videti Boga kroz ono �to je podlo�no smrti, jednako na Zemlji kao i na moru, pomisli da je Čovek oblikovan u utrobi, sine moje, i ispitaj pa�ljivo umeće Boga koji ga je oblikovao, i nauči ko je oblikovao ovaj lepi i bogoliki lik Čoveka. Ko je oblikovao oči? Ko je probio nosnice i u�i? Ko je otvorio usta? Ko je rastegnuo i učvrstio �ivce? Ko je sproveo vene njihovim kanalima? Ko je ojačao kosti i prekrio meso ko�om? Ko je razdvojio prste? Ko je pojačao petu na stopalima? Ko je izdubio telesne prolaze, ko je rastegnuo slezinu? Ko je srce oblikovao poput piramide i zdru�io mi�iće? Ko je postavio jetru? Ko je načinio �upljine u plućima i �eludac načinio tako velikim? Ko je oblikovao najlep�e delove tako da se oni mogu videti i prekriti one ru�ne delove?

7. Vidi koliko je mnogo ve�tine nastalo iz jedne stvari i koliko je mno�tvo oblika načinjeno jednim utiskom. I sve predivne stvari, i sve izmerene stvari, i sve različite stvari. Ko je načinio sve to? Koja majka, koji otac, ako ne nesgledivi Bog, koji je sve stvari stvorio Svojom Vlastitom voljom?

8. Niko neće reći da su kip ili slika nastali bez kipara ili slikara, kako bi onda sav taj rad mogao nastati bez svoga stvaraoca? Kakva slepoća! Kakvo svetogrđe! Kakva bezumna drskost! Moj sine Tate, svojeg Stvoritelja nikada ne li�avaj dela stvaranja. On je veći od bilo čega �to ime Bo�je uključuje, toliko je velik Otac svega. Jer On je Jedan Jedini i Njegov je zadatak da bude Otac.

9. Sili� me da govorim odva�nije. Njegova je priroda da zamisli sve stvari i stvori ih. Kako bez Stvoritelja ni�ta ne dolazi u postojanje, niti On ne bi postojao večno da nije uvek stvarao sve stvari na Nebu, u vazduhu, na Zemlji, u moru, posvuda po Univerzumu, svugde u Svemiru, u onome �to jeste i onome �to nije. Ne postoji ni�ta u svemu tome �to nije On sam. I sve stvari koje jesu i svari koje nisu su On sam. Jer stvari koje jesu On je učinio vidljivim, a stvari koje nisu On sadr�i unutar sebe.

10. On je Bog, veći od imena. On je nesaglediv, a ipak je najsaglediviji. On je taj kojeg um mo�e kontemplirati. On mo�e biti viđen očima. On je bestelesan, a ipak ima mnogo tela ili, bolje rečeno, svako telo. Ne postoji ni�ta �to On nije. Jer On je sve �to postoji i On zato ima sva imena, jer sva imena dolaze od jednog Oca. Zbog toga On sam nema ime, jer je On Otac svega. O moj Oče Nebeski, ko mo�e pevati hvale Tebi ili slaviti Tebe? Kamo da pogledam da bih Te slavio: iznad, ispod, unutra ili izvana? Za Tebe nema puta, nema mesta, niti bilo kojeg drugog postojanja. Sve je u Tebi, sve dolazi od Tebe. Ti daje� sve i ne uzima� ni�ta. Jer Ti ima� sve i ne postoji ni�ta �to Ti nema�.

11. Kada ću pevati Tebi hvale? Jer niko ne mo�e pojmiti Tvoj sat ili Tvoje vreme. Zbog čega ću pevati himne? Za ono �to Si objavio ili za ono �to Si sakrio? I za�to ću Te veličati? Zbog toga �to Si drugo od mene? Zato jer ima� ne�to �to nije moje? Jer Si ne�to drugo? Ali Ti si sve �to sam ja. Ti si sve �to ja činim. Ti si sve �to ja govorim. Ti si sve i ne postoji ni�ta �to Ti nisi. Ti si sve �to postoji i sve �to ne postoji, Um kada misli� i Otac kada čini�, Bog kada ispunjava� �ivotom, Dobro i Stvoritelj svih stvari. Jer, najfiniji deo tvari je Eter, najfiniji deo Etera je Du�a, najfiniji deo Du�e je Um, a Uma Bog.

 

KRAJ PETE KNJIGE
 

 

 

 

Knjiga �esta

Uzvi�eno Dobro

 

1. Dobro, o Asklepije, ne nalazi se ni u čemu već samo u Bogu. Dobro je uvek Bog sam. Ako je zaista tako, Dobro mora biti su�tina, jer svaka vrsta kretanja i oslobođenje od njega, ima postojanu energiju oko sebe, nikad premalu, nikad preveliku i uvek u dovoljnoj količini. Jer Jedan je izvor svega, a ono �to snabdeva sve je Dobro. �tavi�e, kada ka�em da snabdeva sve, zauvek je Dobro. A ono ne pripada nikome drugom nego Bogu Samom. Ni�ta mu ne nedostaje, jer kada bi ne�to �eleo bio bi zao. Ni�ta za Njega nije izgubljeno i ni�ta ga ne mo�e rastu�iti, jer duboka �alost je nasleđe zla. Nijedno biće nije moćnije od Boga, nijedno biće ne mo�e ga podrediti sebi. On ne trpi bilo kakvu nelagodu od bilo koga te zbog toga On voli svakoga. Nijedno biće ne pokazuje mu neposlu�nost te time ne uzrokuje njegovu ljutnju. Nijedno biće nije mudrije od Njega pa time ne uzrokuje Njegovu ljubomoru.

2. Budući da Njegovom postojanju ne pripada ni�ta od svega toga, �ta ostaje ako ne Dobro? Jer kao �to se nijedno zlo ne pronalazi u takvom izvanrednom Biću, tako se ni Dobro ne pronalazi u jednoj od tih nevolja. Ali svi drugi jadi postoje u svakom biću: u malom i velikom, u individualnim bićima i u tom samom Svemiru, koji je veći i moćniji od svih bića i svih stvari. Ono �to je podvrgnuto rođenju puno je patnje, jer s�mo rođenje je patnja. A tamo gde je patnja nema Dobra. Tamo gde se nalazi Dobro nema patnje. Gde je dan, nema noći. Tamo gde je noć, nema dana. Stoga Dobro ne mo�e biti u postojanju, već samo u onome �to nije rođeno. S obzirom da u fizičkom svetu postoji zaliha svega, i Dobro ga pro�ima obilno. Na ovaj način Svemir je dobar, budući da stvara sve stvari, dobar jer je vezan uz svoj kreativni aspekt, ali u svemu ostalom nije dobar, jer podvrgnut je patnji i kretanju te stvara sve stvari predodređene za patnju.

3. Dobro je unutar Čoveka ograničeno merom zla. Jer u Čoveku se malo dobra broji kao Dobro. Dobro je za njega najmanja količina zla. Stoga za njega dobro ne mo�e biti oslobođeno zla. U Čoveku je Dobro naopako kori�ćeno, a kada se lo�e koristi, Dobro vi�e ne ostaje, a kada ga nema, rađa se zlo. Zato je Dobro jedino u Bogu ili je pre Bog sam to Dobro. Zato, o Asklepije, izraz 'Dobro' postoji samo za Čoveka, a nikada u stvarnosti, jer je to nemoguće. Materijalno telo ne daje mu mesta, jer je svugde brzo vezano zlom, bolovima, �eljama, strastima, obmanama i glupim razmi�ljanjima. I, Asklepije, najgore od svega je da se svaka od tih redom spomenutih stvari �to se nalaze u Čoveku smatra najvećim dobrom, dok je zapravo svaka nenadma�ivo zlo. Pohlepa, koren svakog zla, Čovekova je gre�ka, a to je odsustvo Dobra.

4. Zahvalan sam Bogu �to je u moj um stavio čak i ukus znanja o Dobru, jer to Dobro ne mo�e postojati u svetu. Jer svet je celokupni zbroj zala, ali Bog je Dobro i Dobro je Bog. Jer vrline predivnih stvari nalaze se oko Njegove prave prirode i na neki se način pojavljuju jo� či�će i jednostavnije, jer su od Boga. Treba imati hrabrosti reći, o Asklepije, da je su�tina Boga predivna, ako On uop�te ima su�tinu, ali ni lepota ni Dobro ne mogu se pronaći u stvarima Svemira. Sve stvari koje ulaze u na� pogled likovi su i slike. Ali ono �to ne dolazi u vidokrug oka, najvi�e je savr�enstvo lepote i dobrote. Kao �to oko ne mo�e videti Boga, ne mo�e videti lepotu i dobrotu. Jer to su osobine Boga, savr�ene i potpune, koje pripadaju Njemu samom. One su Njegove vlastite, neodvojive i najvi�e voljene. Bog ih voli jednako kao �to one vole Boga.

5. Ako uzmogne� pojmiti Boga, pojmiće� lepotu i Dobro, natkriljujuću Svetlost, koja je načinjena svetlijom od Svetlosti. Ta je lepota neuporediva i to se Dobro ne mo�e opona�ati, budući da je u Bogu Samom. Zato, kada spozna� Boga, mora� takođe spoznati lepotu i Dobro. To ne dele druga �iva bića, s obzirom da su nedeljiva od Boga. Ako tra�i� Boga, tada tra�i� i lepotu. Postoji jedan put koji vodi toj lepoti: predanost udru�ena sa znanjem.

6. Zato se oni koji ne znaju i koji ne slede Put Predanosti usuđuju se govoriti o Čoveku kao lepom i dobrom, iako oni nikada nisu videli ni komadić Dobra. Okru�eni su svakom vrstom zla i misle za lo�e da je dobro, pa ga koriste neumereno, čak se bojeći da bi ga mogli izgubiti. Iz petnih �ila se bore ne samo da bi ga sačuvali, nego i da bi ga povećali. Takve su stvari, koje ljudi nazivaju dobrim i predivnim, Asklepije, stvari od kojih ne mo�emo pobeći ili ih mrzeti. A najte�e je od svega da ih trebamo i da ne mo�emo �iveti bez njih.

 

KRAJ �ESTE KNJIGE
 

 

 

 

Knjiga sedma

Neznanje o Bogu

 

1. Kamo posrćete vi pijandure, opijeni vinom neznanja, koje vi�e ne mo�ete podneti već ga povraćate? Stanite, budite razboriti! Pogledajte gore očima srca! A ako ne mo�ete svi vi, tada barem oni koji mogu. Zlo neznanja preplavljuje čitavu Zemlju i potpuno uni�tava Du�u ograničenu telom, ne dopu�tajući joj da dosegne luku Spasa.

2. Neka vas zato ne odnese velika bujica, nego struju iskoristite. Neka oni koji od vas uzmognu pronaći luku Spasa uvedu svoj brod u nju i potra�e onog koji će vas primiti za ruku i provesti kroz Kapiju Znanja. Tamo sja jasna Svetlost koja bistri Tamu, gde nijedna Du�a nije opijena, nego su sve razborite i tra�e srcem Njega koji �eli biti viđen. Nijedno uho ne mo�e Ga čuti, nijedno oko ne mo�e Ga videti, nijedan jezik ne mo�e o Njemu govoriti, već samo um i srce. Ali prvo morate skinuti odeću koju nosite, mre�u neznanja, rukotvorinu zla, lanac zla, pojas Tame, �ivuću smrt, osećajno truplo, noseću grobnicu, kradljivca u svojoj kući, onoga koji mrzi kroz ono �to voli i donosi zlo kroz ono �to mrzi.

3. Takva je mrska odeća koju nosi�, koja te ve�e dole onda kada pogleda� gore i vidi� lepotu istine i Uzvi�eno Dobro �to le�i u tebi. Mrzeće� zlo te odeće i spoznaće� njegovu la�nost. To te zavelo, stvorilo privid osećaja koji nisu potvrđeni, koji su neopazivi, jer to im je zaprečilo put prema gore s mnogo grubljom tvari i ispunilo ih mrskom �udnjom tako da ne čuju ono �to bi trebalo čuti i ne vide ono �to bi trebali videti.

 

KRAJ SEDME KNJIGE

 

 

 

 

 

Sva prava rezervisana

Copyright � 2012 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 23-01-2013 03:47