Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Knjiga
Tajnog Učenja
Predgovor
Tajna Tajni
Tabvla Smaragdina
Smaragdna tabla
7
Univerzalnih Zakona
Knjiga Tajnog
Učenja I
Čuvar Ljudi
Hermes
Asklepiju
Sveta propoved
Hermes sinu
Tatu
Propoved o
Bogu
Uzvi�eno
Dobro
Neznanje o
Bogu
Knjiga Tajnog
Učenja II
O Du�i i
Telu
O mislima i čulima
Ključ
Sveum Hermesu
O zajedničkom Umu
Tajno Učenje
Tajni
Nauk Asklepiju
Proročanstvo Hemesa
Asklepije kralju Amonu
Biblioteka
Arhiva
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Kontakt
Preuzmi celu knjigu u pdf formatu
|
ZAG NEHAR
SVETE KNJIGE DREVNOG KRALJEVSTVA
MAGIJE
Knjige o Drevnoj Mudrosti i Tajnama
koje otvaraju Kapije za prolaz u Sveto Kraljevstvo
onako kako ih predado�e Bogovi u nasleđe
da se prenesu nadolazećim pokoljenjima
TORNOV KODEKS SAKRALNIH KNJIGA
KNJIGA DRUGA
Tabvla Smaragdina et Corpus Hermeticum - Hermetis Trimegistos
(latinski)
Kitab Sirr
al-Khaliqa wa San'at al-Tabi'a (arapski)
Prevod i redakcija
� 2012 Copyright: Alexandar Thorn
Knjiga o Tajni Stvaranja i Oblikovanju Prirode
TABVLA SMARAGDINA ET
CORPUS HERMETICUM
Renesansa Hermesa Trismegistosa identifikuje kao čoveka, autora
brojnih tekstova, kasnije definisanih kao �Hermetički spisi�. Prvi put je
boravio među ljudima kao Kralj, Gospodar Magije i sveg Znanja u drevnom Egiptu
koji se tada nazivao Kem. Svojim je �sinovima� obećao da će doći opet, kada za
to bude vreme pripravljeno. I do�ao je. Grad po imenu Hermopolis postojao je u
starom Egiptu i navodi se da je bio prebivali�te Hermesovo, mesto Njegovog
drugog boravka na Zemlji, među ljudima. I opet će doći! Otuda Njegovo veličanje
kao �Tri puta Rođenog� ili �Tri puta Najvećeg�.
Neophodno je reći da je u drevnom Kemu znan kao Tot. Egipćani su ga slavili kao
Boga Mudrosti. Hermes je ime koje su mu nadenuli Grci (Ερμης ο Τρισμέγιστος), slaveći ga kao Glasnika
Bogova, Boga Mudrosti koji je doneo Znanje čoveku. Antički Rim ga je zazivao
imenom Merkur sa istim atributima kojim ga odlikova�e Grci. U arapskim spisima
nazvan je imenom Idriz.
Drugi pogled na ljudsku prirodu Hermesovu, pripada takođe renesansnim �kolama,
ali sa teorijom da je reč o vi�evekovnim radovima raznih anonimnih autora. Mo�da
najva�nije dokaze pru�a Lambli�, sirijski filosof, neoplatoničar, koji Hermesu
pripisuje ni manje ni vi�e do 20.000 knjiga. Sličan stav je izneo i Maneton,
staroegipatski istoričar, koji navodi jo� veću brojku, od čak 36.000 knjiga.
Obojica su �iveli otprilike između 250. i 300. godine pre nove ere.
Veza između Hermesa i Tota, egipatskog Boga, mnogim istra�ivačima je dala jak
argument u prilog Bo�anske Hermesove Ličnosti, pripisujući mu mnogobrojna dela.
Ovakav stav zauzeo je i Franc Jansen, jedan od vodećih autoriteta na polju
izučavanja hermetizma, inače profesor istorije knji�evnosti na Univerzitetu u
Amsterdamu.
Prisutne su i tvrdnje da je Hermes čovek kome su pridodati atributi
Bo�anstva, i da on nije napisao tekstove koji mu se pripisuju, već da se radi o
sve�tenicima egipatskog Bo�anstva Tota. Legenda ide dalje, te tvrdi da je Hermes
Trismegistos ustvari čovek, ali unuk grčkog Bo�anstva Hermesa, glasnika Bogova.
Prevod reči "trismegistus" je "tri puta najveći" i postoji teorija da je ovaj
epitet potekao sa kamena iz Rozete, drevnog ptolomejskog dekreta isklesanog na
kamenoj ploči. Mnoge su jo� teorije o pripisivanju ovog epiteta Hermesu, ali
akademsko mi�ljenje je da se radi o opisu koji je kori�ćen za Tota, a otprilike
se da prevesti kao "Najveći i Najveći Bog, Veliki Hermes".
Najpopularnija i op�te prihvaćena ideja je da "tri puta najveći" jeste Najveći
Filosof, Najveći Kralj i Najveći Prvosve�tenik na celom svetu. Ne treba smetnuti
s uma da je za drevne Grke, preko čijih smo dela i saznali za Hermesa, ceo svet
bio basen Mediterana.
Tekstove je najbolje čitati na arapskom, jer se jedino u njima striktno navodi
da su prepisi egipatskih papirusa, ali za one koji nisu ba� vični ovom jeziku,
latinski prevod je takođe dovoljno dobar. �to se tiče ovog mog prevoda na
srpski, moram napomenuti da ćete mo�da u nekim segmentima uočiti odstupanja kako
od bukvalnog, tako i od frazeolo�kog značenja pojedinih reči i izraza na
latinskom, a posebno kad je reč o verziji na engleskom jeziku.
U jednom
od razgovora sa mojim Učiteljem, izneo sam mu svoju nakanu da revidiram postojeće i
prevedem sve ostale Svete Knjige Magije i druge spise, jer mi se u mnogome čini
da ima prevelikih odstupanja postojećih prevoda u smislenoj su�tini, a naročito
u prevodu sa prevoda ili jo� gore, prevodu sa prevedenog prevoda. Na to mi je
ovako odgovorio: Mislim da si dobro izučio stare jezike, misaono ih usvojio, ali
i ovo �to ću ti reći treba da zna�. Ne treba voditi previ�e računa o tačnosti
prevoda već o simbolizmu. Su�tina same misli je daleko va�nija od tehničke
ispravnosti prevoda i jezičke strukture. Magijski spisi su poput poezije. Kao i
ona, ne prevode se, već se prepevavaju i oduhovljuju.
Svaki komentar ovde je
izli�an. Ovog se saveta pridr�avam u potpunosti, �to preporučijem svakom ko se
namerava baviti prevođenjem Svetih Knjiga i drugih magijskih spisa. Ovi tekstovi
su jedna specifična misaona struktura, koja se uveliko razlikuje od uobičajenog
knji�evnog, a posebno svakodnevnog govora. Struktura misli sa jednog jezika
treba da se prenese na misaonu strukturu drugog jezika. Onaj ko nije u stanju da
misli na oba ta jezika, ne mo�e ispravno preneti tu strukturu i zato je bolje da
se ne laća ovog posla.
Lo� prevod, neukom čoveku mo�e izgledati odlično, čak
sjajno, ali lo� prevod mo�e biti, i jeste, veoma opasan, naročito kad su ovakvi
tekstovi u pitanju. Ne samo �to vam neće otkriti su�tinu i simbolizam misli koju
tekst treba da prenese, već vas mo�e usmeriti u potpuno pogre�nom pravcu
shvatanja i razumevanja.
Jedan originalni latinski tekst Tabula Smaragdina nalazi se na gravuri
koju je 1606. godine izradio Heinrich Khunrath
Jedna od mnogobrojnih vezija Hermesovih spisa na starogrčkom jeziku
Tabula Smaragdina (latinski naziv) jeste Hermesovo najva�nije delo i
najpoznatiji rad, posebno među onima koji proučavaju astrologiju i hermetizam.
Mnoge su legende o otkriću pomenutog teksta, pa čak i da je Aleksandar Veliki
lično iskopao tablu iz Hermesovog groba. U svakom slučaju priča se gubi u
legendama i često preterivanjima. Smaragdna Tabla i njena pojava su obavijene
mnogobrojnim nepoznanicama, dok je za Korpus Hermetikum priča drugačija. Zbornik
je bio nepoznat sve do 1460. godine, kada ga je Kosmo Mediči dobio na poklon.
Odmah je naredio da se tekst prevede na latinski, kako bi ga sam mogao
pročitati. Dva veka kasnije, D�on Edvard je preveo tekst na engleski.
Jedna od srednevekovnih verzija spisa Hermesa Trismegistosa
Najstariji pisani izvor je manuskript na arapskom jeziku "Kitab Sirr al-Asrar",
za koji nepoznati autor ka�e da je prepis sa starih egipatskih papirusa. Tekst
je preveden na latinski jezik kao "Secretum Secretorum" (Tajna Tajni) i to u dva
navrata: 1140. godine tekst je preveo Jovan Seviljski (Johannes Hispaniensis), a
1243. godine ponovo ga prevodi Filip od Tripolija.
U 14. veku alhemčar Ortolanus je napisao jedno obimno delo egzegeze pod nazivom
"Tajne Hermesa" u kojem iznosi tajne alhemijskog učenja. U ovoj knjizi se nalazi
i Smaragdna Tabla sa Ortolanusovim tumačenjem. Takođe, ovi spisi se nalaze u jo�
dva arapska manuskripta: prvi, "Kitab Ustuqus al-Uss al-Thani (Druga knjiga o
osnovnim elemenatima) koju je napisao Jabir ibn Hayyan, i druga "Kitab Sirr
al-Khaliqa wa San'at al-Tabi'a" (Knjiga o Tajni Stvaranja i Oblikovanju
Prirode), obe nastale između 650. i 830. godine.
Za Smaragdnu Tablu bi se moglo reći da predstavlja si�e Hermesovog učenja koje
je preneto u delu Knjiga Kralja Tota (Totove Smaragdne Ploče), koje su obavijene
jo� većom misterijom. Isto tako, moglo bi se reći i da je si�e Druge Knjige
Kralja Tota u kojoj predtavlja Tajno Učenje o Tajni Stvaranja i Oblikovanju
Prirode. Sadr�aj Smaragdne Table je prilično kratak, bavi se prirodom Magije
Stvaranja �ivota i odnosom sa Bo�anskim. Tekst je često nejasan i tra�i
apstraktnu interpretaciju. Za razumevanje su potrebna tri nivoa Spoznaje, sva
Tri Znanja Sveta koja, po rečima Hermesa, jesu Znanje o Duhu, Znanje o Du�i i
Znanje o Telu. Ova Tri Znanja su sumirano Znanje o Večnosti, bez kojeg nema
uvida u Prirodu Stvarnosti.
Jedan od arapskih manuskripta Hermetičkih spisa
Ako je čovek nameran da izvr�i Veliko Delo čudesnog sjedinjenja u Jedno, Ono �to
je Dole i Ono �to je Gore odgovaraju jedno drugom u njegovom delu. Kao �to svaka
stvar potiče iz misli Jednoga, tako se Istina otkriva u Spoznaji Jednog.
�ta treba učiniti? Treba razdvojiti Elemente. U
odvajanju je Znanje isto toliko va�no kao i u strasti Spajanja. Ovom mentalnom
operacijom se uzdi�e Sveum, a zatim se spu�ta kako bi upio u sebe snagu Gornjeg
i Donjeg Sveta. Na ovakav način čovek zadobija moć nad svim stvarima. Svetlost
ga obasjava a Tama se raspr�uje. To je jedini način prenosa.
Paracelzus uz Smaragdnu Tablu nagla�ava da su ovih trinaest misli Univerzalni
Ključ po kojem se sve stvari mogu postaviti u njihovo prirodno ili savr�eno
stanje. Nema razlike između Zemaljskog i Nebeskog. Nema razlike između
materijalnog Sveta (mineralni, biljni, �ivotinjski i psihofizički svet ljudi) i
duhovnog Sveta. Na svaki od njih se mogu podjednako primeniti ovi Uzvi�eni
Ključevi Spoznaje.
Prema arapskom tekstu: Jedan je delo čarolije, prva misao koju treba razumeti
jeste �ta znači izvr�iti operaciju čarolije Jedan. Ovo je ta operacija:
Čarolija
jedan daje čoveku moć nad stvarima. Isti tekst dalje ka�e: To je
isto kao �to je
i Stvaranje Sveta. Bilo koliko da je ovo te�ko naučiti i praktikovati, ipak vredi,
jer obećava nedagledivu moć, ali to nije, kao �to će neki pomisliti, samovolja.
Kako treba početi? Na taj način �to čovek razdeljuje. Odvaja lako od te�kog. To
je osnovna operacija unutra�nje alhemije �ivota:
razdeliti. Odvojiti stvari jedne od drugih, dr�ati ih odvojeno i imenovati svaku
posebno. A kako je ime oznaka (nomen est omen), ono mora izra�avati su�tinu
stvari. To je Spoznaja. Znači, ono čemu nas uče ovi hermetički spisi jeste
analitički metod unutra�nje alhemije �ivota.
To
je ona vrsta posvećenja po kojoj čovek stvari, ali pre svega samog sebe, stavlja
u stanje savr�enstva. To je takav preobra�aj (transmutacija) koji se mo�e
primeniti na sve �to postoji. To je ista operacija kao
ona koju vr�i Sunce kada svojom svetlo�ću, toplotom i drugim �ivotvornim
svojstvima svojih zraka podstiče i neguje �ivot. Između operacija Duha i Sunca
postoji jedinstvena analogija, ali ta analogija nije poređenje, nego jedna
posebna vrsta logike.
Smaragdna Tabla ka�e da tu istu zračeću, �ivotvornu
i toplu svetlost kojom Sunce
obasipa prirodu, čovek mo�e da ostvari u samom sebi, ispunjavajući tim zračenjem
sadr�aj ssopstvenog �ivota. Tek onda, tim zračenjem mo�e
pro�eti sve stvari. To je ve�tina Magije koja je kasnije nazvana Alhemija.
Ne pretvara alhemičar kamenje u zlato, kao �to misle mnogi, već
on svoje Veliko Delo naziva pravljenjem zlata jer je zlato metal koji simbolički
odgovara Suncu i kada čovek sebe pro�me svetlo�ću i toplotom, on sam sebe
pretvara u Sunce, odnosno u zlato. Tačno je da se u alhemijskim spisima govori i
o tome da se bića i stvari mogu preobra�avati, pogotovu �to način na koji bića i
stvari postoje ovde na zemlji nije ni prirodan ni savr�en. Zato postoji postupak
kojim čovek mo�e sebe sasvim usavr�iti, a taj postupak je istovetan onom kojim
se usavr�avaju i stvari.
Alhemija je ono znanje koje uči o mogućnosti preobra�aja
svojstava i Elemenata na taj način �to polazi od postavke: postojeći svet oko
nas nije izvorna priroda, nego njen iskvareni oblik. Taj iskvareni oblik treba
ukloniti i uspostaviti ponovo izvornu prirodu. Prema tome, hermetički spisi nisu
ni�ta drugo do uputstvo za onu operaciju kojom se na� pojavni svet mo�e ponovo
preobraziti u svoje izvorno i pravo stanje.
Takva operacija postoji i ona se mo�e izraziti u jednoj jedinoj
rečenici: Visita Interiorem Terrae Rectificando Invenies Occultam Lapidem
(V.I.T.R.I.O.L.). Siđi u Utrobu Zemlje i Preči�ćavajući Otkriće� Tajni Kamen.
Drugim rečima: Zađi u najdublju nutrinu svog bića i preči�ćavanjem će� otkriti
ono neraskidivo jezgro na kojem će� moći izgraditi novo sopstveno biće, novog
čoveka. Ovu formulu alhemija je jezikom analogija nazvala Kamen
Mudrosti. Kamen, jer je On fundamentalna osnova svake
misli i svakog dela.
Ru�evine drevnog grada Heliopolisa, prebivali�ta Hermesovog
Hermes Trismegistos, savremena 3D umetnost
1. Verum, sine mendatio, certum et verissimum.
2. Quod esf inferius, est sicut quod est
superius, et quod est superius est sicut quod est inferius ad perpetranda
miracula rei unius.
3. Et sicut omnes res fuerunt ab uno, meditatione
unius: sic omnes res natae fuerunt ab hac una re, adaptatione.
4. Pater eius est Sol, mater eius Luna, portavit
illud ventus in ventre suo, nutrix eius terra est.
5. Pater omnis thelesmi tolius mundi est hic.
6. Vis eius integra est, si versa fuerit in
terram.
7. Separabis terram ab igne, subtile a spisso
suaviter, cum magno ingenio.
8. Ascendit a terra in coelum, interumque
descendit in terram et recipit vim superiorum et inferiorum. Sic habebis gloriam
totius mundi. Ideo fugiat a te omnis obscuritas.
9. Hic est tolius fortitudinis fortitudo fortis.
Quia vincit omnem rem subtilem, omnemque solidam penetrabit.
10. Sic mundus cratus est.
11. Hinc adaptationes erunt mirabiles, quarum
modus est hic.
12. Itaque vocatus sum Hermes Trismegistos,
habens tres partes philosophiae totius mundi.
13. Completum est quod dixi de operatio solis.
1. Istina, bez la�i, pouzdana i iskrena.
2. Ono �to je dole jednako je onome �to je gore,
i ono �to je gore jednako je onome �to je dole te tako tvori čaroliju Jedinstva.
3. Kao �to su sve stvari potekle od Jednog, od
jedne misli, tako su sve stvari nastale od ove Jedne stvari, prilagođavanjem.
4. Otac je njegov Sunce, Majka je njegova Mesec,
Vetar ga je nosio u utrobi svojoj, Zemlja je njegova hraniteljka.
5. Otac je On svake savr�enosti i tvorac celog
sveta.
6. Njegova je snaga potpuna, kad se iznova okrene
Zemlji.
7. Odvoji Zemlju od Vatre, lako od te�kog,
polagano i s velikim umećem.
8. Sa Zemlje se uzdi�i na Nebo, zatim se ponovo
spu�taj na Zemlju, upijaj snagu Gornjeg i Donjeg Sveta. Tako će� zadobiti vlast
nad celim Svetom. Zbog toga će se pred tobom raspr�iti svaka Tama.
9. To je Sila Sile u svakoj Sili, budući da sve
ne�no pro�ima i sve nepobedivo savladava.
10. Tako je stvoren Svet.
11. Ovde prilagođavanje izrasta u čaroliju, za
koju je ovo način.
12. Zato me nazivaju Hermes Trismegistos jer mi
pripadaju sva Tri Znanja Sveta.
13. Ispunjeno je ono �to sam rekao o delovanju
Sunca
Sedam Univerzalnih Zakona
Sve je Um; Um je eteričan; Svemir je
eteričan, ili projekcija Uma.
Kako je dole tako je gore; kako je gore tako je dole.
Zakon Kretanja i Promenljivosti
Ni�ta ne stoji; sve se kreće; sve vibrira; sve
se menja; ni�ta ne ostaje isto.
Sve je Dvojno; sve ima polarnost; sve ima suprotnost polova;
istovetno i različito je jednako; suprotnosti su po prirodi iste, ali
drugačije po stepenu; krajnosti se susreću; sve su istine
poluistine; svi se paradoksi mogu pomiriti.
Sve se kreće gore-dole; sve ima svoju plimu i oseku; sve se
stvari uzdi�u i padaju; njihanje klatna se odra�ava u svemu; količina njihanja
udesno jednaka je količini njihanja ulevo; ritam sve izjednačava.
Svaki uzrok ima svoju posledicu; sve se de�ava u skladu sa
Zakonom; slučajnost je ime neotkrivenog zakona; postoje rezne uzročnosti, ali
ni�ta ne mo�e izbeći Zakonu.
Pol je u svemu; sve se međusobno privlači; privlačnost se
manifestuje na svim nivoima.
Tajna Stvaranja i Oblikovanja Prirode
1. Jednom kada bejah mislima zaokupljen o
stvarima kakve jesu, i misli se moje uzdigo�e do nezamislivih visina, dok mi
čula telesna obamre�e, kao u ljudi koje san obujmi nakon preobilne hrane ili
umora tela, učinilo mi se da neko Beskrajno Velik iz Beskrajno Onostranog doziva
moje ime i govori: �ta �eli� čuti i videti, i �ta �eli�
naučiti i znati?
2. Upitah: Ko si ti? I čuh: Ja sam Čuvar
Ljudi, Um Uzvi�enog. Ja znam �ta �eli� i svuda sam s tobom.
3. Odgovorih mu tada: �elim da naučim
stvari kakve jesu, da shvatim njihovu prirodu i da
spoznam Boga. To je ono �to �elim da čujem.
Ponovno mi se obrati glas: Dr�i u svom Umu sve �to
�eli� naučiti i ja ću te poučiti.
4. Govoreći reči ove, njegovo se obličje promenilo, i odmah, u
treptaju oka, sve se stvari otvori�e preda mnom: ugledah Beskonačnost. Sve se
stvari pretvori�e u svetlost, slatku i čigrastu. I gledajući sve to, postadoh
ushićen. Ali odmah iza toga, pojavi se u jednom delu nani�e zastra�ujuća i
gnusna Tama koja se kretala vijugajući u zavojitim naborima, pa mi se učini kao
da je zmija. A Tama se tada promete u nekakvu Prirodu Vla�nu, iznad svih moći
Sveta odbačenu, kao dim iz vatre je kuljala i ječeći ispusti bolni zvuk koji se
nikako opisati ne mo�e.
5. Tada iz Svetlosti Sveta Reč se začu i siđe na tu Prirodu, a iz
nje čista Vatra poskoči i uzdi�e se. Be�e to Svetlost prodorna i jaka. Vazduh,
isto tako, postajući Svetlost, sledio je Vatru uzdi�ući se sve dok je nije
sustigao. Od Zemlje i Vode dizao se prema Vatri, tako da je izgledao kao da je
iz nje obe�en. A Zemlja i Voda ostado�e na svom vlastitom mestu, zdru�eni
zajedno tako da niko nije mogao Zemlju od Vode razlučiti. Ali se i oni pokrenu�e
da bi čuli zbor Duha-Reči koji ih je pro�imao.
6. A onda me Čuvar Ljudi upita: Jesi li shvatio �ta ovaj uvid
znači? Odgovorih: Ne, ali
spoznaću. A On mi odmah reče: Ta
Svetlost sam Ja, Sveum, tvoj Bog. Postojah pre Vla�ne
Prirode koja se iz Tame pojavila.
A Svetlost, Reč �to pojavi se iz Uma je Sin Moj. Upitah
ga tada: Kako to mo�e biti? I čuh
odgovor: Znaj da to �to vidi i čuje unutar tebe je Reč
Bo�anska, ali isto znaj da je Um Bog Otac. Međusobno oni
nisu odvojeni, jer u njihovom sjedinjenju nastaje �ivot.
Rekoh Mu: Hvala Tebi. A On mi
govori: Stoga shvati Svetlost i sprijatelji se s njom.
7. I govoreći tako, dugo me gledao u oči. Pogledav�i ga počeo sam
drhtati. Ali kada je podigao glavu, videh Svetlost u vlastitom Umu, ali sada u
moćima koje niti jedan čovek ne mo�e pobrojati, i Svemir �to prelazi sve
granice. Videh Vatru okru�enu najsna�nijom moći, sada obuzdanu, kako stoji na
svom mestu. I kada videh te stvari, shvatih ih pomoću Reči �to ih izgovori Čuvar
Ljudi.
8. Ali jo� bejah zapanjen, i On mi ponovo stade govoriti:
Video si u Umu Izvorni Oblik čije je postojanje pre početka i bez kraja.
Tako mi je Čuvar Ljudi govorio. I upitah Ga:
Odakle onda potiču Elementi Prirode? Njegov je odgovor
bio: Od Bo�je Volje. Priroda prima Reč i gledajući
predivan Svemir stvara jedan isti kao taj odra�avajući sebe u Svemiru
pomoću njenih sastavnih Elemenata i pomoću rođenja Du�a.
9. Bog, Sveum, bivajući mu�ko i �ensko, postojeći kao �ivot i
svetlost, stvara drugi Um koji stvarima daje oblik. Kao Bog Vatre i Duha,
oblikovao je Sedam Vladara koji zaokru�i�e čulni svet. Ljudi njihovu vladavinu
nazivaju sudbinom.
10. Direktno iz Elemenata koji se kreću nadole, Bo�ji Razum
poskoči u Prirodino čisto uobličenje i posta sjedinjen s Oblikovanim Umom, jer
su�tinski mu be�e jednak. A Elementi Prirode koji se kreću nadole ostado�e tako
bez razuma, postav�i čista Tvar.
11. Tada oblikovani Um, zajedno s Razumom, okru�i svaku sferu i
zavrte ih, prouzrokujući okretanje stvari koje je stvorio, i dopusti im da se
okreću od neograničenog početka do beskonačnog kraja. Jer okretanje sfera
počinje tamo gde se i zavr�ava ba� onako kako je Sveum hteo. Od Elemenata koji
se kreću nadole Priroda stvara �ivot bez razuma, jer On do njih nije pro�irio
Razum. U vazduhu stvori krilata bića, a u vodi bića koja plivaju. Zemlja i voda
posta�e odvojeni jedno od drugoga, kako Um htede. Iz svojih nedara Zemlja stvori
�ivot koje ima�e, četvorono�na bića i reptile, divlje zveri i one pitome.
12. Sveum Otac svega, koji je �ivot i Svetlost, stvori čoveka
jednakog Samom Sebi, u kojeg se zaljubi, budući da je Njegovo vlastito dete, jer
čovek ba�e predivan, ni sa čime se nije mogao uporediti, i nosio je lik svojega
Oca. Uistinu se Bog zaljubio u vlastito obličje i njemu udelio sva svoja
stvaranja.
13. Kada je čovek opazio u Ocu stvaranja Stvoritelja, i on sam
po�ele stvarati, a Otac mu dopusti da to čini. Promeniv�i svoje stanje prema
oblikovanoj sferi s time je dobio vlastitu moć, on promotri bića svoga Brata.
Oni ga zavole i svaki mu da deo svoje vlasti. I nakon �to je dobro upoznao
njihovu su�tinu i dobio udela u njihovoj prirodi, imao je um kojim je mogao
proći kroz granicu njihove sfere i podvrgnuti moć koja je postala Gospodar
Vatre.
14. Imajući svu moć nad mrtvima u Svemiru i nerazumnim bićima, on
nagne svoje lice dole kroz Sklad, prodirući kroz njihovu snagu i pokazujući
Prirodi koja se kreće nadole predivno obličje Boga. Kada je ona videla taj oblik
lepote kojega se nikad ne mo�e zasititi, i njega koji sada ima�e u sebi svaku
pojedinačnu energiju svih sedam Vladara, jednako kao i vlastito Bo�je Obličje,
smejala se s ljubavlju; jer videla je lik najlep�e forme Čoveka u vodi i njegovu
senku na zemlji. On, pak, videv�i svoje obličje u njoj, odraz u njezinoj Vodi,
zavole ga i po�eli �iveti u njemu; s voljom dođe čin, i tako on o�ivi formu
li�enu razuma. A Priroda uzme predmet svoje ljubavi i potpuno se ovije oko
njega; oni se pome�a�e, jer su voleli jedan drugoga.
15. Iz tog razloga, od svih bića koja �ive na zemlji samo je
čovek dvostruk; smrtan zbog tela, besmrtan zbog su�tine Čovekove. Jer, iako je
besmrtan i ima vlast nad svime, on trpi smrtne stvari koje su podređene sudbini.
Iako je iznad sklada, unutar sklada postao je rob. Premda je mu�ko-�ensko, s
obzirom da je od Oca mu�ko-�enskog, i iako nikada ne spava, budući da njime
vlada onaj ko nikada ne spava, nadvladan je snom.
16. Na to ja rekoh: Poučavaj dalje, o moj
Sveumu, zaljubio sam se u Reč. Čuvar Ljudi reče: To je
tajna koja je uspe�no sačuvana sve do sada�njeg trenutka. Jer Priroda,
sjedinjena sa Čovekom, stvorila je čudo za čudom. Jer kako je čovek, kao �to sam
ti kazao, imao prirodu podudarnu sa njih Sedam koje su načinjene od Vatre i
Duha, Priroda nije čekala, već je odmah stvorila sedmoro
ljudi koji bejahu podudarni s prirodama Sedmorice, mu�ko-�ensko i pokretni u
prostoru. Tada rekoh: O, Čuvaru... sada sam ispunjen
velikom �eljom i �arko �elim čuti vi�e. Molim te, nemoj stati.
Čuvar ljudi mi reče: Ćuti, jer jo� ti nisam
celovito izlo�io prvu rastavu. I odgovorih
odmah: Evo! Zanemeo sam!
17. I On nastavi da govori: Kao �to ti
rekoh, u takvom mudrom dolazi do rađanja tih Sedam. Zemlja je bila �enskog roda,
a njena Voda ispunjena je �udnjom; zrelost uzima od Vatre, um od Etera. Priroda
je tako stvorila okvire koji odgovara�e obličju Čoveka. I Čovek se od Svetlosti
i �ivota promeni u du�u i um. I na taj način se nastavi�e sve stvari čulnog
sveta sve do razdoblja njihovog kraja i novog početka.
18. Slu�aj sada preostali deo govora koji �udi� čuti. Zavr�etkom
razdoblja, veza koja ih ve�e izgubljena je skladno Volji Boga. Sve �ivotinje
mu�ko-�enskog roda, kao i Čovek, razdvojeni su u isto vreme. Neki tako postado�e
mu�ko, a neki postado�e �ensko. Bog odmah izgovori Svoju Svetu Reč:
Povećajte se sve vi�e i mno�ite se u mno�tvu, vi bića i sve stvoreno, a
čovek s Umom u sebi, neka nauči i spozna da je besmrtan i
da je �elja uzrok smrti, te da je ljubav sve.
19. Kada je Bog to izustio, Njegova Volja pomoću Sudbine i Sklada
izazva njihovo spajanje i njihovi se nara�taji utemelji�e. I zato su sve stvari
umno�ene skladno njihovoj vrsti. I onaj koji je tako naučio da spozna sebe
dosegao je Uzvi�eno Dobro koje nadma�uje mno�tvo, dok onaj koji ima nastranu
ljubav, ljubav prema svom telu, ostaje lutajući u Mraku i pati kroz svoja smrtna
čula.
20. Tada Ga upitah: Koju veliku gre�ku
neuki čini da ga ona li�ava besmrtnosti? I čuh odgovor:
Čini se da nisi pridao pa�nju onome �to si čuo. Nisam li te pozvao da
misli�? Tada rekoh: Hvala ti.
Činiću tako i zapamtiću. Ali Glas me upita:
Ako si upamtio, ka�i mi, za�to su oni u smrti
zaslu�ili smrt? I ja odgovorih:
Zato jer je mračna Tama koren i osnova materijalne građe tela. Iz
nje Tama uzdi�e Vla�nu Prirodu. Iz nje je sastavljeno
telo u čulnom svetu iz kojega se smrt napaja Vodom.
21. Ispravne su tvoje misli, ali kako onaj koji je spoznao sebe
odlazi Ocu, kao �to je Reč Bo�ja utvrdila?
Odgovorio sam: Jer Otac svega je sazdan od Svetlosti i �ivota, a od Njega
je rođen Čovek. Ovako mi reče Čuvar Ljudi:
Dobro govori�, govoreći tako. Svetlost i �ivot jeste Otac-Bog i od njega
je rođen Čovek. Ako, stoga, spozna� sebe kao biće od �ivota i
Svetlosti i činjenicu da si od njih načinjen, vratiće� se u �ivot.
Ja mu tada zavapih: Ali reci mi dalje, Sveumu moj,
kako ću se ponovno vratiti u �ivot... jer Bog kazuje: 'Neka Čovek koji ima Um u
sebi spozna da je on sam besmrtan'.
22. Nemaju li svi ljudi Um? I čuh odgovor:
Dobro govori�, govoreći tako. Ja, Sveum lično sam sa svetim i dobrim
ljudima, čistim i milostivim ljudima koji �ive pobo�no. Takvima moja prisutnost
postaje pomoć i oni trenutno stiču spoznaju o svim stvarima; zadobijaju Očevu
ljubav svojim čistim �ivotima i zahvaljuju Mu, zazivajući Njegov blagoslov i
pevajući himne koje Mu upućuju s gorljivom ljubavlju. Pre nego �to predaju telo
pravednoj smrti, oni zatvaraju čula, videv�i njihovo delovanje. Ne, Ja, Um, neću
dopustiti da aktivnosti tela koje ih napastuju imaju svoj učinak. Kao čuvar
vrata zatvoriću sve ulaze i prekinuti sve umne aktivnosti iz kojih se izvode
niske i zle energije.
23. Za one bez Uma, izopačene i pokvarene, zle i gramzive, ubice
i bezbo�ne, za njih sam daleko, ustupam mesto Osvetoljubivom Duhu, koji
o�ivljava Vatru, muči ih sve jačom vatrom i napada svakoga od njih kroz osećaje.
On ih takođe podstiče na veća dela bezakonja, tako da takvi trpe veću odmazdu. A
ipak se ne smanjuje njihova neograničena �udnja za neumereno�ću i nezasitom
borbom u Tami.
24. Dobro si me poučio tim stvarima, kako
sam i �eleo, o Sveumu. Ka�i mi sada, molim te, o prirodi Puta iznad?
Na ovo je Čuvar ljudi odgovorio: Najpre, pri rastvaranju materijalnog
tela dolazi do promene samoga tela. Oblik koju si imao nestaje i ti predaje�
svoj način �ivota, li�en energije, Duhu. Telesna čula vraćaju se svojim
izvorima, razdvajajući se i ponovno o�ivljavajući kao energije. Strasti i �elje
povlače se u prirodu koja je li�ena razuma.
25. I tako se taj Čovek počinje uzdizati kroz Sklad. Prvoj razini
on predaje energiju rasta i smanjenja; drugoj sredstva zla, sada bez energije;
trećoj skrivene lukav�tine �elja; četvrtoj nasilničku aroganciju, takođe bez
energije; petoj svetovnu drskost i bezobzirnu smelost, li�enu energije; �estoj
zle te�nje za bogatstvom li�ene uzdizanja; a sedmoj razini neiskrenost ili la�
koja čeka u zasedi, li�enu energije.
26. Tada, li�en svake aktivnosti, ulazi vlastitom snagom u onu
Prirodu koja pripada Osmoj razini i peva zahvale Ocu s tamo prisutnima. Oni koji
su tamo radosno pozdravljaju njegov dolazak. Nalik onima koji su tamo zajedno, i
on čuje Snage koje su iznad prirode koja pripada Osmoj sferi, pevajući svoje
pesme zahvalnice Bogu na svom vlastitom jeziku. Tada oni zajedno odlaze u Očev
dom, predaju se Snagama, i postajući Snage, oni su stopljeni u Bogu. To je dobar
kraj za one koji su stekli vi�e znanje: postati jedno s Bogom. Za�to sada
odgađa�? Kada si sve primio, ne bi li trebao da postane� vodič onima koji su
vredni, kako bi smrtni ljudski rod mogao da bude spasen Bogom kroz tebe?
27. Rekav�i to, Čuvar Ljudi se s moćima stopio. Ali ja,
zahvaljujući i veličajući Oca univerzalnih snaga, bejah oslobođen, pun snaga
koje je izlio u mene i pun Njegovog učenja o prirodi svega postojećeg i
najuzvi�enijih viđenja. I počeh progla�avati ljudima lepotu pobo�nosti i znanja:
O narode, ljudi rođeni na zemlji, koji ste se odali piću, i snu, i neznanju, i
neukosti o Bogu, otreznite se, prestanite biti zatrovani, prestanite biti
zavarani nerazumnim snom.
28. Kada su čuli, jednodu�no svi dođo�e. Rekoh: O, ljudi rođeni
od zemlje za�to ste se predali smrti kad imate moć da budete deo besmrtnosti?
Pokajte se. Vi koji ste se dr�ali onih koji su lutali i s njima delili neznanje,
izađite iz sveta Tame, uzmite od besmrtnosti i stanite na kraj uni�tenju.
29. Neki od njih s podrugljivim sme�kom na usnama odo�e od mene,
predajući se putu smrti; drugi, moleći da ih poučim, baci�e se do mojih nogu.
Podi�ući ih, postajem vodič roda na putu k domu, poučavajući reči, kako i na
koji način mogu biti spaseni. Posejao sam u njima reči mudrosti. Voda
Besmrtnosti dala im se za piće. Dolaskom večeri i zalaskom sunčevih zraka,
naredim im da se zahvale Bogu. Kada su zavr�ili sa svojim zahvalama, svaki se
Čovek vrati na svoje mesto odmora.
30. Zapisao sam u svoje srce dobrotvornost Čuvara Ljudi i bejah
odu�evljen kada sam se ispunio svakom svojom nadom. Jer san tela postao je
budnost du�e, zatvaranje očiju postalo je pravo viđenje, moja ti�ina postala je
bremenita Uzvi�enim Dobrom, a izgovaranje moje Reči rođeno iz bogatih stvari.
Sve to je meni do�lo iz Uma mojeg, koji je Čuvar ljudi, Reč, nadzornik svega,
pomoću kojega nadahnut Bogom stupih na Poljanu Istine. Zato zahvalih Bogu Ocu
čitavom svojom du�om i snagom.
31. Svet si Ti, o Bo�e, sveop�ti Oče.
Svet si Ti, o Bo�e, volja kojega usavr�ava sebe svojim vlastitim
moćima.
Svet si Ti, o Bo�e, koji �eli biti spoznat i poznat od onih koji su Tvoji.
Svet si Ti, koji si pomoću Reči sjedinio sve �to jeste.
Svet si Ti, od kojeg je sva Priroda postala odra�ena.
Svet si Ti, kojeg Priroda nije stvorila.
Svet si Ti, moćniji od svih moći.
Svet si Ti, koji nadilazi� svu nadmoćnost.
Svet, Ti si, bolji od svih veličanja.
Primi čistu �rtvu mog razuma, od du�e i srca svagda pru�enu Tebi,
o Ti neizrecivi, imena kojeg mo�e izraziti samo ti�ina.
32. Molim te da ne propustim Spoznaju,
znanje koje je zajednička priroda bića,
ispuni me Tvojom Snagom i Milo�ću Tvojom,
da mogu davati Svetlost onima iz na�eg roda,
mojoj braći i Tvojim sinovima.
Zbog toga ja verujem i ja sam svedok.
Ja idem u �ivot i Svetlost. Blagoslovljen si Ti, o Oče.
Neuki Tvoj Čovek biće svet kao �to Ti si Svet,
jer Ti si mu svu vlast dao.
1. Hermes - Nije li sve �to se kreće, o Asklepije,
pokrenuto u nečem i od nečeg?
Asklepije - Zasigurno.
Hermes - Ne mora li ono u kojem se ne�to kreće biti veče od onoga �to se
kreće?
Asklepije - Mora.
Hermes - Ne mora li imati veću moć?
Asklepije - Mora, naravno.
2. Hermes - Nije li ovaj Svemir ogroman, toliko
ogroman da ne mo�e postojati telo veće od njega?
Asklepije - Sla�em se.
Hermes - I masivan, takođe, jer ispunjen je mnogim drugim velikim telima,
ili, pre, svim telima koja postoje.
Asklepije - Tako je.
Hermes - A ipak je Svemir telo?
Asklepije - Jeste.
Hermes - I ono koje se kreće?
3. Asklepije - Zaista da.
Hermes - Koliko velik, stoga, mora biti prostor u kojem se Svemir kreće i
kakva je priroda tog prostora? Ne mora li biti mnogo veći od Svemira da bi mogao
pronaći prostor za svoj stalni tok, tako da ono �to se kreće ne bude sputano
nedostatkom prostora i gubitkom kretanja?
Asklepije - Mora biti ne�to ogromno, o Trismegistose.
4. Hermes - I kakav je? Ne mora li biti suprotne
prirode, o Asklepije? A priroda suprotna telu je bestelesnost.
Asklepije - Sla�em se.
Hermes - Prostor je, tada bestelesan. Ali bestelesnost mora biti jednako
Bo�anska stvar ili Bog. Pod �Bo�anska stvar� ne mislim na ne�to rođeno, već na
ne�to �to nije rođeno.
5. Ako je, tada, Svemir Bo�anska stvar, on je tvaran, ali
ako je to Bog, nadilazi tvarnost. Za razliku od Boga, treba biti pojmljen
drugačije i na ovaj način različit. Nama je Bog prva pomisao ili razumevanje,
ali ne i Njemu samom, jer ona stvar o kojoj se razmi�lja, opa�ena je čulima
onoga koji razmi�lja. Zato Bog ne mo�e pomisliti samog sebe, jer Njegove misli o
Njemu samom nisu ni�ta drugo nego ono �to On misli. Ali
za nas je On �ne�to drugo�, jednako kao i Njegove misli.
6. Nama je On ne�to odvojeno i zbog toga Ga mi poimamo.
Ali ako se poima prostor u kome se Svemir kreće, to nije Bog, već samo prostor.
Ako je prostor Bog, tada to vi�e nije prostor, već ono �to sadr�i svaku
aktivnost. Sve �to se kreće nije pokrenuto u onome �to se kreće, nego u onome
�to je nepokrenuto. Pokretač je miran. Nemoguće ga je pokrenuti.
Asklepije - Kako su tada, o Trismegistose, sve stvari ovde dole pokrenute
pomoću onih koje su već pokrenute? Jer, rekao si da su pokretna nebeska tela
pokrenuta od strane nepokretnih nebeskih tela.
Hermes - To nije isti pokret, o Asklepije, već pokret u suprotnom pravcu,
jer oni se ne kreću jedan s drugim, već jedan nasuprot drugom. Taj suprotni
pokret stavlja otpornost njihove kretnje u mirovanje. Jer ta otpornost je
počinak kretnje.
7. Na taj način, takođe, pokretna nebeska tela, koja se
kreću suprotno od nepokretnih, pokreću jedno drugo međusobnom suprotno�ću. Ne
mo�e biti drugačije. Misli� li da se dva Medveda tamo gore, koji nikada ne
zalaze niti ne izlaze, odmaraju ili kreću?
Asklepije - Kreću se, o Trismegistose.
Hermes - Kojom vrstom pokreta, Asklepije?
Asklepije - Kretanjem koje se okreće oko tačke.
Hermes - Kru�no kretanje je kretanje oko te tačke. Njom upravlja ono �to
je mirno, jer okretanje oko te tačke sprečava bilo kakvo udaljavanje od nje, jer
digresija je sprečena ukoliko se utvrdi okret. Na taj način je kretanje u
suprotnom pravcu stabilizirajuće i fiksirano je načelom obrnutog kretanja.
8. Vezano uz to, predočiću ti zemaljski primer koji vidi�
svojim očima. Pogledaj �ivot ovde dole, na primer, Čoveka koji pliva. Voda se
kreće, ali otpornost njegovih ruku i nogu daje mu stabilnost. Zbog toga ga tok
vode ne odnosi niti on tone.
Asklepije - Dao si mi, Trismegistose, vrlo jasan primer.
Hermes - Svako je kretanje stvoreno u nepokretnosti i iz nepokretnosti.
Zato kretanje Svemira i svih �ivih bića neće biti uzrokovano stvarima izvan
Svemira, već stvarima koje se nalaze unutra i koje se kreću prema van, takvim
stvarima kao �to su Du�a ili Duh, ili neka druga neutelovljena stvar. Jer nije
telo ono koje pokreće �ivu stvar u njemu, čak niti bilo koje drugo telo ako u
njemu nema Du�e.
9. Asklepije - �to time �eli� reći, Trismegistose?
Ne mogu li komadi drveta, kamenja i drugih stvari, onih koje nemaju Du�u,
pokretati tela?
Hermes - Ni na koji način, Asklepije. Ne�to u telu, ono �to pokreće
ne�ive stvari, zasigurno nije telo; jer ono pokreće oboje, i telo onoga koji
nosi i ono �to je no�eno. Na taj način be�ivotna stvar neće pokrenuti stvar koja
je bez �ivota. Ono �to se kreće, druga stvar, je �ivo i u tome se nalazi ono �to
pokreće. Vidi�, stoga, kako je te�ko opterećena Du�a, jer ona sama nosi dva
tela. Jasno je, čak �tavi�e, da se pokrenute stvari kreću u nečem i da su od
nečega pokrenute.
10. Asklepije - Da, Trismegistose. Pokrenute stvari
moraju se kretati u nečem praznom.
Hermes - Dobro zbori�, o moj Asklepije. Ono �to je ni�ta jeste praznina.
Samo je nepostojanje praznina, nepoznata postojanju, jer ono �to postoji nikada
se ne mo�e promeniti u prazninu.
Asklepije - Ali zar ne postoje neke stvari koje su prazne, o
Trismegistose, kao �to je prazan vrč, prazna posuda, čitavo rečno korito i druge
slične stvari?
Hermes - Kakva velika gre�ka, Asklepije! Misli� li da su pune i
najispunjenije stvari prazne?
11. Asklepije - Kako to misli�, o Trismegistose?
Hermes - Je li Eter tvar, Asklepije?
Asklepije - Jeste.
Hermes - Ne pro�ima li ta tvar sve �to postoji i, pro�imajući, ne
ispunjava li ih? A �tvar� ne sastoji li se od smese četiri Elemenata? Stoga je
puno Etera sve ono �to ti naziva� praznim; a ako je puno Etera, tada je
ispunjeno i Elementima. Nadalje, iz toga proizlazi paradoks da je sve ono �to ti
naziva� punim prazno, od Etera, jer ono ima svoj prostor ispunjen drugim telima
i nije u tome sposobno primiti Eter. Zato one stvari za koje si ti rekao da su
prazne treba nazvati �upljinom, a ne prazninom. Činjenica je da su one ispunjene
Eterom i Duhom.
12. Asklepije - Tvoje je dokazivanje nepobitno, o
Trismegistose, Eter je tvar. Nadalje, to je ono telo koje pro�ima sve stvari, i
čineći to, ispunjava ih. No, kako ćemo nazvati prostor u kojem se sve kreće?
Hermes - Bestelesnim, Asklepije.
Asklepije - �ta je bestelesnost?
Hermes - Um i Razum koji izranja iz onoga �to je celovito, sveobuhvatno,
oslobođeno svakog tela, svake gre�ke, neprimetno telu i nedodirljivo, onaj koji
stoji u samome sebi, koji sadr�i i čuva one koji jesu, čiji zraci su Dobro,
Istina, Svetlost iza Svetlosti, Arhetip Du�e.
Asklepije - A �ta je onda Bog?
13. Hermes - On nije ni�ta od svega toga. On je
uzrok njihovog postojanja, uzrok postojanja svega i svake individualnosti. Nije
ostavio nikakav prostor za bilo �ta nestvarno. Sve stvari dolaze iz onoga �to
postoji, a ne iz onoga �to ne postoji. Jer osobina nestvarnog, nepostojećeg,
jeste da ono nema moć da postane ne�to, jer prirodno nema mogućnost postojanja.
I obrnuto, stvari koje jesu, koje postoje, nemaju prirodu nestvarnog,
nepostojećeg.
14. Asklepije - Govori� ponovo da Bog jeste?
Hermes - Bog, dakle, nije Um, već uzrok Njegovog postojanja. Bog nije Duh, već
uzrok �to Duh jeste. Bog nije Svetlost, već uzrok postojanja Svetlosti. Stoga se
Bog mo�e po�tovati pomoću ta dva imena, imena koja pripadaju Njemu samom i
nikome drugom. Jer niti jedan od drugih takozvanih Bogova, ljudi ili Demona ne
mo�e nikada biti prema bilo kakvoj meri Dobar. To mo�e biti samo Bog, i ni�ta
drugo. Ostale stvari su odvojene od prirode Dobra, jer sve ostalo je Telo i
Du�a, a one nemaju mesta da bi sadr�ale Dobro.
15. Najveće od tog Dobra je takvo da čini realnost svih
bića, telesnih i bestelesnih, čulnih i razumnih. To je Uzvi�eno Dobro, to je
Bog. Zato ne nazivaj ni�ta drugo dobrim, jer huli�, i nikada ne nazivaj Boga
drugačije nego samo Dobrim, jer u protivnom, tada puno huli�.
16. Svako koristi izraz Dobro, ali �ta je to, to ne razume
svako. Zato Boga ne poima svako, pa u neznanju oni zazivaju Bogove i određene
ljude koji nikada ne mogu biti dobri i koji nikada neće postati dobri. Dobro
nije strano Bogu, jer ono je neodvojivo od Njega budući da je ono Bog s�m. Svi
drugi besmrtni Bogovi poča�ćeni su imenom �Bog�. Međutim, sam Bog je dobar, ne
zbog toga �to mu se iskazuje počast, već svojom prirodom. Jer priroda Boga je
jedino uzvi�ena Dobrota. Bog i Dobrota su jedna stvaralačka snaga iz koje izlaze
sva stvaranja. Onaj ko daje sve, a ni�ta ne prima, samo je takav dobar. Bog daje
sve i ne uzima ni�ta. Stoga je Bog Dobro i Dobro je Bog.
17. Drugo ime Boga je Otac, ponovo zato jer On je taj koji
stvara sve. Zadatak oca je stvaranje. Zbog toga je podizanje dece velika i
najpobo�nija stvar u �ivotu za one koji misle pravilno, a napu�tanje �ivota na
zemlji bez deteta je velika nesreća i nepobo�nost. Onaj ko je bez dece, ka�njen
je nakon smrti od Demona. To je kazna: da je Du�a Čoveka
bez dece osuđena na telo koje nema ni mu�ku ni �ensku prirodu, stvar prokletu
pod suncem. Stoga, Asklepije, ne imaj naklonosti prema Čoveku bez dece, nego se
radije sa�ali nad njegovom nesrećom, znajući da ga čeka kazna. Neka sve ovo
rečeno tebi, Asklepije, bude uvod u znanje o prirodi stvari.
1. Slava svih stvari je Bog, Bo�anstvo i Bo�anska priroda.
Izvor svih stvari koje postoje jeste Bog, koji je i Um i Priroda, tvar. On je
Mudrost koja objavljuje sve stvari. Takođe je izvor, jer Bo�ansko su priroda,
energija, neophodnost, kraj i ponovno stvaranje novog. U Bezdanu be�e beskonačna
Tama, voda i profinjeni inteligentni Duh. Behu to Bo�je snage unutar haosa. Tada
se uzdigla Sveta Svetlost i tamo se sakupi�e pod Suvim Prostorom iz Vla�nih
Su�tinskih Elemenata. I svi Bogovi podeli�e sve stvari iz plodne Prirode.
2. Sva bića behu neodređena i jo� neispisana. Lagane
stvari tada su razdvojene i visoko podignute, a te�ke polo�i�e svoje temelje pod
najvla�nijim delom Suvog Prostora. Univerzalne stvari ograničene su Vatrom i
sme�tene u Dahu da bi se odr�ale. Nebo se pojavilo u Sedam Krugova. Njegovi
Bogovi pojavi�e se u obličju zvezda sa svim njihovim konstelacijama. Priroda je
svoje delove spojila zajedno s Bogovima u njoj. Obod Neba kretao se kru�nim
kretnajem, podr�an Dahom Boga.
3. Svaki Bog poslao je svoju vlastitu snagu koja mu je
određena. I tako tamo nastado�e četvorono�ne �ivotinje, one koje pu�u, one koje
prebivaju u vodi i one s krilima, te svo plodno semenje, trava i mladica svakog
cveta, noseći u sebi seme ponovnog postanka. Bogovi posla�e nara�taje ljudi kako
bi ovi upoznali dela Bo�ja, i da budu aktivni svedoci prirode, da se mno�e, da
vladaju svime pod nebom i da spoznaju �ta je Dobro, tako da se i dalje uvećavaju
i nastavljaju uvećavati, mno�e i nastavljaju mno�iti. Kroz njihov začuđujuće
delotvoran tok posla�e svaku Du�u odenutu u meso, kako bi ljudi razgledali
puteve Nebeskih Bogova, Bo�ja dela i aktivnost prirode, da spoznaju znakove
Onoga �to je Dobro, Moć Boga i promenljivu sudbinu dobrih i zlih stvari, i da
otkriju začuđujuće ve�tine dobrih umetnosti.
4. Tako ljudi poče�e �iveti, i njihova je mudrost rasla,
skladno sudbini koju je odredio pridru�eni hod kru�ećih Bogova i njihovom
nestanku na kraju. Na zemlji će ostati moćna sećanja na radove njihovih ruku.
Kada se ciklusi počnu obnavljati, iza njih će ostati nejasan maglovit trag. Jer
svako rođeno telo s Du�om, seme plodova i svako delo ruku nestaće, ali iz
potrebe će se obnoviti ponovo, jednako obnavljanju od strane Bogova, kao i
kru�nim okretanjem ritmičkog točka Prirode. Jer tamo gde je Bo�ansko, tamo je i
Priroda uvek iznova stvarajuća kosmička me�avina, jer Priroda se takođe nalazi u
Bo�anskom.
1. Hermes - Rečju, ne s rukama, Stvoritelj sveta je
načinio čitav svet. Stoga, razmi�ljaj o Njemu kao o sveprisutnom i uvek
postojećem, Tvorcu svih stvari, Jednom i Jedinom, koji je Svojom Voljom stvorio
sva bića. Njegovo Telo je takvo da ga nijedan Čovek ne mo�e dodirnuti, videti,
izmeriti. Ono je nerastezljivo, i ne postoji ni�ta slično. Ono nije Vatra ni
Voda, Vazduh ni Dah , ali sve to od Njega dolazi. Kroz Njegovo Telo sve stvari
postoje. Bivajući sada Uzvi�eno Dobro, On po�ele posvetiti Telo stvoreno po svom
obličju Sebi Samom i postaviti ga na Zemlju kako bi se obo�ilo.
2. Dole On posla Svemir tog Nebeskog obličja na Čoveka,
�ivot koji ne mo�e umreti, a opet �ivot koji umire. Svemir vlada nad �ivotima
�ivih bića, a Čovek to nadma�uje Rečju i Umom. Jer Čovek je postao promatrač
Bo�jeg Dela i on Ga je po�tovao i nastojao spoznati sopstvenog Tvorca.
3. Stoga, o Tate, Bog je svim ljudima dao Reč, ali jo�
uvek ne i Um. On nije bio zavidan, jer zavist ne potiče od Njega, već je
sme�tena ispod, u Du�ama ljudi bez Uma.
Tat - Za�to tada, o oče, Bog nije svakome dao deo Uma?
Hermes - �eleo ga je, sine moj, postaviti kao nagradu među Du�e.
4. Tat - Gde ga je postavio?
Hermes - Njime je ispunio Moćni Izvor i poslao ga dole, pridru�iv�i mu glasnika
da to objavi u srcima ljudi: �Pijte sa ovog Izvora. Ona srca koja to mogu,
imajući vere, Njemu, koji je dole Izvor poslao, će se uzdići. Pijte da bi ste
shvatili za�to postojite.� Mnogo je onih koji shvati�e Glasnikov proglas, poli�e
se vodom Sveuma, i utoli�e �eđ svoju, dobiv�i udela u vi�em znanju. A kada su
spoznali Sveum, načinjeni su �savr�enim ljudima�. Ali oni koji ne shvati�e
proglas, iako imaju pomoć razuma, a ne Uma, ne znaju kako su do�li u postojanje
i za�to.
5. Razumevanje takvih ljudi je kao u nerazumnih bića; bes
i �udnja u njima su pome�ani. Oni ne pridaju pa�nju vrednim stvarima, već se
okreću telesnim ugodnostima i njegovim apetitima, verujući da je Čovek rođen iz
tog razloga. Ali oni koji su primili delić Bo�jeg dara, oni su, o Tate, sudimo
li po njihovim delima, zadobili oslobođenje od smrtnih veza. Jer oni su u svome
Umu obuhvatili sve stvari, sve �to je na Zemlji, na Nebu i iza Neba. Podignuv�i
se tako, oni vide Uzvi�eno Dobro i shvataju, prepoznaju kao nesreću ovde
provedeno vreme. Prezirući sve, jednako telesno i bestelesno, oni brzaju u Jedno
i Jedino.
6. To je Tate, Znanje Uma, Bo�ansko Viđenje stvari. To je
poimanje Boga, jer Izvor je Bo�ji.
Tat - Oče, i ja također �elim piti na Izvoru!
Hermes - Ako prvo ne mrzi� svoje telo, sine, ne mo�e� voleti svoju Bit. Ali ako
voli� svoju Bit, imaće� Um, a imajući Um dobiće� udeo u Znanju.
Tat - �ta �eli� time reći, o oče?
Hermes - Govorim da nije moguće, sine moj, dati sebi oboje, mislim na stvari
koje propadaju i na Bo�anske stvari. Jer, videv�i da postoje dve stvari, telesne
i netelesne, u kojima se razume propadajuće i Bo�ansko, Čoveku sa slobodom
izbora ostavljeno je da bira jednu ili drugu. Ne mo�e odabrati obe. U onim
Du�ama kojima je ostavljen izbor, nestajanje jednog dovodi do objavljivanja moći
drugog.
7. Izbor boljeg ne samo da dokazuje besprekornost onoga ko
odabira, jer vidi da taj izbor Čoveka čini Bogom, nego se njime takođe iskazuje
po�tovanje Bogu. Izbor gorega, iako uni�tava Čoveka, uznemiruje Bo�anski sklad
do te mere kao �to je povorka koja prolazi sredinom puta, nesposobna učiniti
bilo �ta drugo osim da zaprečuje prolaz drugim ljudima. Tako su i oni ljudi koji
se kreću u povorci �irom sveta vođeni ugodnostima tela.
8. Tako je to, o Tate. Ono �to dolazi od Boga bilo je i
uvek će biti na�e. Ali ono �to je zavisno od nas odbacimo bez odgađanja, jer to
nije Bog, to smo mi koji smo uzrok zlih stvari koje vi�e volimo od onoga �to je
dobro. Vidi� li, sine, koliko je mnogo tela kroz koja moramo proći, kroz koliko
mnogo skupina Demona, kroz koliko mnogo nizova ponavljanja i ciklusa zvezda pre
nego li dođemo Jednom i Jedinom Dobru? Jer Dobro nema druge obale, nije
ograničeno, nema kraja i nema početka, premda nama izgleda kao da ima početak u
Znanju.
9. Znanje stoga, nije početak Dobra, nego nam je pre
početak onoga �to treba biti spoznato. Dohvatimo zato početak i brzo pređimo
kroz sve kroz �ta moramo proći. Vrlo je te�ko napustiti stvari koje smo navikli
da koristimo, koje na� pogled posvuda susreće, i vratiti se drevnom i izvornom
Putu. Odu�evljava nas ono �to se pojavljuje pred na�im očima, dok ne verujemo u
ono �to ne vidimo. Zlo je očigledna stvar, dok se Dobro nikada ne mo�e prikazati
pred očima, jer nema oblik, niti ostavlja trag. Zato je ono poput samog sebe i
različito od svega postojećeg. Nemoguće je da ono �to nema telo učini sebe
vidljivim telu.
10. Superiornost sličnog u odnosu na neslično, te
inferiornost nesličnog u poređenju sa sličnim, nalazi se u sledećem: Jedno je
poreklo i koren, i u svim je stvarima kao poreklo i koren. Ni�ta nije bez
porekla. Izrasta iz samog sebe, budući da je poreklo sveg ostalog. Svojstveno je
sebi, s obzirom da ne mo�e imati drugo poreklo. Zato je Jedan početak i sadr�i
sve brojeve, ali nijedan ne sadr�i Njega. Stvara svaki broj, ali nijedan broj ne
stvara Njega.
11. Sve stvoreno je nesavr�eno i deljivo, kako bi povećalo
stvoreno, ali i kako bi smanjilo, međutim tako ne�to se ne događa savr�enom. Ono
�to se povećava, povećava se od Jednog, a umire kroz svoju vlastitu slabost kada
vi�e ne mo�e sadr�avati jedno. Sada, o Tate, to je lik Boga, nacrtan za tebe,
onoliko koliko mo�e biti. Posmatra� li jasno i odrazi� li ga očima srca, veruj
mi, sine moj, pronaći će� Put koji vodi gore. Ne, taj će lik sam postati tvoj
Vodič, jer Bo�ansko Viđenje ima svoj poseban kvalitet. Čvrsto dr�i i privlači
sebi one koji uspevaju otvoriti oči, ba� kao �to, ka�u, magnet privlači gvo�đe.
1. Izlo�iću ti ovu propoved, o Tate, kako bi upoznao tajnu
Boga koji je prevelik da bi se imenovao. Shvati da će ono �to se mnogima
pojavljuje kao neispoljeno tebi postati najispoljenije. Da je ispoljeno, ne bi
postojalo. Jer sve �to je učinjeno ispoljenim, podvrgnuto je nastanku, jer je
dovedeno u ispoljavanje. Ali, neispoljeno postoji uvek, jer nije po�elelo da
postane ispoljeno. Uvek jeste i čini ispoljenim sve druge stvari. Ono �to stvara
manifestovano, nije s�mo manifestovano, jer nije stvoreno. Ali imaginacijom sve
likove donosi u um. Stvari koje su rođene pripadaju samo imaginaciji, jer
imaginacija nije ni�ta drugo nego rađanje.
2. Jasno je da Jedan nije rođen, da nije zami�ljen i da je
nemanifestovan, te da se pojavljuje kao sve vrste likova, kroz sve i u svemu i
posebno onima kojima se �eli pojaviti. Sine moj, Tate, uvek se obraćaj Bogu i
Ocu, Jednom i Jedinom iz kojega Jedan dolazi da bi ti pokazao svoju milost kako
bi bio sposoban pojmiti Boga, toliko velikog da čak samo i jedan Njegov zrak
mo�e sjajiti u tvom umu. Za jasnu spoznaju pojmi nesagledivo, s obzirom da je
ono s�mo takođe nesagledivo. Ako si dovoljno jak, On će se pojaviti oku tvoga
uma, o Tate. Jer Bog se nikome ne daje, već se objavljuje kroz čitav svet. Ti
ima� moć zadobiti misao, videti je i uhvatiti je svojim vlastitim �rukama� te
licem u lice gledati Bo�ji lik. Ali ako ne mo�e� videti ono �to je sagledivo
unutar tebe samoga, kako se mo�e Bog, koji je Sam unutar tebe, pojaviti tebi
kroz tvoje spoljnje oči?
3. Ako Ga �eli� videti, promisli o Suncu, kretanju Meseca,
promisli o poretku zvezda. Ko je On koji nadzire taj red? Jer sav poredak ima
svoje granice ograničene mestom i brojem. Sunce je najveći Bog od svih Bogova na
Nebu, pred kojim svi Nebeski Bogovi ustupaju kao pred kraljem i učiteljem. I On,
toliko velik, veći od zemlje i mora, dopustio je da ima iznad sebe zvezde koje
se okreću, a manje su od njega. Stoji li u strahopo�tovanju pred bilo kime? Boji
li se ikoga, o sine? Ne slede li sve one zvezde koje su u nebu sličan, ako ne
već istovetan tok? Ko je svakom odredio pravac i veličinu njihovog tela?
4. Taj Veliki medved okreće se oko sebe i nosi čitav
univerzum zajedno sa sobom. Ko je vlasnik tog oruđa? Ko je postavio granice oko
mora? Ko je Zemlju postavio na njeno mesto? Postoji neko, o Tate, ko je
Stvoritelj i Gospodar svih tih stvari. Nemoguće je da mesto, broj i mera budu
odr�ani, a da ih niko nije stvorio. Jer sav je red stvoren, a ono �to nema mesto
i meru, nije stvoreno. Ne, čak ni to nije bez gospodara, sine moj, jer ako
neredu ne�to nedostaje, a to je da ne gospodari uobičajenim radom reda, on je
takođe pod gospodarom, onim koji jo� nije uspostavio njegov red.
5. O, da ti mogu narasti krila, da se mo�e� vinuti u vazduh i stati
između Neba i Zemlje, mogao bi videti čvrstoću Zemlje, tekuće stanje mora,
kretanje reka i slobodan tok vetrova, predivnu vatru, okretanje zvezda, brzinu
nebeskog kretanja koje okru�uje sve te stvari. Kakav blagoslovljen pogled, sine
moj, videti sve to u jednom trenutku, nepokretno kako se kreće, nesagledivo kako
postaje sagledivo. Po čemu je načinjen taj poredak Svemira i Svemir koji vidimo
da je uređen.
6. Ako takođe �eli� videti Boga kroz ono �to je podlo�no
smrti, jednako na Zemlji kao i na moru, pomisli da je
Čovek oblikovan u utrobi, sine moje, i ispitaj pa�ljivo umeće Boga koji ga je
oblikovao, i nauči ko je oblikovao ovaj lepi i bogoliki lik Čoveka. Ko je
oblikovao oči? Ko je probio nosnice i u�i? Ko je otvorio usta? Ko je rastegnuo i
učvrstio �ivce? Ko je sproveo vene njihovim kanalima? Ko je ojačao kosti i
prekrio meso ko�om? Ko je razdvojio prste? Ko je pojačao petu na stopalima? Ko
je izdubio telesne prolaze, ko je rastegnuo slezinu? Ko je srce oblikovao poput
piramide i zdru�io mi�iće? Ko je postavio jetru? Ko je načinio �upljine u
plućima i �eludac načinio tako velikim? Ko je oblikovao najlep�e delove tako da
se oni mogu videti i prekriti one ru�ne delove?
7. Vidi koliko je mnogo ve�tine nastalo iz jedne stvari i
koliko je mno�tvo oblika načinjeno jednim utiskom. I sve predivne stvari, i sve
izmerene stvari, i sve različite stvari. Ko je načinio sve to? Koja majka, koji
otac, ako ne nesgledivi Bog, koji je sve stvari stvorio Svojom Vlastitom voljom?
8. Niko neće reći da su kip ili slika nastali bez kipara
ili slikara, kako bi onda sav taj rad mogao nastati bez svoga stvaraoca? Kakva
slepoća! Kakvo svetogrđe! Kakva bezumna drskost! Moj sine Tate, svojeg
Stvoritelja nikada ne li�avaj dela stvaranja. On je veći od bilo čega �to ime
Bo�je uključuje, toliko je velik Otac svega. Jer On je Jedan Jedini i Njegov je
zadatak da bude Otac.
9. Sili� me da govorim odva�nije. Njegova je priroda da
zamisli sve stvari i stvori ih. Kako bez Stvoritelja ni�ta ne dolazi u
postojanje, niti On ne bi postojao večno da nije uvek stvarao sve stvari na
Nebu, u vazduhu, na Zemlji, u moru, posvuda po Univerzumu,
svugde u Svemiru, u onome �to jeste i onome �to nije. Ne
postoji ni�ta u svemu tome �to nije On sam. I sve stvari koje jesu i svari koje
nisu su On sam. Jer stvari koje jesu On je učinio vidljivim, a stvari koje nisu
On sadr�i unutar sebe.
10. On je Bog, veći od imena. On je nesaglediv, a ipak je
najsaglediviji. On je taj kojeg um mo�e kontemplirati. On mo�e biti viđen očima.
On je bestelesan, a ipak ima mnogo tela ili, bolje rečeno, svako telo. Ne
postoji ni�ta �to On nije. Jer On je sve �to postoji i On zato ima sva imena,
jer sva imena dolaze od jednog Oca. Zbog toga On sam nema ime, jer je On Otac
svega. O moj Oče Nebeski, ko mo�e pevati hvale Tebi ili slaviti Tebe? Kamo da
pogledam da bih Te slavio: iznad, ispod, unutra ili izvana? Za Tebe nema puta,
nema mesta, niti bilo kojeg drugog postojanja. Sve je u Tebi, sve dolazi od
Tebe. Ti daje� sve i ne uzima� ni�ta. Jer Ti ima� sve i ne postoji ni�ta �to Ti
nema�.
11. Kada ću pevati Tebi hvale? Jer niko ne mo�e pojmiti
Tvoj sat ili Tvoje vreme. Zbog čega ću pevati himne? Za ono �to Si objavio ili
za ono �to Si sakrio? I za�to ću Te veličati? Zbog toga �to Si drugo od mene?
Zato jer ima� ne�to �to nije moje? Jer Si ne�to drugo? Ali Ti si sve �to sam ja.
Ti si sve �to ja činim. Ti si sve �to ja govorim. Ti si sve i ne postoji ni�ta
�to Ti nisi. Ti si sve �to postoji i sve �to ne postoji, Um kada misli� i Otac
kada čini�, Bog kada ispunjava� �ivotom, Dobro i Stvoritelj svih stvari. Jer,
najfiniji deo tvari je Eter, najfiniji deo Etera je Du�a, najfiniji deo Du�e je
Um, a Uma Bog.
1. Dobro, o Asklepije, ne nalazi se ni u
čemu već samo u Bogu. Dobro je uvek Bog sam. Ako je zaista tako, Dobro mora biti
su�tina, jer svaka vrsta kretanja i oslobođenje od njega, ima postojanu energiju
oko sebe, nikad premalu, nikad preveliku i uvek u dovoljnoj količini. Jer Jedan
je izvor svega, a ono �to snabdeva sve je Dobro. �tavi�e, kada ka�em da snabdeva
sve, zauvek je Dobro. A ono ne pripada nikome drugom nego Bogu Samom. Ni�ta mu
ne nedostaje, jer kada bi ne�to �eleo bio bi zao. Ni�ta za Njega nije izgubljeno
i ni�ta ga ne mo�e rastu�iti, jer duboka �alost je nasleđe zla. Nijedno biće
nije moćnije od Boga, nijedno biće ne mo�e ga podrediti sebi. On ne trpi bilo
kakvu nelagodu od bilo koga te zbog toga On voli svakoga. Nijedno biće ne
pokazuje mu neposlu�nost te time ne uzrokuje njegovu ljutnju. Nijedno biće nije
mudrije od Njega pa time ne uzrokuje Njegovu ljubomoru.
2. Budući da Njegovom postojanju ne
pripada ni�ta od svega toga, �ta ostaje ako ne Dobro? Jer kao �to se nijedno zlo
ne pronalazi u takvom izvanrednom Biću, tako se ni Dobro ne pronalazi u jednoj
od tih nevolja. Ali svi drugi jadi postoje u svakom biću: u malom i velikom, u
individualnim bićima i u tom samom Svemiru, koji je veći i moćniji od svih bića
i svih stvari. Ono �to je podvrgnuto rođenju puno je patnje, jer s�mo rođenje je
patnja. A tamo gde je patnja nema Dobra. Tamo gde se nalazi Dobro nema patnje.
Gde je dan, nema noći. Tamo gde je noć, nema dana. Stoga Dobro ne mo�e biti u
postojanju, već samo u onome �to nije rođeno. S obzirom da u fizičkom svetu
postoji zaliha svega, i Dobro ga pro�ima obilno. Na ovaj način Svemir je dobar,
budući da stvara sve stvari, dobar jer je vezan uz svoj kreativni aspekt, ali u
svemu ostalom nije dobar, jer podvrgnut je patnji i kretanju te stvara sve
stvari predodređene za patnju.
3. Dobro je unutar Čoveka ograničeno merom
zla. Jer u Čoveku se malo dobra broji kao Dobro. Dobro je za njega najmanja
količina zla. Stoga za njega dobro ne mo�e biti oslobođeno zla. U Čoveku je
Dobro naopako kori�ćeno, a kada se lo�e koristi, Dobro vi�e ne ostaje, a kada ga
nema, rađa se zlo. Zato je Dobro jedino u Bogu ili je pre Bog sam to Dobro.
Zato, o Asklepije, izraz 'Dobro' postoji samo za Čoveka, a nikada u stvarnosti,
jer je to nemoguće. Materijalno telo ne daje mu mesta, jer je svugde brzo vezano
zlom, bolovima, �eljama, strastima, obmanama i glupim razmi�ljanjima. I,
Asklepije, najgore od svega je da se svaka od tih redom spomenutih stvari �to se
nalaze u Čoveku smatra najvećim dobrom, dok je zapravo svaka nenadma�ivo zlo.
Pohlepa, koren svakog zla, Čovekova je gre�ka, a to je odsustvo Dobra.
4. Zahvalan sam Bogu �to je u moj um
stavio čak i ukus znanja o Dobru, jer to Dobro ne mo�e postojati u svetu. Jer
svet je celokupni zbroj zala, ali Bog je Dobro i Dobro je Bog. Jer vrline
predivnih stvari nalaze se oko Njegove prave prirode i na neki se način
pojavljuju jo� či�će i jednostavnije, jer su od Boga. Treba imati hrabrosti
reći, o Asklepije, da je su�tina Boga predivna, ako On uop�te ima su�tinu, ali
ni lepota ni Dobro ne mogu se pronaći u stvarima Svemira. Sve stvari koje ulaze
u na� pogled likovi su i slike. Ali ono �to ne dolazi u vidokrug oka, najvi�e je
savr�enstvo lepote i dobrote. Kao �to oko ne mo�e videti Boga, ne mo�e videti
lepotu i dobrotu. Jer to su osobine Boga, savr�ene i potpune, koje pripadaju
Njemu samom. One su Njegove vlastite, neodvojive i najvi�e voljene. Bog ih voli
jednako kao �to one vole Boga.
5. Ako uzmogne� pojmiti Boga, pojmiće�
lepotu i Dobro, natkriljujuću Svetlost, koja je načinjena svetlijom od
Svetlosti. Ta je lepota neuporediva i to se Dobro ne mo�e opona�ati, budući da
je u Bogu Samom. Zato, kada spozna� Boga, mora� takođe spoznati lepotu i Dobro.
To ne dele druga �iva bića, s obzirom da su nedeljiva od Boga. Ako tra�i� Boga,
tada tra�i� i lepotu. Postoji jedan put koji vodi toj lepoti: predanost udru�ena
sa znanjem.
6. Zato se oni koji ne znaju i koji ne
slede Put Predanosti usuđuju se govoriti o Čoveku kao lepom i dobrom, iako oni
nikada nisu videli ni komadić Dobra. Okru�eni su svakom vrstom zla i misle za
lo�e da je dobro, pa ga koriste neumereno, čak se bojeći da bi ga mogli
izgubiti. Iz petnih �ila se bore ne samo da bi ga sačuvali, nego i da bi ga
povećali. Takve su stvari, koje ljudi nazivaju dobrim i predivnim, Asklepije,
stvari od kojih ne mo�emo pobeći ili ih mrzeti. A najte�e je od svega da ih
trebamo i da ne mo�emo �iveti bez njih.
1. Kamo posrćete vi pijandure, opijeni
vinom neznanja, koje vi�e ne mo�ete podneti već ga povraćate? Stanite, budite
razboriti! Pogledajte gore očima srca! A ako ne mo�ete svi vi, tada barem oni
koji mogu. Zlo neznanja preplavljuje čitavu Zemlju i potpuno uni�tava Du�u
ograničenu telom, ne dopu�tajući joj da dosegne luku Spasa.
2. Neka vas zato ne odnese velika bujica,
nego struju iskoristite. Neka oni koji od vas uzmognu pronaći luku Spasa uvedu
svoj brod u nju i potra�e onog koji će vas primiti za ruku i provesti kroz
Kapiju Znanja. Tamo sja jasna Svetlost koja bistri Tamu, gde nijedna Du�a nije
opijena, nego su sve razborite i tra�e srcem Njega koji �eli biti viđen. Nijedno
uho ne mo�e Ga čuti, nijedno oko ne mo�e Ga videti, nijedan jezik ne mo�e o
Njemu govoriti, već samo um i srce. Ali prvo morate skinuti odeću koju nosite,
mre�u neznanja, rukotvorinu zla, lanac zla, pojas Tame, �ivuću smrt, osećajno
truplo, noseću grobnicu, kradljivca u svojoj kući, onoga koji mrzi kroz ono �to
voli i donosi zlo kroz ono �to mrzi.
3. Takva je mrska odeća koju nosi�, koja
te ve�e dole onda kada pogleda� gore i vidi� lepotu istine i Uzvi�eno Dobro �to
le�i u tebi. Mrzeće� zlo te odeće i spoznaće� njegovu la�nost. To te zavelo,
stvorilo privid osećaja koji nisu potvrđeni, koji su neopazivi, jer to im je
zaprečilo put prema gore s mnogo grubljom tvari i ispunilo ih mrskom �udnjom
tako da ne čuju ono �to bi trebalo čuti i ne vide ono �to bi trebali videti.
|
|