Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

Tekst 15

 

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Ogledalo

 

15

 

Pun mesec nad �ljivikom

HOROR NA SRPSKI NAČIN

Izvor: POLITIKA

Autor: Dragoljub Stevanović

12.09.2010

 

Vampir je srpska reč, ali tu prestaje svaka na�a specifičnost sa onostranim. Mitska bića postoje u svim kulturama, a, sticajem okolnosti, o njima se početkom meseca naročito govorilo u Ribarskoj banji na Festivalu srpskog horora.

Srpski komplet za borbu protiv vampira (Slika desno)

Karakond�ule i razne druge spodobe, koje opsedaju ljude u gluvo doba, jedna su od omiljenih tema za razgovor, od starih vremena, uz ognji�te, pa do danas, u doba interneta.

Vampiri su bili stavljeni „ad akta” jedino u vreme socijalizma, kada se gradio „novi čovek“, mase osve�ćivale, a u sela dovodila struja. Tada su i sede starine izgubile moć da opčinjavaju ukućane stra�nim pričama iz noći punog meseca. Pojavilo se novo čudo – televizija, a na ekranu su bili Mija i Čkalja, i Milivoje Jugin koji je direktno prenosio let „Apola 11” na pravi Mesec.

Čuvena „Leptirica”, televizijski film Đorđa Kadijevića s početka sedamdesetih, bila je vi�e presedan, ali i dokaz da se iskonski strahovi od smrti i neobja�njivih pojava ne mogu potpuno potisnuti iz čoveka, ma koliko se u tome poku�avalo.

Danas pobornici strave i u�asa na doba velike industrijalizacije gledaju kao na izgubljeno vreme. Marksizam je, ka�u, dao skromne rezultate, suočavanje sa đavolom na filmskom platnu, tvrde oni, mo�e mnogo vi�e da pomogne čoveku da osvetli tamne strane svoga bića i nadjača sopstvene strahove i demone.
Terapija strahom

Neki su shvatili da, �to se toga tiče, ne treba sedeti skr�tenih ruku, a među prvima dramaturg Nenad Bekvalac koji dvaput mesečno organizuje horor tribinu „�ok koridor” u beogradskom Domu omladine i tu publici prikazuje najstra�nije, necenzurisane filmske scene koje su obično producenti izbacivali pre bioskopskih premijera. Ovu vrstu predstava voli mlada i obrazovana publika, sala je ispunjena do poslednjeg mesta, a scene mučenja i svakovrsnih i�ivljavanja nad ljudskim telom gledaju sa akademskim mirom i radoznalo�ću, uz poneki dubok uzdah ili gromoglasan smeh praćen stiskom ruku zaljubljenih.

– U „�ok koridoru” izla�emo publiku �oku i strahu jer smo uvereni da je to najčistiji lek za lečenje trauma svakodnevnog �ivota – ka�e Bekvalac.

Makar mitskih bića za pla�enje imamo na pretek. Pored vampira i pomenutih karakond�ula, koje opsedaju ljude noću i ja�u ih do jutra, (pa ako pre�ive – pre�ive), tu su i kozare, �ene sa kozjim nogama koje kriju glave, pa noćne leptirice, kojima valja, nala�u običaji, otkinuti krila i reći im da dođu po so. Ako sutradan neka kom�inica zai�te so – ta je ve�tica...

– Iako je na�a tradicija bogata mitskim bićima, ove teme su malo obrađivane u domaćim serijama i filmovima, ne�to malo vi�e u knji�evnosti, tako da ljudi iz inostranstva koriste na�e legende za sopstvene filmove i zgrću pare – ka�e Bekvalac.

Na putu smo da i tu ne�to popravimo. U Ribarskoj banji se od 3. do 5. septembra odr�ao prvi, „nulti“ Festival srpskog horor filma, čiji je idejni tvorac Slavoljub Marković, glavni i odgovorni urednik regionalnog nedeljnika „Grad” iz Kru�evca.

– Kada smo svojevremeno raspisali konkurs za priče o vodenici odziv je bio neočekivano veliki, javljali su se na�i ljudi čak iz Ju�ne Afrike. Ispostavilo se da su savremeni autori vodenicu videli kao tajanstveno mesto, prosto stvoreno za pozornicu horora. Tako smo na na� poziv za priče o vodenicama dobili stra�ne priče, od kojih je nastala knjiga. Festival srpskog horora se nadovezuje na taj projekat. Ove godine nema takmičarski karakter, a već za sledeću raspisaćemo konkurs za kratke horor filmove koje će svi moći da snime na vrlo jednostavan način, amaterskim kamerama, čak i onima iz mobilnih telefona – najavljuje Marković.

Mo�da neko od tih dela do�ivi uspeh filma „Paranormalna aktivnost” koji je snimljen digitalnom kamerom, sa bud�etom od 15.000 dolara, a postao je svetski fenomen jer je umesto skupih vizuelnih efekata ponudio „dobru, stra�nu priču” koja mo�e svakome od nas da se desi.

– Horor literatura, filmovi i strip samo nam poma�u da prepla�imo strahove u sebi i zato, po meni, oni imaju terapeutsko dejstvo.

To je ono �to nas je i rukovodilo da ustanovimo ovaj festival, da jedan univerzalni fenomen kakav je strah uvedemo u na�e okvire, među na�a verovanja i sujeverja, u kojima nikada nismo oskudevali – ističe njegov idejni tvorac.

Folklorna fantastika

Etnolog dr Vesna Marjanović, načelnik Odeljenja za proučavanje narodne kulture beogradskog Etnografskog muzeja, istra�ivala je folklornu fantastiku u Srbiji, a od tog materijala na nacionalnoj televiziji biće emitovana jedna epizoda pod nazivom „Priče uz ognji�te”, u okviru serije „Zavičaj”.

– Neki običaji �ive u narodu dok ih vreme ne pregazi, a onda postaju deo folklora ili se gube, ali oni vezani za rođenje i smrt, nastavak loze, traju mnogo du�e. Ljudi ne �ele da isku�avaju sudbinu, mo�da im se ne�to i učini zastarelim, ali će, za svaki slučaj, po�tovati ono �to su nasledili od svojih predaka – ka�e Vesna Marjanović.

Ono �to se nekad pričalo uz ognji�te, danas se prenelo na tematske internet forume. Tako se jedna od učesnica internet komunikacije priseća da joj je roditeljska kuća bila blizu groblja pa se često govorilo o �enama u belim haljinama koje su zaustavljale automobile i pričale sa vozačima, a onda iznenada nestajale: „Mi klinke smo samo smi�ljale kako da odemo na groblje i do�ivimo takvu avanturu”

– Dobro je �to su te teme ponovo pokrenute, �to je napravljen festival, tribine, �to se o tim stvarima priča, ba� kao i u svetu gde se odr�avaju festivali fantastike i horora – ka�e na� poznati etnopsiholog dr Bojan Jovanović, koji obja�njava otkud ta sklonost čoveka da u�iva u strahu.

– Ljudi su se oduvek pla�ili onoga �to ne mogu da razumeju, a najvi�e smrti. Zato su nekako hteli da ovladaju tim strahovima. Čak i deca izmi�ljaju zastra�ujuće priče da pobede strah, a ono �to izmisle i ispričaju često je traumatičnije od opasnosti koje ih vrebaju u realnom svetu. Ali priče im nisu dovoljne, deca pribegavaju i nekim ritualima. Kad ostanu bez majke, recimo, razbacaju igračke na sve strane, a onda idu i sakupljaju ih i to im poma�e da se izbore sa strahom od odvajanja. Čovek se, dakle, ne zadovoljava samo fikcijama, već �eli da priče pretvori u rituale i obrede, kako bi do�ivljaj bio ubedljiviji .

Tako su nastali maskirani obredi, karnevali, koji nemaju samo stra�nu već i komičnu dimenziju, jer se strah mo�e prevladavati i smehom. To je i Hičkok koristio u svojim filmovima.

Smrt od straha

Scene strave i u�asa publika, po rečima na�eg sagovornika, ljudi gledaju iz raznih motiva, ali osnovno je �to �ele da postanu duhovno jači. Kad prevaziđu strah osete zadovoljstvo. Naravno, svako će znati da oceni koliku količinu straha mo�e da podnese, ako to ne ume onda ishod mo�e da bude koban.

Da ne postoji samo strah od smrti već i smrt od straha govori i primer jednog gledaoca iz Makedonije, koji je preminuo gledajući televizijsku premijeru pomenute „Leptirice”.

Strahovima se pomno bavio i psihijatar dr Ljubomir Erić koji smatra da su horor filmovi omiljeni kod ljudi različitih uzrasta, ali uglavnom mlađih i oni mu�kog pola. Vole ih oni koji su zavisnici od adrenalina, koji vole da gledaju akciju, jurnjavu, tuče, ubistva...

– Do�iveti strah u za�tićenim uslovima, kada si svestan da ni�ta ne mo�e da ti se desi, ohrabruje nedovoljno sna�ne, neretko strah i erotizuje, moje iskustvo iz psihoterapije to nedvosmisleno pokazuje – ka�e dr Erić, dodajući da strah poma�e čoveku da se prilagodi i pre�ivi i to se ne menja s vremenom. Menjaju se uslovi �ivljenja ljudi i opasnosti koje mu prete, a naravno da je smrt bila i ostala najveća opasnost sve do danas.

Srbija i Hrvatska kolevke vampira

Slovenci su nam ukrali �ljivovicu i proglasili je svojim brendom, a Rumuni vampire, pa tako zahvaljujući Drakuli ceo svet misli da su ova mitska bića nastala podno Karpata. Međutim, nemački istoričar dr Peter Mario Krojter ustanovio je da su kolevke vampira Srbija i Hrvatska jer je car Du�an 1342. godine doneo ukaz kojim je zabranio sve�tenicima da učestvuju u iskopavanju i spaljivanju le�eva u koje se sumnjalo da ustaju noću. U Hrvatskoj, u Dalmaciji, verovalo se u kr�nike, ljude rođene za vreme jakog nevremena, koji su �titili sela od vampira. Pisana dokumenta o vampirima u Rumuniji pojavljuju se mnogo kasnije.

Etnopsiholog dr Bojan Jovanović ka�e da je poznata činjenica da je reč vampir srpskog porekla, koja je prihvaćena u svetu i da vuče korene iz staroslovenskog, ali vampiri kao mitska bića postoje i u drugim tradicijama i kulturama, ne samo u na�oj. Verovanje u postojanje vampira, kod mnogih naroda, posledica je straha od povratka pokojnika i obja�njava se osećajem krivice da pogrebni obred nije izveden kako valja.

Spaljivanje ve�tica

Ve�tice su u Evropi spaljivane u vreme inkvizicije, dok se kod nas taj običaj zadr�ao do početka 19. veka, do vremena Milo�a Obrenovića koji ga je iskorenio. I Karađorđe je zabranjivao spaljivanje ve�tica, ali je intimno verovao da poneka �ena mo�e doneti zlo. Poznato je da je njegov zet spalio jednu �enu u dana�njem Kraljevu.

U vreme velikih nesreća svi narodi sveta tra�e �rtvenog jarca za zlo koje se de�ava, pa su tako nekada ispa�tale �ene, a u novije vreme kod nas su ceh platile sove. Pre nekoliko godina me�tani Donjeg Tovarnika kod Pećinaca pobili su jato sova u�ara zbog verovanja da su ove noćne ptice čudnog krika vesnici smrti.

Vodenice i za�tita od zla

Za�to vodenica u na�oj tradiciji ima posebno mesto i svojevrsni je arhetip tajanstvenog, nedokučivog, čak zastra�ujućeg, obja�njava etnolog dr Vesna Marjanović. Ima nekoliko razloga za�to je to tako. Prvo, vodenice su izvan naselja, dakle izvan pokr�tenog mesta, u nekom nepoznatom, mitskom prostoru gde ne dolazimo svakodnevno. Voda koja huči sa potoka, zvuci koje pravi na vodeničnom točku izazivaju razne asocijacije i priviđenja. Vodenice slu�e za pravljenje bra�na, odnosno hleba, dakle donosedobro, a tamo gde je dobro uvek vreba i zlo, kao protivte�a.

Strahovi se, po rečima sagovornice, obično vezuju za granična stanja i velike promene jer ne znamo �ta je iza toga. Čoveku je svojstveno da se pla�i, i zbog toga tra�i sebi za�titu, nekada je to amajlija, prino�enje �rtve, ili neka zabrana, da se ne�to ne sme raditi. Recimo, za neki praznik se ne sme plesti, prati rublje, kupati u reci na Preobra�enje... Strahovi se pojačavaju kad se dobije dete u porodici da ga neko ne urekne. I danas, čak i u okolini Beograda, �ene izgovaraju bajalice kojima, navodno, leče kolike, ili �tite crvenim koncem.

I mediji javljaju o raznim nesrećama, tako da čovek svako jutro kreće u �ivot sa negativnom energijom. Zato ne mo�e da se opusti ako nema neki svoj za�titni mehanizam.

Nevelik opus

Najpoznatiji domaći horor filmovi, osim „Leptirice” Đorđa Kadijevića su i „Sveto mesto”, „Devičanska ostrva” i „�tićenik” istog autora, kome je na Festivalu srpskih horora posvećeno tematsko veče, a upamćeni su i naslovi „Već viđeno”, „Variola vera”, „T. T. sindrom”, „Davitelj protiv davitelja”, „Čovek koga treba ubiti”, „San doktora Mi�ića”, „Kičma”...

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2010 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 30-01-2013 03:29