Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

Tekst 1

 

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Ogledalo

 

1

 

(New Age) Novo doba i Duhovnost

Arhiva Thornal

05.06.2010

 

ta god mi mislili o tome, �ivimo u dobu "Nju ejda". Ova tvrdnja stoji u svetlu činjenice da se mo�e taksativno navesti nekoliko tvrdnji o tome �ta pod tim podrazumevamo, a oko čega se u glavnom sla�u svi zainteresovani. Ono �to je omogućilo stanje "nove duhovnosti" u kojem je, barem u teoriji, svakome pojedincu dostupno duhovno blago čovečanstva svih epoha i meridijana, u njegovim raznim osobenostima, pre svega su vrednosti individualnih sloboda i ekspanzija nauke i tehnike, koje je na planetarnom nivou iznedrila civilizacija Zapada poslednjih nekoliko vekova. To u praksi znači da se institucionalizovani nosioci smisla, koji se u gotovo svim nama poznatim dru�tvima u ljudskoj istoriji podvode pod religiju, vi�e ne do�ivljavaju samorazumljivim. Pop zvezde se izja�njavaju kao sledbenici jevrejske mistike, sredovečne majke ve�baju neku od praksi hatha-yoge, neke grupe mladih ventil adolescentskog bunta nalaze u uranjanju u teoriju i praksu okultne literature, a danas i provincijske knji�are imaju sve vi�e self-help ili "new age" literature, a gotovo sve to je moguće pronaći i na danas sveprisutnom internetu. Sveukupnost se tih i sličnih činjenica, bez obzira na intenciju tumačenja, uzročno utemeljuje u već spomenutim smernicama civilizacijskog toka koje je Zapad, unazad najmanje jedan vek, utemeljio za celu planetu.

U stvarnosti "nju ejd�" predstavlja samo jo� jedan nanos boje na sr� �ivota, koju u nedostatku bolje reči mo�emo tradicionalno nazvati duhovno�ću. U tom smislu se on ne razlikuje od bilo koje druge legitimacije smisla koji se kulturolo�ki mo�e i�čitati, �to danas sociolozi, psiholozi, teolozi, pa i filozofi čine. Ta čitanja fenomena "nju ejd�a" idu od njegovog slavljenja kao sledećeg evolucijskog koraka čovečanstva, preko njegovog apokaliptičnog čitanja od strane teologa i ne samo njih, do njegovog relativizovanja ili ignorisanja u okviru sve-relativizirajuće zaspale filozofije i studija kulture postmoderne.

Danas smo na�im teorijama, naročito u okviru recentnih teorija u okviru psihologije, dodali duhovnu dimenziju čoveka. U nekim se naučnim područjima uočava napor integracije te nove/stare dimenzije ljudskog bića u majnstrim nmaučnog nastojanja. Sve je vi�e istra�ivača (psihologa, istoričara religije, lekara, fizičara, filozofa) koji tu dimenziju na svoj način lično razumeju i �ive, te je nastoje integrisati i njom obogatiti svoja naučna dostignića. Tu su i akademski istra�ivači druge i treće generacije koji gotovo tendenciozno izbacuju rasprave i prevode originalnih tekstova manje-vi�e svih duhovnih tradicija čovečanstva. Transformacija iz profesora koji su se iz, verovatno i njima samima, neznanih razloga pre vek i po počeli baviti orijentalizmom koji su oni i njihova malobrojna akademska publika do�ivljavali kao neku egzotičnu biljku (ako zanemarimo teozofe) i koji su u najboljem slučaju bili lingvisti i etnolozi staroga kova u gore spomenute, neretko i ozbiljne, praktikante tradicija kojima se bave (tu je najači budizam) na svoj način govori o promenama koje je navedeni vremenski period dao na nivou kolektivne kulturolo�ke svesti. U ličnom smislu, za ogromnu većinu pojedinaca to znači pasivno ili aktivno uključivanje u gore opisani kulturni pogon uz povremeni dodatak neke od praksi, koje su, u obliku tehnika, putem raznoraznih tečajeva dostupne gotovo svakome. Na liniji svega do sada rečenog se čini kao da na�i �ivoti i teorije postaju celovitiji uzimajući u obzir tu viziju ljudskog bića koju su sve kulture u istoriji na svoj način negovale i koju smo nazvali duhovno�ću. Kao da su jedini problem oni koji tu viziju zbog nekog razloga ne razumeju i time sprečavaju čudesnu transformaciju pred čijim se pragom na�la na�a planeta.

U stvarnosti sve �to se de�ava je to da se ogromna masa ljudi uz pomoć manje ili vi�e artikulisanih mentalnih konstrukcija, koje svoje poreklo vuku iz starih sistema spoznaje ili su pak produkt razvoja raznih smerova psihologije koja se na Zapadu razvila na temelju otkrića nesvesnog, ili neretko predstavljaju amalgam oba kako je to, na primer, uočljivo iz razvoja transpersonalne psihologije, te njenih  praksi/tehnika, koje se bavi, kolokvijalno rečeno, sopstvenom lično�ći ili psihom u njenim vidovima vezanim za ličnost (koncept psihe mo�e biti shvaćen klasično ili pak analitičko-psiholo�ki, �to ni�ta ne menja stvar). Artikulisano u formi sintagme to bi značilo da se bave ličnim mentalnim i emocionalnim formama, sa naglaskom na emocijama. Prima facie je s ovakvim stanjem stvari sve u redu. Duhovne tradicije same sebe i razumeju kao svojevrsno razračunavanje sa lično�ću, onim partikularnim i separirajućim, te bilo da se radi o njenoj egzaltaciji ili njenom utemeljenju u dimenziji pored nje same uvek se radi o njenom razumevanju, proči�ćenju, negovanju ne bi li se ono univerzalno uprisutnilo u smislu stvarne prisutnosti dimenzije koju razne tradicije ovako ili onako postuliraju kao najvi�u stvarnost. Nadalje, ovo na�e doba svojim kulturnim matricama samo po sebi stavlja ono lično, pojedinačno i privatno u fokus kako to verovatno ni jedna kultura u istoriji nije činila. Time se na kolektivnom nivou ubrzava mogući proces razumevanja te iste osobnosti ali i verovatnost zaplitanja u �arenu mre�u koju ona plete. Stare su kulture dobro znale da je autentična i �ivom sve�ću �ivljena duhovnost retka biljka i tamo gde su zemaljske dru�tvene strukture verno odra�avale duhovnu stvarnost znalo se da je takvih ljudskih bića u jednoj generaciji tek nekoliko ili neretko samo jedan.

Sva je prilika da je i u na�e doba tako shvaćena duhovnost jednako retka ako ne i ređa uprkos inflaciji "duhovnosti" u na�im teorijama i ličnim �ivotima.

Upravo je poređenje "nju ejd�a" sa dodatnim nanosom boje navela ka tome da se nasluti, u kontekstu do sada iznesenog, kako na prvi pogled rastvaranje tradicija i duhovnosti u stvarnosti samo znači njihovo iskrivljenje, koje je u toj meri uspe�nije izvedeno jer se kolektivno podgreva stav kako se to nekad zakrivljeno sada svuda mo�e sresti. U zavr�nici se jalovo zadovoljenje iluzornog vrtloga koji većina ljudi u vizuri vlastite psihe poznaje kao ličnu emociju pokazuje kao ishodi�te i uvir onoga �to je danas u opticaju kao duhovnost.

Moguća i ne tako retka polusvesnost energetskih formi u podlozi psihe samo jo� dodaju te�ine na strani privida autentičnosti. U tom smislu je na�e doba uistinu feminizirano u smislu u kojem ga je kao takvog jo� krstio Niče.

U pojavnom smislu, slutnja o prirodi sr�i na�ega doba mo�da se najlak�e naslućuje kada se pogleda naglasak koji ono stavlja na nasleđeni i rapidno rastući kvantum instrumenata, koji mi danas poznajemo u vidu raznoraznih tehnika. Tradicije, usprkos svom bogatstvu tih instrumenata, naglasak nisu nikad stavljale na tehnike nego na �kole i puteve koje one propovedaju. One su koliko god nu�ne ipak su zavisne od doba i konstitucije dru�tva kome su date na upotrebu. Otuda je moguće da razne tradicije neguju slično vrsne tehnike (kao �to je to slučaj sa jogom u Indiji, koju neguju u istoriji indijske duhovnosti i često suprotstavljene tradicije), kao i to da se u okviru jedne tradicije neguju raznorodne tehnike. One se pojavljuju kada kolektivni nivo prisutnosti svesti u �ivotu dru�tva nekog doba padne ispod ustanovljenog kritičnog nivoa. U tom su smislu one novum kao mogući sadr�aj svesnosti onih koji su u poziciji da ih koriste kako bi vlastitim bićem kompenzirali kolektivni pad u pro�etosti �ivota i svesti, novum koji se ponajbolje mo�e označiti rečju znanje. Ono �to valja uočiti je da pojavljivanje tehnika kao svojevrsnog znanja predstavlja samo smanjeni intenzitet pro�imanja �ivota i svesti u kojem je ono �to se sada pojavljuje kao neko znanje, kao tehnika, prethodno bilo prisutno kao normalnost. Majstorstvo u bilo kojoj tehnici sastoji od ponovnog osvajanja stanja nevinosti u kojem se na�e biće oseća normalnim kroz mogućnost usavr�avanja tehnikom, kao da znanja nije nikad ni bilo. Neka ovu tvrdnju potkepi primer jedne tehnike. Uobičajilo se u raznoraznim akademskim prikazima, pa i onima od strane eksponenata same tradicije, hatha-yogu i njeno kodifikovanje u okviru spisa u pravilu tantričke provenijencije u doba indijskog srednjovjekovlja nezavisno od priznavanja korisnosti sustema smatrati svojevrsnim baroknim dodatkom u sazvučju sa inflacijom raznoraznih tekstova koje je to doba iznedrilo u okviru do tada neviđene elaboracije detalja učenja vezanih za jogu i tantrizam, a nasuprot čistoće i jednostavnosti u pravilu starijih tekstova poput, recimo, Patanjalijevih Joga-sutri. Su�tina tog procesa jeste rrasvetljavanje i za mnoge fascinantne prirode kodifikovanja sistema znanja u okviru tradicije, �to uključuje i tumačenje odnosa pisanog i nepisanog prenosa, ako se razume da je ono �to danas smatramo hatha-yogom kao znanje kodifikovano u trenutku kada se usled načina �ivota na kolektivnom nivou gubi minimalna integracija svesnosti i telesnih procesa potrebna za realizaciju celovitosti koju tradicija čuva. Integracija koju, na primer, deca prirodno poseduju, a koju su neka srećnija vremena imala u vidu snage da se odmakne ka normalnosti od manje odmaknute svakodnevice.

Kruna fascinacije tehnikama ima svoj izraz u fascinaciji znanjem iza kojeg one stoje, u smislu naslućivanja mogućnosti koje se njima rastvaraju, a koje se do�ivljavaju utelovljenim u liku onih koji ih �ire. Tradicionalno, tehniku bi za to podobnom učeniku predao majstor i to, kada se radi o nekim njenim vidovima, neretko tek nakon vi�e godina podučavanja. Tradicije, svaka na svoj način, razlikuju nivoe učenja, i učenicima se u pravom smislu reči svuda smatraju oni čije je biće pozvano da primi ononajdragocjenije blago, a to je: ovde, na zemlji, budno svedočenje svetova za koje i majstor svedoči. Majstor daje tehniku onda kada ona poma�e u negovanju rasta tog najdragocenijeg. Tamo gde se prenos tehnika de�ava bez svesti o tom jednom jedinom samo se ubrzava �areni vrtlog osobenosti na uviru gde stoji ono Ni�ta. I danas postoje tradicije u kojima je svest o takvom stanju �iva. Neretko se mo�e uzeti u ruke knjiga kojeg priznatog lame u kojoj ovaj skladno svesnosti vlastite realizacije nagla�ava kako se neka njegova tumačenja trebaju uzeti sa zadr�kom i pri tom upućuje na one čija reč usled rezonance njihovog bića sa su�tinom učenja, ovde, na zemlji, čuva njen duh. Mo�e se, na primer, uzeti u obzir i zen. Ne�to tako jednostavno poput zazena, čovek bi mogao primiti tek nakon mnogo provedenih godina sa majstorom i njegovog blagoslova. Jer, i ne radi se o tome da se ne�to poput zazena uči, jer se on i ne mo�e naučiti, već se radi o tome da se svedoči duh zena. Tamo gde toga nema, za�to se svedoči?

Na putevima ima mo�da i vi�e tehnika, mo�da i vi�e znanja, no uvek se i svuda znalo da je njihov prag tačka susreta onoga koji po zakonu vlastitog bića na njega stupa i onoga koji ga je po blagoslovu Celine pre�ao. Nema ni autoriteta, jer on počiva na znanju, a ovdje je bit u buđenju učenika za svedočenje svetova koje i majstor svedoči. Zato mastor učeniku daje svoje duhovno ime, jer oni svedoče za iste svetove. Tamo gde se de�ava puki prenos tehnika nema tog odnosa, jer nema nikog budnog koji bi nekog budio. Ako postoji ekonomija svemira, "nju ejd�" svedoči za ono Ni�ta, koje poput kosmičke neuroze tro�i tkivo �ivota u perpetuiranju besmisla Ni�tavila.

 

Tulsa Dum: "Proči�ćenje je napokon nadomak ruke. Dan prokletstva je ovde. Sve �to je zlo, svi njegovi saveznici; va�i roditelji, va�e vođe, oni koji će sebe nazivati va�im sudijama; oni koji su lagali i iskvarili zemlju, svi će oni biti proči�ćeni"…. "Vi, deco moja, vi ste voda koja će isprati sve ono �to je pro�lo. U va�im rukama, dr�ite moju svetlost, sjaj Setovog oka. Ova vatra će plamenom odneti tamu, obasjaće vam put u raj!"

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2010 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 30-01-2013 03:33