Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Ogledalo
Tekst 1
Ars Magica
Adepti
Hinduizam
Budizam
Judaizam
Hri�ćanstvo
Islam
Ostale religije
Misterije
Tajna dru�tva
Istorija
Filosofija
Astrologija
Radiestezija
Nauka
Ekosfera
Ars Medica
Psihologija
Umetnost
Zanimljivosti
Putopisi
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio
FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Kontakt
|
Thornal
Arhiva
tekstova Svetog
Kraljevstva Magije
Ogledalo
1
(New Age) Novo doba i
Duhovnost
Arhiva Thornal
05.06.2010
�ta
god mi mislili o tome, �ivimo u dobu "Nju
ejd�a". Ova tvrdnja stoji u
svetlu činjenice da se mo�e taksativno navesti nekoliko tvrdnji o tome �ta
pod tim podrazumevamo, a oko čega se u glavnom sla�u svi zainteresovani. Ono �to
je omogućilo stanje "nove duhovnosti" u kojem je, barem u teoriji, svakome
pojedincu dostupno duhovno blago čovečanstva svih epoha i meridijana, u
njegovim raznim osobenostima, pre svega su vrednosti individualnih sloboda
i ekspanzija nauke i tehnike, koje je na planetarnom nivou iznedrila
civilizacija Zapada poslednjih nekoliko vekova. To u praksi znači da se
institucionalizovani nosioci smisla, koji se u gotovo svim nama poznatim
dru�tvima u ljudskoj istoriji podvode pod religiju, vi�e ne do�ivljavaju
samorazumljivim. Pop zvezde se izja�njavaju kao sledbenici jevrejske
mistike, sredovečne majke ve�baju neku od praksi hatha-yoge, neke grupe
mladih ventil adolescentskog bunta nalaze u uranjanju u teoriju i praksu
okultne literature, a danas i provincijske knji�are imaju sve vi�e
self-help ili "new age" literature, a gotovo sve to je moguće
pronaći i na danas sveprisutnom internetu. Sveukupnost se
tih i sličnih činjenica, bez obzira na intenciju tumačenja, uzročno
utemeljuje u već spomenutim smernicama civilizacijskog toka koje je Zapad,
unazad najmanje jedan vek, utemeljio za celu planetu.
U stvarnosti "nju ejd�" predstavlja samo jo� jedan nanos boje na sr� �ivota,
koju u nedostatku bolje reči mo�emo tradicionalno nazvati duhovno�ću. U
tom smislu se on ne razlikuje od bilo koje druge legitimacije
smisla koji se kulturolo�ki mo�e i�čitati, �to danas sociolozi, psiholozi,
teolozi, pa i filozofi čine. Ta čitanja fenomena "nju ejd�a" idu od njegovog
slavljenja kao sledećeg evolucijskog koraka čovečanstva, preko njegovog
apokaliptičnog čitanja od strane teologa i ne samo njih, do njegovog
relativizovanja ili ignorisanja u okviru sve-relativizirajuće zaspale
filozofije i studija kulture postmoderne.
Danas smo na�im teorijama, naročito u okviru recentnih teorija u okviru
psihologije, dodali duhovnu dimenziju čoveka. U nekim se naučnim
područjima uočava napor integracije te nove/stare dimenzije ljudskog bića u
majnstrim nmaučnog nastojanja. Sve je vi�e istra�ivača (psihologa,
istoričara religije, lekara, fizičara, filozofa) koji tu dimenziju na
svoj način lično razumeju i �ive, te je nastoje integrisati i njom
obogatiti svoja naučna dostignića. Tu su i akademski istra�ivači druge i
treće generacije koji gotovo tendenciozno izbacuju rasprave i prevode
originalnih tekstova manje-vi�e svih duhovnih tradicija čovečanstva.
Transformacija iz profesora koji su se iz, verovatno i njima samima,
neznanih razloga pre vek i po počeli baviti orijentalizmom koji su
oni i njihova malobrojna akademska publika do�ivljavali kao neku egzotičnu
biljku (ako zanemarimo teozofe) i koji su u najboljem slučaju bili lingvisti
i etnolozi staroga kova u gore spomenute, neretko i ozbiljne, praktikante
tradicija kojima se bave (tu je najači budizam) na svoj način govori o
promenama koje je navedeni vremenski period dao na nivou kolektivne
kulturolo�ke svesti. U ličnom smislu, za ogromnu većinu pojedinaca to
znači pasivno ili aktivno uključivanje u gore opisani kulturni pogon uz
povremeni dodatak neke od praksi, koje su, u obliku tehnika, putem
raznoraznih tečajeva dostupne gotovo svakome. Na liniji svega do sada
rečenog se čini kao da na�i �ivoti i teorije postaju celovitiji uzimajući u
obzir tu viziju ljudskog bića koju su sve kulture u istoriji na svoj način
negovale i koju smo nazvali duhovno�ću. Kao da su jedini problem oni koji
tu viziju zbog nekog razloga ne razumeju i time sprečavaju čudesnu
transformaciju pred čijim se pragom na�la na�a planeta.
U stvarnosti sve �to se de�ava je to da se ogromna masa ljudi uz pomoć manje
ili vi�e artikulisanih mentalnih konstrukcija, koje svoje poreklo vuku iz
starih sistema spoznaje ili su pak produkt razvoja raznih smerova psihologije
koja se na Zapadu razvila na temelju otkrića nesvesnog, ili neretko
predstavljaju amalgam oba kako je to, na primer, uočljivo iz razvoja
transpersonalne psihologije, te njenih praksi/tehnika, koje se bavi,
kolokvijalno rečeno, sopstvenom lično�ći ili psihom u njenim vidovima vezanim
za ličnost (koncept psihe mo�e biti shvaćen klasično ili pak
analitičko-psiholo�ki, �to ni�ta ne menja stvar). Artikulisano u formi
sintagme to bi značilo da se bave ličnim mentalnim i emocionalnim formama,
sa naglaskom na emocijama. Prima facie je s ovakvim stanjem stvari sve u
redu. Duhovne tradicije same sebe i razumeju kao svojevrsno razračunavanje
sa lično�ću, onim partikularnim i separirajućim, te bilo da se radi o
njenoj egzaltaciji ili njenom utemeljenju u dimenziji pored nje same uvek
se radi o njenom razumevanju, proči�ćenju, negovanju ne bi li se ono
univerzalno uprisutnilo u smislu stvarne prisutnosti dimenzije koju razne
tradicije ovako ili onako postuliraju kao najvi�u stvarnost. Nadalje,
ovo na�e doba svojim kulturnim matricama samo po sebi stavlja ono lično,
pojedinačno i privatno u fokus kako to verovatno ni jedna kultura u
istoriji nije činila. Time se na kolektivnom nivou ubrzava mogući proces
razumevanja te iste osobnosti ali i verovatnost zaplitanja u �arenu
mre�u koju ona plete. Stare su kulture dobro znale da je autentična i
�ivom sve�ću �ivljena duhovnost retka biljka i tamo gde su zemaljske
dru�tvene strukture verno odra�avale duhovnu stvarnost znalo se da je
takvih ljudskih bića u jednoj generaciji tek nekoliko ili neretko samo
jedan.
Sva je prilika da je i u na�e doba tako shvaćena duhovnost jednako retka
ako ne i ređa uprkos inflaciji "duhovnosti" u na�im teorijama i
ličnim
�ivotima.
Upravo je poređenje "nju ejd�a" sa dodatnim nanosom boje navela ka tome da
se nasluti, u kontekstu do sada iznesenog, kako na prvi pogled rastvaranje
tradicija i duhovnosti u stvarnosti samo znači njihovo iskrivljenje, koje je u
toj meri uspe�nije izvedeno jer se kolektivno podgreva stav kako se to
nekad zakrivljeno sada svuda mo�e sresti. U zavr�nici se jalovo zadovoljenje
iluzornog vrtloga koji većina ljudi u vizuri vlastite psihe poznaje kao
ličnu emociju pokazuje kao ishodi�te i uvir onoga �to je danas u opticaju
kao duhovnost.
Moguća i ne tako retka polusvesnost energetskih formi u podlozi psihe
samo jo� dodaju te�ine na strani privida autentičnosti. U tom smislu je na�e
doba uistinu feminizirano u smislu u kojem ga je kao takvog jo� krstio
Niče.
U pojavnom smislu,
slutnja o prirodi sr�i na�ega doba mo�da se najlak�e naslućuje kada se
pogleda naglasak koji ono stavlja na nasleđeni i rapidno rastući kvantum
instrumenata, koji mi danas poznajemo u vidu raznoraznih tehnika. Tradicije,
usprkos svom bogatstvu tih instrumenata, naglasak nisu nikad stavljale na
tehnike nego na �kole i puteve koje one propovedaju. One su koliko god nu�ne
ipak su zavisne od doba i konstitucije dru�tva kome su date na upotrebu.
Otuda je moguće da razne tradicije neguju slično vrsne tehnike (kao �to je
to slučaj sa jogom u Indiji, koju neguju u istoriji indijske duhovnosti i
često suprotstavljene tradicije), kao i to da se u okviru jedne tradicije
neguju raznorodne tehnike. One se pojavljuju kada kolektivni nivo
prisutnosti svesti u �ivotu dru�tva nekog doba padne ispod ustanovljenog
kritičnog nivoa. U tom su smislu one novum kao mogući sadr�aj svesnosti onih
koji su u poziciji da ih koriste kako bi vlastitim bićem kompenzirali
kolektivni pad u pro�etosti �ivota i svesti, novum koji se ponajbolje mo�e
označiti rečju znanje. Ono �to valja uočiti je da pojavljivanje tehnika kao
svojevrsnog znanja predstavlja samo smanjeni intenzitet pro�imanja �ivota i
svesti u kojem je ono �to se sada pojavljuje kao neko znanje, kao tehnika,
prethodno bilo prisutno kao normalnost. Majstorstvo u bilo kojoj tehnici
sastoji od ponovnog osvajanja stanja nevinosti u kojem se na�e biće oseća
normalnim kroz mogućnost usavr�avanja tehnikom, kao da znanja nije nikad ni
bilo. Neka ovu tvrdnju potkepi primer jedne tehnike. Uobičajilo se u
raznoraznim akademskim prikazima, pa i onima od strane eksponenata same
tradicije, hatha-yogu i njeno kodifikovanje u okviru spisa u pravilu
tantričke provenijencije u doba indijskog srednjovjekovlja nezavisno od
priznavanja korisnosti sustema smatrati svojevrsnim baroknim dodatkom u
sazvučju sa inflacijom raznoraznih tekstova koje je to doba iznedrilo u
okviru do tada neviđene elaboracije detalja učenja vezanih za jogu i
tantrizam, a nasuprot čistoće i jednostavnosti u pravilu starijih tekstova
poput, recimo, Patanjalijevih Joga-sutri. Su�tina tog procesa jeste
rrasvetljavanje i za mnoge fascinantne prirode kodifikovanja sistema znanja
u okviru tradicije, �to uključuje i tumačenje odnosa pisanog i nepisanog
prenosa, ako se razume da je ono �to danas smatramo hatha-yogom kao znanje
kodifikovano u trenutku kada se usled načina �ivota na kolektivnom nivou
gubi minimalna integracija svesnosti i telesnih procesa potrebna za
realizaciju celovitosti koju tradicija čuva. Integracija koju, na primer,
deca prirodno poseduju, a koju su neka srećnija vremena imala u vidu snage
da se odmakne ka normalnosti od manje odmaknute svakodnevice.
Kruna
fascinacije tehnikama ima svoj izraz u fascinaciji znanjem iza kojeg one
stoje, u smislu naslućivanja mogućnosti koje se njima rastvaraju, a koje se
do�ivljavaju utelovljenim u liku onih koji ih �ire. Tradicionalno, tehniku
bi za to podobnom učeniku predao majstor i to, kada se radi o nekim njenim
vidovima, neretko tek nakon vi�e godina podučavanja. Tradicije, svaka na
svoj način, razlikuju nivoe učenja, i učenicima se u pravom smislu reči
svuda smatraju oni čije je biće pozvano da primi ononajdragocjenije blago, a
to je: ovde, na zemlji, budno svedočenje svetova za koje i majstor svedoči.
Majstor daje tehniku onda kada ona poma�e u negovanju rasta tog
najdragocenijeg. Tamo gde se prenos tehnika de�ava bez svesti o tom jednom
jedinom samo se ubrzava �areni vrtlog osobenosti na uviru gde stoji ono
Ni�ta. I danas postoje tradicije u kojima je svest o takvom stanju �iva.
Neretko se mo�e uzeti u ruke knjiga kojeg priznatog lame u kojoj ovaj
skladno svesnosti vlastite realizacije nagla�ava kako se neka njegova
tumačenja trebaju uzeti sa zadr�kom i pri tom upućuje na one čija reč usled
rezonance njihovog bića sa su�tinom učenja, ovde, na zemlji, čuva njen duh.
Mo�e se, na primer, uzeti u obzir i zen. Ne�to tako jednostavno poput
zazena, čovek bi mogao primiti tek nakon mnogo provedenih godina sa
majstorom i njegovog blagoslova. Jer, i ne radi se o tome da se ne�to poput
zazena uči, jer se on i ne mo�e naučiti, već se radi o tome da se svedoči
duh zena. Tamo gde toga nema, za�to se svedoči?
Na putevima ima mo�da i vi�e tehnika, mo�da i vi�e znanja, no uvek se i
svuda znalo da je njihov prag tačka susreta onoga koji po zakonu vlastitog
bića na njega stupa i onoga koji ga je po blagoslovu Celine pre�ao. Nema ni
autoriteta, jer on počiva na znanju, a ovdje je bit u buđenju učenika za
svedočenje svetova koje i majstor svedoči. Zato mastor učeniku daje
svoje duhovno ime, jer oni svedoče za iste svetove. Tamo gde se de�ava
puki prenos tehnika nema tog odnosa, jer nema nikog budnog koji bi nekog
budio. Ako postoji ekonomija svemira, "nju ejd�" svedoči za ono Ni�ta, koje
poput kosmičke neuroze tro�i tkivo �ivota u perpetuiranju besmisla
Ni�tavila.
Tulsa
Dum: "Proči�ćenje je napokon nadomak ruke. Dan prokletstva je ovde. Sve
�to je zlo, svi njegovi saveznici; va�i roditelji, va�e vođe, oni koji
će sebe nazivati va�im sudijama; oni koji su lagali i iskvarili zemlju,
svi će oni biti proči�ćeni"….
"Vi, deco moja,
vi ste voda koja će isprati sve ono �to je pro�lo. U va�im rukama,
dr�ite moju svetlost, sjaj Setovog oka. Ova vatra će plamenom odneti
tamu, obasjaće vam put u raj!"
Vrh strane >>> |
|