Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

Tekst 24

 

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Ars Medica

 

24

 

Čaj

Nikad sa limunom, mlekom, �ećerom i medom

Autor: J.J.

Izvor: Magično Bilje - 2011

01.02.2011

 

Čaj, napitak od jedne ili vi�e vrsta biljaka sposoban da čoveka osve�i, raspolo�i pa čak i izleči, prvi se put u istoriji čovečanstva spominje u spisima starim oko pet hiljada godina, sa tla Azije, ali, tipuju arheolozi, verovatno se koristio i milenijumima pre toga. �ta-vi�e, kako su zapisali i čuveni antropolozi Rudolf �tajner i Klod Levis Stros, kroz upotrebu čajeva u ishrani i narodnoj medicini, mo�e se pratiti razvoj kultura kroz civilizaciju, njihove razlike i sličnosti. U bezmalo svim narodima mislili su isto - da je �ivot bez ovog lekovitog napitaka nezamisliv, ali su navike pripreme i njegovog konzumiranja, bile i ostale različite. Na Dalekom istoku, u drevnoj Kini kuvanje i ispijanje čaja je pravi magijski ritual, vezan pre svega za duhovni razvoj koji potom utiče i na ni�i, telesni nivo. U zapadnom svetu čaj je jo� od početka 17. veka, kad su ga moreplovci doneli, bio dru�tveni simbol, a njegova priprema i ispijanje, i u Engleskoj, i u Rusiji, i kasnije u Americi, bio je socijalni čin. Tek od 18. veka, čaj dobija onu dimenziju kakvu ima danas - dostupan je svima, najjeftiniji je i po zdravIje najblagotvorniji napitak. A, kako ka�e Janko Kri�an, jedan od na�ih čuvenijih travara koji je osmislio palete čajnih me�avina za mnoge bolesti, danas se mo�e zaključiti da istorija poznavanja i upotrebe lekovitog bilja jeste deo kulture svakog naroda ponaosob.

- Lečenje čajevima kao oblik prirodnog lečenja biljem, postoji vekovima unazad. Ta je pojava razvijana prvo na iskustvima malih zajednica, potom kroz manastire u kojima su monasi gajili biljke i od njih pravili me-leme i čajne me�avine za suzbijanje bolesti a poslednjih godina sna�no se razvila u granu koju zovu fitoterapija. U njoj se narodno iskustvo i tradicionalna medicina kombinuju sa naučnim saznanjima. Priprema i upotreba čajeva osnovi su tako definisane fititerapije.

* Fitoterapija podrazumeva kori�ćenje čaja napravljenog uglavnom od me�avina vi�e biljaka. Ipak većina Ijudi često pije čaj od samo jedne vrste biljke. Da li je to dobra navika?

- Svako konzumiranje čaja od potvrđeno korisnog lekovitog bilja dobra je navika koja se naziva samomedikacija. Posebno �to ona uglavnom nije opasna jer većina Ijudi pije čaj od nane, kamilice ili li�ća jestivog voća, i to u manjim količinama. Upravo se zbog toga najveći broj biljnih droga, odnosno osu�eni delovi biljaka u većini zemalja u svetu svrstavaju u takozvanu OCT grupu, u grupu proizvoda koji se mogu kupiti bez recepta.

* Čajevi su po samoposlugama dostupni svima bez detaljnijeg uputstva za upotrebu i eventualnih upozorenja. Jesu li oni zaista toliko bezazleni dodatak ishrani ili se pretpostavlja da korisnik treba biti informisan o njihovom dejstvu? �ta po tom pitanju savetujete čitaocima "Magičnog bilja"?

- Oni koji su vaspitanjem stekli naviku upotrebe čajeva su bezbedni. Ipak u izvesnim slučajevima postoje manji ili veći rizici primene. Pre svega bih upozorio one koji u�ivaju da sami sakupljaju i beru čajeve. Ne smeju da imaju ni trunke sumnje prilikom identifikacije jer ima puno bilja koje je otrovno. Nimalo bezazlezno nije ni kori�ćenje kupovnog čaja za koje ne znaju kojim organima poma�u, odnosno kod kojih simptoma mogu delovati. lako se u mnogim dr�avama konzumiranje čajeva smatra svakodnevnom navikom, poput jela, moramo znati, da kao i kafa ili kakao, i za čaj va�e neka ograničenja u primeni. Zato je va�no da se pre upotrebe svako dobro informi�e o nameni određene droge za određeni zdravstveni problem, o doziranju, sporednim efektima. I svakako treba imati u vidu da lekovito bilje i preparati spadaju u sredstva koja mogu najvi�e pomoći u ranim stadijumima nekog zdravstvenog problema.

* Fitoterapija deli čajeve na one zelene ili crne, takozvane stimulanse, i na biljne i voćne čajeve koji imaju lekovita sredstva. Da li se oni na isti način koriste?

- U svetu se pod čajem smatraju crni i zeleni, listići biljke čajevica, (Camelia Tea Sinensis), koja u sebi ima kofein. Oni su stimulansi, oksidisani su i fermentisani pa se mogu piti i zaslađeni jer deluje trenutno - za umirenje, opu�tanje i raspolo�enje a �ećer i med potpoma�u brzinu tog delovanja. Zelene i crne čajeve treba piti leti, i to tople, radi radi sprečavanja dehidracije i preteranog znojenja. I tu međutim treba imati mera - �oljica dve dnevno. Biljni čajevi ili drugi biljni proizvodi piju se samo po potrebi jer oni sadr�e aktivne sastojke koji mogu biti �tetni ako se uzimaju na vlastitu ruku. Va�no je da se dejstvo biljne me�avine sla�e sa lekarskom dijagnozom, da se pri izboru biljnog proizvoda pazi da on ima dokaz o kontroli kvaliteta i rok trajanja sa jasnim upozorenjem o upotrebi za rizične grupe korisnika (trudnice, dojilje, dece), i, da je proizvod uglednog i proverenog proizvođača koji na kutiji daje jasnu sliku o proizvodu sa obaveznom adresom i brojem telefona svoje firme.

- Va�no je i određivanje potrebne količine čaja. Ona zavisi od mnogih faktora a pre svega od starosti i stepena zdravstvenog stanja konzumenta.

* Uputstva za to moraju takođe biti na kutiji biljnih čajeva jer predoziranje mo�e biti vrlo opasno. Pravilo za sve njih je da se pri konzumiranju nikada ne dodaje �ećer jer on mo�e inicirati nepredviđene procese u organizmu, umanjiti ili promeniti dejstvo biljnih supstanci. Te čajeve, (Herbal Tea), koji se dobijaju od raznih lekovitih biljaka ili njihovih me�avina, kao i lekove, treba koristiti određeni period u kontinuitetu da bi se osetilo njihovo dejstvo na zdravlje.

TRI METODE PRIPREME

Većina trava koje se piju kao stimulansi, poput zelenih i crnih čajeva, nane, kamilice, �alfije i matičnjaka, jesu sasu�eni listići biljke koji sadr�e vrlo zdrava eterična ulja. Kvalitet tih ulja gubi se ukoliko se čaj prelije ključalom vodom. Po�to većina ne zna koje termo labilne supstance ima određena biljka, a to ne pi�e na kutiji, najsigurnije je da se svaki čaj priprema sa proključalom pa malo prohlađenom vodom, po infuz metodi. Japanci i Kinezi čaj prelivaju sa vodom temperature 60 stepeni. Deset minuta je optimalno vreme da se svojstva biljke rastvore u vodi ali ko voli ukus čajeva mo�e vrećicu dr�ati i po pola sata. Li�će per�una, primera radi, mo�e i prenoćiti u vodi a takav čaj neće smetati organizmu. Jačina čaja reguli�e se i količinom. Sa njom ne bi trebalo eksperimentisati. Najbolje je dr�ati se uputstva. Inače, pored infuz metode, čajevi se pripremaju i prokukavanjem biljke. Farmaceuti taj način zovu dekokti jer se ekstrakcijom biljne droge na povi�enoj temperaturi vade korisna dejstva. Tako se čaj od koprive i �ipurka prelije vrelom vodom i vrati se na ringlu da ključa dva, tri minuta. Postoje i biljke vrlo osetljive na temperaturu pa se čajevi od njih, primera radi beli slez, prave tako �to se one samo preliju hladnom vodom i puste se da odstoje. Taj se metod zove macerati.

Fitoterapeuti ne preporučuju konzumiranje čajeva sa mlekom jer belančevine �ivotinjskog porekla ne idu zajedno sa biljnim sastojcima. Oni smatraju i da je me�avina kafe i mleka, lo�a za �eludac.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2011 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 31-01-2013 01:36