Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Ogledalo
Ars Magica
Adepti
Hinduizam
Budizam
Judaizam
Hri�ćanstvo
Islam
Ostale religije
Misterije
Tajna dru�tva
Istorija
Filosofija
Astrologija
Radiestezija
Nauka
Ekosfera
Ars Medica
Tekst 24
Psihologija
Umetnost
Zanimljivosti
Putopisi
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio
FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Kontakt
|
Thornal
Arhiva
tekstova Svetog
Kraljevstva Magije
Ars Medica
24
Čaj
Nikad sa limunom, mlekom, �ećerom i medom
Autor:
J.J.
Izvor:
Magično Bilje -
2011
01.02.2011
Čaj, napitak od jedne ili
vi�e vrsta biljaka sposoban da čoveka osve�i, raspolo�i pa čak i izleči,
prvi se put u istoriji čovečanstva spominje u spisima starim oko pet
hiljada godina, sa tla Azije, ali, tipuju arheolozi, verovatno se koristio
i milenijumima pre toga. �ta-vi�e, kako su zapisali i čuveni antropolozi
Rudolf �tajner i Klod Levis Stros, kroz upotrebu čajeva u ishrani i
narodnoj medicini, mo�e se pratiti razvoj kultura kroz civilizaciju,
njihove razlike i sličnosti. U bezmalo svim narodima mislili su isto - da
je �ivot bez ovog lekovitog napitaka nezamisliv, ali su navike pripreme i
njegovog konzumiranja, bile i ostale različite. Na Dalekom istoku, u
drevnoj Kini kuvanje i ispijanje čaja je pravi magijski ritual, vezan pre
svega za duhovni razvoj koji potom utiče i na ni�i, telesni nivo. U
zapadnom svetu čaj je jo� od početka 17. veka, kad su ga moreplovci
doneli, bio dru�tveni simbol, a njegova priprema i ispijanje, i u
Engleskoj, i u Rusiji, i kasnije u Americi, bio je socijalni čin. Tek od
18. veka, čaj dobija onu dimenziju kakvu ima danas - dostupan je svima,
najjeftiniji je i po zdravIje najblagotvorniji napitak. A, kako ka�e Janko
Kri�an, jedan od na�ih čuvenijih travara koji je osmislio palete čajnih
me�avina za mnoge bolesti, danas se mo�e zaključiti da istorija poznavanja
i upotrebe lekovitog bilja jeste deo kulture svakog naroda ponaosob.
- Lečenje čajevima kao oblik prirodnog lečenja biljem, postoji vekovima
unazad. Ta je pojava razvijana prvo na iskustvima malih zajednica, potom
kroz manastire u kojima su monasi gajili biljke i od njih pravili me-leme
i čajne me�avine za suzbijanje bolesti a poslednjih godina sna�no se
razvila u granu koju zovu fitoterapija. U njoj se narodno iskustvo i
tradicionalna medicina kombinuju sa naučnim saznanjima. Priprema i
upotreba čajeva osnovi su tako definisane fititerapije.
* Fitoterapija podrazumeva kori�ćenje čaja napravljenog uglavnom od
me�avina vi�e biljaka. Ipak većina Ijudi često pije čaj od samo jedne
vrste biljke. Da li je to dobra navika?
- Svako konzumiranje čaja od potvrđeno korisnog lekovitog bilja dobra je
navika koja se naziva samomedikacija. Posebno �to ona uglavnom nije opasna
jer većina Ijudi pije čaj od nane, kamilice ili li�ća jestivog voća, i to
u manjim količinama. Upravo se zbog toga najveći broj biljnih droga,
odnosno osu�eni delovi biljaka u većini zemalja u svetu svrstavaju u
takozvanu OCT grupu, u grupu proizvoda koji se mogu kupiti bez recepta.
* Čajevi su po samoposlugama dostupni svima bez detaljnijeg uputstva za
upotrebu i eventualnih upozorenja. Jesu li oni zaista toliko bezazleni
dodatak ishrani ili se pretpostavlja da korisnik treba biti informisan o
njihovom dejstvu? �ta po tom pitanju savetujete čitaocima "Magičnog
bilja"?
- Oni koji su vaspitanjem stekli naviku upotrebe čajeva su bezbedni. Ipak
u izvesnim slučajevima postoje manji ili veći rizici primene. Pre svega
bih upozorio one koji u�ivaju da sami sakupljaju i beru čajeve. Ne smeju
da imaju ni trunke sumnje prilikom identifikacije jer ima puno bilja koje
je otrovno. Nimalo bezazlezno nije ni kori�ćenje kupovnog čaja za koje ne
znaju kojim organima poma�u, odnosno kod kojih simptoma mogu delovati.
lako se u mnogim dr�avama konzumiranje čajeva smatra svakodnevnom navikom,
poput jela, moramo znati, da kao i kafa ili kakao, i za čaj va�e neka
ograničenja u primeni. Zato je va�no da se pre upotrebe svako dobro
informi�e o nameni određene droge za određeni zdravstveni problem, o
doziranju, sporednim efektima. I svakako treba imati u vidu da lekovito
bilje i preparati spadaju u sredstva koja mogu najvi�e pomoći u ranim
stadijumima nekog zdravstvenog problema.
* Fitoterapija deli čajeve na one zelene ili crne, takozvane stimulanse, i
na biljne i voćne čajeve koji imaju lekovita sredstva. Da li se oni na
isti način koriste?
- U svetu se pod čajem smatraju crni i zeleni, listići biljke čajevica,
(Camelia Tea Sinensis), koja u sebi ima kofein. Oni su stimulansi,
oksidisani su i fermentisani pa se mogu piti i zaslađeni jer deluje
trenutno - za umirenje, opu�tanje i raspolo�enje a �ećer i med potpoma�u
brzinu tog delovanja. Zelene i crne čajeve treba piti leti, i to tople,
radi radi sprečavanja dehidracije i preteranog znojenja. I tu međutim
treba imati mera - �oljica dve dnevno. Biljni čajevi ili drugi biljni
proizvodi piju se samo po potrebi jer oni sadr�e aktivne sastojke koji
mogu biti �tetni ako se uzimaju na vlastitu ruku. Va�no je da se dejstvo
biljne me�avine sla�e sa lekarskom dijagnozom, da se pri izboru biljnog
proizvoda pazi da on ima dokaz o kontroli kvaliteta i rok trajanja sa
jasnim upozorenjem o upotrebi za rizične grupe korisnika (trudnice,
dojilje, dece), i, da je proizvod uglednog i proverenog proizvođača koji
na kutiji daje jasnu sliku o proizvodu sa obaveznom adresom i brojem
telefona svoje firme.
- Va�no je i određivanje potrebne količine čaja. Ona zavisi od mnogih
faktora a pre svega od starosti i stepena zdravstvenog stanja konzumenta.
* Uputstva za to moraju takođe biti na kutiji biljnih čajeva jer
predoziranje mo�e biti vrlo opasno. Pravilo za sve njih je da se pri
konzumiranju nikada ne dodaje �ećer jer on mo�e inicirati nepredviđene
procese u organizmu, umanjiti ili promeniti dejstvo biljnih supstanci. Te
čajeve, (Herbal Tea), koji se dobijaju od raznih lekovitih biljaka ili
njihovih me�avina, kao i lekove, treba koristiti određeni period u
kontinuitetu da bi se osetilo njihovo dejstvo na zdravlje.
TRI METODE PRIPREME
Većina trava koje se piju kao stimulansi, poput zelenih i crnih čajeva,
nane, kamilice, �alfije i matičnjaka, jesu sasu�eni listići biljke koji
sadr�e vrlo zdrava eterična ulja. Kvalitet tih ulja gubi se ukoliko se čaj
prelije ključalom vodom. Po�to većina ne zna koje termo labilne supstance
ima određena biljka, a to ne pi�e na kutiji, najsigurnije je da se svaki
čaj priprema sa proključalom pa malo prohlađenom vodom, po infuz metodi.
Japanci i Kinezi čaj prelivaju sa vodom temperature 60 stepeni. Deset
minuta je optimalno vreme da se svojstva biljke rastvore u vodi ali ko
voli ukus čajeva mo�e vrećicu dr�ati i po pola sata. Li�će per�una,
primera radi, mo�e i prenoćiti u vodi a takav čaj neće smetati organizmu.
Jačina čaja reguli�e se i količinom. Sa njom ne bi trebalo
eksperimentisati. Najbolje je dr�ati se uputstva. Inače, pored infuz
metode, čajevi se pripremaju i prokukavanjem biljke. Farmaceuti taj način
zovu dekokti jer se ekstrakcijom biljne droge na povi�enoj temperaturi
vade korisna dejstva. Tako se čaj od koprive i �ipurka prelije vrelom
vodom i vrati se na ringlu da ključa dva, tri minuta. Postoje i biljke
vrlo osetljive na temperaturu pa se čajevi od njih, primera radi beli
slez, prave tako �to se one samo preliju hladnom vodom i puste se da
odstoje. Taj se metod zove macerati.
Fitoterapeuti ne preporučuju konzumiranje čajeva sa mlekom jer belančevine
�ivotinjskog porekla ne idu zajedno sa biljnim sastojcima. Oni smatraju i
da je me�avina kafe i mleka, lo�a za �eludac.
Vrh strane >>> |
|