Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

Tekst 12

 

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Ars Magica

 

12

 

Opa�anje Stvarnosti

Karlos Kastaneda - separat iz knjige "Moć Ti�ine"

12.04.2012

 

Kada smo stigli na stenoviti greben bio je skoro mrak. Don Huan je �urno seo, u isti polo�aj kao i prvi put. Bio mi je zdesna, dodirujući me ramenom. Izgleda da je odmah utonuo u stanje duboke opu�tenosti, �to je mene povuklo u potpunu nepokretnost i ćutanje. Nisam čak mogao da mu čujem disanje. Sklopio sam oči, i on me je gurnuo da me upozori da ih dr�im otvorene.

Kada se potpuno smračilo, od ogromnog zamora oči su me bolele i svrbele. Konačno, prestao sam da pru-�am otpor i utonuo sam u najdublji i najcrnji san u kojem sam ikad bio. Pa ipak, nisam u potpunosti zaspao. Osećao sam gustu tamu oko sebe. Imao sam potpuno fizičko osećanje da gazim kroz tamu. Zatim je ona najednom postala crvenkasta, zatim narand�asta, zatim sjajno bela, kao stra�no sna�na neonska svetlost. Postepeno sam usredsređivao svoju viziju sve dok nisam video da jo� uvek sedim u istoni polo�aju sa don Huanom - ali vi�e nismo bili u toj pećini. Bili smo na planinskom vrhu odakle se pru�ao pogled na izvanredne doline i planine u daljini. Ta prekrasna prerija kupala se u sjaju, kao zracima svetlosti, koje je zračilo samo zemlji�te. Gde god bih pogledao, video sam poznata obličja: stene, brda, reke, �ume ojačane i preobra�ene vlastitom unutra�njom vibracijom, njihovim unutra�njim sjajem. Taj sjaj koji je toliko prijao mojim očima, takođe je bio i u mom sopstvenom biću.

"Pokrenula ti se skupna tačka", izgledalo je da mi don Huan ka�e.
Reči nisu imale zvuka; svejedno, znao sam �ta mi je upravo rekao. Moje
racionalno reagovanje bilo je da poku�am da objasnim sebi da nemam smetnji da ga čujem kao �to ne bih imao da on govori u vakuumu, mo�da stoga �to su mi u�i privremeno bile zaglu�ene isparenjima.

"U�i su ti u redu, mi smo u drugačijoj stvarnosti svesti", ponovo se činilo da mi ka�e don Huan. Nisam mogao da govorim. Osećao sam letargiju dubokog sna kako me sprečava da ka�em ijednu reč, pa ipak sam bio najbudniji �to sarn mogao biti. "�ta se zbiva?", pomislio sam.

"Pećina je navela tvoju skupnu tačku da se pokrene", pomislio je don Huan, i ja sam čuo njegove misli kao da su moje sopstvene reči koje izgovaram u sebi.
Osetio sam naređenje koje nije bilo izra�eno u obliku rnisii. Ne�to mi je zapovedao da ponovo gledam preriju.

Dok sam posmatrao čudesan prizor, trake svetlosti počele su da izbijaju iz svega na toj preriji. U početku to je bilo kao eksplozija jednog beskrajnog broja kratkih vlakana. Potom su vlakna postala duga kao trakasti strukovi svetlosti, svezani zajedno u sve�njeve vibrirajuće svetlosti koia je sezala u večnost. Nisam zaista imao načina da sebi razumno objasnim �ta to vidim, niti da to opi�em, izuzev kao trake vibrirajuće svetlosti. Te trake se nisu me�ale niti udvajale. lako su se �irile, nastavljale su da se �ire u svim pravcima, svaka je bila odvojena, pa ipak sve su bile neraskidivo svezane zajedno.

"Ti vidi� Orlova zračenja i silu koja ih dr�i razdvojenima i koja ih svezuje skupa", pomislio je don Huan. U trenu kada sam uhvatio njegovu misao činio se da te trake svetlosti upijaju svu moju energiju. Umor me je preplavio. Izbrisao je moju viziju i gurnuo me u tamu.

Kada sam ponovo do�ao svesti, oko mene je bilo ne�to vrlo blisko, iako nisam mogao da razlučtm �ta je to, pa sam pomislio da sam se opet vratio u stanje obične svesti. Don Huan je spavao pored mene, njegovo rame je dodirivalo moje.
Tada sam shvatio da je tama oko nas toliko gusta da čak ne mogu da vidim ni sopstvene ruke. Pomi�ljao sam da mora da je magla prekrila liticu i ispunila pećinu. Ili su to mo�da bili čuperci niskih oblaka koji se svake ki�ne noći spu�taju sa vi�ih planina kao tiha lavina. Pa ipak, uprkos potpunom mraku, nekako sam video da je don Huan otvorio oči čim sam ja do�ao svesti, iako me nije gledao. Odjednom sam shvatio da to �to ga vidim nije posledica svetlosti na mojoj mre�njači.

Toliko sam bio zaokupljen posmatranjem don Huana ne gledajući ga da nisam obraćao pa�nju na ono �to mi je govorio. Konačno je prestao da govori i okrenuo lice prema meni kao da rne gleda u oči.

Naka�ljao se nekoliko puta da pročisti grlo i počeo da govori veoma tiho. Rekao je da je njegov dobrotvor prilično često dolazio u tu pećinu, ili sa njim ili sa nekim od njegovih učenika, ali mnogo če�će sam. U toj pećini njegov dobrotvor je video istu preriju koju smo mi upravo videli, viziju koja mu je dala ideju da duh opi�e kao tok svega.

Don Huan je ponovio da njegov dobrotvor nije bio dobar mislilac. Da je bio, u trenu bi shvatio da je ono �to je video i opisao kao tok stvari namera, sila koja sve pro�ima. Don Huan je dodao da, ukoliko je njegov dobrotvor ikada postao svestan prirode svog viđenja, to nikad nije otkrio. A on sam, pomi�lja, da njegov dobrotvor to nikad nije ni znao. Umesto toga, njegov dobrotvor je verovao da je video tok stvari, �to je u potpunosti bilo istina, ali ne onako kako je to on mislio.

Don Huan je u vezi sa tim bio toliko nedvosmislen da sam hteo da ga pitam u čemu je bila ta razlika, ali nisam mogao da govorim. Izgledalo je da mi se grlo smrzlo. Sedeli smo tu u potpunoj ti�ini i potpuno nepokretni satima. Ipak nisam osećao nikakvu nelagodnost. Moji mi�ići se nisu umorili, noge mi se nisu ukočile, leđa me nisu bolela.

Kada je ponovo progovorio, nisam čak ni primetio prelaz, i spremno sam se predao slu�anju njegovog glasa. Bio je to melodičan, ritmičan zvuk, koji je iskrsnuo iz potpune pomrčine kojom sam bio okru�en.
Rekao je da ba� u tom trenutku ja nisam u svom normalnom stanju svesti niti sam u povi�enoj svesti. Bio sam zaustavljen u zati�ju u pomrčini nepercepcije. Moja skupna tačka se pomerila od opa�anja svakodnevnog sveta, ali se nije pomerila dovoljno da dosegne i osvetli drugi sve�anj energetskih polja. Tačno govoreći, bio sam ulovljen između dve mogućnosti percepcije. To međustanje, ta uljuljkanost percepcije dose�e se zbog uticaja ove pećine, koja je vođena namerom vračeva koji su je izdubili.

Don Huan mi je rekao da obratim naročitu pa�nju na ono �to će sledeće da ka�e. Rekao je da su hiljadama go-dina ranije, uz pomoć viđenja vračevi shvatili da je zemlja svesna i da njena svest mo�e da utiče na svest Ijudi. Poku�ali su da pronađu način da iskoriste uticaj zemlje na Ijudsku svest i otkrili da su određene pećine najdelotvornije. Don Huan je rekao da je tra�enje pećina postalo gotovo celokupni posao tih vračeva i da su u svojim nastojanjima bili u stanju da otkriju različite upotrebe za pećine različitog oblika. Dodao je da je od sveg tog posla jedini značajan rezultat za nas ba� ova pećina i njena sposobnost da pomeri skupnu tačku sve dok se ne dosegne uljuljkanost percepcije.

Dok je don Huan govorio imao sam uznemirujuće osećanje da mi se u umu ne�to poja�njava. Ne�to je moju svest upućivalo u dug, tesan tunel. Sva navala mojih polumisli i osećanja moje normalne svesti bili su istisnuti.

Don Huan je bio u potpunosti svestan onoga �to mi se de�ava. Čuo sam njegov tih kikot zadovoljstva. Rekao je da sad mo�emo da razgovaramo mnogo lak�e i da će na�a konverzacija biti mnogo dublja.

U tom trenutku sam se setio mno�tva stvari koje mi je ranije bio objasnio. Na primer, znao sam da sam sanjao. U stvari čvrsto sam spavao, pa ipak sam svojom drugom pa�njom bio potpuno svestan sebe - nasuprot svojoj normalnoj svesti. Bio sam siguran da spavam zbog telesnog osećanja i zbog racionalnog zaključka koji se oslanjao na jednu raniju don Huanovu tvrdnju. Upravo sam bio video Orlova zračenja, a don Huan je bio rekao da je nemoguće da vračevi podnesu pogled na Orlova zračenja ikako drukčije osim u sanjanju, zato mora da sam sanjao.

Don Huan je bio objasnio da je univerzum načinjen od energetskih poIja koja izmiču opisu i ispitivanju. Rekao je da ona podsećaju na zrake obične svetlosti, izuzev �to je svetlost be�ivotna u poređenju sa Orlovim zračenjima, koja odi�u sve�ću. Nisam nikad, sve do te noći, bio u stanju da ih vidim na du�e, i ona su se zaista sastojala od �ive svetlosti. Don Huan je u pro�losti naglasio da moje znanje i kontrola namere nisu prikladni da mogu da podnesem uticaj takvog prizora. Objasnio je da se normalna percepcija javlja kada namera, koja je čista energija, osvetli određen broj svetlosnih traka u na�oj čahuri, i kad istovremeno zapali i duge produ�etke istih tih svetlosnih traka koji se pru�aju u večnost, izvan na�e čahure. Izuzetna percepcija, viđenje, javlja se kada sila namere napoji energijom drugo jato energetskih polja i upali ih. Rekao je da, kada se kritičan broj energetskih polja u unutra�njosti na�e svetlosne čahure upali, vrač je u mogućnosti da vidi sama energetska polja.

U drugoj prilici don Huan je prepričao racionalna razmatranja starih vračeva. Rekao mi je da su oni, pomoću viđenja, shvatili da se svest javlja kada se energetska polja u na�oj čahuri centriraju sa istim energetskim poljima izvan čahure. I oni su verovali da su otkrili da je centriranje izvor svesti.

Ipak, iz tog ispitivanja postalo je očito da ono �to su oni nazivali centriranje Orlovih zračenja ne obja�njava u potpunosti ono �to vide. Primetili su da se samo mali broj, od ukupne količine svetlosnih vlakana, u unutra�njosti čahure, ispunjava energijom, dok ostala ostaju nepromenjena. Viđenje ispunjavanja energijom te nekolicine vlakana dovelo je do pogre�nog otkrića. Ta vlakna nisu morala da se centriraju da bi se upalila, zato �to su ona u unutra�njosti na�e čahure ista kao ona koja su izvan nje. �ta god da je bilo to �to ih je ispunjavalo energijom bilo je nezavisna sila. Osećali su da ne mogu da nastave da je nazivaju sve�ću kao ranije, jer je svest sjaj energetskih poIja koja su upaljena. Tako su silu koja pali energetska polja nazvali volja.

Don Huan je rekao da su oni, kada im je viđenje postalo jo� profinjenije i delotvornije, shvatili da je volja sila koja Orlova zračenja dr�i razdvojena i da nije odgovorna samo za na�u svest, već takođe i za sve ostalo u univerzumu. Videli su da ta sila ima totalnu svest i da izbija iz svih energetskih poIja koja sačinjavaju univerzum. Onda su odlučili da je mnogo prikladnije ime namera nego volja. Ipak, vremenorn, to ime se pokazalo nepodesnim, jer ne odslikava ogromnu va�nost niti �ivu vezu koju ona irna sa svim �ivim u univerzumu.

Don Huan je naglasio da je na�a velika kolektivna gre�ka �to svoje �ivote �ivimo ni malo ne po�tujući tu vezu. Na�i �ivotni ciljevi, na�i nepopustljivi interesi, brige, nade, frustracije i strahovi su nam glavni, i zbog samog svakodnevlja nismo svesni da smo povezani i sa svim drugim.

Don Huan je izneo mi�ljenje da mu hri�ćanska ideja izgona iz edenskog vrta izgleda kao alegorija gubljenja nemog znanja, na�eg znanja namere. Tako je čarobnja�tvo povratak na početak, povratak u raj.

Ostali smo da sedimo u toj pečini mo�da satima, a mo�da svega nekoliko trenutaka. Odjednom je don Huan počeo da govori, i neočekivani zvuk njegovog glasa me je uzdrmao. Nisam razumeo �ta je rekao. Pročistio sam grlo da bih ga zamolio da ponovi to �to je rekao i taj čin me je sasvim izbacio iz zami�ljenosti. Brzo sam shvatio da tama oko mene vi�e nije neprobojna. Mogao sam da govorim. Osećao sam da sam se vratio u normalno stanje svesti.

Mirnim glasom don Huan mi je rekao da sam po prvi put u �ivotu video duh, silu koja pro�ima univerzum. Naglasio je da namera nije ne�to �to čovek mo�e da koristi ili čemu mo�e da zapoveda ili da bilo kako pomera - pa i pored toga, čovek je mo�e koristiti, naređivati joj i pokretati je po sopstvenoj �elji. Ta suprotnost, rekao je, jeste su�tina čarobnja�tva. Nemogućnost da se to shvati donela je generacijama vračeva nezamisliv bol i jad. Savremeni naguali, da bi izbegli plaćanje te prekomerne cene u bolu, razvili su sistem pona�anja koji se zove način ratnika, ili besprekorno delanje, koje vračeve priprema tako �to im uvećava trezvenost i misaonost.

Don Huan je objasnio da su, jednom u dalekoj pro�losti, vračevi bili duboko zainteresovani za op�ti spojni beočug koji namera ima sa svime. I usmeravajući svoju drugu pa�nju na taj beočug, zadobili su ne samo neposredno znanje već i sposobnost da manipuli�u tim znanjem i da izvode zaprepa�ćujuća dela. Ipak, nisu dostigli mir uma koji je potreban da bi se upravljalo svom tom moći.

Tako su vračevi razumno odlučili da svoju drugu pa�nju usmere isključivo na spojni beočug stvorenja koja imaju svest. To je uključivalo sva postojeća organska bića, isto kao i čitav niz onoga �to vračevi nazivaju neorganskim bićima, ili saveznicima, koja, kako oni opisuju, imaju svest ali nemaju �ivot, bar ne onako kako mi razumemo �ivot. Ni to re�enje nije bilo uspe�no, jer ni ono nije uspelo da im donese slobodu.

U svom narednom su�enom poku�aju, vračevi su svoju pa�nju usmerili isključivo na beočug koji povezuje Ijudska bića s namerom. Krajnji rezultat bio je veoma sličan onom pređa�njem.

Tada su vračevi smislili poslednje su�enje. Svaki vrač će se zanimati samo za svoju ličnu vezu. Ali i to se pokazalo podjednako uzaludno.

Don Huan je rekao da, iako postoje značajne razlike između ta četiri područja interesovanja, sva su bila podjednako podmitljiva. Tako su vračevi na kraju brinuli isključivo o mogućnostima koje ima njihov sopstveni spojni beočug s namerom da im da slobodu da upale unutra�nji oganj.

Naglasio je da svi savremeni vračevi moraju da se bore da zadobiju mir uma. Jedan nagual mora posebno te�ko da se bori, jer on ima vi�e snage, veću komandu nad energetskim poljima koja određuju percepciju, i vi�e ve�ba i bliskije su mu zamr�enosti nemog znanja, koje nije ni�ta drugo nego neposredan dodir s namerom.

Kada se ovako gleda, čarobnja�tvo je izazov da se ponovo uspostavi znanje namere i da se ponovo zadobije njegova upotreba a da mu se ne podlegne. A apstraktna jezgra priča vračeva su senke ostvarenja, stepeni na�e svesti o nameri.

Razumeo sam don Huanovo obja�njenje savr�eno jasno. Ah, �to sam boIje razurnevao i �to su jasniji postajali njegovi iskazi, veće je bilo moje osećanje gubitka i veća utučenost. U jednom trenutku iskreno sam razmi�ljao da odmah tu okončam sa svojim �ivotom. Osećao sam da sam proklet, Gotovo u suzama, rekao sam don Huanu da nema smisla da nastavlja da obja�njava, jer sam znao da ću uskoro izgubiti jasnoću uma, i da se kada se vratim u svoju normalnu svest, neću sećati ni da sam i�ta čuo niti video. Moja obična svest nametnuće se jer sam je i ponavljao čitavog �ivota, a sa njom i razumna predvidljivost njene logike. Zbog toga sam se osećao proklet. Rekao sam mu da me moja sudbina vređa.

Don Huan je odvratio da čak i u povi�enoj svesti napredujem ponavljajući, i da ću ga povremeno gnjaviti opisujući mu svoje napade osećanja bezvrednosti. Rekao je da, ako hoću to da prevaziđem, moram da se borim a ne da se izvinjavam ili da sebe �alim, i da nije va�no kakva je na�a sudbina dokle god se suočavamo sa njom sa krajnjom re�eno�ću.

Zbog njegovih reči postao sam bla�eno srećan. Ponavljao sam opet i opet, suze su mi tekle niz lice, da se sla�em sa njim. Bio sam tako duboko srećan da sam pomislio kako moji �ivci popu�taju i izmiču kontroli. Skupio sarn svu snagu da tome stanem na kraj i osetio sam umirujući efekat vlastitih rnentalnih lomova. Ali dok se to de�avalo, jasnoća mog uma počela je da nestaje. Tiho sam se borio - poku�avajući da budem i manje usredsređen i manje nervozan. Don Huan nije ni�ta rekao i ostavio me je na miru.

Dok sam uspostavio ravnote�u bila je skoro zora. Don Huan je ustao, protegao ruke iznad glave i istegao mi�iće, puckajući zglobovima. Pomogao mi je da ustanem i primetio da sam proveo najprosvetljeniju noć: iskusio sam �ta je duh i bio sam sposoban da skupim skrivenu snagu i da uradim ne�to �to je izgledalo kao smirivanje sopstvenih nerava, ali na jednom vi�em nivou to je u stvari bilo veoma uspe�no, namerno pokretanje moje skupne tačke.

Dao mi je znak da je vreme da krenemo na put da bismo se vratili kući.

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2012 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 30-01-2013 02:50