Thornal
Arhiva
tekstova Svetog
Kraljevstva Magije
Ars Magica
12
Opa�anje Stvarnosti
Karlos Kastaneda - separat
iz knjige "Moć Ti�ine"
12.04.2012
Kada
smo stigli na stenoviti greben bio je skoro mrak. Don Huan je �urno seo, u
isti polo�aj kao i prvi put. Bio mi je zdesna, dodirujući me ramenom.
Izgleda da je odmah utonuo u stanje duboke opu�tenosti, �to je mene povuklo
u potpunu nepokretnost i ćutanje. Nisam čak mogao da mu čujem disanje.
Sklopio sam oči, i on me je gurnuo da me upozori da ih dr�im otvorene.
Kada se potpuno smračilo, od ogromnog zamora
oči su me bolele i svrbele. Konačno, prestao sam da pru-�am otpor i utonuo
sam u najdublji i najcrnji san u kojem sam ikad bio. Pa ipak, nisam u
potpunosti zaspao. Osećao sam gustu tamu oko sebe. Imao sam potpuno fizičko
osećanje da gazim kroz tamu. Zatim je ona najednom postala crvenkasta, zatim
narand�asta, zatim sjajno bela, kao stra�no sna�na neonska svetlost.
Postepeno sam usredsređivao svoju viziju sve dok nisam video da jo� uvek
sedim u istoni polo�aju sa don Huanom - ali vi�e nismo bili u toj pećini.
Bili smo na planinskom vrhu odakle se pru�ao pogled na izvanredne doline i
planine u daljini. Ta prekrasna prerija kupala se u sjaju, kao zracima
svetlosti, koje je zračilo samo zemlji�te. Gde god bih pogledao, video sam
poznata obličja: stene, brda, reke, �ume ojačane i preobra�ene vlastitom
unutra�njom vibracijom, njihovim unutra�njim sjajem. Taj sjaj koji je toliko
prijao mojim očima, takođe je bio i u mom sopstvenom biću.
"Pokrenula ti se skupna tačka", izgledalo je
da mi don Huan ka�e.
Reči nisu imale zvuka; svejedno, znao sam �ta mi je upravo rekao. Moje
racionalno reagovanje bilo je da poku�am da objasnim sebi da nemam smetnji
da ga čujem kao �to ne bih imao da on govori u vakuumu, mo�da stoga �to su
mi u�i privremeno bile zaglu�ene isparenjima.
"U�i su ti u redu, mi smo u drugačijoj
stvarnosti svesti", ponovo se činilo da mi ka�e don Huan. Nisam mogao da
govorim. Osećao sam letargiju dubokog sna kako me sprečava da ka�em ijednu
reč, pa ipak sam bio najbudniji �to sarn mogao biti. "�ta se zbiva?",
pomislio sam.
"Pećina je navela tvoju skupnu tačku da se
pokrene", pomislio je don Huan, i ja sam čuo njegove misli kao da su moje
sopstvene reči koje izgovaram u sebi.
Osetio sam naređenje koje nije bilo izra�eno u obliku rnisii. Ne�to mi je
zapovedao da ponovo gledam preriju.
Dok sam posmatrao čudesan prizor, trake
svetlosti počele su da izbijaju iz svega na toj preriji. U početku to je
bilo kao eksplozija jednog beskrajnog broja kratkih vlakana. Potom su vlakna
postala duga kao trakasti strukovi svetlosti, svezani zajedno u sve�njeve
vibrirajuće svetlosti koia je sezala u večnost. Nisam zaista imao načina da
sebi razumno objasnim �ta to vidim, niti da to opi�em, izuzev kao trake
vibrirajuće svetlosti. Te trake se nisu me�ale niti udvajale. lako su se
�irile, nastavljale su da se �ire u svim pravcima, svaka je bila odvojena,
pa ipak sve su bile neraskidivo svezane zajedno.
"Ti vidi� Orlova zračenja i silu koja ih dr�i
razdvojenima i koja ih svezuje skupa", pomislio je don Huan. U trenu kada
sam uhvatio njegovu misao činio se da te trake svetlosti upijaju svu moju
energiju. Umor me je preplavio. Izbrisao je moju viziju i gurnuo me u tamu.
Kada sam ponovo do�ao svesti, oko mene je
bilo ne�to vrlo blisko, iako nisam mogao da razlučtm �ta je to, pa sam
pomislio da sam se opet vratio u stanje obične svesti. Don Huan je spavao
pored mene, njegovo rame je dodirivalo moje.
Tada sam shvatio da je tama oko nas toliko gusta da čak ne mogu da vidim ni
sopstvene ruke. Pomi�ljao sam da mora da je magla prekrila liticu i ispunila
pećinu. Ili su to mo�da bili čuperci niskih oblaka koji se svake ki�ne noći
spu�taju sa vi�ih planina kao tiha lavina. Pa ipak, uprkos potpunom mraku,
nekako sam video da je don Huan otvorio oči čim sam ja do�ao svesti, iako me
nije gledao. Odjednom sam shvatio da to �to ga vidim nije posledica
svetlosti na mojoj mre�njači.
Toliko sam bio zaokupljen posmatranjem don
Huana ne gledajući ga da nisam obraćao pa�nju na ono �to mi je govorio.
Konačno je prestao da govori i okrenuo lice prema meni kao da rne gleda u
oči.
Naka�ljao se nekoliko puta da pročisti grlo i
počeo da govori veoma tiho. Rekao je da je njegov dobrotvor prilično često
dolazio u tu pećinu, ili sa njim ili sa nekim od njegovih učenika, ali mnogo
če�će sam. U toj pećini njegov dobrotvor je video istu preriju koju smo mi
upravo videli, viziju koja mu je dala ideju da duh opi�e kao tok svega.
Don Huan je ponovio da njegov dobrotvor nije
bio dobar mislilac. Da je bio, u trenu bi shvatio da je ono �to je video i
opisao kao tok stvari namera, sila koja sve pro�ima. Don Huan je dodao da,
ukoliko je njegov dobrotvor ikada postao svestan prirode svog viđenja, to
nikad nije otkrio. A on sam, pomi�lja, da njegov dobrotvor to nikad nije ni
znao. Umesto toga, njegov dobrotvor je verovao da je video tok stvari, �to
je u potpunosti bilo istina, ali ne onako kako je to on mislio.
Don Huan je u vezi sa tim bio toliko
nedvosmislen da sam hteo da ga pitam u čemu je bila ta razlika, ali nisam
mogao da govorim. Izgledalo je da mi se grlo smrzlo. Sedeli smo tu u
potpunoj ti�ini i potpuno nepokretni satima. Ipak nisam osećao nikakvu
nelagodnost. Moji mi�ići se nisu umorili, noge mi se nisu ukočile, leđa me
nisu bolela.
Kada je ponovo progovorio, nisam čak ni
primetio prelaz, i spremno sam se predao slu�anju njegovog glasa. Bio je to
melodičan, ritmičan zvuk, koji je iskrsnuo iz potpune pomrčine kojom sam bio
okru�en.
Rekao je da ba� u tom trenutku ja nisam u svom normalnom stanju svesti niti
sam u povi�enoj svesti. Bio sam zaustavljen u zati�ju u pomrčini
nepercepcije. Moja skupna tačka se pomerila od opa�anja svakodnevnog sveta,
ali se nije pomerila dovoljno da dosegne i osvetli drugi sve�anj energetskih
polja. Tačno govoreći, bio sam ulovljen između dve mogućnosti percepcije. To
međustanje, ta uljuljkanost percepcije dose�e se zbog uticaja ove pećine,
koja je vođena namerom vračeva koji su je izdubili.
Don Huan mi je rekao da obratim naročitu
pa�nju na ono �to će sledeće da ka�e. Rekao je da su hiljadama go-dina
ranije, uz pomoć viđenja vračevi shvatili da je zemlja svesna i da njena
svest mo�e da utiče na svest Ijudi. Poku�ali su da pronađu način da
iskoriste uticaj zemlje na Ijudsku svest i otkrili da su određene pećine
najdelotvornije. Don Huan je rekao da je tra�enje pećina postalo gotovo
celokupni posao tih vračeva i da su u svojim nastojanjima bili u stanju da
otkriju različite upotrebe za pećine različitog oblika. Dodao je da je od
sveg tog posla jedini značajan rezultat za nas ba� ova pećina i njena
sposobnost da pomeri skupnu tačku sve dok se ne dosegne uljuljkanost
percepcije.
Dok je don Huan govorio imao sam uznemirujuće
osećanje da mi se u umu ne�to poja�njava. Ne�to je moju svest upućivalo u
dug, tesan tunel. Sva navala mojih polumisli i osećanja moje normalne svesti
bili su istisnuti.
Don Huan je bio u potpunosti svestan onoga
�to mi se de�ava. Čuo sam njegov tih kikot zadovoljstva. Rekao je da sad
mo�emo da razgovaramo mnogo lak�e i da će na�a konverzacija biti mnogo
dublja.
U tom trenutku sam se setio mno�tva stvari
koje mi je ranije bio objasnio. Na primer, znao sam da sam sanjao. U stvari
čvrsto sam spavao, pa ipak sam svojom drugom pa�njom bio potpuno svestan
sebe - nasuprot svojoj normalnoj svesti. Bio sam siguran da spavam zbog
telesnog osećanja i zbog racionalnog zaključka koji se oslanjao na jednu
raniju don Huanovu tvrdnju. Upravo sam bio video Orlova zračenja, a don Huan
je bio rekao da je nemoguće da vračevi podnesu pogled na Orlova zračenja
ikako drukčije osim u sanjanju, zato mora da sam sanjao.
Don Huan je bio objasnio da je univerzum
načinjen od energetskih poIja koja izmiču opisu i ispitivanju. Rekao je da
ona podsećaju na zrake obične svetlosti, izuzev �to je svetlost be�ivotna u
poređenju sa Orlovim zračenjima, koja odi�u sve�ću. Nisam nikad, sve do te
noći, bio u stanju da ih vidim na du�e, i ona su se zaista sastojala od �ive
svetlosti. Don Huan je u pro�losti naglasio da moje znanje i kontrola namere
nisu prikladni da mogu da podnesem uticaj takvog prizora. Objasnio je da se
normalna percepcija javlja kada namera, koja je čista energija, osvetli
određen broj svetlosnih traka u na�oj čahuri, i kad istovremeno zapali i
duge produ�etke istih tih svetlosnih traka koji se pru�aju u večnost, izvan
na�e čahure. Izuzetna percepcija, viđenje, javlja se kada sila namere napoji
energijom drugo jato energetskih polja i upali ih. Rekao je da, kada se
kritičan broj energetskih polja u unutra�njosti na�e svetlosne čahure upali,
vrač je u mogućnosti da vidi sama energetska polja.
U drugoj prilici don Huan je prepričao
racionalna razmatranja starih vračeva. Rekao mi je da su oni, pomoću
viđenja, shvatili da se svest javlja kada se energetska polja u na�oj čahuri
centriraju sa istim energetskim poljima izvan čahure. I oni su verovali da
su otkrili da je centriranje izvor svesti.
Ipak, iz tog ispitivanja postalo je očito da
ono �to su oni nazivali centriranje Orlovih zračenja ne obja�njava u
potpunosti ono �to vide. Primetili su da se samo mali broj, od ukupne
količine svetlosnih vlakana, u unutra�njosti čahure, ispunjava energijom,
dok ostala ostaju nepromenjena. Viđenje ispunjavanja energijom te nekolicine
vlakana dovelo je do pogre�nog otkrića. Ta vlakna nisu morala da se
centriraju da bi se upalila, zato �to su ona u unutra�njosti na�e čahure
ista kao ona koja su izvan nje. �ta god da je bilo to �to ih je ispunjavalo
energijom bilo je nezavisna sila. Osećali su da ne mogu da nastave da je
nazivaju sve�ću kao ranije, jer je svest sjaj energetskih poIja koja su
upaljena. Tako su silu koja pali energetska polja nazvali volja.
Don Huan je rekao da su oni, kada im je
viđenje postalo jo� profinjenije i delotvornije, shvatili da je volja sila
koja Orlova zračenja dr�i razdvojena i da nije odgovorna samo za na�u svest,
već takođe i za sve ostalo u univerzumu. Videli su da ta sila ima totalnu
svest i da izbija iz svih energetskih poIja koja sačinjavaju univerzum. Onda
su odlučili da je mnogo prikladnije ime namera nego volja. Ipak, vremenorn,
to ime se pokazalo nepodesnim, jer ne odslikava ogromnu va�nost niti �ivu
vezu koju ona irna sa svim �ivim u univerzumu.
Don Huan je naglasio da je na�a velika
kolektivna gre�ka �to svoje �ivote �ivimo ni malo ne po�tujući tu vezu. Na�i
�ivotni ciljevi, na�i nepopustljivi interesi, brige, nade, frustracije i
strahovi su nam glavni, i zbog samog svakodnevlja nismo svesni da smo
povezani i sa svim drugim.
Don Huan je izneo mi�ljenje da mu hri�ćanska
ideja izgona iz edenskog vrta izgleda kao alegorija gubljenja nemog znanja,
na�eg znanja namere. Tako je čarobnja�tvo povratak na početak, povratak u
raj.
Ostali smo da sedimo u toj pečini mo�da
satima, a mo�da svega nekoliko trenutaka. Odjednom je don Huan počeo da
govori, i neočekivani zvuk njegovog glasa me je uzdrmao. Nisam razumeo �ta
je rekao. Pročistio sam grlo da bih ga zamolio da ponovi to �to je rekao i
taj čin me je sasvim izbacio iz zami�ljenosti. Brzo sam shvatio da tama oko
mene vi�e nije neprobojna. Mogao sam da govorim. Osećao sam da sam se vratio
u normalno stanje svesti.
Mirnim glasom don Huan mi je rekao da sam po
prvi put u �ivotu video duh, silu koja pro�ima univerzum. Naglasio je da
namera nije ne�to �to čovek mo�e da koristi ili čemu mo�e da zapoveda ili da
bilo kako pomera - pa i pored toga, čovek je mo�e koristiti, naređivati joj
i pokretati je po sopstvenoj �elji. Ta suprotnost, rekao je, jeste su�tina
čarobnja�tva. Nemogućnost da se to shvati donela je generacijama vračeva
nezamisliv bol i jad. Savremeni naguali, da bi izbegli plaćanje te
prekomerne cene u bolu, razvili su sistem pona�anja koji se zove način
ratnika, ili besprekorno delanje, koje vračeve priprema tako �to im uvećava
trezvenost i misaonost.
Don Huan je objasnio da su, jednom u dalekoj
pro�losti, vračevi bili duboko zainteresovani za op�ti spojni beočug koji
namera ima sa svime. I usmeravajući svoju drugu pa�nju na taj beočug,
zadobili su ne samo neposredno znanje već i sposobnost da manipuli�u tim
znanjem i da izvode zaprepa�ćujuća dela. Ipak, nisu dostigli mir uma koji je
potreban da bi se upravljalo svom tom moći.
Tako su vračevi razumno odlučili da svoju
drugu pa�nju usmere isključivo na spojni beočug stvorenja koja imaju svest.
To je uključivalo sva postojeća organska bića, isto kao i čitav niz onoga
�to vračevi nazivaju neorganskim bićima, ili saveznicima, koja, kako oni
opisuju, imaju svest ali nemaju �ivot, bar ne onako kako mi razumemo �ivot.
Ni to re�enje nije bilo uspe�no, jer ni ono nije uspelo da im donese
slobodu.
U svom narednom su�enom poku�aju, vračevi su
svoju pa�nju usmerili isključivo na beočug koji povezuje Ijudska bića s
namerom. Krajnji rezultat bio je veoma sličan onom pređa�njem.
Tada su vračevi smislili poslednje su�enje.
Svaki vrač će se zanimati samo za svoju ličnu vezu. Ali i to se pokazalo
podjednako uzaludno.
Don Huan je rekao da, iako postoje značajne
razlike između ta četiri područja interesovanja, sva su bila podjednako
podmitljiva. Tako su vračevi na kraju brinuli isključivo o mogućnostima koje
ima njihov sopstveni spojni beočug s namerom da im da slobodu da upale
unutra�nji oganj.
Naglasio je da svi savremeni vračevi moraju
da se bore da zadobiju mir uma. Jedan nagual mora posebno te�ko da se bori,
jer on ima vi�e snage, veću komandu nad energetskim poljima koja određuju
percepciju, i vi�e ve�ba i bliskije su mu zamr�enosti nemog znanja, koje
nije ni�ta drugo nego neposredan dodir s namerom.
Kada se ovako gleda, čarobnja�tvo je izazov
da se ponovo uspostavi znanje namere i da se ponovo zadobije njegova
upotreba a da mu se ne podlegne. A apstraktna jezgra priča vračeva su senke
ostvarenja, stepeni na�e svesti o nameri.
Razumeo sam don Huanovo obja�njenje savr�eno
jasno. Ah, �to sam boIje razurnevao i �to su jasniji postajali njegovi
iskazi, veće je bilo moje osećanje gubitka i veća utučenost. U jednom
trenutku iskreno sam razmi�ljao da odmah tu okončam sa svojim �ivotom.
Osećao sam da sam proklet, Gotovo u suzama, rekao sam don Huanu da nema
smisla da nastavlja da obja�njava, jer sam znao da ću uskoro izgubiti
jasnoću uma, i da se kada se vratim u svoju normalnu svest, neću sećati ni
da sam i�ta čuo niti video. Moja obična svest nametnuće se jer sam je i
ponavljao čitavog �ivota, a sa njom i razumna predvidljivost njene logike.
Zbog toga sam se osećao proklet. Rekao sam mu da me moja sudbina vređa.
Don Huan je odvratio da čak i u povi�enoj
svesti napredujem ponavljajući, i da ću ga povremeno gnjaviti opisujući mu
svoje napade osećanja bezvrednosti. Rekao je da, ako hoću to da prevaziđem,
moram da se borim a ne da se izvinjavam ili da sebe �alim, i da nije va�no
kakva je na�a sudbina dokle god se suočavamo sa njom sa krajnjom re�eno�ću.
Zbog njegovih reči postao sam bla�eno srećan.
Ponavljao sam opet i opet, suze su mi tekle niz lice, da se sla�em sa njim.
Bio sam tako duboko srećan da sam pomislio kako moji �ivci popu�taju i
izmiču kontroli. Skupio sarn svu snagu da tome stanem na kraj i osetio sam
umirujući efekat vlastitih rnentalnih lomova. Ali dok se to de�avalo,
jasnoća mog uma počela je da nestaje. Tiho sam se borio - poku�avajući da
budem i manje usredsređen i manje nervozan. Don Huan nije ni�ta rekao i
ostavio me je na miru.
Dok sam uspostavio ravnote�u bila je skoro
zora. Don Huan je ustao, protegao ruke iznad glave i istegao mi�iće,
puckajući zglobovima. Pomogao mi je da ustanem i primetio da sam proveo
najprosvetljeniju noć: iskusio sam �ta je duh i bio sam sposoban da skupim
skrivenu snagu i da uradim ne�to �to je izgledalo kao smirivanje sopstvenih
nerava, ali na jednom vi�em nivou to je u stvari bilo veoma uspe�no, namerno
pokretanje moje skupne tačke.
Dao mi je znak da je vreme da krenemo na put
da bismo se vratili kući.
Vrh strane >>> |