Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

Tekst 21

 

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Istorija

 

21

 

U slavu Jesenje Ravnodnevice

Izgubljena Du�a Slovenska

Antropolo�ke crtice za rekonstrukciju jedne drevne tradicije

Izvor: Slovenska Mitologija, Nenad Gajić

22.09.2012

 

 

Sloveni su najmnogoljudniji ogranak indoevropske populacije koja je u prvoj polovini prvog milenijuma pre nove ere naseljavala teritoriju između Dona i Karpata. Prema �iroko prihvaćenoj kurganskoj teoriji, svi indoevropski narodi govore nekim od jezika koji je proistekao iz jednog praindoevropskog jezika koji se vremenski vezuje za bronzano doba. Narod koji je govorio ovim jezikom �iveo je u Ukrajini ili Maloj Aziji, odakle se pro�irio na ostatak Evrope i Azije, stigav�i i do Indije, gde se pome�ao sa lokalnim stanovni�tvom i postavio temelje vedske kulture, da bi se odatle ponovo vratio u Evropu.

Religija Indoevropljana bila je politeistička. Tako su Sloveni od Indoevropljana preuzeli trostrukost funkcionalne podele dru�tva na sve�tenike-vladare, ratnike i zemljoradnike-proizvođače. Ovakva podela je odra�avala i verovanje u podeljenost sveta, takođe preuzeto od Indoevropljana, na tri dela: nebeski, zemaljski i podzemni. Nebeska bo�anstva su slavili pripadnici sve�teničke i ratničke kaste, dok su zemaljska i podzemna praznovali proizvođači.

Filozofski stav prema svetu Sloveni su iskazivali u odnosu između kategorija dobra i zla. Pored belih Bogova postojali su i crni Bogovi koji su označavali mrak i zlo. U "Velesovoj knjizi" stoji zapisano da vrhovni Bog Svarog večno bdi nad neprestanom borbom ovih Bogova, trudeći se da Beli Bog nikad ne bude pora�en od Crnog Boga.

Molimo se i klanjamo prvom Triglavu i njemu veliku slavu pojemo. Hvalimo Svaroga, deda bo�jeg, koji je svemu rodu bo�jem začetnik i tvorac je svega �ivog, večni izvor koji teče leti i svuda, a zimi i nikada ne mrzne... A bogu Perunu, gromovniku, bogu bitke i borbe govorimo: ti nas o�ivljava� neprestanim okretanjem kruga i vodi� stazom prava kroz bitke do Velike Trizne... Bogu Svetovidu slavu uznosimo, jer on je bog Prava i Java i njemu pojemo jer je svetlost kroz koju vidimo svet. Gledamo i u Javu opstajemo, a on nas od Nava čuva i zato mu hvalu pojemo. Slava sva Svetovidu, bogu na�em �to otvara srca na�a da priznamo lo�e postupke i dobru se okrenemo. Dva bića u nebu sadr�ana su Belobog i Crnobog, a nji oba Svarog dr�i i zapoveda. (Velesova knjiga, da�čica 11a)

Pretpostavlja se da je u jednom periodu Belobog bio vrhovni bog Slovena. Za njega se mislilo da je kreirao svet. Kasnije su mu, kao solarnom bo�anstvu, pridodati epiteti koji ga vezuju za Sunčevu svetlost, toplotu i �ivot. Postoje, medutim, i mi�ljenja da Belobog nikada nije postojao kao bo�anstvo, već da je nastao kao potreba da se napravi pandan Crnobogu. "Sloveni imaju jedan čudan običaj" navodi nemački istoričar Helmhold u delu Chronicon Slavorum, "na gozbama se svi obređuju jednim peharom, uz koji izgovaraju i neke reči, rekao bih ne radi molitve, već zbog proklinjanja - u ime svojih Bogova dobra i zla; veruju da sve dobro potiče od dobrog Boga, a zlo od rđavog. I tako oni i zovu to Bo�anstvo na svome jeziku - Crnobog."

Prema nekim istra�ivanjima veruje se da ime Boga Svaroga potiče od sanskritskog izraza "svarga", �to znači nebo. Povezivali su ga s vatrom i često predstavljali kao krilatog zmaja koji bljuje vatru. Prema nekim mitovima, ustima je iskopao jarak koji deli Svet �ivih (Jav), od Sveta mrtvih (Nav), obezbeđujući op�ti poredak. Jarak je postao misteriozna reka Smorodina, a zmaj čuvar vatrenog mosta Kalinov, koji je povezao obale reke. U ruskim narodnim bajkama, kao �to su "Ivan, bikov sin" i "Olujni junak i Ivan", pominju se reka i most, iako se po svoj prilici odnose na reku Kuban u Rusiji. Mnogi toponimi iz tog kraja naveli su naučnike da pretpostave da se u njihovom korenu nalazilo ime Odin. To je zanimljiva pretpostavka, jer je Svarog ponekad poistovećivan sa nordijskim Bogom Odinom. Dodajmo da je rusko-norve�ka arheolo�la ekspedicija koja je 2001. vr�ila istra�ivanja oko grada Azova, u oblasti Rostova na Donu, do�la do zanimljivih nalaza. Postavljena je hipoteza da je skandinavski Bog Odin zapravo praslovenski kralj koji je pre nove ere �iveo u toj oblasti i koji je posle izgubljene bitke sa Rimljanima morao da je napusti, pa se sa svojim ratnicima nastanio u Skandinaviji.

Vekovima kasnije, hri�ćani su neke odlike slovenskog boga Svaroga pridodali Kozmi i Damjanu, kao i Arhanđelu Mihajlu. �ivotinje povezivane sa Svarogom su vo, medved, konj i jastreb po imenu Varagna. Govorilo se da Svarog ima dva sina, Svaro�ića i Da�dboga. Prema nekim ruskim izvorima, Da�dbog je bio sin slovenskog Boga Peruna i vodene vile Ros. Smatran je, u skladu sa svojim imenom, za Boga koji daruje, za solarno Bo�anstvo i pretka celog rusko-slovenskog naroda. U srpskom predanju pominje se pod imenom Dabog ili Dajbog; kao gospodar zemlje, protivnik bo�ji, "car na zemlji" bog zlata i srebra i za�titnik kovačke ve�tine. Pod uticajem hri�ćanstva, Da�dbog je poistovećen sa Satanom, odnosno Dabog postaje đavo i naziva se Daba, Dabo ili Hromi Daba.
Stribog je bio Bog vetrova koji duvaju sa osam strana sveta. Kako je ostalo zabele�eno u Kijevskim hronikama, zvanično je slavljen u Rusiji sve do kraja 10. veka, a njegova drvena statua stajala je među kipovima Bogova na Kijevskom brdu. Na pomenutom brdu nalazile su se statue Horsa, Peruna, Striboga, Simargala i Moko�e. Hors je slovensko Bo�anstvo koje je verovatno bilo Bog Sunca. Poznat je i pod imenom Surija, iako nije jasna moguća veza sa istoimenim indijskim bo�anstvom. Verovalo se da Svarogov sin kuje novo Sunce koje Surijine kočije nose preko neba. Perun, bog gromovnik, po�tovan je kod svih slovenskih naroda. Posvećeni su mu planinski vrhovi i izvori, a na �rtvu mu je prino�en bik. Glava njegovog drvenog idola u Kijevu bila je od srebra, a usta od zlata. Zami�ljan je kao zreo čovek sa ognjenim kamenom, batinom ili strelama u rukama. Prizivan je prilikom sklapanja ugovora i polaganja zakletvi, jer se verovalo da ka�njava svakog verolomnika. Ispred njegovog kipa u Novgorodu gorela je vatra od hrastovih drva i danju i noću. Ako bi se nepa�njom sluga ugasila, svi bi bili osuđeni na smrt. Perunu su posvećeni hrast i perunika, za koju se verovalo da čuva kuću od groma, po�ara i svake nesreće.

Sloveni su svet zami�ljali kao Sveto drvo, najče�će hrastovo, gde su stablo i grane predstavljale svet �ivih, a korenje svet mrtvih. Za one Slovene koji su ga prihvatali kao vrhovnog Boga Perun je bio vladar sveta �ivih i kao gospodar neba sedeo je u obliku orla na najvi�oj grani drveta. Njegov mitski neprijatelj bio je vladar podzemnog sveta Veles. Perunu je posvećen utorak, a slavljen je 21. juna, Ruski kne�evi normanskog porekla poistovećivali su ga sa Torom, a posle prihvatanja hri�ćanstva njegove osobine su pre�le na svetog Iliju. Zemljoradnici i stočari slavili su bo�anstva donjeg i sveta podzemlja. U periodu renesanse bilo je niz poku�aja da se rekonstrui�u slovenska religija i magija sa svim verovanjima i običajima �ivota.

Ali, �ta je sa slovenskom verom danas? Baltički narodi, iako sami nisu Sloveni, među prvima su započeli preporod stare vere jo� u 19. veku, �to je prekinuto ruskom invazijom na Litvaniju. Ponovni znaci Slovena i o�ivljavanje litvanskog paganizma, započinje �ezdesetih godina pro�log veka, kada je osnovana litvanska paganska organizacija "Romuva". Svakako da to nije bilo popularno u socijalističkom re�imu. Supruga lidera Romuve je govorila o problemima koje su imali sa agentima KGB, o pogibiji sina pod čudnim okolnostima, hap�enjima i nastojanjima da se njihove aktivnosti ugu�e. "Romuva" je, međutim, opstala kao Asocijacija za litvansku etničku kulturu i trenutno je najjača i najaktivnija istočnoevropska paganska organizacija. Mo�da bi se na ovu konstataciju članovi "Romuve" naljutili, jer sebe ne smatraju neopaganima, već nastavljačima autentične narodne religije. U Letoniji je do obnove stare vere do�lo preko pokreta "Dievturi" začetog u dvadesetim godinama pro�log veka. Posle sovjetske okupacije, članovi pokreta su proganjani kao letonski nacionalisti. Neki od njih su izbegli iz zemlje, kao Janis Tupesis, koji je postao profesor na univerzitetu u Viskonsinu, SAD, a posle povratka u Letoniju poslanik u parlamentu, a zatim i ombudsman. Pokret "Dievturi" je bio tesno povezan sa letonskim pokretom za nezavisnost. U Belorusiji deluje paganski Etnokosmolo�ki centar "Rrivia" koji je inspirisan arheolo�kim nalazima Georgija Stikava, profesora iz Minska. U Ukrajini je vodeća slovenska paganska organizacija "Unija domaćih verujućih Ukrajinaca". Zanimljivo je da Ukrajinci odbacuju termin paganizam i umesto njega koriste reč "jazi�ni�tvo". Registrovani su pod imenom "Pravoslavia" jer smatraju da je pravoslavlje stara slovenska reč koju je prisvojilo hri�ćanstvo. lako je u Poljskoj interes za paganizam vi�e umetnički ispoljen, na tamo�njem univerzitetu postoji grupa koja slavi drevne obrede i izdaje magazin "Jantar".

Svakako da je slovenski paganizam izrazito nacionalan, u nekim zemljama gotovo nacionalistički, pa je kao takav odigrao značajnu ulogu u buđenju nacionalne samosvesti posle pada komunizma. Da li će kao takav moći da se uklopi u multikulturno dru�tvo dana�nje Evrope, ostaje da se vidi. Jedino mi nije jasno, za�to se niko, ama ba� niko sa ovih na�ih prostora nikada nije čak ni zainteresovao da ovu drevnu tradiciju i kulturu o�ivi. Mo�da ima pojedinaca, neću da generalizujem stvar, ali je činjenica da samo među ju�noslovenskim narodima nema ovakvih aspiracija. Taj prazan prostor "slovenske du�e" već uveliko popunjava neopaganska "Vika" tradicija, ali to nije du�a na�ih naroda. Ba� iz tog razloga �elim da predstavim jednu novu knjigu "Slovenska Mitologija", autora Nenada Gajića u izdanju "Lagune". Nenad nije autor kakav bi se očekivao za jedno ovakvo delo. On nije ni antropolog niti etnolog, ni filosof, ni čovek religije. On je jednostavno čovek koji je osetio "Du�u Predaka" i pretočio u ovu izvanrednu knjigu, obuhvatan, jedinstven i iscrpan pregled slovenske mitologije. Ova će vam knjiga otkriti:

- Misteriju slovenskog pisma i mitsku poruku glagoljice,
- Ko su slovenski Bogovi i koliko ih je zaista,
- �ta znače običaji kojih se i danas pridr�avamo,
- Drevna predanja o magiji i za�titi od nje,
- Mitska bića i mitska mesta nepoznata mnogima.

Slovenska mitologija je idealan spoj modernog pristupa mitolo�koj temi i naučne studije, koja kao jedini imperativ sebi postavlja činjeničnu zasnovanost, bogatstvo podataka i sveobuhvatnost i odgovornost naučne istine. Niz celovitih članaka o slovenskim Bogovima, običajima, ritualima i mitskim predstavama, veoma opse�no obuhvata sve ono �to predstavlja osnovnu mitolo�ku supstancu slovenskih naroda (slovenski panteon Bogova), zatim ono �to prethodi uspostavljanju mitolo�ke svesti i poretka (jezik, religija, predanje�) i, najzad, ono �to je savremenom čitaocu ali i ozbiljnom istra�ivaču mnogo va�nije: običaji i verovanja koja su se iz mitologije preselila u svakodnevne dru�tvene ili religiozne rituale. Slovenska mitologija zaslu�uje posebnu pa�nju jer je u njoj autor Nenad Gajić sagledao, sistematizovao i objedinio dosada�nja saznanja o ovoj temi pristupačnim stilom i razumljivim jezikom. Ne �elim da ovu knjigu veličam u bilo kom smislu, ali ona svakako jeste jedan sveobuhvatni skup antropolo�kih crtica, detaljno obja�njenih teza koje mogu biti odličan putokaz svakom tragaocu u �elji i nameri buđenja ove drevne i zaboravljene tradicije, za koju sam siguran da će nekoga potaći na delanje u tom pravcu. Do tada, u slavu Jesenje Ravnodnevice, nije na odmet, bili mi pagani ili ne, da ka�emo Slava i nazdravimo ča�om medovine, to bi rekao na� narod - valja se!

Slede antropolo�ke crtice za rekonstrukciju slovenske tradicije prema delu "Slovenska Mitologija" Nenada Gajića.

 

Drevni Sloveni

 

Poreklo

Danas se smatra da su Sloveni grupa naroda koja početkom XXI veka naseljava trideset pet posto teritorije Evrope i veliki deo Azije i deli se na tri grupe: Istočne Slovene (Rusi, Belorusi i Ukrajinci), Zapadne Slovene (Poljaci, Česi, Slovaci i Lu�ički Srbi - poslednje neki autori smatraju naslednicima Baltičkih Slovena) i Ju�ne Slovene (Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci i Bugari, uz Crnogorce i Bo�njake kao pripadnike ove grupe naroda, u novije vreme osamostaljene). Četvrta grupa, nekada�nji Pomeranijski, Polapski ili Baltički Sloveni, danas vi�e ne postoji, već je u potpunosti germanizovana, izuzev Lu�ičkih Srba.

Jezici

Slovenski jezici su i danas veoma slični, a u pro�losti su međusobne razlike bile jo� manje. Najstariji slovenski jezik, od kojeg su se razvili svi slovenski jezici, naziva se protoslovenski ili praslovenski. O njemu se danas ne zna mnogo jer nema spomenika najranije slovenske pismenosti. On datira mo�da čak i s kraja III milenijuma pre nove ere, a zbog činjenice da je u X i XI veku jo� uvek postojala nesumnjiva jezička bliskost međusobno udaljenih slovenskih plemena, neki naučnici smatraju da je praslovenski jezik postojao sve do tog vremena, postepeno prerastajući u dana�nje slovenske jezike.

Religija

Reč bog postoji u svim slovenskim jezicima i nije do�la sa hri�ćanstvom: jo� u starim hronikama pominju se Dajbog, Stribog, Crnobog... Ideja o vi�e bogova prisutna je čak i u Bibliji, uprkos tome �to je, za razliku od politeizma starih Slovena, hri�ćanska vera monoteističkog tipa (vera u jednog Boga); veoma je te�ko na drugi način protumačiti stihove koji govore o stvaranju prvog čoveka: �I reče Gospod Bog: �Eto, čovek posta kao jedan od nas��, ili: �Potom reče Bog: �Da načinimo čoveka po svom obličju, kao �to smo mi.�� Same početke mnogobo�tva, po mnogima, predstavlja obo�avanje prirodnih elemenata, vatre, vode i zemlje, dok kasnijim razvojem dolazi do obo�avanja rastinja i najudaljenijeg pretka; takav razvoj prvih kultova zapa�en je u celom svetu.

 

Slovenski Bogovi

 

Svarog

Svarog je vrhovni bestelesni bog, prastvoritelj svetloga neba pod čijim se svodom �sve rađa i događa�. On je praotac zemlje i svakoga �roda i ploda�, dakle svega na zemlji, ali i stvaralac kompletne vaseljene. Ovog boga su svi Sloveni smatrali �prepunim slave i bo�anstva� jer upravlja nebom koje je iznad i izvan svega, a ipak sve obuhvata. Svarog spava i u snu je stvorio ovaj svet koji je poverio Perunu i ostalim bogovima na čuvanje i upravljanje. On ne mo�e neposredno delovati na fizičko, materijalno okru�enje koje sanja, ali zato mo�e da utiče na volju ostalih bogova, i tu je njegov uticaj ogroman. NJegovo buđenje označiće kraj sveta. Alternativna imena: Rod i Usud.

Perun

Poznat svim Slovenima kao bog groma i olujnog neba, Perun je ostavio brojne tragove u imenima ljudi, mesta, planina, pa čak i biljaka, npr. perunika, koja se naziva i bogi�a, dakle bo�ja biljka. Ovo je bog koji udara i kr�i, koji ka�njava nepravdu. Zami�ljan je kao zreo čovek duge brade, sa ognjenim kamenom, strelama ili munjom u rukama, ponekad prekriven i �kapom nevremena�. Alternativna imena: Prov, Parom, Porenucije i Belobog.

Stribog

Stribog je u slovenskoj mitologiji bog rečnih tokova i potoka nabujalih od ki�e, bog svih vodenih i vazdu�nih strujanja. Svi vetrovi smatraju se Stribogovim unucima. Najče�će spominjan kod Istočnih Slovena, on je i bog zime, leda i mraza koji donosi hladne vetrove, bure i nevreme. Alternativna imena: Podaga, Pogoda, Podzvi�d.

Crnobog

Crni bog ili Crnobog jeste bog tame i vladar sveta umrlih. NJegovo podzemno carstvo je crno i mračno, pa je i on sam crne spolja�njosti. On jedini stoji u potpunosti nasuprot moćnih bogova sklonih ljudima, jedini on čovečanstvu otvoreno čini zlo, poznat i kao Crnoglav. Pretpostavlja se da nasuprot Crnobogu stoji Belobog o kome se, na�alost, osim imena, ni�ta ne zna pouzdano. Ponegde se u usmenom predanju pominje i kao Bjelun. Mo�da se iza ovog imena krije Perun.

Triglav

Triglav je troglavi bog ratnik. Sloveni su ga zami�ljali kao boga sa tri glave i zlatnim povezima preko usta i očiju, koje nosi jer njegove oči imaju zastra�ujuću moć ili, kako tvrde sve�tenici idola Triglava, zato da ne vidi grehe ljudi, kojima je izuzetno naklonjen. Kako god bilo, na njegovim kipovima uvek su, na sve tri glave, pokrivene oči. Glave Triglava verovatno predstavljaju nebo, zemlju i podzemni svet.

Veles

Veles je bog �ivotinja, polja i �uma, odnosno bog plodnosti, vegetacije i �ivota u naj�irem smislu. Istočni Sloveni nazivaju ga Volos. Alternativno ime: Gospodar �ume. Sloveni su verovali da se ovaj bog najče�će pojavljuje u vidu medveda, iako je sposoban da se pretvara i u razne druge �ivotinje čiji je za�titnik. U kasnijim tekstovima je, poput ostalih va�nih bogova, označen kao demon: izgubio je svoje prvobitne funkcije i povezivan je sa đavolom i podzemnim svetom.

Dajbog

U slovenskoj mitologiji Dajbog je bog Sunca i vatre, i verovatno prvi od bogova koje je Svarog stvorio, dakle njegov �najstariji sin�, pa se zato često naziva i Svaro�ić. Alternativna imena: Da�bog, Pripegalo, Radgost, Horz, Koledo. Kod Srba su, naročito u narodnoj knji�evnosti, očuvani mnogi tragovi o ovom bogu koji je Sunce i vatra, �car na zemlji�, bog zlata, srebra i rudnika uop�te, za�titnik kovačke ve�tine i domaćeg ognji�ta i bog koji daruje blagostanje i sreću, o čemu svedoči i česta izreka �da bog da�.

Jarovid

Jarovid je bog srd�be, jarosti i rata. Poznat je i kao Jarevid ili Jarovit. U osnovi samog njegovog imena je reč jar, koja označava vatru, �estinu i gnev. Iako su skoro svi slovenski bogovi istovremeno i ratnici, samo je Jarovid zapravo bog rata, onaj koji upravlja njegovim tokom. Poznat je i pod imenima �erovid (Gerovit), Ruđevid (Rujevit), zatim Porevid i Jarilo. Prema legendi, Jarovid dolazi u pratnji vrana pa mo�da otud veoma čest motiv u srpskim epskim pesmama da ratne vesti donose crne ptice koje govore: �Doleće�e dva vrana gavrana�. Opasan je sa sedam mačeva, dok je osmi mač, koji dr�i u ruci, nepobedivi mač Jarost (gnev), a oko čela mu je svezana traka smrti.

Svetovid

Svetovid je bog sa četiri glave, kojima mo�e da istovremeno gleda na sve četiri strane sveta. On je �onaj koji vidi svet�, dakle bog koji zna sve. Veruje se da njegov um nadma�uje vreme i da su mu poznati i pro�lost, i sada�njost, i budućnost. Zapisano je verovanje da se �na Vidov dan iznosi sve ruho na polje, da se vidi na vetru, i svako seme, koje je ostalo neposejano na sunce, da ogreje u taj dan sunce, te da nikne do nove godine�. Po nazivu boga u navedenom odlomku vidi se i kasniji preobra�aj Svetovida u hri�ćanskog svetog Vida, koji je preuzeo njegove funkcije.

Vesna

Vesna je u staroj slovenskoj mitologiji bila boginja proleća i plodnosti, zadu�ena za proleće, jutro i rađanje �ivota. Poznata je jo� i po imenima �iva, Diva i Devana. Vesna se prikazuje kao prelepa, uvek nasmejana, naga i bosa �ena, donekle prekrivena ruhom od paprati, trave i cveća, kose koja je ponekad takođe sva od cveća, spu�tene do ispod kolena. Bujnih je grudi, kako i dolikuje boginji koja označava plodnost, a ponekad u desnoj ruci dr�i jabuku, a u levoj grozd, ili joj je na ka�iprstu desne ruke lastavica, simbol proleća, a u levoj kita cveća, koja simbolizuje i brak.

Morana

Antipod Vesni, Morana je boginja noći, zime i smrti i najče�će se pojavljuje u liku lepe devojke duge crne kose, bledog lica, sa vučjim očnjacima i kand�ama, odlikama koje nagrđuju njenu bo�ansku lepotu i nagla�avaju njenu, u ljudskim očima, zlu prirodu. Poznata je svim Slovenima, i javlja se pod imenima Morena, Marena, Marana, Mar�ana, Mar�ena. Sve zimske nepogode, sneg i smrt dolaze od boginje Morane, koju su prozvali boginjom smrti ljudskog, �ivotinjskog i biljnog sveta. NJena tri glavna atributa su zima, smrt i mrak, a u bliskoj vezi i sa njom i sa Vesnom je Stribog, bog koji �odnosi jednu da bi doneo drugu�.

Moko�a

Moko�a slovi kao za�titnica �ena i �enskih poslova, posebno predenja, i kao upraviteljica devojačkih sudbina i boginja plodnosti. Zami�ljali su je kao �enu velike glave i dugih ruku koja obilazi kuće i nadgleda prelje, nagrađujući one koje su vredne i ka�njavajući one koje nisu. S druge strane, rasprostranjeno je i verovanje da je posredi zlo bo�anstvo i da njen kip izgleda kao stra�na nakaza sastavljena od različitih �ivotinja. Ona, prema ovom tumačenju, označava muke i nevolje, ru�na je i gadna i simbolizuje sve ljudske strasti. Ponegde je zovu Moko�, Moku�a ili Mok�a

Konji bogova

Svi slovenski bogovi su po pravilu i ratnici, pa kao takvi neki od njih imaju konje kojima se neretko pripisuju neka neobična svojstva. Ovi mitski konji sna�no su povezani sa Mesecom, odnosno lunarnim kultom, i često imaju dva sasvim suprotna lica: jedno �svetovno�, obično, i drugo �bo�ansko�, moćno i čudesno, koje pokazuju uglavnom noću.

Idoli bogova

�Idole slovenskih bogova nalazimo spomenute kod skoro svih starih hroničara; negde su oni vrlo grubo izrađeni, a negde, opet, kao i hramovi, umetnički izrađeni. Idoli su katkad veliki kao divovi, i toliki da su ih jedva četiri vola mogla s mesta pomaći � kao Svetovidov, a negde su vrlo maleni � kao onaj dragoceni idol Triglavov, koga su �reci skrili ispred gramzivih ruku hri�ćanskih propovednika. Idoli su redovno bili ukra�eni zlatom i srebrom, koje su u bojevima kao plen zadobili; katkada su sasvim posrebreni i pozlaćeni, kao skriveni idol Triglavov; katkad je međutim, samo glava srebrna, a brada zlatna, kao kod Peruna.� (Spasoje Vasiljev)

Hramovi i svetili�ta

Od svih slovenskih hramova, najbolje su u istorijskim izvorima opisani hramovi Baltičkih Slovena, čije je postojanje dokumentovano i arheolo�kim iskopavanjima, a od kojih je najpoznatiji velelepni Svetovidov hram u Arkoni na ostrvu Rujan, razru�en 1168. godine. Slovenski hramovi su često bile velelepne građevine i zbog toga na glasu; čak ih i arapski geograf Masudi u X veku pominje �po čuvenju�, jer ih sam nije video, ali njegovi opisi izgledaju preterani i graniče se sa fantastikom.

 

Magija Drevnih Slovena

Nekoliko zanimljivih teza

 

Činjarice

U �ivotu svih Slovena, i pre i posle primanja hri�ćanstva, magija je imala veoma va�nu ulogu. Ona se koristila najpre za lečenje i za�titu, ali neretko i za nano�enje �tete neprijatelju, osvajanje ljubljene osobe, sticanje blagostanja i slično. Slovenske devojke i �ene bile su na glasu kao dobre činjarice tj. osobe koje vladaju magijom. Svojim moćnim činima mogle su da za�tite sve �to im je drago, ali i da omađijaju sve �to im je na smetnji.

Alovitost

Za neke ljude se ka�e da su aloviti kada njihova du�a mo�e da izađe iz njih, dok im telo spava, i pretvori se u alu. Po jednom verovanju, dete rođeno u ko�uljici postaje alovito, po drugom, ono se rađa iz odnosa ale i �ene. Veruje se i da su epileptičari uvek aloviti. Dok je du�a alovitog čoveka pretvorena u alu, njegovo telo spava, ali sve ono �to se dogodi du�i, dok je izvan tela, desiće i samom telu - sve rane koje du�a zadobije u borbi sa zmajevima preneće se i na telo usnuloga.

Vidovitost

Pojedini ljudi imaju nesumnjivu sposobnost da �vide� ili osete ono �to drugi ljudi ne mogu. Oni najče�će �vide� događaje koji će tek uslediti, a prema drevnom verovanju Slovena mogu i da prepoznaju ve�ticu, alovitog čoveka ili vampira. Vidoviti su veoma često oni ljudi koji se rode u ko�uljici ili sa po �est prstiju na rukama i nogama, takozvani �estaci, iako ovo nije uslov.

Kamen

Kamen je predmet koji ima posebne moći jer se veruje da između du�e i kamena postoji uska i neraskidiva veza. Kamen je �iv jer ima du�u. Du�a umrlog zadr�ava se u kamenu i za takav kamen se ka�e da je senovit. Otuda, verovatno, potiče običaj da se na grob postavlja nadgrobni kamen ili spomenik. NJegova funkcija je da primi pokojnikovu du�u ako poku�a da se vrati na ovaj svet.

Hrast

Mnogi drveni idoli izrađeni su od hrastovog drveta, a i sveta vatra lo�ila se hrastovim drvetom. Mnogim Slovenima poznata je i legenda koja ka�e da je u �upljini debla starog hrasta skriveno ono �to najvi�e �elimo. Mo�da prvu zapisanu verziju ove legende dao je, jo� u XII veku, kaluđer Ebo koji navodi da je jedan zlatni Triglavov idol, nakon �to je Oton razorio slovenske hramove, sakriven u �rupu u stablu jednoga vrlo debeloga drveta�, tako da se ova svetinja �nije mogla ni videti ni dotaći�. Ovo verovanje je vremenom preraslo u legendu da se u najstarijim hrastovima često kriju velika blaga.

Venac bilja

Venac bilja ostavlja se na neko mesto kako bi se ono za�titilo od zlih uticaja. Poznat je običaj da se bacanjem venaca cveća u vodu osigurava za�tita od davljenja. Pred pojedine praznike, na kapiju ili vrata stavlja se venčić poljskog cveća da bi se kuća za�titila od uroka. Za za�titu od vampira i ve�tica koristi se venac belog luka, uz kačenje glogovih trnova na kućna vrata. Svi ovi venci su kru�nog oblika, �to ukazuje na magijsku za�titnu ulogu.

Zmajeva glava

Gde bi se u polje bacila glava ubijenog zmaja, taj bi predeo počeo da donosi obilje plodova. Ova funkcija glave zmaja u vezi je sa njegovom plodno�ću, jer je zmaj u narodnim pesmama i pripovetkama poznat kao veliki ljubavnik iz čijeg se odnosa sa �enama rađaju najveći junaci. Glava zmaja u raznim magijskim radnjama ima veliku oplodnu moć i izvesno je da u sebi nosi sačuvanu kompletnu njegovu �omnipotentnost�.

Ko�ulja od uroka

Ko�ulja od uroka je deo odeće koji treba da za�titi onoga koji je nosi. Ko�ulja ima magičnu moć samo ako su je izatkale, uoči nedelje i u gluvo doba noći, prajasne �ene.

Voda

U magijskim obredima va�nu ulogu ima i lekovita voda. To mo�e da bude voda sa nekog lekovitog izvora, ali i voda nad kojom je izvr�en određeni magijski ritual, recimo, slivanje vode niz moći ili mo�ti, tj. mrtvačke kosti, prilikom isterivanja besa. U ovakvoj vodi se obavlja ritualno kupanje ili umivanje, a ponekad se ona i pije ili koristi kao sastojak u nekom kompleksnijem magijskom receptu. Voda se takođe koristi i za predviđanje budućnosti, u postupku koji se naziva hidromantija. Izuzetno lekovitom smatra se nenačeta voda koja postoji u dubinama �umskih pećina. Izvođenjem posebnog rituala, od nenačete vode stvara se voda ad�ijazma koja je nezamenljivo oru�je u borbi protiv vampira. Voda iz ruke na nakovnju je lekovita � bolesnik treba samo da podmetne vrat i bude po�kropljen tom vodom kako bi se izlečio! Voda zaborava je posebna voda koja je zamrzavanjem dobila svoja mistična svojstva. Kada se popije, na sve se zaboravi.

Raskovnik

Raskovnik je trava magične moći. NJom se mo�e svaka brava otvoriti, svaki okov raskovati, svaka čin ra�činiti. Kada se tra�i raskovnik, čovek sam sebe (ponekad neku drugu osobu ili neku �ivotinju) okuje u bukagije i tako okovan tumara noću; tamo gde se okovi sami otvore i spadnu, tu mora biti raskovnik. Do mitskog blaga cara Radovana mo�e se doći samo pomoću ove trave, a ka�u da postoji jedna noć u godini u kojoj paprati cvetaju magičnim cvetom i da je to noć u kojoj je najlak�e pronaći raskovnik, dok neki tvrde da je to i jedino vreme kada se mo�e pronaći, a drugi da je ba� taj magični cvet paprati zapravo raskovnik.

Proricanje

Različiti magijski obredi imali su različite funkcije. Ponekad da se neko za�titi od delovanja zlih sila, ponekad da se osoba tom delovanju izlo�i, ali je najče�ći cilj ipak bio da se osobi, porodici ili čak celokupnom plemenu prorekne budućnost na osnovu tumačenja �dobrih� ili �zlih� znamenja. Poznavanjem budućnosti ona se mogla izmeniti, na primer odustajanjem od nekog planiranog poduhvata.

Nemu�ti jezik

Među sposobnostima sa kojima se čovek mo�e roditi svakako nije nemu�ti jezik. Oni koji ovu moć poseduju čuvaju je kao najveću tajnu. Čovek na neki misteriozan način dobija dar nemu�tog jezika i onda je u stanju da razume govor �ivotinja, pa čak i da razgovara sa njima. Ponegde se ka�e da onome ko poznaje nemu�ti jezik �svaka travka sama divani od koje je bolesti ljekarija�, dakle i bilje mu na neki način saop�tava svoju lekovitu upotrebu. Najređe se spominje treće svojstvo, da čovek koji stekne ovaj dar od tada zna i sve jezike sveta.

Imena od uroka

Sloveni su verovali da se opake �ivotinje ili bolesti na neki način �prizivaju� izgovaranjem njihovih pravih imena, pa su ta imena bila tabuisana i, umesto njih, često su kori�ćena opisna imena ili imena od milo�te. Takođe, poznavanjem pravog imena čoveka ili bo�anstva mo�e se steći određena moć nad njim, pa se i ova imena kriju od stranaca i neprijatelja. Mo�da je najbolji primer tabuisanja naziv medved, koji je ostatak �bezopasnog� imena medojed tj. onaj koji jede med. Sloveni, kako ga ne bi prizvali, ne izgovarahu njegovo pravo, stra�no ime, koje je zbog toga i dalje nepoznato.

 

Mitska mesta

Sveta mesta i obitavali�ta Duhova

 

Gradi�ta i bavani

Gradi�te je kultno mesto na nekom uzvi�enju, ili �umski proplanak, gde se narod okuplja da prinese �rtve bogovima. Najče�će su se prinosile �rtve u volovima ili ovnovima. Helmold ka�e da, nakon prino�enja �rtve, kojem prisustvuju i �ene i deca, �sav narod poseda za bogate stolove, jede, pije, pa se zatim veseli i igra�.

Groblja

Prva groblja nastala su sahranjivanjem mrtvih u obli�njim poljima i �umama, pokraj naseobina, a grobovi su označavani najče�će kamenim spomenicima, ali i drvenim �tapovima ili visokim humkama zemlje (mogila, ili po ruskom kurgan, od stare reči za krug). Mrtvi su ponekad spaljivani, a njihov pepeo se obično spu�tao neposredno u grob, bez urne. U grobovima se često nalazilo i oru�je i druge stvari koje su ukazivale na to da je grob novi �stan� za umrlog. Kao posmrtna �rtva, pokojnika su ponekad pratili i njegov konj, pas ili soko, a umesto nadgrobnog spomenika u zemlju je zabadano oru�je, posebno u slučaju poginulih u boju.

Vodenice

Vodenica je za svakog smrtnika veoma korisno, ali i opasno mesto; danju se tu melje �ito, ali je noću treba izbegavati po svaku cenu. Sloveni su verovali da je vodenicu izmislio đavo, na koga su preneseni atributi starih slovenskih bogova i koji je rado i pohodi. U njoj se skupljaju i vampiri, vukodlaci, demoni, a kraj nje drekavci... U vodi pokraj vodenice boravi i sam Vodanoj, vodeni duh koji odatle prolaznike povlači u vodu.

Vilinsko kolo

Vilinsko kolo, vrzino kolo i gumno nazivi su za slična mesta koja poseduju naročitu magičnu energiju. To mo�e biti proplanak kru�nog oblika, na kome se trava razlikuje od okolne, po boji ili drugoj vrsti bilja. To su mesta na kojima se okupljaju i igraju vile ili demoni i ve�tice.

Mostovi i raskr�ća

Sloveni veruju da postoje određena �nečista mesta� koja treba izbegavati i na kojima se ne treba zadr�avati. Mostovi i raskrsnice su takva mesta, jer sna�no privlače nečiste sile, pa se tamo, obično noću, mogu sresti mnogi opasni demoni. Provesti noć na mostu smatra se izuzetno hrabrim podvigom. To je način na koji mladići ponekad dokazuju devojkama da su stasali u prave junake.

Jame i pećine

Donji svet je za Slovene mesto na koje je moguće stići čak i za �ivota, mada niko nema pravog razloga za to; ovo je mesto sa koga je takođe moguće i vratiti se, mada jako te�ko. Duboke �umske jame i pećine predstavljaju najče�će ulaze u donji svet. Obično postoje nevidljiva ili skrivena vrata koja ovaj ulaz dr�e zatvorenim, ali je moguće saznati tajnu njihovog otvaranja, �to u slovenskim bajkama polazi za rukom samo najboljim junacima.

Raj i nav

Sloveni su verovali da du�a pokojnika nakon smrti prelazi u drugi �ivot. Du�a odlazi ili u nav ili u raj za koje je Luj Le�e, na osnovu postojanja obe reči u svim slovenskim jezicima, pretpostavio da su dva odvojena mesta, pakao i raj. Spaljivanje pokojnika, �rtvovanje oru�ja, konja i pasa, stavljanje hrane u grob pokojniku i daće na kojima se za mrtve mese naročiti kolači dokazuju da su Sloveni verovali u zagrobni �ivot. U pesmi Smrt Marka Kraljevića, Marko ubija svoga konja �arca i lomi sablju, verovatno zato da bi i oni po�li sa njim na onaj svet. Ovde je zanimljivo pomenuti da se ovaj �prenos� sa ovoga na onaj svet ne odnosi samo na predmete u vlasni�tvu, već i na op�ti status koji jedna osoba u�iva: verovalo se da rob na ovome svetu ostaje rob i na onome, pa su stari Sloveni radije ginuli u borbi kao slobodni ljudi nego da budu zarobljeni i postanu robovi.

Mitski toponimi

U verovanjima Slovena sačuvala su se i određena mitska mesta koja nije moguće posetiti zbog toga �to niko ne zna gde se nalaze. Među njima su najpoznatija Vitor planina, sveta �uma �utibor i Trojanov grad, o kojima je predanje sačuvano malo bolje nego o drugim takvim mestima.

Vitor je mistična planina za koju mnogi znaju, ali niko ne zna gde je. Ta planina se, ka�u, nalazi u oblacima, ili je pak večno njima okru�ena, i menja svoje mesto isto onako kako se menjaju vetrovi. �utibor je sveta �uma o kojoj se ne zna ni�ta osim da je dom misteriozne boginje nepoznatog imena čija slika je krasila zastave njenih podanika LJutića. Sloveni iz raznih krajeva veruju da su ba� ru�evine u njihovoj blizini zapravo ostaci legendarnog Trojanovog grada.

 

Mitska bića

 

A�daja

A�daja je ogromno čudovi�te nakaradnog oblika, koje se jo� naziva i a�daha, a�dahaka ili, pogre�no, ala. Ima velike čeljusti, o�tre zube i dug, skoro zmijski jezik, uvek ima i četiri noge i dugačak rep, a umesto jedne ima tri, pet, pa i vi�e glava. A�daja �ivi po velikim vodama gde sačekuje prolaznike, izranja i pro�dire ljude i �ivotinje. A�daje često �ive u dubokim jezerima, u blizini velikih �uma, odakle izlaze oko ponoći, da bi se hranile. Osim u jezerima, ima ih i u �irokim rekama, a neki ka�u čak i u moru. U nekim krajevima za dugu na nebu veruje se da je a�daja koja pije vodu.

Ala

Zmaj postaje od četrdesetogodi�nje, a ala od stogodi�nje zmije; ala onda pu�ta noge koje je do tada krila. Ponegde se naziva i aletina, lamija, lamnja ili �arkanj, a provobitno praslovensko ime (iako se ponegde navodi da je u pitanju turcizam) verovatno je bilo hala, �to je reč koja istovremeno opisuje i nepogodu. Za razliku od a�daja, ale mogu i da lete, menjaju oblik, pa i da se pretvaraju u ljude, a uz to su u večnom sukobu sa zmajevima.

Anđeo

Anđeli su svi veoma slični, imaju krila i uvek su izuzetno lepi jer njihova fizička lepota oličava njihovu du�evnu čistotu. Često se iz istog razloga opisuju i kao beli ili ble�tavi. Umilnog su glasa, večno mladi i nevidljivi običnim ljudima i gre�nicima. Ima ih koliko i ljudi, jer svaki čuva �svog� čoveka. U ruci obično nose mač, iako iz predanja nije jasno da li ga i u koje svrhe koriste.

Bauk

Veruje se da se bauci u potpunoj ti�ini skrivaju u mraku i da se od njih tada mogu videti samo oči koje svetle. Ovo su stra�ila u �ivotinjskom obliku, koja se i danju kriju po rupama i mračnim mestima. Noću, iz mraka, u potaji vrebaju �rtvu da je ugrabe, odnesu, udave ili pro�deru, kako već po kojoj priči. Izgone se vikom, lupanjem i svetlo�ću, jer su uprkos svojoj grabljivosti prilično pla�ljivi. Baucima se često pla�e nemirna deca.

Bes

Zao duh koji se uvlači u čoveka ili �ivotinju i koji ih nagoni da pobesne. Besovi, bijesovi ili bijesi, ponegde i jadi (�kakvi te jadi more?�) nekakvi su mračni duhovi koji �kidi�u� na ljude; oni ulaze u telo čoveka i obuzimaju ga iznutra. Time stiču vlast nad čovekom, navodeći ga na blud, la�, poroke, bezumno pona�anje...

Besomar

Besomar je demon grozote i odvratnosti, često poistovećivan sa vampirom ili vukodlakom. Zbog nekih sličnih karakteristika, mnogi istra�ivači mita, posebno balkanolozi, izjednačavali su vampira, vukodlaka i besomara, tvrdeći da su to samo tri različita imena za jednog istog demona. Ipak, dok je između vampira i vukodlaka moguće uočiti dovoljan broj razlika da se ovo mi�ljenje opovrgne, i dalje nije moguće sa sigurno�ću tvrditi da je besomar u potpunosti drukčije mitsko biće.

Vampir

Vampir je među svim narodima prihvaćeno mitolo�ko biće, preuzeto iz slovenske mitologije. Vampirom se, posebno na Balkanu i u Ukrajini, smatra duh umrlog ili le� koji je o�iveo, a o�iveo ga je zao duh ili đavo; to je pokojnik čija du�a ne mo�e da ode na onaj svet, već ostaje zarobljena u umrlom telu. Ponegde se naziva jo� i lampir ili upir. Reč vampir je poreklom srpska, pa je preko ostalih slovenskih jezika u�la u sve jezike sveta. O ubijanju vampira, ali bez pominjanja ovog imena, govori se jo� u �Zakoniku srpskog cara Du�ana�, progla�enom 1349. godine, u članu 20: �O vračarima, koji tela mrtvih spaljuju�.

Ve�tica

Ve�tice su �ene koje za �ivota sopstvenom voljom, �prodajom du�e đavolu�, steknu natprirodna svojstva. Ponegde se pripoveda i da je �ensko dete rođeno u crvenoj ko�uljici ili u poslednjoj Mesečevoj meni predodređeno da nakon punoletstva postane ve�tica. Kod njih se zlo ogleda u njihovoj ru�noći, starosti i neprikrivenoj okrutnosti, iako sve ovo nije pravilo, jer se svojim vol�ebnim moćima ve�tice mogu ljudima prikazati i kao mlade i lepe devojke. Ve�tac je u slovenskoj mitologiji mu�ki pandan ve�tici, ali se sačuvalo veoma malo predanja i zapisa o njima.

Vile

Spomenici iz VI veka govore da su Sloveni obo�avali vile. One su ni�a mitska bića, prelepe, večno mlade �ene sa dugom kosom u kojoj le�i sva njihova moć. �ive daleko od ljudi, po planinama (planinkinje, zagorkinje), pokraj voda (vodarice, brodarice, izvorkinje) ili u oblacima (oblakinje) i divljem bilju (biljarice). Po predanju, vile se rađaju iz rose, na nekom crvenom cveću, kad istovremeno pada ki�a i greje sunce, pa se na nebu pojavljuje duga.

Vilenjaci

Vilenjaci su, prema predanju, deca smrtnih ljudi i besmrtnih vila. Otuda njihova dugovečnost, ljubav prema slobodi, drskost, a ponekad i izvesna natprirodna svojstva ili snaga. Ovakva deca nisu retkost, jer se rađaju kako iz braka vile i čoveka, tako i iz njihove slobodne ljubavi; ljudski moral, u očima vila, nema nikakvu vrednost, i one su često spremne da iz sopstvenog hira stupe u kratkotrajne i povr�ne odnose sa ljudima.

Vodeni duh

Vodeni duh je nag i kosmat starac, sa bradom i ribljim repom, koji �ivi u kristalnom dvoru u vodi, čiji je gospodar. Stani�te Vodenog duha se, prema raznim pričama, nalazi na dnu dubokih rečnih virova, jezera ili mora. NJegove slu�avke ili kćeri su rusalke, a on sam je predvodnik legendarne vojske od stotinu vodenjaka, koja s večeri napada one koji se tada nađu pored vode. NJegovi podanici ponekad o�tećuju i vodenice, ribarske mre�e i mostove, jer voda je neprikosnoveno carstvo Vodenog duha i kao takva zabranjena za ljude; da bi ga umilostivili, vodeničari, mornari i ribari prinose mu razne �ivotinjske �rtve. Vodeni duh se ponekad opisuje sa upadljivo crvenim očima ili sa kozjim u�ima; katkada ritmičnim udarcima o stenovito dno naređuje napad svoje vojske koji s�m predvodi.

Vodenjaci

Vodenjaci nastaju od o�ivelih utopljenika. Dopola su ljudska bića, a od pola ribe; imaju riblji rep koji im olak�ava plivanje. Vodenjaci �ive u vodi koju nikada ne napu�taju; ovo ne va�i jedino za �enske vodenjake, rusalke, koje se tako nazivaju jednom godi�nje, kada tokom rusalne nedelje izlaze na ovaj svet, zbog čega ih ponekad me�aju sa vilama. I vodenjaci i rusalke opisuju se sa raspu�tenom i dugom kosom, često zelenkaste ili crvenkaste boje, zbog rastinja kojim je prekrivena.

Vuk

Vuk je u slovenskoj mitologiji biće prepuno kontradiktornosti. On je istovremeno i totem u čiju su se snagu i za�titnu moć Sloveni uzdali, ali i tabuisano demonsko biće koje ne treba spominjati, posebno ne za vreme jesenjih vučjih praznika i svakako nikada noću. Prema Čajkanoviću, otelovljenje vrhovnog srpskog boga, za koga on smatra Dajboga, ponekad se opisivalo i kao Hromi vuk ili Hromi Daba; ovo drugo ime je mo�da izvedeno ba� od Dajbogovog imena, a kasnije je, pod uticajem hri�ćanstva, ovaj naziv pripisan đavolu. Postoji i jedno veoma davno zapisano verovanje koje je istovremeno i zanimljivo i zastra�ujuće. Naime, slovenski susedi su bili ubeđeni da se svi Sloveni ponekad pretvaraju u vukove!

Vukodlak

Vukodlak je čovek koji ima vučje obličje, biće koje se pretvorilo u zastra�ujući spoj čoveka i vuka, zapravo u demona krvavih očiju prekrivenog vučjom dlakom. Osnovna razlika u odnosu na vampira jeste u tome �to je vukodlak pre svega �iv čovek, �to će i ostati po�to se ovaj preobra�aj okonča. Misli se da se vukodlak mo�e prepoznati čak i u ljudskoj formi po nekim karakterističnim znacima, recimo po dlakavim dlanovima, spojenim obrvama ili istoj du�ini ka�iprsta i srednjeg prsta, a iz demonskog u čovečji oblik mo�e se povratiti ako se dodirne nekim metalom, kao �to su gvo�đe, čelik ili srebro.

Div

Divovi su sasvim nalik ljudima, ali su ogromni: �Tela za pet sade najboljijeh ljudi�. Jedna priča, iz koje se takođe mo�e saznati o njihovoj lenjosti, ka�e da mogu porasti toliko da se na kraju pretvore u planinu. Oni su primitivni izgnanici; neradnici su, pa sve �to im treba otimaju od ljudi, zahvaljujući svojoj velikoj snazi. �ive u grupama, često i prilično velikim, u planinskim pećinama na čije ulaze stavljaju ogromne kamene ploče. NJihovo oru�je je pre svega kamenje, ponekad topuzi, a neretko i samo gole pesnice. Generalno se smatraju primitivnima i, u skladu sa tim, obično su zapu�teni i grube spolja�njosti. Ponekad su zami�ljani i sa samo jednim okom na glavi. Veruje se da su glupi, pa ih je moguće prevariti i na taj način se spasti od njih.

Drekavci

Drekavci su mitska bića koja novija tumačenja opisuju kao du�e umrle nekr�tene dece, a u starijim predanjima to su du�e umrle vanbračne dece. Uz neizbe�no drečanje, velike glave i duge tanke vratove, odlikuje ih i nezgodna osobina da često iz virova ili vrbaka zaskaču prolaznike kada se predveče vraćaju iz vodenice.

Zmaj

Zmajevi su bića ognjene sile, sme�tena po visokim i nepristupačnim planinama. Retka predanja po kojima �ive u jezeru, �upljem drvetu ili podzemnoj jazbini verovatno su nastala brkanjem a�daje i zmaja. Kao ognjena bića, stvorena na magičan način, zmajevi ne vole vodu, pa čak postoji i verovanje da je vrela voda jedna od retkih stvari koje ih mogu ubiti, a često izbegavaju i dnevnu svetlost i vrućinu, pa svoje planinske pećine i zaklone napu�taju najče�će tokom vedrih noći, kada se mogu videti kako lete po zvezdanom nebu. Najče�ći izgled zmaja u slovenskoj mitologiji sasvim je sličan onome �to i danas podrazumevamo kada čujemo ovu reč: veliko i moćno krilato biće koje bljuje plamen. Ipak, Sloveni su svome zmaju dali vi�e du�e nego mnogi drugi narodi. Zmaj je, pre svega, plemenito i cenjeno biće.

Zmija

Svaka kuća ima po jednu zmiju čuvarkuću. Iako su je, po pričama, viđali mnogi, niko ne ume tačno da je opi�e. Ona �ivi ispod praga gde su, prema nekim mi�ljenjima, prvobitno sahranjivani mrtvi. I dan-danas se tvrdo veruje da čuvarkuća čuva kućni prag ispod kojeg �ivi i stoga je zabranjeno naneti joj zlo. Zmija, ili guja, u ovom kontekstu predstavlja otelovljenje du�e mrtvog pretka, dakle htonsko biće. Ona nikada neće ujesti nekoga iz �svoje� kuće. Kod Litvanaca, Poljaka, Čeha, Srba i Hrvata to po�tovanje kućne zmije bilo je gotovo op�ta pojava.

Konji u svetu mrtvih

Crni konj, kao simbol noći, obično se pojavljuje u vezi sa demonima donjeg sveta. Crni konj, odnosno vranac predstavlja izrazito htonskog demona. Ovo je posebno izra�eno u situacijama kada on poma�e u pronala�enju skrivenog blaga ili otkrivanju vampira. Verovanje da vranac nikada neće nagaziti na grob u kojem je vampir jasno otkriva njegovu htonsku prirodu.

Kućni duhovi

Kućni duhovi su kod Slovena uglavnom du�e predaka. Od predaka se očekuje za�tita, ali se oni i po�tuju, �to se posebno ogleda u običaju krsne slave, koja je u potpunosti sačuvana jedino kod Srba. Ovaj običaj je čak postao prihvaćeni deo pravoslavnog hri�ćanstva u Srbiji: kako ga nije bilo moguće istisnuti iz narodnih verovanja, dato mu je novo obja�njenje po kome se toga dana slave određeni hri�ćanski sveci. No, krsna slava je postojala mnogo pre prihvatanja hri�ćanstva, a u pitanju je praznik domaćeg za�titnika, najverovatnije prvog pretka, osnivača plemena, kome su se toga dana prinosile �rtve u hrani i piću, kako bi se osigurao napredak.

Lesnik

Lesnik je �umski demon, gospodar �ume koji se stara da krug �ivota nikada ne bude prekinut; ka�e se da on vlada �ivotom i mo�e učiniti da na skeletu davno umrle �ivotinje nikne novo meso, kada ona o�ivi. Ima i brojne magične moći, od kojih je najpoznatija da se privremeno mo�e pretvoriti u drvo ili �ivotinju. Lesnik je pod tim imenom poznat kod Ju�nih Slovena, dok se kod Istočnih najče�će naziva le�ij; česte varijacije imena su i lesovik i le�ak. Ovaj demon opisom podseća na kentaura iz grčke mitologije, dopola je čovek, a od pola konj, ali su sačuvani detalji daleko �ivopisniji od opisa tog njegovog mitskog sabrata. Lesnikova kopita i rogovi nemaju senku. Krv mu je plave boje, pa su mu zato i obrazi plavičasti. Oči su mu obično zelene, kao i duga brada i čupave obrve, koji mogu biti i sasvim sedi, i uop�te je prilično dlakav.

Mora

Mora je biće prisutno u predanju svih slovenskih naroda, a reč ima isto značenje u svim slovenskim jezicima; prvi put je zabele�ena u Če�koj, u zapisu koji datira iz XIV veka. More su, prema najubedljivijem tumačenju, ve�tičje kćeri. Ve�tičja kćer od matere izuči ve�tičji zanat, ali dok je jo� devojka ne mo�e biti ve�tica, niti mo�e pojesti nečije srce dok se ne uda. Do tada, ona mo�e samo da noću pritiska ljude i ote�ava im disanje. Nakon �to se udaju, i more postaju ve�tice.

Navi

Navi su naročito zli demoni, nastali od du�a mrtvorođene dece. Ovi op�teslovenski demoni u mitologiji su oličenje smrti i kraljevstva mrtvih i navode se uvek u mno�ini, jer se kreću u grupama. Nevidljivi, osim za osobe rođene u istom času kada i oni, vrebaju od gluvog doba noći do prvih petlova, ispu�tajući dečje glasove. Na ovaj način, privlače �rtve koje najradije napadaju: decu i dojilje. Navi, kao izuzetno pokretljivi demoni, često odlaze i u domove u kojima ima porodilja, trudnica i novorođene dece; ka�e se da uvek nađu način da prodru unutra, da se mogu spu�tati i kroz od�ak, a po ulasku gu�e svoje �rtve ili im piju krv, iako se ovde pre radi o majčinom mleku. Kada ih trudnica ili porodilja čuje, odmah se onesvesti, a ponekad čak i umre.

Patuljak (kepec)

U slovenskoj mitologiji, patuljci su prilična retkost. Zna se da su mali, domi�ljati i prepredeni i, kao takvi, predstavljaju pravu suprotnost ogromnim i glupim divovima ili divljanima, prema kojima osećaju sna�no neprijateljstvo. Smatra se i da imaju magijsku snagu koju, između ostalog, koriste i da ostanu neviđeni. Moguće je da njihova moć skrivanja le�i u njihovoj kapi za koju se sumnja da im omogućava da postanu nevidljivi. Patuljci se mogu sresti i u �umama, gde �ive ispod korenja velikog drveća, ali i u pećinama, ukoliko one nisu nastanjene divovima. Veruje se da �ive ispod zemlje, gde se kreću tajnim podzemnim hodnicima.

Psoglav

Psoglavi su demoni le�inari ljudskog oblika, sa psećom glavom, kozjim nogama, repom, i jednim ili tri oka (verovatno ovo �treće oko� lako skreće pa�nju i zapamti se kao jedino). Ponekad se opisuju i sa gvozdenim zubima, kojima bez problema mogu pregristi kosti � izgleda da je i naziv �gvozdenzuba�, kojim se ponekad opisuje nekakav �enski demon sličan ve�tici ili bauku, u bliskoj vezi sa psoglavima. �ive u Mračnoj zemlji i hrane se uglavnom le�evima. U sličnoj formi poznati su i mnogim neslovenskim narodima, pa čak i na Dalekom istoku.

Rusalke

U verovanjima slovenskih naroda rusalke su mlade i lepe devojke koje obitavaju na rekama ili jezerima i mame i dave ljude. Veruje se da su one, poput vodenjaka, utopljene devojke i �ene, slu�avke Vodenog duha, koga dvore u njegovoj kristalnoj palati, ili zapravo njegove kćeri. Na ovo ukazuje činjenica da se rusalke umnogome razlikuju od mu�kih vodenjaka po jednoj značajnoj osobini: one su sposobne da napuste vodu. Iako iz vode izlaze samo jednom godi�nje, tokom rusalne nedelje, ovo ukazuje da imaju mnogo veću �samostalnost� od mu�kih vodenjaka.

Suđaje ili suđenice

Iako su Sloveni verovali da se budući događaji mogu menjati, verovali su takođe da se na ljudsku sudbinu ne mo�e drastično uticati. Ona je određena neposredno po rođenju i ne mo�e se promeniti, iako se mogu izmeniti mnogi pojedinačni događaji koji će na kraju dovesti do nje. Tako je Vuk Karad�ić zapisao: �Narod na� misli da je svakome čovjeku suđeno �ta će mu se u vijeku dogoditi i kakvom će smrti umrijeti, i da se čovjek od suđenja ne mo�e sačuvati.� Ista bo�anstva sudbine, da ih tako nazovemo, poznaju svi Sloveni, ali pod malo drugačijim imenima.

Talason

Talasoni su vrsta duhova koji se vezuju isključivo za građevine, a nikada za ljude koji �ive u njima. To nije du�a pretka, već uvek neka nesrodnička du�a. Kada, prilikom zidanja zgrade, neimari uzidaju �ivu osobu u temelj, njena du�a ostaje trajno vezana za tu građevinu kao njen dobri ili zli za�titnik, talason. Takođe, talason mo�e postati i neki neoprezni prolaznik čija senka padne na postavljeni temelj, a majstori senku kri�om izmere koncem i uzidaju; onaj čija je senka uzidana obično se razboli i umre već za četrdeset dana.

Todorci

Ovi mračni konjanici spadaju u red zlih bića. Sem karakteristične i neraskidive povezanosti sa konjima, pominje se i da je svaki jahač ogrnut pla�tom, da nemaju lica, da su naoru�ani sabljama i da ne oklevaju da raspore čoveka, da su ponekad nevidljivi, pa ih upla�eni ljudi mogu čuti kako prolaze, ali ih ne mogu videti, iako sutradan pronalaze brojne tragove konjskih kopita koji svedoče o njihovom prolasku, kao i da su uvek i u svakoj prilici izuzetno surovi. Nazivaju se todorcima, a njihovo pravo, netabuisano ime jedno je od mnogih izgubljenih u dubinama vremena, jer ga je bilo zabranjeno izgovarati, u večnom strahu od topota njihovog pribli�avanja i od kopita njihovih konja.

Utvara

Utvare su uglavnom nevidljiva ili skoro nevidljiva bića, poput senki, koja se povremeno ukazuju pred ljudima, na različitim mestima; izgleda da ne mogu naneti nikakvu ozbiljnu �tetu, već samo izazivaju strah od koga �kosti pucaju�. Postoji i nekoliko sličnih vrsta mitskih demonskih bića sa različitim imenima. Sličnost među njima ogleda se u njihovoj zajedničkoj sklonosti da pla�e ljude tokom putovanja, pa se mo�e pretpostaviti da se radi samo o različitim lokalnim nazivima za ista bića. Najče�ći nazivi za ovakva bića su jo� avet, avetinja, sablast, prikaza, duh, ali i nečist, zablaza, vidina, osenja...

Čuma

Čuma ili Kuga je baba bez noktiju u crnoj odeći koja ubija pogledom. Sa sobom nosi epidemiju i pomor kao kaznu za ljudske grehe; to je pravi demon bolesti i pomora. Ponekad se ova �baba� opisuje sa raspletenom, zamr�enom kosom koja joj dopire do zemlje, a nekada i kao nevidljiva, u beloj odeći ili sasvim gola. Reč Kuga je poreklom verovatno staronemačka reč, dok su sinonimi Čuma i Morija slovenske reči. Prema verovanju, Čuma u kuću dolazi noću sa tavana ili kroz dimnjak. Ponekad nosi zemljani lonac sa strelama kojima ubija svoje �rtve, a nekada to radi pogledom; ponegde se mo�e naći da ubija i prstom, tako �to dotakne �rtvu po čelu. U narodu je očuvana i izreka: �Nosi kao čuma decu.�

 

***

O svemu ovome i o jo� mnogo toga mo�ete pročitati u knjizi "Slovenska Mitologija" Nenada Gajića, a u izdanju beogradske "Lagune".

Cena knjige je 1.680,00 dinara, ali se kod izdavača mo�e kupiti i po znatno povoljnijoj ceni. Format knjige je 16,5x24 cm. Napisana je ćirilicom na 208 strana u tvrdom povezu i bogato je ilustrovana u punom koloru.

Klub čitalaca Beograd

Knji�ara Laguna

Beograd, Knez Mihailova 40.

Telefon 011/262-05-02.

Radno vreme: 09-22h (Ponedeljak - Subota). Nedeljom 12-21h.

O lokacijama klubova Lagune i prodajnim mestima, info na web adresi: http://www.laguna.rs/

 


 


 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2012 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 29-01-2013 01:43