Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

  Filosofija

Tekst 1

 

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Filosofija

 

1

 

 

Za�to nisam hri�ćanin

Autor: Bertrand Rasel

Foto: Arhiva Thornal

25. januar 2012

 

Predavanje odr�ano 6. marta 1927. u Gradskoj kući u Betersiju pod pokroviteljstvom Odeljenja za ju�ni London Nacionalnog svetovnog dru�tva

 

Tema o kojoj ću vam večeras govoriti je - za�to nisam hri�ćanin. Mo�da bi bilo dobro da pre svega poku�am da utvrdim �ta se podrazumeva pod rečju hri�ćanin. U na�e vreme mnogi je koriste veoma slobodno. Neki pod tim podrazumevaju samo osobu koja poku�ava da vodi dobar �ivot. U tom smislu pripadnici svih sekta i vera bi bili hri�ćani, ali ja ne mislim da je to pravi smisao te reči, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga �to ona implicira da se oni koji nisu hri�ćani - svi budisti, konfučijevci, muslimani i tako dalje, ne trude da vode dobar �ivot.

Pod hri�ćaninom ne podrazumevam nekoga ko se trudi da �ivi po�teno. Čovek mora verovati u određene stvari da bismo ga nazvali hri�ćaninom. Ta reč vi�e nema punokrvno značenje kakvo je imala u doba svetog Augustina i svetog Tome Akvinskog. Ako bi neko tada rekao da je hri�ćanin, to je podrazumevalo čitav niz op�tepoznatih čvrstih uverenja.

 

�ta je hri�ćanin?

 

Dana�nji hri�ćanin je drugačiji. I sam pojam hri�ćanstva je postao neodređeniji. Međutim, dve stvari su ostale bitne za svakoga ko sebe naziva hri�ćaninom. Prva je dogmatska � morate verovati u boga i u besmrtnost. Ako u to ne verujete, ne mo�ete se nazvati hri�ćaninom. Zatim morate imati neku vrstu uverenja koja se tiču samoga Hrista. Muslimani, na primer, takođe veruju u boga i besmrtnost, a ipak nisu hri�ćani.

U najmanju ruku morate verovati da je Hrist bio, ako ne bo�anstvo, a ono bar najbolji i najmudriji od svih ljudi. Sve ispod toga vam oduzima pravo da se nazovete hri�ćaninom. Naravno, hri�ćanstvo ima i drugi smisao, koji nalazite u Vitekerovom Almanahu i u geografskim knjigama, gde se ka�e da se svetsko stanovni�tvo deli na hri�ćane, muslimane, budiste, obo�avaoce feti�a itd, i u tom smislu smo svi mi hri�ćani. Ali ovde ću zanemariti geografski smisao hri�ćanstva. Kada vam obja�njavam za�to nisam hri�ćanin, moram objasniti dve stvari: prvo, za�to ne verujem u boga i besmrtnost; i drugo, za�to smatram da Hrist nije bio najbolji i najmudriji od svih ljudi, mada mu priznajem visoki stepen moralne dobrote.

Krećem se u okviru vrlo striktne definicije hri�ćanstva. Nekada je ono uključivalo i veru u pakao. Vera u večnu vatru pakla do skoro je bila bitna osnova hri�ćanstva. U ovoj zemlji, kao �to znate, to je prestalo da bude bitno posle jedne odluke sa kojom se nisu slo�ili kanterberijski arhiepiskop i arhiepiskop od Jorka. U ovoj zemlji je zvanična religija regulisana zakonom koji je doneo engleski parlament. Tajno veće koje je o tome odlučivalo zaobi�lo je mi�ljenje na�ih arhiepiskopa o tome i pakao je progla�en neva�nim. Zato ne insistiram na tome da hri�ćanin mora da veruje i u pakao.

 

Postojanje boga

 

Do�li smo do pitanja postojanja boga: to je jedno �iroko i ozbiljno pitanje, i kada bih se pozabavio njime na adekvatan način, zadr�ao bih vas ovde do kraja sveta, pa ćete mi oprostiti ako budem ne�to sa�etiji od toga. Poznata vam je dogma hri�ćanske crkve po kojoj se postojanje boga mo�e dokazati razumom. Ovo je neobična dogma, ali je morala biti uvedena zato �to su slobodni mislioci dosta rano počeli da tvrde da postoje razumni dokazi protiv postojanja boga, mada nam vera ka�e da on postoji. Argumenti i razlozi protiv postojanja boga su se op�irno iznosili, tako da je katolička crkva osetila da se tome mora stati na put. Zato su postavili tezu da se postojanje boga mo�e dokazati razumom i ustanovili su neke argumente koji dokazuju njegovo postojanje. Tih dokaza ima vi�e, ali ja ću se zadr�ati na svega nekoliko.

 

Dokaz prvog uzroka

 

Mo�da je najjednostavnije i najlak�e shvatiti takozvani dokaz prvog uzroka, kojim se tvrdi da sve na ovom svetu ima uzrok. Kada se vraćamo unazad moramo doći do prvog uzroka, kojem se daje ime bog. Danas taj dokaz nema preteranu te�inu, zato �to ni prauzrok svega vi�e nema onu vitalnost koju je nekada imao. Filozofi su do�li do zaključka da pitanje prvog uzroka nema smisla. Kada sam bio mlad vrlo ozbiljno sam razmatrao ova pitanja i prihvatao dokaz prvog uzroka, sve dok sa osamnaest godina nisam pročitao Autobiografiju D�ona Stjuarta Mila i tamo na�ao ovu rečenicu: Moj otac me je učio da se na pitanje: Ко me je stvorio, ne mo�e dati odgovor, jer ono istog trena navodi na pitanje:Ко je stvorio boga? Ova prosta rečenica mi je pokazala la�nost dokaza o prvom uzroku.

Ako sve ima uzrok, onda ga i bog mora imati. Ako i�ta mo�e postojati bez uzroka, onda to va�i i za čitav svet, tako da ta tvrdnja nije valjana. Ona je iste vrste kao i hindu gledi�te da svet počiva na leđima slona, a slon na leđima kornjače. I kada se pita: А �ta je sa kornjačom, Indus ka�e: Hajde da promenimo temu. Svet mo�e da postoji bez uzroka. Podjednako je moguće da on postoji oduvek. Nema nikakvog razloga da se pretpostavi da je svet uop�te imao početak. Shvatanje da stvari moraju imati početak je rezultat siroma�tva na�e ma�te. Zato prestajem da traćim vreme na dokaz o prvom uzroku.

 

Dokaz prirodne zakonitosti

 

Postoji, zatim, veoma uobičajen dokaz prirodne zakonitosti. To je bio omiljeni dokaz tokom celog osamnaestog veka, naročito pod uticajem ser Isaka Njutna i njegove kosmogonije. Ljudi su posmatrali kako se planete okreću oko sunca prema zakonu gravitacije i smatrali su da je bog dao zapovest tim planetama da se kreću na određen način. Bilo je to, naravno, zgodno i jednostavno obja�njenje koje im je u�tedelo trud tra�enja obja�njenja zakona gravitacije. Danas zakon gravitacije razumemo na prilično komplikovan način koji je uveo Ajn�tajn. Nemam nameru da vam dr�im predavanje o zakonu gravitacije, jer bi nam to oduzelo puno vremena. U svakom slučaju, zakon prirode koji je postojao u Njutnovom sistemu, podrazumeva da se priroda iz neobja�njivih razloga pona�a jednolično. Sada znamo da su mnoge stvari koje smo smatrali prirodnim zakonima zapravo ljudske konvencije. Znamo da čak i u najudaljenijim delovima zvezdanog prostora tri stope čine jedan jard. Ovo je bez sumnje značajna činjenica, ali jedva da bi se mogla nazvati zakonom prirode. Kada steknete znanje o stvarnom pona�anju atoma, otkrićete da je njihovo kretanje mnogo manje podlo�no bilo kakvoj zakonitosti nego �to se smatra, i da je pre u pitanju statistički prosek. Ako bacite kockice, dobićete duple �estice samo jednom u trideset i �est bacanja, ali to se ne smatra dokazom bilo čega, naprotiv, ako bi duple �estice izlazile pri svakom bacanju, mogli bismo da pomislimo da se radi o nečem unapred planiranom. Svi zakoni prirode su u tom smislu slične vrste. To su statistički proseci izvedeni iz zakona slučajnosti. Time čitava stvar u vezi sa prirodnim zakonom postaje manje impresivna.
Ideja da prirodni zakoni impliciraju zakonodavca potiče iz zbrke koja je nastala između prirodnih i ljudskih zakona. Ljudski zakoni su naredbe koje vam zapovedaju da se pona�ate na određeni način, i vi mo�ete odlučiti da li ćete se tako pona�ati ili ne. Ali prirodni zakoni su opis onoga kako se stvari uistinu pona�aju. Ne mo�e se tvrditi da postoji neko ko im je rekao da tako čine, jer ako pretpostavimo da taj neko postoji, suočeni smo sa pitanjem: Za�to je bog doneo ba� te prirodne zakone, a ne neke druge?

Ako ka�ete da je to učinio iz svog vlastitog zadovoljstva i bez ikakvog razloga, shvatite da postoji ne�to �to nije podlo�no zakonu. Ako ka�ete, kao �to ka�u ortodoksniji teolozi, da je bog imao razlog da stvori ba� te zakone, a ne neke druge - vi u stvari ka�ete da je taj razlog stvaranje boljeg svemira. Ali kada malo bolje pogledate svemir, to vam nikada ne bi palo na pamet. Kada bi postojao razlog za ustanovljavanje zakona koje je bog stvorio, onda bi im i on sam bio podlo�an, pa prema tome nema nikakve prednosti u tome da uvodite boga kao posrednika. Imate zapravo zakon izvan i pre svih bo�anskih zakona i tako bog prestaje da slu�i va�oj svrsi, jer vi�e nije krajnji zakonodavac. Ukratko, cela rasprava o prirodnom zakonu nema vi�e ni izdaleka onu snagu koju je nekada imala.

U razmatranju ovih argumenata, ja se krećem kroz vreme. Argumenti za dokazivanje postojanja boga menjaju se kroz vreme. To su u početku bili čvrsti intelektualni dokazi, koji su otelovljavali sasvim definisane zablude. Kako se bli�imo savremenom dobu, one postaju sve manje intelektualno ugledne, a sve vi�e maglovito moralisanje.

 

Dokaz svrhovitosti

 

Sledeći korak u ovom procesu dovodi nas do dokaza svrhovitosti. Sve na svetu je uređeno upravo tako kako je potrebno da bismo mi mogli da �ivimo na ovome svetu. Ako bi svet i za mrvu bio drugačiji, mi ne bismo mogli da �ivimo u njemu. To je dokaz svrhovitosti. On ponekad poprima čudne oblike. Tvrdi se, na primer, da zečevi imaju bele repove da bi ih čovek mogao lak�e nani�aniti. Pitam se �ta bi zečevi rekli na ovo. Nije te�ko napraviti parodiju od ovog dokaza. Svi znamo čuvenu Volterovu opasku da je nos očigledno napravljen takvim kakav jeste da bi se na njega mogle staviti naočare. Ta vrsta parodije, pokazalo se, pogađa cilj direktnije nego u osamnaestom veku, jer od Darvinovog doba mnogo nam je jasnije za�to se �iva bića prilagođavaju svojoj okolini. Ne radi se o tome da je okolina stvorena da bi odgovarala njima, nego o tome da se oni prilagođavaju njoj. U tome nema nikakvoga plana.

Kada se malo zamislimo nad dokazom svrhovitosti, zapanjuje kako su ljudi mogli poverovati da ovaj svet, sa svim svojim nedostacima, predstavlja najbolje �to je svemogući i sveznajući mogao proizvesti tokom miliona godina. Ja u to stvarno ne mogu da poverujem. Zamislite da vam je data svemoć i sveznanje i milioni godina da usavr�ite svoj svet. Pa da li biste proizveli ne�to bolje od Kju-Kluks-Klana ili fa�ista? Ako prihvatite zakone nauke, morate pretpostaviti da će ljudski �ivot i �ivot uop�te na ovoj planeti vremenom nestati. On je samo faza u raspadanju sunčevog sistema. U izvesnoj fazi tog raspadanja do�lo je do temperaturnih uslova pogodnih za razvoj protoplazme i pojavu �ivota u jednom kratkom periodu postojanja sunčevog sistema. Na Mesecu se vidi ono ka čemu Zemlja ide - to je ne�to mrtvo, hladno i be�ivotno.

Ka�u mi da je ovakav pogled na stvari porazan i da ljudi, kada bi u to poverovali, ne bi mogli da �ive. To je besmislica. Nikome nije stalo do toga �ta će se desiti sa ljudima kroz milion godina. Čak i ako neki ljudi misle da brinu o tome, oni se samozavaravaju. Ljudi su uvek zabrinuti zbog nečega konkretnog, kao �to je lo�a probava. Niko nije ozbiljno nesrećan zbog pomisli na ne�to �ta će se dogoditi milionima godina posle njega.

Sla�em se da je sumorna pomisao da će �ivot izumreti. Mada kada vidim �ta sve ljudi rade, to da ćemo izumreti mi se čini gotovo kao uteha, a ne ne�to �to mi zagorčava �ivot.

 

Moralni argument

 

Sada dolazimo do kasnije faze argumentacije o postojanju boga, koju ću nazvati dobom intelektualnog opadanja. U pitanju je dokaz koji postavljaju teisti, a zove se moralni argument za postojanje boga. U stara vremena postojala su tri intelektualna dokaza postojanje boga i sve ih je odbacio Imanuel Kant u svojoj Kritici čistoga uma. Ali čim se oslobodio ovih dokaza, on je izmislio novi, moralni dokaz. On je bio poput mnogih drugih ljudi: skeptičan u intelektualnim pitanjima, ali spreman da u moralnima doslovno veruje u maksime koje je posisao sa majčinim mlekom. To ilustruje ono o čemu govore psihoanalitičari - da na nas najjače deluju najraniji uticaji, a ne oni kasniji.

Kant je tako izmislio novi, moralni dokaz o postojanju boga i on je u raznim vidovima bio popularan tokom devetnaestog veka. Jedna njegova verzija ka�e da ne bi bilo onoga �to je ispravno ni onoga �to je pogre�no kada ne bi postojao bog. U ovom trenutku me ne zanima da li ima razlike između onoga �to je ispravno i onoga �to je pogre�no. Ono �to me zanima je sledeće: ako ste sasvim sigurni da postoji razlika između onoga �to je ispravno i onoga �to je pogre�no, vi se nalazite pred pitanjem - da li je ta razlika plod bo�ije odluke ili ne?

Ako razlika između dobra i zla postoji po bo�ijoj odluci, onda za samoga boga ne postoji razlika između onoga �to je ispravno i onoga �to to nije. Onda tvrdnja da je bog dobar prestaje da bude tačna. Ako hoćete da ka�ete, kao �to tvrde teolozi, da je bog dobar, morate reći da ispravno i pogre�no imaju neko značenje koje je nezavisno od bo�ije odluke, zato �to su bo�ije odluke dobre, a ne lo�e, nezavisno od same činjenice da ih je on stvorio. Ako to ka�ete, moraćete zatim reći da je ispravno i pogre�no nastalo ne samo bo�ijim posredstvom, nego da su oni po svojoj biti, logički prethodili bogu. Mogli biste, ako biste hteli, reći da je postojalo vi�e bo�anstvo koje je naređivalo bogu koji je stvorio ovaj svet, ili zastupati mi�ljenje koje zastupaju neki gnostici, koje sam često smatrao prihvatljivim, da je zapravo ovaj svet kakvog mi poznajemo stvorio đavo u trenutku kada bog nije gledao.

 

Argument ispravljanja nepravde

 

Postoji jedna neobična verzija moralnog argumenta, u kojoj se ka�e: postojanje boga je potrebno da bi postojala pravda na svetu.

Delom svemira koji mi poznajemo vlada velika nepravda, i često dobri pate, a zli napreduju, i te�ko je reći koje od to dvoje vi�e smeta čoveku, ali ako kosmos kao celinu zamislimo kao pravedno ustrojen, moramo pretpostaviti da postoji budući �ivot koji će doneti ravnote�u �ivotu i ovde, na zemlji. Zato se ka�e da mora postojati bog i raj i pakao, da bi na kraju mogla postojati pravda. To je veoma neobičan argument.

Ako pogledamo na to sa naučnog stanovi�ta, reći ćemo: Ja poznajem samo ovaj svet. Ne znam kako je u ostalim delovima svemira, ali ukoliko se o tome uop�te mo�e raspravljati moglo bi se reći da je ovaj svet prilično dobar uzorak svemira, pa ako na njemu ima nepravde, za verovati je da će je biti i drugde. Pretpostavimo da ste otvorili sanduk pun narand�i i videli da je gornji sloj truo. Ne biste rekli: Mora da su donji slojevi dobri, jer se tako uspostavlja ravnote�a. Rekli biste: Verovatno je cela po�iljka lo�a, a tako i naučnik zaključuje o prirodi kosmosa. On bi rekao: Na ovom svetu ima mnogo nepravde, i stoga postoji razlog da se pretpostavi da svetom ne vlada pravda, pa onda ima osnove za moralni argument protiv boga, a ne njemu u prilog.

Intelektualni argumenti ove vrste nisu podsticajni za vernike. Ono �to ljude podstiče da veruju u boga nije nikakav intelektualni dokaz. Većina ljudi veruje u boga, jer su ih tome učili od ranog detinjstva i to je glavni razlog. Jak razlog je, mislim, i �elja za sigurno�ću, za jednom vrstom osećanja da postoji stariji brat koji će se brinuti o vama. To značajno podstiče �elju ljudi da veruju u boga.

 

Hristov karakter

 

Ovo je tema kojom se racionalisti nisu bavili dovoljno, a to je pitanje da li je Hrist bio najbolji i najmudriji od svih ljudi. To se obično uzima zdravo za gotovo, i očekuje se da se svi slo�imo da je to istina. Ja se ne sla�em, pri čemu se u mnogim stvarima sla�em sa Hristom vi�e od onih koji ka�u da su hri�ćani.

Sećate se da je on rekao: Ne odupri se zlu: ko te udari po jednom obrazu okreni mu i drugi. Ovo nije novo načelo ili nov princip. Njime su se slu�ili Lao Ce i Buda nekih petsto ili �esto godina pre Hrista. To takođe nije princip koji hri�ćani shvataju doslovno. Ne sumnjam u to da je sada�nji predsednik vlade, na primer, veoma iskren hri�ćanin, ali ne bih nikome savetovao da ga o�amari. Mislim da bi taj neko otkrio da on smatra da je ovaj deo biblijskog teksta napisan samo u prenosnom smislu.

Postoji jo� jedna sjajna pojedinost. Sećate se da je Hrist rekao: Ne sudite o drugima, da se ne bi sudilo o vama. Ovaj princip nije omiljen u sudnicama hri�ćanskih zemalja. Poznavao sam priličan broj sudija koji su ozbiljni hri�ćani i nijedan od njih nije smatrao da postupa suprotno hri�ćanskim principima radeći svoj posao. Zatim Hrist ka�e: Daj onome koji tra�i od tebe i ne odbij onoga koji tra�i da posudi od tebe. To je veoma dobar princip. Nismo se ovde sastali da raspravljamo o politici, ali ne mogu, a da ne zapazim da se na poslednjim op�tim izborima vodila rasprava o upravo tome, tako da se mora pretpostaviti da se liberali i konzervativci u ovoj zemlji sastoje od ljudi koji se ne sla�u s Hristovim učenjem.

Postoji jo� jedna Hristova maksima koja nije omiljena među na�im hri�ćanskim prijateljima. Ona ka�e: Ako hoćete da budete savr�eni, idite i prodajte ono �to imate, i dajte siromasima. To je izuzetna maksima, ali kao �to rekoh, ne primenjuje se mnogo. Sve su ovo dobre izreke, ali je prilično te�ko postupati u skladu sa njima. Ne tvrdim da ih se ja pridr�avam, ali ja nisam hri�ćanin.

 

Mane Hristovog učenja

 

Po�to smo se slo�ili da neke Hristove izreke imaju veliku vrednost, dolazim do onih kojima se ne mo�e pripisati ni vrhunska mudrost niti vrhunska dobrota.

Istorijski je prilično sumnjivo da li je Hrist uop�te postojao, a ako jeste, mi o njemu ni�ta ne znamo, pa se prema tome ja ne bavim istorijskim Hristom. Bavim se Hristom onakvim kakav se javlja u jevanđeljima, a tamo se mogu naći stvari koje ne izgledaju previ�e mudro. On je, na primer, zaista verovao da će se njegov drugi dolazak na svet desiti za �ivota njegovih savremenika.

On ka�e: Nećete otići u gradove Izraela dok se sin čoveka ne vrati. Zatim ka�e: Ima nekih koji ovde stoje, a koji neće okusiti smrt dok se sin čoveka ne vrati u svoje kraljevstvo. Ima mnogo mesta u jevanđeljima po kojima je sasvim jasno da on veruje da će se njegov drugi dolazak desiti za �ivota ljudi koji su tada �iveli. U to su verovali njegovi rani sledbenici i to je bila osnova njegovog moralnog učenja.

Kada je govorio: Ne mislite na sutra, i tome slično, to je govorio uglavnom misleći na svoj drugi povratak, u smislu da obične, svetovne stvari nisu va�ne. Poznavao sam neke hri�ćane, koji su zaista verovali da je njegov drugi dolazak vrlo blizu. Poznavao sam paroha koji je stra�no pla�io svoju pastvu pričama da je Hristov drugi dolazak neminovan, pa ih je veoma ute�ilo kada su ga videli da sadi drveće u svom vrtu. Rani hri�ćani su stvarno u to verovali i ustezali su se od sađenja drveća u svojim ba�tama, jer su poverovali Hristu da je njegov drugi dolazak blizu. U tom smislu, on očito nije bio mudar kao �to su to bili neki drugi ljudi, a sigurno nije bio najmudriji od svih.

 

Moralni problem

 

Dolazimo zatim do pitanja morala. Postoji jedan vrlo ozbiljan nedostatak u Hristovom moralnom liku, po mom mi�ljenju, a to je da je on verovao u pakao. Lično ne verujem da bilo ko, ko je zaista duboko human, mo�e verovati u večnu kaznu. Ali Hrist je očito, kako je rečeno u jevanđeljima, verovao u večnu kaznu. I stalno se iznova nailazi na scene njegovog osvetničkog besa prema onima koji odbijaju da slu�aju njegove propovedi. To je stav uobičajen za propovednike, ali u ovom slučaju naru�ava vrhunsko savr�enstvo Hristovog lika.

Kod Sokrata, na primer, nećete naići na takav stav. On je sasvim blag i uljudan prema ljudima koji ne �ele da ga slu�aju. Takav odnos je po mom mi�ljenju dostojniji jednog mudraca, nego da nastupi sa ogorčenjem.

U jevanđelju postoji mesto na kojem Hrist ka�e: Vi zmije, vi otrovnice, nećete izbeći prokletstvo pakla. Tako je govorio ljudima kojima se nije dopalo njegovo učenje. Po meni, to ba� nije najbolji način ophođenja. Ovakvih pretnji paklom ima mnogo. Postoji, naravno, i onaj poznati odeljak o grehu protiv Svetog Duha: Ko god govori protiv Svetog Duha, neće mu biti opro�teno ni na ovom ni na onom svetu. Ovaj tekst je prouzrokovao neopisivo mnogo jada na svetu, jer su mnogi smatrali da su se ogre�ili o Svetoga Duha i da im to neće biti opro�teno, ni na ovom ni na onom svetu. Zaista ne verujem da bi osoba sa odgovarajućim stepenom dobrote u svojoj naravi, usadila takav strah i u�as u ljude.

Zatim Hrist ka�e: Čovekov sin će poslati svoje anđele, i oni će sakupiti u njegovom kraljevstvu sve ono �to je gre�no, i one koji čine nepravdu, i baciće ih u vatreno �drelo; i tamo će se čuti zapomaganje i �krgut zuba. To nastavlja da se ređa iz jednog stiha u drugi i čitalac počinje da oseća izvesno zadovoljstvo onoga koji to izgovara. Za�to bi inače to toliko ponavljao.

Zatim, svi se sigurno sećate ovaca i koza, i kako će on, kada se vrati po drugi put, odvojiti ovce od koza, i reći će kozama: Dalje od mene, vi prokleti, u plamen večni. Zatim nastavlja: I one će otići u večni plamen, pa ka�e: Ako ti ruka zgre�i, odseci je; bolje da se vrati� u �ivot sakat, nego da sa dve ruke ode� u pakao, u plamen koji se nikada ne gasi. Gde crv ne umire i gde se vatra ne gasi. On i to ponavlja vi�e puta. Moram reći da je cela doktrina paklene vatre kao kazne za greh, doktrina okrutnosti. To je doktrina koja unosi okrutnost u svet. Generacije su stradale pod najstra�nijim mukama inkvizicije zbog ove doktrine i Hrist iz jevanđelja bi svakako trebalo da se smatra delimično odgovornim za to.

 

Emocionalni faktor

 

Kao �to sam ranije rekao, ne smatram da pravi razlog iz kojeg ljudi prihvataju religiju ima ikakve veze sa dokazivanjem. Oni prihvataju religiju na emocionalnoj osnovi. Često nam ka�u da je veoma pogre�no napadati religiju, jer religija čini ljude čestitima. Tako ka�u, ali ja to nisam primetio.

Poznata vam je, naravno, parodija tog dokaza u knjizi Samuela Batlera �Ponovno u Jerihonu�. Sećate se da u Jerihonu postoji neki Higs koji sti�e u daleku zemlju, i po�to tamo provede izvesno vreme, on be�i u balonu. Vraća se posle dvadeset godina i nalazi novu religiju po kojoj njega obo�avaju pod imenom Dete Sunca, i tvrde da je on uskrsnuo na nebo. On otkriva da upravo treba da se proslavi Praznik uznesenja, i čuje kako profesori Henki i Penki govore jedan drugome da nikada nisu videli tog čoveka Higsa i da se nadaju da ga nikada neće ni videti, ali oni su visoki sve�tenici religije Deteta Sunca. On je vrlo ogorčen, prilazi im i ka�e: Ja ću raskrinkati ovu celu prevaru i reći ljudima Jerihona da sam to samo ja, čovek Higs, i da sam oti�ao u nebo balonom. Oni mu odgovaraju: Ne sme� to učiniti, jer je moral u ovoj zemlji povezan sa tim mitom, i ako jednom saznaju da nisi oti�ao u nebo, postaće zli, i tako ga ubede i on mirno odlazi.
U tome i jeste stvar - u uverenju da bismo svi mi bili zli, kada se ne bismo pridr�avali hri�ćanske vere. Čini mi se da su ljudi koji su je se pridr�avali većinom bili veoma zli. �to je religija bila intenzivnija u nekom periodu i �to je dublja bila dogma, tim je veća bila okrutnost i stanje je tim bilo gore. U takozvanim epohama vere, kada su ljudi zaista verovali u hri�ćanstvo potpuno i bez rezerve, postojala je inkvizicija sa svojim mučenjima. U ime religije su spaljeni milioni nesrećnih �ena i primenjivana je svaka druga vrsta surovosti.

Posmatrajući svet vidimo da je svaki i najmanji napredak u ljudskim osećanjima, svako pobolj�anje u krivičnom zakoniku, svaki korak ka suzbijanju ratova, ka boljem postupanju prema obojenim rasama, svako ubla�avanje ropstva, svaki moralni napredak bio uporno suzbijan od strane organizovanih crkava. Tvrdim sasvim određeno da je hri�ćanska religija, onakva kakva je organizovana u crkvama, jo� uvek glavni neprijatelj moralnog napretka u svetu.

 

Kako crkve usporavaju napredak

 

Mo�da ćete pomisilti da idem predaleko kada ka�em da je to jo� uvek tako. Ne mislim da preterujem. Uzmimo jednu činjenicu. Podnećete je zajedno sa mnom. Ne radi se o prijatnoj činjenici, ali crkve teraju čoveka da spominje neprijatne stvari. Pretpostavimo da se u ovo dana�nje doba jedna neiskusna devojka uda za sifilističara. U tom slučaju katolička crkvaka�e: То je jedan neraskidivi sakrament. Morate izdr�ati celibat ili ostati skupa. Ako ostanete skupa, ne smete preduzeti korake da sprečite rađanje sifilistične dece. Niko čije prirodno saosećanje nije izopačeno dogmom, ili čija moralna priroda nije sasvim bezosećajna prema svakoj vrsti patnje, ne bi mogao tvrditi da je to ispravno i kako takvo stanje stvari treba da se nastavi.

Ovo je samo primer. Ima mnogo načina na koje u ovom trenutku crkva nameće mnogim ljudima nezaslu�ene i nepotrebne patnje, svojim insistiranjem na onome �to ona odluči da naziva moralom. I naravno, kao �to znamo, ona je protivnik napretka i pobolj�anja svega �to ubla�ava patnju na svetu, jer shvata moral kao ograničeni niz pravila pona�anja koja nemaju nikakve veze sa ljudskom srećom. I kada ka�ete da ovo ili ono treba da se učini, jer bi to doprinelo ljudskoj sreći, ona smatra da to sa moralom nema nikakve veze: Kakve veze ima ljudska sreća sa moralom? Cilj morala nije da usreći ljude.

 

Strah, osnova religije

 

Religija se zasniva, ja mislim, uglavnom i na prvom mestu, na strahu. Tu se radi delimično o u�asu pred nepoznatim, a delimično, kao �to sam rekao, o �elji da imate neku vrstu starijeg brata, koji će biti pored vas u svim nevoljama i nesuglasicama.

Strah je osnova cele te stvari - strah od nepoznatog, strah od poraza, strah od smrti. Strah je poroditelj okrutnosti, i stoga nije čudno �to okrutnost i religija idu ruku pod ruku. To je zato �to je strah osnova i jednog i drugog. Mi smo počeli pomalo da shvatamo stvari i da pomalo ovladavamo na�im svetom uz pomoć nauke, koja je silom i�la korak po korak protiv hri�ćanske religije, protiv organizovanih crkava i njihovih zastarelih pravila. Nauka nam poma�e da prevaziđemo bedni strah u kojem je ljudski rod �iveo generacijama. Nauka nas uči, a ja mislim da to čine i na�a vlastita srca, da vi�e ne tra�imo neku zami�ljenu potporu, da vi�e ne izmi�ljamo saveznike na nebu, nego da ovde dole ulo�imo napor da od ovoga sveta napravimo mesto dostojno �ivota, umesto u�asnog sveta koji su vekovima stvarale crkve.

 

�ta moramo učiniti

 

Treba da stanemo na svoje noge i pogledamo svetu u lice - u njegove dobre i lo�e strane, njegovu lepotu, njegovu ru�noću; da vidimo svet kakvim on jeste i da ga se ne bojimo. Svet treba osvojiti inteligencijom, a ne samo sedeti u njemu u ropskoj pokornosti pred svojim strahom. Čitava zamisao o bogu je proiza�la iz drevnih istočnjačkih despotija. To je zamisao koja nije vredna slobodnog čoveka.

Kada čujete kako se ljudi u crkvi poni�avaju i govore za sebe da su bedni gre�nici i ostalo, to je vredno prezira i nedostojno ljudskih bića koja imaju samopo�tovanje. Treba da se dignemo i svetu otvoreno pogledamo u lice. Treba da uradimo sve �to mo�emo, i to će uvek biti bolje od onoga �to su ovi drugi napravili kroz sve ove vekove.

Za dobar svet su potrebni znanje, dobrota i hrabrost; nije potrebno da sa �aljenjem čeznemo za pro�lo�ću i sputavamo svoju inteligenciju rečima koje su davno izrekli neupućeni ljudi. Potreban je neustra�iv pogled na svet i slobodna inteligencija. Potrebna je nada u budućnost, a ne osvrtanje na pro�lost koja je mrtva i koja će biti daleko prevaziđena budućno�ću koju će stvoriti na� um.

 

 

Dodatak prvi

Mudre misli

 

* Moć ne sme biti cilj �ivota nego sredstvo za druge ciljeve.

* Pobeda nad strahom je početak mudrosti.

* Ne pla�i se da iznese� ekscentrično mi�ljenje; svako sada prihvaćeno mi�ljenje nekada je bilo ekscentrično.

* Strah od ljubavi jednak je strahu od �ivota, a oni koji se boje �ivota, već su napola mrtvi.

* Moć je slatka; ona je droga, ona je �elja koja se povećava navikom.

* U�ivanje u mr�nji čini socijalni �ivot nemogućim.

* Mnogi ljudi na�alost tek u nesreći otkrivaju da su pre bili srećni.

* Te�nja za znanjem mislim da je ponajvi�e podstaknuta ljubavlju za moći.

* Dobre odnose posti�emo najbr�e ako se pona�amo kao da ih već imamo.

* Najveća �alost je u tome �to su glupani toliko sigurni, a mudri tako puni sumnje.

* Tako dugo dok ljudski �ivot traje, sloboda će biti su�tinska za mnoge od najvećih dobara koje na�a zemaljska egzistenicja mo�e da ponudi. Ona ima svoj duboki izvor u jednom od najelementarnijih instikata.

 

 

Dodatak drugi

Bertrand Artur Vilijam Rasel

Prilagodio i dopunio: Alexandar Thorn

 

Bertrand Arthur William Russell (18. maj 1872. - 2. februar 1970.), engleski filozof, matematičar i dru�tveni reformator

Studirao je filozofiju i matematiku na Triniti Koled�u u Kembrid�u, gde po zavr�etku studija 1895. počinje univerzitetsku karijeru, ali je 1916. udaljen zbog borbene protivratne agitacije, a 1918. je iz istog razloga zatvoren na �est meseci. Potomak je ugledne plemićke porodice, ali ubrzo i sam stiče glas slobodnog mislioca, pacifiste, kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se anga�uje na levom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima 1922. i 1923. nema uspeha. Od 1938. do 1944. predavao je na različitim univerzitetima u SAD, a tek je 1944. ponovo izabran za profesora na Triniti Koled�u.

I nakon Drugog svetskog rata nastavlja s političkom aktivno�ću humaniste: bori se protiv "ludila hladnog rata", predsedava "Međunarodnim sudom za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu", pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i učesnik antinuklearnih demonstracija. Godine 1950. dobio je Nobelovu nagradu za knji�evnost. Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prilaz filozofije, a iz te faze proiza�lo je monumentalno delo "Principi mathematike" nastalo u saradnji sa A. N. Vajthedom, koje je obojici autora donelo svetsku slavu i postalo ishodi�te novog smera u filozofiji i matematici. Već 1901. istaknuo se kao briljantan logičar, uočiv�i paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma Fregeove logičke analize aritmetike (Raselov paradoks). Paradoks berberina je jo�jedan od poznatijih paradoksa koji se bavi teorijom skupova.

U svojoj konkretnoj dru�tvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasni�tva, dr�ave ili iz međurasnih i međupolnih odnosa.

 

Glavna Dela

Principi matematike
Načela dru�tvene obnove
Uvod u matematičku filozofiju
Osvajanje sreće
Istorija zapadne filozofije
Istra�ivanje značenja i istine
Na�e saznanje spolja�njeg sveta
Filozofija logičkog atomizma
Analize materije
Problemi filozofije
Mudrost Zapada

 

 

Dodatak treći

Bertrand Rasel ili čajnik, jednorog i �pageti

Autor: Srđan Jovanović

Izvor: www.danas.rs

 

Bertrand Rasel, čuveni britanski filozof, humanista, pacifista, matematičar i logičar, rodio se sedamdesetih godina pretpro�log veka. U akademskim krugovima poznat je kao izraziti protivnik religije, pogotovo hri�ćanstva. Inače je poznat kao filozof koji je re�io tzv. Raselov paradoks (izvestan logički problem), a i kao dobitnik Nobelove nagrade za knji�evnost pedesetih godina.

Fascinantno je kako je jedna u su�tini hri�ćanska kultura uspela da prikrije njegovo sna�no protivljenje religiji, pa i veliki broj antireligijskih eseja koje je napisao, među kojima su �Za�to nisam hri�ćanin�, �Da li je religija donela i�ta dobro čovečanstvu� (odgovorićemo ubrzo i na ovo pitanje) i �Ideje koje su nanele �tetu čovečanstvu� (jasno je koja je jedna od tih ideja). Ljudi znaju za njegovu fenomenalnu sintetičku �Istoriju zapadne filozofije�, pa i za njegovu Nobelovu nagradu, ali ovi eseji, ma koliko va�ni, ne dobijaju ni pribli�no dovoljno pa�nje.

Rasel religiji priznaje dva pozitivna uticaja: navodi kako je pomogla starim Egipćanima da shvate pomračenja sunca, a pre toga ljudima da fiksiraju kalendar. I to je sve. Ni�ta vi�e korisno religija nije donela čovečanstvu. Rasel, slično Titu Lukreciju Karu, vidi religiju kao instancu koja niče iz straha, dodajući kako je ona �izvor neopisive patnje ljudskoj rasi�. Rasel je bio potpuno u pravu, budući da je čist broj monstruoznosti koje su se odigrale na planeti Zemlji, a koje su imale religiju kao povod - nepoznat. Ogroman, a nepoznat. �Nema nikakvog razloga da verujemo bilo kojim dogmama tradicionalne teologije, a nadalje, nema ni razloga da �elimo da budu istinite. Sve dok čovek nije podređen onostranim silama, slobodan je da kroji sam svoju sudbinu. Odgovornost je na njemu, kao i �ansa.�

Virtuoznim jezikom i prevashodno tečnim, jasnim izrazom, Rasel ide od jednog do drugog takozvanog �dokaza� o postojanju Boga, razarajući ih do tada neviđenom elegancijom. Ideju da za sve postoji nekakav �prvobitni pokretač� (koji je, naravno, Bog) Rasel uni�tava čistom logikom: �Nema razloga da se pomisli da je svet uop�te i imao početak. Ideja da sve stvari imaju početak je tu samo zbog siroma�tva na�e imaginacije.� Novija otkrića fizike tokom dvadesetih i tridesetih godina, a i potom, u su�tini su Raselovom argumentu dali te�inu, ali o tome neki drugi put.

Svakako najva�niji argument koji je Rasel ostavio ateizmu u amanet je tzv. �argument čajnika�. Naime, Rasel je primetio kako ljudi generalno misle da je na skepticima i ateistima da �doka�u da Bog ne postoji�. Ovo je, svakako, logička besmislica i veoma tipična gre�ka u logici poznata pod imenom �ad ignorantiam�; to je pogre�ka u kojoj subjekat misli da, ukoliko ne�to ne mo�e da se doka�e da �nije�, znači da automatski �jeste�. Rasel na to odgovara tako �to zami�lja jedan keramički čajnik koji lebdi u Zemljinoj atmosferi. Budući da je suvi�e mali, ne mo�e da se vidi, tako da ne mo�emo dokazati da ne postoji. Ergo, postoji jedan keramički čajnik koji levitira u na�oj atmosferi! Sad samo ostaje da dodamo masu knjiga koje su pisane o čajniku, porodice koje ubeđuju svoju decu kako čajnik stvarno postoji i kako upravlja na�im �ivotima (jer ipak ne mo�emo da doka�emo da to nije tako), i eto nama religije čajnika. Moderna varijanta čajnika Bertranda Rasela je takozvani �nevidljivi ru�ičasti jednorog� (Invisible Pink Unicorn). Naime, jednorog postoji, jer nikako ne mo�emo da doka�emo da ne postoji. On je takođe nevidljiv, ali isto tako i ru�ičaste boje. Na pitanje kako znamo da je ru�ičast ukoliko je nevidljiv, odgovor je jasan - imamo sna�nu veru da je ru�ičast, a ne mo�emo ni da doka�emo da nije, stoga - nevidljivi ru�ičasti jednorog postoji!

Bilo kako bilo, nije ni jednorog jedini. Tu je i tzv. Pastafarijanstvo, iliti crkva Letećeg �pagetomonstruma (Church of the Flying Spaghetti Monster). U parodiji na monoteizam, pastafarijanci tvrde (pored toga da rade u tajnosti i da ih ima vi�e od deset miliona, ovome se naravno mora verovati jer nema nikakvog dokaza, a eto, ipak su u tajnosti, znači da je to tačno) kako ih je �pagetomonstrum �dotakao svojim testastim krakom� i tako im se �otkrio�. Na slici mo�ete videti prikaz koji �očigledno� potvrđuje njegovo postojanje. Sve se, naravno, bazira na veri, a ne mo�e se dokazati suprotno.

Dok Raselov čajnik �ivi i dan danas u reinkarnaciji Jednoroga i �pagetomonstruma, za vreme njegovog skoro stogodi�njeg �ivota, ovog filozofa mučio je establi�ment, najpre zbog njegovog pacifizma i protivljenju svetskim ratovima. Bio je hap�en (kako se samo drznuo da se usprotivi nasilju), a potom mu je bilo zabranjeno da predaje na fakultetu u Njujorku jer je neko odlučio da je Rasel �nemoralan� i da �korumpira decu�. U očima religije, ipak, obrazovanje je blasfemija, izgleda.

Rasel se usprotivio i uspeo da pobedi armije besmisla. A njegov čajnik je sa nama i dan dana�nji.

 

Sve dok čovek nije podređen onostranim silama,
slobodan je da kroji sam svoju sudbinu.

(Rasel)
 

Preuzmi ceo tekst pogodan za �tampu i arhiviranje (pdf)

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2012 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 29-01-2013 00:52