Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

  Adepti

Tekst 4

 

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Adepti

 

4

 

Nikola Tesla - Psiholo�ki portret

Izvor: Darovi na�ih rođaka 3, Sabrana dela, III kolo, Zadu�bina Vladete Jerotća u saradnji sa IP Ars libri, Beograd 2007.

Autor: Vladeta Jerotć

10.07.2010

 

Ako se setimo i ako prihvatimo definiciju genija koja potiče od Ota Vajningera, nesrećnog austrijskog filosofa sa početka na�eg veka, po kome je genijalan čovek „�ivi mikrokozam, onaj kome je sopstveno Ja do�lo do svesti, koji �ivi u svesnoj povezanosti sa svemirom“, onda Nikola Tesla nije daleko od ispunjenja Vajningerovih zahteva da se neki stvaralac nazove genije. Velika stvaralačka snaga duha, očigledno urođena, izvanredna darovitost koja je i�la ruku pod ruku sa čudesnim pamćenjem, kao i brzom sposobno�ću učenja i poimanja novog i bitnog u idejama i pojavama, nije bila rano otkrivena kod Nikole Tesle, između ostalog i zato �to je u njegovoj porodici obdarenost bila obična pojava. Otac Milutin sve�tenik i narodni prosvetitelj, bio je izvanredan govornik, pesnik, pisac i „istinski �ivotni filozof“. Njegove vlastite metode bile su neobične: tra�io je od Nikole da se ve�ba u pogađanju tuđih misli, da otkriva razne gre�ke kod sebe i kod drugih, jednom reči, da o�tro opa�a sve �to se u prirodi i među ljudima de�ava. Majku Đuku, iz ugledne sve�teničke porodice Mandć, Nikola Tesla u svojoj autobiografiji Moji pronalasci, veoma hvali, kao sposobnu i hrabru �enu, poteklu iz porodice izumitelja. O rođenom bratu Danetu, koji je u četrnaestoj, ili, po drugoj verziji, u �esnaestoj godini poginuo od konja (ili zbog posledica pada sa tavanskih stepenica), svi su u porodici mislili da je bio čudesno obdaren dečko, gotovo u svemu sposobniji od Nikole.

Mi se nećemo u ovome članku dalje baviti biografijom Nikole Tesle, niti istorijom nastanka njegovih pronalazaka, koji su značili epohalan zaokret u tehničkim naukama u XX veku, jer je sve to već dobro poznato, �to iz same Tesline autobiografije, �to iz brojnih članaka pisanih o Tesli, od stručnjaka raznih profila (naučnika, filosofa, umetnika, manje psihologa i psihijatara). Zbog toga ćemo na�e istra�ivanje Teslinog �ivota i njegovih ideja skrenuti u dva pravca: tra�ćemo u Teslinoj ličnosti i njegovim postupcima moguće tragove nekih psiholo�kih i psihopatolo�kih oznaka, kao posledice mogućih traumatskih du�evnih zbivanja u Teslinom detinjstvu, a onda će nas, nezavisno od zaključka do koga ćemo doći u prethodnim istra�ivanjima, zanimati filosofsko-religiozni pogled na svet Nikole Tesle, ukoliko bude uop�te moguće da do njega stignemo.

Tesla je za većinu svojih savremenika, kao i potomaka, va�io kao osobenjak, čudak, „genijalna luda“, čak shizofrenik ili bar shizoid. Da li je Tesla svojim pona�anjem pru�ao prilike ljudima oko sebe za ovako smele zaključke? Izgleda da jeste. Da vidimo, najpre, �ta sam Tesla o sebi pi�e: „Do osme godine moj je karakter bio slab i kolebljiv. Nisam imao ni snage ni hrabrosti da ne�to čvrsto odlučim. Moji su me osećaji zapljuskivali u valovima i neprestano titrali između oseke i plime... Najvi�e sam voleo knjige. Moj otac je imao veliku biblioteku i, kad god sam mogao, poku�avao sam zadovoljiti svoju strast za čitanjem.“ Osim pojačane introspekcije, koja je obično znak neke nesigurnosti deteta ali i redovan pratilac introvertovane individue, mi jo� uvek u Tesli, do početka njegovog adolescentnog doba, ne mo�emo da primetimo ni�ta upadljivo �to bi nagove�tavalo kasniju obdarenost ili neurozu, odnosno i jedno i drugo.

Već u ranom mladalačkom dobu Nikola Tesla je, uz pomoć oca, postavio sebi kao zadatak – samosavlađivanje, predstavljen gotovo kao �ivotni cilj. �ta je to trebalo tako rano savlađivati, od čega se Tesla osećao ugro�en, pa je preduzeo da sebe savlađuje strogim telesnim i psihičkim ve�bama, relativno retkim, i onda i danas, među mladim ljudima u adolescenciji? Psihoanalitički orijentisana psihologija ima samo jedan, odlučan odgovor, proiza�ao iz njene teorije i prakse: to su nagoni u mladog čoveka, seksualni i agresivni nagon; nagoni su ti koji zbunjuju, pla�e i gone adolescenta da ih �ivi, ali i savlađuje, pokorava, potiskuje, da ne bi ovladali �ivotom mladog čoveka. Bez obzira kojom odbrambenom snagom raspola�e mlad čovek u borbi protiv nagona, svako preterano potiskivanje urodiće nekim simptomima kao nagove�tajima mogućeg razvoja neke psihičke bolesti. O pojavi ovakvih psihopatolo�kih, ili, ako nam se ne dopada ovaj psihijatrijski izraz, mo�emo reći i samo čudnih, neobičnih, ali uvek remetilačkih znakova, Tesla pi�e: „Kad bih video biser, zamalo bih dobio napad, ali bi me zato opčinio sjaj kristala... Ne bih dotaknuo kosu drugih ljudi ni za �to na svetu, osim mo�da pod pretnjom revolvera. Spopala bi me groznica samo kad bih pogledao breskvu, a ako bi se u kući na�ao ijedan komadić kamfora, osećao sam se neopisivo nelagodno... Brojao sam korake na svojim �etnjama, izračunavao volumni sadr�aj tanjira supe, �oljice kafe i komada hrane – inače ne bih u�ivao u jelu. Sve moje ponavljane radnje ili operacije morale su biti deljive s tri, a ako bih pogre�io, počeo bih od početka, čak i ako bi mi za to trebalo nekoliko sati.“

Mogao bi neko da pomisli da maločas pomenuti i jo� brojni, ovde nespomenuti, simptomi opsesivne (ili prinudne) neuroze – dijagnoza koja ne bi bila te�ka da se postavi ni od strane nekog inteligentnog studenta medicine koji je polo�io ispit iz psihijatrije – nisu mučili Nikolu Teslu pole njegovog izlaska iz adolescentnog doba, inače bogatog kod većine, naročito inteligentnih mladih ljudi u gradovima, raznovrsnim bizarnim znacima u pona�anju. Prevario bi se! Nikola Tesla je celog �ivota nastavio da se u svakodnevnom �ivotu pona�a kao prinudni neurotičar. Evo primera!

Već za�ao duboko u godine, �iveći sam, kao okoreli ne�enja, u hotelu, izabrao je sobu 207 (broj je deljiv sa 3), a sobarici poručio da mu svakog dana ostavlja po 18 pe�kira. Večeravao je tačno u osam časova, a na stolu se nalazilo, kao i obično, 18 platnenih salveta. Za stolom je pomno brisao već blistavo srebrno i kristalno posuđe, koristeći uvek drugu salvetu.

U starijim godinama Tesla je razvio nastrano sna�nu ljubav prema golubovima. Nikad naročito dru�eljubiv, bez intimnijih prijatelja u toku �ivota, Tesla je hranio veliki broj golubova, da bi među njima naročito zavoleo jednu golubicu o kojoj je pisao: „Voleo sam tu golubicu kao �to mu�karac voli �enu. I ona je volela mene. Kada je bila bolesna osećao sam to; do�la bi u moju sobu i ja bih bdeo nad njom danima. Negovao sam je dok ne ozdravi... Dok sam nju imao, imao sam i svoj �ivotni cilj. A onda, jedne noći, dok sam u mraku le�ao na krevetu, i, kao i obično, re�avao neke probleme, uletela je kroz otvoren prozor i stala na moj sto. Znao sam da sam joj potreban: htela je da mi saop�ti ne�to va�no, pa sam ustao i oti�ao do nje. Gledao sam je i znao sam da �eli da mi ka�e – da će umreti. I onda, kada sam to shvatio, video sam svetlo iz njenih očiju – sna�an snop svetlosti. Da, bila je to stvarna svetlost, sna�na, ble�tava, zaslepljujuća svetlost, sna�nija od svetlosti i najjače lampe u mojoj laboratorij. Kada je taj golub umro, ne�to je nestalo iz mog �ivota. Do tada sam bio sasvim siguran da ću zavr�iti sve svoje zamisli, iako sam imao ambiciozan program, ali kada je golubica nestala, znao sam da je moje �ivotno delo okončano.“

Kada ne bismo znali da je ovakva divna i potresna priča do�la od naučnika svetskog glasa, bili bismo uvereni da ona potiče od nekog umetnika, pesnika ili nesrećnog usamljenika koga su ljudi odbacili, a on je onda svoju ljubav prema njima, u potpunosti, preneo na golubove.

Da bismo se jo� jednom uverili sa kolikom je snagom nagonske strasti Tesla raspolagao od rane mladosti do duboke starosti, treba podsetiti da je jedno vreme bio strastan kockar, da je pohotno pu�io i narkomanski u�ivao kafu, da je sve ove strasti do kraja savladao, a onda se obraćao drugim ljudima odvraćajući ih od ovih poroka.

Čovek bi skoro po�eleo da se zaustavi na deskriptivnoj i fenomenolo�koj strani Teslinih ispovedanja, kada ga ne bi podbadala prirodna radoznalost, ne samo psihologa ili psihijatra, već i svakog drugog dublje zainteresovanog istra�ivača Teslinog �ivota, da u njegovoj ispovesti ne potra�i neko moguće obja�njenje, ali i razumevanje Teslinog pona�anja. Ubrzo ćemo se uveriti da moguća obja�njenja mogu stći gotovo isključivo od psihoanalize i da nas ona neće u potpunosti zadovoljiti.

Kao �to je poznato, Tesla nije bio ni u kakvoj psihoterapiji, niti mu je ideja da ode nekom psihoterapeutu uop�te padala na pamet, iako se ne mo�e reći da nije bio svestan svojih opsesija i da ga one nisu povremeno �estoko mučile. Psihoterapeutskim stručnjacima je dobro znano da sva psihoanalitička razja�njenja jakih, vi�egodi�njih ili i do�ivotnih simptoma, kao �to su strah, prinude, �alost, gnevljivost, počivaju na nekoj poznatoj ili samo pretpostavljenoj traumi, ili na vi�e takvih trauma, iz ranog detinjstva neurotičnog ili psihotičnog čoveka. Ovakvih bli�ih i sigurnijih podataka iz Teslinog ranog detinjstva mi nemamo. Da pogledamo, ipak, bar neke moguće nagove�taje buduće Tesline neuroze, na osnovu njegovih iskaza iz detinjstva.

Istra�ivačima Tesline autobiografije palo je u oči da on vi�e puta podvlači da je imao izvanredno nadarenog brata „jednim od retkih fenomena du�evne sposobnosti koji ni biolo�ka istra�ivanja nisu uspela objasniti“, kao i Teslin komentar: „Sećanje na sposobnost mog brata učinilo je svaki moj napor beznačajnim“. Izgleda da je činjenica, koju sam Tesla podvlači, daje do smrti brata „rastao sam sa malo poverenja u sebe“. Kao �to sam ranije rekao, postoje dve verzije uzroka tragične pogibije Teslinog brata. Jedna, čini se verovatnija, govori o prekrasnom arapskom konju koji je jednom spasao �ivot Teslinom ocu Milutinu, a onda – kakva kob! – usmrtio njegovog sina Daneta. Po drugoj priči, Dane je pao sa tavanskih stepenica sa kojih ga je gurnuo Nikola, koji je zbog toga, naravno, dugo godina nosio osećanje krivice, ru�no sanjao i imao halucinacije, sećajući se bratovljeve smrti. Osećanje krivice, ako je nje uop�te bilo u Tesle – jer se Nikola mogao samo nalaziti pored brata Daneta na stepenicama – mogla je prouzrokovati, s jedne strane, sna�nu nesvesnu pobudu da upravo on, Nikola, treba da ostvari Danetovu „izvanrednu nadarenost“ i tako ubla�i te�ak bol koji se urezao u srce Teslinih roditelja; s druge strane, ovo osećanje krivice moglo je ostaviti Tesli, opet nesvesno, asketski ideal �ivljenja kao prećutnu kaznu zbog svoje nesmotrenosti u vezi sa bratovljevom smrću. Kao da se obe moje pretpostavke sjedinjuju u jednu, izra�enu najbolje od Tesle koji je, navodno, pričao da je u �elji da svojim roditeljima nadoknadi gubitak drugog sina, podvrgao sebe gvozdenoj disciplini. Smatrao je da mora �iveti spartanski, da treba da uči vi�e od drugih i da u svakom pogledu bude bolji (ne ka�e se u ovoj Teslinoj priči od koga bolji).

Bez obzira na hipotetičnost ove teze, treba podsetiti da je zavist i ljubomora između dva brata ili dve sestre, naročito kada su pribli�no jednako inteligentni, ili jo� i obdareni, gotovo redovna pojava u porodicama u kojima se deca bore za veću ljubav roditelja, i da tek uklanjanje jednog rivala (njegovom prirodnom ili nasilnom smrću, odlaskom u inostranstvo, ranom �enidbom ili udajom), podstiče ambicije onog drugog da se počne ostvarivati, pri tome retko ili nikad bez jačeg ili slabijeg, obično nesvesnog osećanja krivice.

�ta bi jo� trebalo reći o grotesknim simptomima prinude koji su pratili Teslu čitav njegov dugi �ivot? Nema prinudne neuroze bez sna�nog potiskivanja nagona, seksualnog i agresivnog, nekad jače jednog, nekad drugog nagona. Kod Nikole Tesle nu�no je pretpostaviti, na osnovu brojnih autobiografskih podataka, prisustvo izuzetno sna�nih nagona, ili, mo�da je bolje da se izrazimo Jungovim jezikom, sna�nog libida, dakle, ukupne energetske vitalnosti, obično urođene prirode, kojom raspola�e neki čovek. Značajan pojam sublimacije u psihoanalizi, ali i u drugim oblastima kulturnog �ivota, iako, prema Ani Frojd, mehanizam odbrane, ne spada u patologiju, a znači preme�tanje energije sa objekata primarnog seksualnog i agresivnog izbora, na objekte koji imaju samo izvedenu vezu sa nagonima. Sublimisana delatnost, pre svega zahvaljujući deseksualizovanim emocijama, prema psihologu Draganu Krstću, postaje slobodna od diktata nagonskih te�nji.

Za mene nema nikakve sumnje da je Nikola Tesla, sličan u ovome i nekim drugim genijalnim ljudima koji su vodili asketski �ivot, najveći deo svoje silne urođene energije, koja se napaja iz izvora vitalnih nagona (seksualnog i agresivnog), uspe�no sublimisao i preveo u oblast svojih pronalazaka i gotovo neprekidnog bavljenja idejama. Da li treba podsećati na činjenicu da nije poznata nikakva �ena koja se na bilo koji način ume�ala u Teslin lični �ivot, kao i na činjenicu da Tesla u svojoj autobiografiji, osim svoje majke, a onda na najpohvalniji mogući način, nikad nije spomenuo niti jednu �enu! Ako je Tesla i uspeo da najveći deo svoje nagonske energije sublimi�e, drugi, manji deo ove energije nije mogao biti sublimisan, već je zbog odbrambenog mehanizma potiskivanja deformisan i pretvoren u simptome prinudne neuroze. „Slom �ivaca“ u četrdesetim godinama �ivota, o kome pi�e Tesla u autobiografiji, slom koji bi dovodio do takve preosetljivosti nervnog i čulnog sistema da bi mu svaka, i najmanja buka nanosila strahovit bol, nastupao bi ne samo zbog preteranog danonoćnog rada na pronalascima, ili samo zbog zloupotrebe duvana i kafe, već i zbog, delimično neuspele, sublimacije nagona. Ne izgleda, ipak, verovatno da su ovi simptomi „sloma �ivaca“, ma koliko povremeno bili jaki, bitno ometali stvaralački rad Teslin; naprotiv, kao da su ga podsticali, ili su se bili tako zgodno ugnezdili u sporedan kolosek Teslinog �ivota, da su pre delovali groteskno nego dramatično.

Nema nagove�taja da se Tesla u toku svoga �ivota odavao bilo kojoj perverznoj ili inverznoj seksualnoj delatnosti. Spomenimo jo� jednom strasno kockanje u jednom periodu Teslinog �ivota – Tesla pi�e da bi zbog kockanja odustao od svake „rajske radosti“ – sve dok nije ovu strast „i�čupao iz srca, tako da nije ostalo ni tračka �elje“. Psihoanalitičari pretpostavljaju da je kocka česta zamena za onaniju ili i normalnu seksualnu aktivnost i navode primere iz psihoterapeutske prakse čudne ravnodu�nosti nekih mlađih ili sredovečnih kockara prema seksualnom �ivotu. Kada je savladao kockarsku strast, Tesla je počeo strasno da pu�i. Podsećamo da je pu�ačka strast Sigmunda Frojda nastupila naročito od vremena kada je, početkom pete decenije njegovog �ivota, prekinuo polne odnose sa �enom, da bi se posle �estoro rođene dece izbegla nova, ne�eljena trudnoća.

I kako, na kraju, objasniti neuobičajeno jaku Teslinu naklonost prema golubovima i čudnovatu ljubav prema jednoj golubici, praćenu neobičnim svetlosnim do�ivljajem njenog umiranja, do�ivljajem koji ne znamo gde da svrstamo: u čistu fantaziju ili halucinaciju, u parapsiholo�ki do�ivljaj, ili da ga primimo kao stvarnost. Umesto sopstvenih pretpostavki, radije bih ovoga puta prepustio reč poznatom američkom psihoanalitičaru D�ulu Ajzenbadu. Ovaj psihoanalitičar, koji je sarađivao i u časopisu Američkog dru�tva za psihička istra�ivanja, u Teslinim sećanjima otkriva, najpre, karakteristike čoveka koji u najranijem detinjstvu, emotivno i fizički, nije imao potrebnu pa�nju majke u periodu dojenja (ova pretpostavka nije isključena kada znamo da je u Teslinoj porodici bilo mnogo dece). Tesla je zbog toga, s jedne strane, idealizovao majku, s druge strane, celog �ivota je „be�ao“ od nje (kao i od �ena uop�te), ispunjen tugom zbog neostvarenog očekivanja. Ova vrsta ambivalencije, česta kod ličnosti koje se klinički opisuju kao opsesivno neurotične, obele�ava sve Tesline odnose, kao i če�nju prema svemu �to mo�e biti simbol majke ili zamena za nju. Poznato je da je ptica stari univerzalni simbol majke i dojenja, ka�e Ajzenbad. Ljubav prema golubovima, posebno prema jednoj golubici koju je Tesla negovao do njene smrti, mora da stoji u nekoj vezi sa ljubavlju prema majci, čiju je smrt Tesla na telepatski način osetio. Po�to je točak njegovog �ivota napravio pun krug, Tesla je u starosti počeo da se hrani samo toplim mlekom. Događaj sa belim golubom i zaslepljujuće belim snopom svetlosti, kao da je simbol mlaza mleka iz majčinih grudi, zaključuje Ajzenbad. Ovaj o�troumni psihoanalitičar navodi primer jednog svog pacijenta, koji je u drugoj nedelji �ivota morao da bude odvojen od dojke, i kasnije kao odrastao čovek, nije mogao da podnese ni reč „okruglo“ i podseća i na Teslin izbor jela. Ka�njavajući dojke koje ga nisu hranile, Tesla jede samo meso sa obe strane grudi; na drugoj strani je njegova sna�na potreba da hrani golubove (koji oblikom podsećaju na dojke).

Izneli smo jedno moguće psihoanalitičko gledanje na neke neobičnosti u �ivotu Nikole Tesle, bez intimne potrebe da se sa ovom analizom slo�imo ili je odbacimo. Ogla�avanjem Tesle za prinudnog neurotičara, kao i poku�ajem obja�njenja porekla ove neuroze, ne izriče se apsolutno nikakav vrednosni sud nad Teslinom lično�ću. Moje je mi�ljenje da Teslina neuroza nije imala nikakav, ili bar ne bitan uticaj, pozitivan ili negativan, na njegovo genijalno stvaranje. Lični �ivot Teslin, međutim, sa svim poznatim neobičnostima, pa i bizarnostima u njegovom pona�anju, a naročito njegov asketski način �ivota u koji �ena nikad nije ni privirila, mo�e da bude u vezi sa njegovom neurozom.

 

Teslin filosofsko-religiozni pogled na svet

 

U drugom delu ovoga članka bavćemo se nezahvalnim poku�ajem rekonstrukcije Teslinog filosofsko-religioznog pogleda na svet, za koji nismo uvek sigurni u kojoj meri je bio pod uticajem njegovog ličnog �ivota i njegove neuroze.

Jo� u deča�tvu, pi�e Tesla, „patio sam od čudne boljke; priviđale su mi se slike, često praćene jakim bleskovima i uticale mi na misli i dela. To su bile slike predmeta i događaja koje sam ja zaista bio video, a ne onih koje sam zami�ljao. Kad bih čuo neku reč, pojavila bi se �iva slika predmeta koji je ta reč opisivala u mojoj viziji“. Pitamo se nije li ova pojava kod Tesle karakteristika ejdetičara, među kojima ima dosta dece i umetnika. U svakom slučaju, fenomen svetlosti, kao energetski fenomen, rano je počeo da zanima Nikolu Teslu, i to preko ličnog do�ivljaja. I u kasnijem �ivotu, kad god je Tesla ne�to iole intenzivnije do�ivljavao (naročito u prirodi, ili u samoći svoje sobe, kada je zami�ljao svoje buduće naučne eksperimente), svetlosne pojave redovno su pratile ovakve do�ivljaje, praćene nekad jakim glavoboljama uz osećanje „da mi mozak gori“. Vremenom, Tesla je postao svestan da mu je ne samo prijem kosmičke energije lako omogućen, već i da on sam postaje izvor energije. Ovakvo uverenje, osvedočeno iskustvom i, naravno, naučnim radom na otkrivanju i primeni raznih oblika energije u prirodi, jačali su u Tesli osećanje moći. Pona�ajući se prividno skromno pred ljudima, odričući se celog �ivota svakog zadovoljstva osim pronalazačkog, ophodeći se iracionalno prema novcu, koji je nemilice tro�io na uvek nove laboratorijske eksperimente, ostajući tako često bez dinara, Nikola Tesla je, u stvari, postajao sve nezavisniji od ljudi, a to je postizao neprekidnom i uvek budnom kontrolom i nad sobom i nad drugim ljudima. Tesla je, najzad, ubedio sebe da je �ivot koji se sastoji u beskrajnom uzdr�avanju i odricanju, najbolji od svih načina �ivljenja, pa ga je čak preporučivao drugim ljudima, ističući sebe kao primer. Da je u ovakvom Teslinom načinu �ivljenja, koji je postao njegov pogled na svet, i pored blistavih otkrća u nauci koja su mu donela jednoglasna priznanja celog sveta, ipak bilo nečega neprirodnog i nasilnog, da ne ka�em i shizoidnog, govori Teslina zaokupljenost automatima i robotima, do�ivljavajući i sebe povremeno kao automat ili kao bateriju napunjenu silnom energijom koja počinje da svetli. „Čovek je samopokretljiv automat pod dejstvom spoljnih uticaja“, pi�e Tesla; „Mada naizgled svojevoljne i unapred odlučene, njegove akcije nisu upravljene samo iznutra, već i spolja. On liči na splav koji bacaju vali uzburkanog mora.“

Teslin genije, kao i većina drugih genijalnih ljudi, naročito bolno, i čak tragično, do�ivljava čovekovu nemoć pred prirodom i kosmosom. Tesla nikako ne pristaje da ostane splav na uzburkanom moru, njemu je data energija i sa njome moć da ovlada stihijom, u sebi i u spolja�njem �ivotu, poma�ući tako, kao novi Prometej, svim ljudima i celom čovečanstvu. Odakle zapravo pristi�e čoveku i celoj prirodi ta silna, nepojamna energija? Gordi Prometej, pali Lucifer u čoveku, prisutan je jo� kako i u Nikoli Tesli. NJemu ne treba intervencija Boga i bilo kakve duhovne sile koja smislom i Promislom upravlja ovim svetom. Tesla bi da čoveka načini bogom i tako gospodarem prirode; tek će onda biti iskori�ćene prirodne sile na dobrobit ljudi, ratovi će prestati i čovek će u�ivati sve blagodati svoje mukotrpne pobede. Slične utopije slu�ali smo jo� od vremena Kampanele i Tomasa Mora, od Dekarta, u ogoljenijem, materijalističkom vidu od francuskih enciklopedista i u praksi od opasnih marksističkih zanesenjaka. Zar se i Nikola Tesla u XX veku sme ubrojati u pozitivističke naučnike XVIII i XIX veka?

Tesli je blizak Rene Dekart, mnogo vi�e kao naučnik nego kao filosof, jer pi�e: „Ni�ta nije iskusnom istra�ivaču uverljivije nego mehanistička teorija �ivota koju je pre 300 godina donekle shvatio i izlo�io Dekart.“ Tesla naziva „pravim otkrćem“ knjigu �aka Leba koja ima karakterističan naslov: Prisilna kretanja, knjiga koja u Tesli jača njegovu nepoverljivost prema svim unutarnjim, a poverljivost prema svim spoljnim nadra�ajima. Hteo bih da napomenem da je do ovakvih zaključaka o �ivotu Tesla do�ao, prema sopstvenom priznanju, u jednom periodu „pritiska bolesti i pro�ivljene patnje“. Ali treba dodati, ni onda kada je bio potpuno zdrav i kada se i u starosti osećao kao mladć, predviđajući da će �iveti sto godina, Tesla nije drugačije mislio o kosmosu osim kao o rezervoaru neiscrpne energije koja samu sebe uvek obnavlja, a o čoveku kao „ma�ini od mesa“, do koje je definicije Tesla do�ao jo� u mladosti. Nekakve duhovne nevidljive sile, koje bi zapravo predstavljale stvaran izvor kosmičke energije, Tesla je smatrao suvi�nim. Karakteristično je za Teslu, prema onome kako je pisao u autobiografiji, da se ni u najkritičnijim trenucima u svom �ivotu, kada mu je smrt bila sasvim blizu, nikada nije sećao Boga, niti je od Boga zatra�io pomoć (dva puta se davio, jednom je mogao biti �iv skuvan, drugi put umalo da izgori, čitavu jednu noć proveo zatrpan u nekoj staroj grobnici, od bolesti kolere jedva je ostao �iv, a lekari su, prema Teslinom pričanju, najmanje tri puta dizali od njega ruke).

�openhauer je jednom napisao „da je svako dete u izvesnoj meri genije i svaki genije je u izvesnoj meri dete“. Koliko je ovo tačno potvrđuje i Teslin primer. Dete, kao i genije, ne zna za smrt ili se pona�a tako kao da smrti nema. Nikola Tesla kao da se sam izlagao smrtnim opasnostima u toku �ivota da bi izazivao smrt i sudbinu, a onda trijumfalno pokazao kako su čovek i njegova domi�ljatost jači od smrti (Tesla se zaista nekoliko puta spasavao od smrti samo zahvaljujući prisebnosti i sjajnoj bistrini duha koji mu je otkrivao onaj jedan jedini mogući način kako da se smrti spase).

Nezaboravna je Teslina priča o njegovom pronalasku „oscilatora veličine budilnika“, koji je prikačio, u cilju eksperimentisanja, na jedan od stubova neke desetospratnice u kojoj je bio tek postavljen čelični skelet. Kada se građevina posle nekoliko minuta zaljuljala, a radnici bili u panici i pozvali policiju, Tesla je brzo otkačio vibrator, stavio ga u d�ep i izrubio se. Kasnije je pričao, očevidno u�ivajući u osećanju moći, da bi se zgrada posle deset minuta sigurno sru�ila, tvrdeći dalje, poput megalomana, da njegov oscilator mo�e da prepolovi Zemlju „kao kada dečak raspoluti jabuku“. Tesla je sve ovo ispričao ekshibicionistički, poput deteta ili – genija.

Ukoliko smatramo da nacionalno-političko ubeđenje nekog velikog čoveka treba uvrstiti u njegov filosofsko-religiozni pogled na svet, onda nije suvi�no ako spomenemo i Teslin pogled na burne političke događaje njegovog vremena, pogled koji će mo�da kod nekoga od nas danas izazvati jo� jedno čuđenje i iznenađenje, koje je na� zemljak Tesla, u toku svoga �ivota, priređivao ljudima.

Decembra 1914. godine, kada je Prvi svetski rat već uveliko besneo, Tesla ka�e: „Dokle bude različitih nacionalnosti, bće i patriotizma. Taj osećaj mora biti iskorenjen iz na�ih srca, pre nego se uspostavi trajan mir. NJegovo se mesto mora ispuniti ljubavlju prema prirodi i naučnom idealu. Nauka i otkrće velike su snage koje će dovesti do njegova okončanja.“ Posle Prvog svetskog rata, na pomolu Drugog, Tesla je svom ranijem mi�ljenju imao jo� samo da doda: „Mir mo�e nastupiti jedino kao prirodna posledica svestranog prosvećivanja i stapanja rasa, a mi smo jo� uvek daleko od toga bla�enog ostvarenja.“

Osim �to u ovoj izjavi prepoznajemo Teslu kao pacifistu, prosvetiteljskog racionalistu, naučnika koji veruje u nauku i svakako velikog humanistu, uzdr�ao bih se od daljeg tumačenja ovakvih Teslinih reči.

Bili bismo nepravedni prema Tesli kada bismo na osnovu dosada�njeg prikaza njegovog pogleda na nauku, energiju i Boga, filosofiju i politiku, zaključili kako je na sebi zadovoljavajući način re�io „prokleta pitanja“ transcendencije. Tesla nije bio srećan: svojim agnostičko-ateistički pogledom na �ivot. Ali on se u starijim godinama vi�e nije dao izmeniti. Tesla se, dodu�e, ispovedao kako je pročitao stotine knjiga u nadi da će se pokazati neko svedočanstvo kako smrt nije kraj čovekov. Uzalud. Nikola tesla je ostao uveren da je univerzum veličanstven, ali čist mehanizam, ljudsko bće automat kontrolisan spoljnim uticajima.

Hri�ćani bi, dodu�e, sigurno pozdravili jedan ne�to drugačiji blesak Teslinog duha koji svedoči o slo�enom, i do�ivljajem i mi�lju bogatom umu Teslinom, kada je ovaj na pitanje na�eg zemljaka Vladislava Savća, �ta je to �to ga pokreće na neumoran rad sa toliko odu�evljenja, odgovorio: „Aristotel je učio da u vasioni postoji nepokretna ’entelehija’ koja sve pokreće i misao je njen glavni atribut. Isto tako ja sam uveren da je ceo kosmos objedinjen, kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnuća, ono nas večno privlači, ja osećam njegovu moć i vrednosti koje ono emituje celoj vasioni i time je odr�ava u skladu. Ja nisam prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kada hoću da mu pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to svetlost, a kad poku�am da ga shvatim duhovno, onda je to lepota i samilost. Onaj koji nosi u sebi tu veru oseća se sna�an, rad mu čini radost, jer se sam oseća jednim tonom u sveop�toj harmoniji.“

Ovakva Teslina nadahnuta vizija, pre panteistička nego materijalistička, potiče iz vremena posle Prvog svetskog rata, kada je Tesli bilo ne�to preko �ezdeset godina. U starijim godinama, međutim – ovo nije iznenađenje za pa�ljivog istra�ivača Teslinog �ivota – njegovo interesovanje okreće se budizmu.

Vi�e filosofija nego religija, pesimističko agnostička u svojim osnovama, budistička predstava sveta negira čovekovo ja i tra�i njegovo poni�tenje u nirvani. Tesla, uglavnom se sagla�avajući sa materijalističko-mehaničkom koncepcijom naučnika njegovog vremena o nastanku �ivota, čak i kada je povremeno �eleo da se oslobodi „materijalističkih okova“, dosledan svome pogledu na svet, zaključuje: „Velika je ideja Budina o selfu kao iluziji. Zaista, mi nismo ni�ta drugo do talasi u prostoru i vremenu koji kada ispare ne ostaje ni�ta... Nema individualiteta. Ne mo�ete reći da talas u okeanu ima individualnosti. Postoji samo sledovanje talasa jedan za drugim. Vi danas niste ista osoba koja ste bili juče. Ja sam upravo niz egzistencija koje su pribli�no, ali ne potpuno slične. Ovaj lanac je ono �to proizvodi dejstvo trajnosti, slično pokretljivosti slike. Ono �to Tesla ostavlja potomstvu nije plod Tesle, već sled egzistencija.“

Ovakvu ubedljivu tačku na svoj �ivot mogao je da stavi i neki grčki stoički filosof ili, jo� pre, neki prosvetljeni budist. Kao �to je poznato, rani budizam je učio da du�a ne postoji, ali da ljudsko delanje stvara energetske impulse, silu �to pokreće kru�ni tok rađanja i umiranja, pri čemu ponovno rođenje nije lični događaj u kojem se isto „ja“ koje je ranije postojalo, sada ponovo javlja. Pri ponovnom bivanju, dakle, to nije niti ista, niti druga osoba, ista je samo ulančanost koja vodi ponavljanju.

Mo�e da izgleda iznenađujuće, ali mi se čini da je srpski Ličanin Nikola Tesla stigao; kao nijedan Srbin pre ili posle njega, do pred same dveri budističke filosofije. Gordo osećanje moći koje je Teslu povremeno zapljuskivalo, jer je uistinu posedovao čudesnu energiju koja ga je hranila do�ivljajem moći, izgleda da je pred kraj �ivota i�čezlo; ostalo je samo – ne znam tačno da li – stoički spokojan, filosofski rezigniran ili budistički bla�en do�ivljaj poni�tavanja sebe pred veličanstvenim kosmičkim Ni�ta.

Ima dve vrste genija, usuđujem se da spekuli�em: umetnički i naučnički. Dok je umetničkom geniju – jednom Bahu, Geteu, Dostojevskom – prirodna; jer je u prvom redu do�ivljajna, predstava �ivog Boga u čijoj slu�bi i uz čiju pomoć kao Bo�iji prijatelj ili saradnik stvara, Boga koji mu onda garantuje i besmrtnost, dotle genije naučnika, u nečemu bli�i kradljivcu vatre Prometeju i palom Luciferu, donosiocu svetlosti, te�ko priznaje da njegova genijalnost nije njegovo sopstveno delo i podvig. U ovom do�ivljaju moći i gordosti, koji se pred kraj �ivota kod nekih naučnika istopi u suznu rosu smernosti, kao da su naučnici sasvim blizu genijalnom filosofu Gautami Budi, čije priznanje jo� i danas izaziva u ljudima divljenje i potajnu jezu: Sam spoznaju dosegoh, na koga da se pozivam! Nimalo slučajno, nekoliko dana�njih znamenitih fizičara postali su budisti, ili im je budizam najbli�a filosofija ili religija sveta.

 

Povezani tekstovi:

Nikola Tesla - Čovek van vremena

Tesla - um koji je video budućnost

Pronalazač koji je izumeo točak modernog doba

Anegdote iz mladosti

Nikola Tesla i sunarodnici

Tesla i prijatelji

Rat struja

San jednog genija

Tesla kao merna jedinica

Najznačajniji izumi

Istra�ivanje na polju struja visokih frekvencija

Druga industrijska revolucija

Poslednji dani

Kako je Teslina zaostav�tina stigla u Beograd

 

Nepoznati rukopis Nikole Tesle

Knjige - Teslina zaostav�tina i knjige o Tesli

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2010 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 27-01-2013 05:34