Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

  Alexanthorn

  Dnevničke beleke

Bele�ka 89

 

 Razgovori s povodom

  Senke Glasnika

 Javna predavanja

 Autobiografske bele�ke

  Magijski Dnevnik

 Lice i naličje

  Kontakt

 

 

 

Nehargil

 

DNEVNIČKE BELE�KE

 

 

Bele�ka 89

Ne lip�i magarče dok ne nikne zelena trava

Trovanje "na malo i veliko" u interesu za�tite proizvođača

21.02.2013

 

Davne 1865. godine čika Jova Zmaj je ovako napisao: U kraljevstvu Jutututu, kralj trinajsti Balakaha, obećao svom narodu, da će dati juhahaha... Svi se grotom smejat stanu, sve se trese brat do brata, a od smeha, te�ka smeha, za trbuh se i kralj hvata... Srećni su ti Jututunci, srećan je i Balakaha, kad ih tako razveseli prazna rečca: Juhahaha!

Danas se Balakaha retko pred narodom pojavljuje, ali tu se redovno u ime vlade i Balakahe pojave gospoda ministri. Tako ovih dana dok se sa rafova prodavnica sme�ka juhuhuhu mleko, ministar za juhahaha je u ime vlade Jutututu saop�tio da je mleko bezbedno za upotebu iako su morali da izvesne količine povuku zarad dodatnih analiza i to u dalekoj Holandiji. Upreg'o ministar u kola četir' vrana ata te u daleku zemlju odposlao sumljive uzorke juhahaha i obećao da će od aprila, kad ozeleni trava biti vi�e juhuhuhu, a dotle i ako neki magarac lip�e, to je u interesu razvoja jututunske juhahahe.

Dragi moji Jututunci, nemojte padati na klevete i glasine. Ministarstvo je upozorilo na "sve če�će poku�aje da se senzacionalističkim pristupom vrlo ozbiljnim i značajnim temama ugro�avaju juhuhuhu interesi Jututunije, u ovom slučaju njenih proizvođača i prerađivača mleka, kao i da se unosi bespotrebna panika među Jututunce".

U interesu za�tite juhahahe izaslanik Balakahe je pozvao Jututunce da bez dvoumljenja kupuju juhuhuhu mleko i time pomognu posrnulu jututunsku ekonomiju obja�njavajući da je do pre par godina kriterijum kontrole bio čak deset puta bla�i, da smo svi pili juhuhuhu mleko i da eto niko od mleka nije juhuhunuo. Zato dragi moji jututunci slobodno navalite na juhuhuhu da kao i sve patriote pobolj�ate materijalnu situaciju juhuhuhu proizvođača mleka i onih koji ispod tezge valjaju juhuhuhu kukuruz za ishranu krava koje izda�no daju juhuhuhu mleko. Ne verujte raznim teoretičarima zavere koji �ire paniku na�om Jututunijom i budite dobri da ne probudimo na�eg Balakahu, jer ako Veliki Balakaha ustane, biće vama juhahaha, haha haha...

 

 

Trovanje aflatoksinma "na veliko i malo"

 

Aflatoksini se javljaju u predelima sa vla�nom klimom, na voću, �itaricama i semenskim kulturama. Nastaje kao produkt razvoja gljivične plesni Aspergillus flavus. Javljaju se i kao posledica neadekvatnog čuvanja roda ovih biljaka. Procene ka�u da je 70 odsto roda zatrovano. Potpuno je pogre�na tvrdnja da se ova gljivica namno�ila zbog izuzetno su�ne 2012. godine. Naime, da bi se aspergilus mogao razmno�avati, on kao i sve plesni zahteva visoku vla�nost. Stoga postoje samo dva moguća načina da se ova glivica namno�i u ovoj količini i zatruje 70 odsto roda.

Prvi i koji je vrlo verovatan jeste kemtejls zapra�ivanje iz vazduha koje se radi po nalogu onih koji kontroli�u svetsko tr�i�te. Izvesnost je u tome i veća jer je dokazano da kemtrejls pored ostalih otrova i te�kih metala, sadr�i i razne sojeve glivica i bakterija. Zapra�iti neku zemlju neposredno pre nego �to padne ki�a, dobija se pogodno tle za razvoj gljivica čak i u su�nim godinama.

Drugi način, a koji je takođe vrlo izvestan jeste neadekvatno skladi�tenje �ita u silosima. Poznato je, a za to postoje i potvrde, da se silosi pre nego �to se u njih unese novi rod uop�te ne čiste i nedezinfikuju, niti se čak prazne od ostataka starog roda. Naravno, sve je to u interesu smanjenja tro�kova proizvodnje i skladi�tenja, pri čemu ni oni koji treba da vr�e kontrolu ovih procesa, svoj posao ne rade, jer su izgleda plaćeni mnogo vi�e za svoj nerad. Čak i kad bi se neki entuzijasta pojavio i ukazao na gre�ke, takav bi pre ostao bez posla no �to bi njegove tvrdnje i stigle do javnosti.

Prema tome, kada i ono �to je zdravo i kvalitetno, stavite u prljavo pored onoga �to je već navuklo plesan od stajanja, sasvim je logično da će i novi rod biti ovim zagađen. To je svakome jasno, jer kad u korpi imate samo jednu jabuku koja je počela da truli, i sve ostale, zdrave, počeće ubrzo da trule. Za to vam ne treba nikakvo posebno znanje. To je sasvim očigledno. Seljaci su nekada jo� tokom berbe vr�ili selekciju klipova kukuruza, a i svega ostalog. Najbolje je uvek ostavljano za seme, zdrav rod se spremao za ambar, a ako se i naiđe na plod koji nevalja, on se bacao, čak ni za stoku takav se plod nije ostavljao. Interesantno je i to koliko se o čistoći vodilo računa. Obično se desetak dana pre berbe ambari isprazne od starog roda, zatim se dobro očiste i okreče i iznutra i spolja, pa tako prazni, oči�ćeni i okrečeni dočekaju novi rod. Kreč je inače dobro poznato sredstvo za za�titu od plesni, insekata i glodara.

Po svemu sudeći, biće da je ovde u pitanju zdru�eno delovanje ne samo oba ova načina kontaminacije �ita, već tu treba dodati i jo� neke faktore. Osnovni okidač ovakvih de�avanja je profit velikih i multinacionalnih kompanija. Zagađenje hrane ima vi�estruku ulogu. Time se najpre uni�tava privreda i poljoprivreda zemlje koja treba da se dovede u vazalni polo�aj. Takođe, na ovaj način, industrija hrane postaje glavni generator naru�avanja zdravlja jedne nacije, gde po tom na scenu stupa farmaceutska industrija sa paletom svojih proizvoda koje nude za lečenje bolesti i saniranje posledica uni�tenog zdravlja konzumiranjem industrijske hrane. Ne retko je ovo način i da se "slome" one zemlje koje pru�aju otpor uvođenju u proizvodnju i promet genetski modifikovanih proizvoda.

Ne �elim posebno da se bavim time koliko je prisustvo aflatoksina, ali i svih ostalih otrova, opasno kada uđu u lanac ishrane. O tome postoje mnogobrojne studije. Dovoljno je reći da su aflatoksini koji se nalaze u mleku najjači poznati kancerogeni u prirodi. Koliko se gde o tome vodi računa pokazuju sledeći podaci: u Srbiji je dozvoljena količina aflatoksina u mleku 0,05 mikrograma po kilogramu, u EU 0,025, dok je u Mađarskoj potpuno zabranjen. Takođe, da bi se napravio kilogram sira, potrebno je najmanje 3,5 litra mleka, �to znači 3,5 puta vi�e potencijalno zara�enog mleka i isto toliko veća opasnost po zdravlje čoveka. Dokazano je da kada jednom uđu u lanac ishrane, aflatoksini se te�ko uni�tavaju. Odrasle osobe imaju visoku toleranciju na aflatoksine, za razliku od dece koja su vrlo osetljiva na ove otrove. Ipak, i odrasli, ukoliko su stalno izlo�eni njegovom dejstvu, opasnost se uvećava, a najče�ća bolest koja se javlja je rak jetre. Nedostatak kontrole i redovnih analiza dovode do ovakvih situacija, a ne retko su tu u pitanju gore pomenuti finansijski interesi proizvođača. Kada bi se vr�ila redovna kontrola, stočnoj hrani i koncentratima se mogu dodati određeni minerali koji omogućavaju da �ivotinja kroz izlučevine izbaci otrov iz organizma i ne ve�e ga za meso i mleko. Zna se da za tri do sedam dana nakon �to se prekine ishrana muznih krava kontaminiranom hranom, aflatoksini isčezavaju iz mleka. Najva�nije je to, po�to je stočna hrana zatrovana kukuruzom, da će se ovaj kancerogen pojaviti u svim proizvodima koji su nastali kao posledica koznumiranja zatrovane hrane: u mleku, siru i drugim mlečnim proizvodima, ali isto tako i u mesu, jajima i svim proizvodima �ivotinskog porekla u čijoj ishrani je kori�ćen zatrovan kukuruz (goveda, svinje, �ivina i slično). Aflatoksini su otporni na termičku obradu i ne mogu se uni�titi klasičnom preradom, a čovek ne mo�e ni po ukusu ni po mirisu da posumnja da su mleko, jaja ili meso toksični.

 

Re�enja su moguća!

 

Da li se mo�e izbeći toksična hrana? Mo�e ukoliko se jasno naznači �ta je i u kojoj meri zatrovano, ali je malo verovatno da se to dogodi. Računica je prosta, ako je 70 odsto roda kukuruza zatrovano, a to u�lo u lanac ishrane �ivotinja, sasvim je izvesno da je isto toliko produkata mesne, �ivinarske i mlečne industrije zatrovano u većoj ili manjoj meri. Dalje, ko nam garantuje da i bra�no, naročito kukuruzno, zatim palenta, kornfleks i ostali slični proizvodi u pekarskoj industriji namenjenoj ljudskoj ishrani takođe nisu toksični? Nema garancija!

Da li uop�te postoji re�enje? Postoji, i ono je jednostavno: obustavite kupovinu i kori�ćenje ovih proizvoda u ishrani i pređite na alternativne izvore hrane. Ja sam već pisao o problemima industijske proizvodnje hrane i trebalo je jo� decembra pro�le godine da objavim knjigu "Industrijska hrana - Tiha smrt". Međutim konstantno sam imao osećaj da ne�to u tom radu nedostaje i da sam ne�to izostavio, s obzirom da sam se najvi�e fokusirao na aditive koji se dodaju hrani u industrijskoj proizvodnji. I nisam se prevario. Afere oko toksičnosti hrane koje su iza�le u javnost ovih dana, ukazale su mi na oblast na koju nisam obratio dovoljno pa�nje pri pisanju ove knjige, a to su upravo ovi drugi izvori toksičnih materija i nedostatak strogih kontrola u procecu proizvodnje. Sada, uz nova istra�ivanja i dodatne studijske analize, mislim da ću imati dovoljno materijala za zavr�etak rukopisa knjige.

I pre nego to zaključim ovu beleku, svima koji razmi�ljaju o sopstvenom �ivotu i koji �ele da unesu u �ivot zdrave promene preporučujem da se udru�e sa proizvođačima zdrave hrane, sa zemljoradnicima koji se bave organskom proizvodnjom i koji poseduju, moderno rečeno, biofarme na kojima se uzgajaju skoro sve vrste povrća, voća, �itarica i domaćih �ivotinja, i to starih i autohtonih rasa i sorti koje su kroz prirodnu selekciju postale otporne na sve ono sa čim se danas suočava industrijska proizvodnja hrane. Po broju ovakvih biofarmi, danas u evropi prednjači nemačka. Kod nas je to, reklo bi se, jo� u začetku. Iskustva nemačkih farmera kao i praksa udru�ivanja sa �iteljima iz gradskih sredina se pokazala kao veoma uspe�na. Naime farmeri sklope dogovor sa izvesnim brojem porodica i pojedinaca koji �ive u gradskim sredinama da za njihove potrebe proizvode sve neophodne namirnice za ishranu, a za �ta, kupci izdvajaju određenu sumu novca na mesečnom nivou. Ovim se ostvaruje velika obostrana dobit i korist. Seljak koji na svom imanju proizvodi namirnice ima sigurne mesečne prihode koje mo�e da investira u proizvodnju i u proces pro�irenja proizvodnje, a s druge strane, kupac takve robe ima garanciju da sigurno kupuje zdravu i prirodnu hranu. Pri tom, cene i tro�kovi su takođe na obostranu korist zadovoljavajući, jer kupac plaća ni�u cenu nego �to je na pijacama i u marketima za sve ono za �ta inače daje novac, a s druge srane, poljoprivrednik ima veće prihode nego u slučaju da svoju robu prodaje u kojakavim otkupnim stanicama, nakupcima i slično. I sve to se odnosi na ukupnu prizvodnju tokom cele godine, uključujući i za potrebe spremanja zimnice. Dakle, velika obostrana korist i sigurnost koja omogućava potpuno zdravu ishranu.

Informi�ite se o ovim pitanjima i idejama. Postoje razna udru�enja i neformalne grupe na internet mre�ama na kojima se mogu pronaći informacije u ovom smislu, pa čak i uspostaviti kontakti sa domaćim proizvođačima zdrave hrane, čiji broj, na sreću ipak raste u poslednje vreme, ali nedovoljno. �to nas je vi�e koji �elimo da se zdravo hranimo i da na ovaj način nabavljamo namirnice, time će rasti i broj proizvođača i broj parcela na kojima se uzgaja i proizvodi zdrava hrana (posetite stranicu: www.facebook.com/groups/StopGMOuSrbiji/).

 

Dno civilizacije

 

Na kraju, da ovu bele�ku zavr�im kao �to je i počeh: Dragi moji Jututunci, u celoj ovoj ujdurmi nije zatrovana hrana najveći problem. Postoji ne�to mnogo opasnije, a to je zatrovana svest. Gledao sam reakcije običnih ljudi, koje se ovih dana vrte po svim medijima. Te reakcije su uglavnom ravne totalnom bezumlju. Ljudi su zbunjeni, ni�ta im nije jasno, ni�ta ne razumeju, ni�ta ne znaju, čekaju da stignu nekakvi rezučtati i da im se saop�ti �ta smeju a �ta ne smeju da jedu, a dotle, navodno sve �to je u prodaji je zdravo!? I većina i dalje, sve jede i pije kao da ni�ta nije. Zadnjih godina veoma malo pratim medije i javna de�avanja i čini mi se da sam poprilično izgubio korak sa osavremenjivanjem svesti Jututunaca. Danas je prosto moderno, a izgleda i neizostavno, da čoveku mora sve da se ka�e, i �ta da radi, i �ta da jede, i kako da se pona�a, i �ta da slavi, i �ta da čita, a to �ta će da gleda i slu�a, to je odavno već i nametnuto medijskim manipolacijama. Mislim da polako prelazimo u novu civilizacijsku fazu razvoja, a to je potpuna mentalna robotizacija svesti.

Svako ponaosob mora sebe da probudi, da se trgne iz učmale svakodnevice, jer nema opravdanja za nebrigu o samom sebi, a kroz sebe i za svoje bli�nje. Dovođenje čoveka u situaciju da drugima preda upravljanje nad svim segmentima ličnog �ivota, bez pogovora i bez makar male unutra�nje pobune, ravno je katastrofi ljudske civilizacije. Ima li kud dalje? Ima, dno dna ljudske civilizacije se uveliko nazire! Dovoljno je samo reći "Juhahaha", i svi se raduju i svi se smeju...

Srećni su ti Jututunci, srećan je i Balakaha, kad ih tako razveseli prazna rečca: Juhahaha!

 

Povezani tekstovi:

Zavera teorije - Istine i obmane u industrijskoj proizvodnji hrane

 


 

 

 

 

 

Vrh strane

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2012 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 22-02-2013 03:45