Dragi
moji, vi �to koračate stazama, i vi �to ste negde zastali, i vi �to jurite
za ciljem, i vi �to mirno sedite gledajući na svet, i vi �to netremice
tragate za istinom, i vi �to ste negde poklekli pred obmanama, i vi �to
juri�ate hrabro da se suočite s onim �to ispred vas stoji, i vi �to u
strahu svom kopnite i očajavate, i vi �to bi ste da menjate svet samo ne
znate kako, i vi �to mislite da svet menjate onim �to činite...Va�a su razmi�ljanja posve ljudska. I ja ih razumem. Ponekad su
izrazito ne�na, samilosna i prepuna bola. Neizmerna tuga zna da obuzme du�u
i očaj da razdire srce. Ponekad znaju biti pogleda visoko ustremljenog ka
nedosti�nim visinama, puna nade i očekivanja. Znaju biti i vrlo strasna,
uzburkana poput mora koje para tornado. Neki su samo obični ljudi koji bi
da osete ljubav koju isto tako �ele da pru�e. Drugi su pak, zanesenjaci
koji sreću �ele s Nebesa da spuste na Zemlju i ispune se blagodaću. Ima,
na kraju, i onih koji ne mogu ljubiti s mirom niti čekati da blagodat
natkrili Zemlju, već pozivaju svojim delom, koliko god ono bilo mali
korak, da se svi ujedine i zakorače u novo doba. I svi su u pravu. I svi
gledaju na u�ase, razaranja, smrt i ambis u koji tonu svi narodi. I svi su
okrenuti ka ideji koja ih vodi, ma kako se ona zvala, da li Bog ili ne�to
drugo. I svi biraju vodiče i saradnike, neki na Zemlji među ljudima, neki
na Nebesima među Anđelima i Demonima. Neki prizivaju Svetlost da raspr�i
Tamu neznanja, a neki u Tami vide Beskraj koji sve sadr�i pa i samu
Svetlost. I svi su opet u pravu. Znam. Zato i saosećam sa svakom du�om.
Ali ljudska je du�a tako krhka, tako tanana da se niti �ivota kidaju lako,
poput kro�nje drveta u olujnoj noći.
A svet je i dalje isti, ba� tu pred na�im očima. Nemojte
misliti da je ranije bilo drugačije. Razlikuju se samo forme u raznim
vremenima. Sve dok na svet gledate okom sa�imajući misli privučene onim
�to dolazi spolja, svet će ostati isti. Ba� zato �to svojim mislima
podjednako hranite i ono �to �elite i ono �to ne biste hteli. I svako delo
čini to isto. Misao, Reč i Delo imaju istu snagu i istu moć koje
manifestuju svaka na svojoj ravni. Neminovno je da Misao uvek ima svoju
Antimisao, jer su međusobno suprotstavljene. Svaka Reč ima svoje
Protivrečje. I svako će delo izazvati nedelo u istoj ravni. Ljubav ne
podstiče samo ljubav, već i mr�nju isto tako, samo �to ovo drugo niko ne
vidi u trenutnom slepilu prvog. I svako dobro delo privući će podjednako i
dobru i lo�u reakciju, kao �to će i lo�e delo privući i lo�u, ali i onu
dobru. I sve je tako samo zbog toga �to je to unapred kao tako određeno,
kao dobro ili kao lo�e. U prirodi je ljudskoj da razdvaja, a onda da u
iluziji slobode bira između. Tajna spoznaje jeste u razdvajanju, ali ona
dolazi tek kad se stvari ponovo spoje u jedinstvu.
Ego je čovekov kao santa leda koja pluta no�ena morskim
strujama. Ona pliva samo severnim morima jer strepi da će i�čeznuti. Ali
santa leda je tek samo jedna kap spram okeana. Tek kad se istopi ona će
spoznati �irinu okeana shvatajući da su oboje voda i da je sve voda. Tako
isto i ljudska Du�a ne mo�e pojmiti Svemir sve dok ne skine okove Ega. Ego
je taj koji na svet gleda kao na mikro i makro kosmos. Ego je taj koji
govori da postoje samo put smrti ili put �ivota. Ego je taj koji govori da
puteva ima koliko i nas samih, jer mu je namera jedina da opstane gradeći
svoj sopstveni put. Ego je taj koji vam govori idi tamo ili idi onamo. Ego
je taj koji vas primorava da gledate sve �to je oko vas i to do�ivljavate
na ovaj ili onaj način. Nekad je to belo, a nekad crno. Mnogi to pome�aju
u sivilo. Onda se pojavi i poneko sa ru�ičastim naočarima i neko ko bi mu
te naočare skinuo i zamenio u drugu neku boju - svoju. No ne znaju da su
sve te boje samo odraz svetlosti i da je svaka sadr�ana u njenom spektru.
Svetlost ne postoji da bi raspr�ila Tamu suprotstavljajući joj se, već da
bi Tama spoznala samu sebe i postala svesna postojanja dajući na znanje
Svetlosti da i ona postoji. Ako bi nestala Svetlost, ne bi Tama
nadvladala, nego bi nestala i Ona. I obrnuto je isto tako. Zato i Svetlost
i Tama "znaju" da je njihovo Jedinstvo Iskra koja se zove �ivot.
I zato, dragi moji, sve dok su va�e oči uprte u svet, sva
va�a nastojanja, svi napori ostaće uzaludni. Čak i da sav svoj �ivot
posvetite nekom cilju, nećete promeniti ni�ta. Svet će i dalje biti ba�
takav kakav jeste. I ba� zbog toga �to ga va� pogled čini takvim. Mo�ete
izabrati kakvu god Stazu za svoj pravac kojim �elite ići. Slobodno mo�ete
odabrati bilo koju paradigmu sledeći njene principe koji vode negde
"tamo". Ali svet će i dalje biti isti kakav je i bio. I to zbog toga �to
ste ba� vi kroz svoju "paradigmu" učinili da postoji i neka druga Staza.
Tako dela Univerzum. On samo odgovara na va� zahtev. Ali Univerzum
odgovara podjednako i u meri da vas, s jedne strane podr�i u nameri, i u
meri da vam, s druge strane ojača supstrat koji je suprotan va�oj nameri.
I tako će uvek biti. Sve dok na kraju ne shvatite da zapravo niste učinili
ni�ta i da nikakvu promenu niste izazvali niti doprinos dali ideji koja
vas vodi. Svaka promena koju gledate spolja je privid. Iluzija koja hrani
Ego. Tako nikada nećete promeniti ni svet ni sebe u tom svetu. Pre će biti
da na kraju izgubite i svet i sebe.
Ali, da neko ne pomisli, ja ne pozivam na ne-delanje, na
statičnost. Statičnost je smrt, a svako zaustavljanje put je ka smrti.
Apsolut ne postoji. Jer, kad bi ne�to imalo svoj vrhunac i kraj koji treba
da dostigne, to znači da bi se u jednom trenutku zaustavilo. Tada
postojanje vi�e ne bi imalo svoj smisao i tada nastupa smrt. Ali to nije
ona smrt kako je neki do�ivljavaju kao prelazak u neku drugu ili vi�u
ravan. To je Nepostojanje. I zato, ja vam nikada neću reči da odbacite ovo
ili ono, niti ću vam reći �ta da prigrlite. Čak i da odbacite sve �to vas
okru�uje, nećete zadobiti sebe. Mo�ete čak zadr�ati sve �to �elite i
stremiti čemu god �elite, ali morate odbaciti samo jedno - Ego. Tek onda
kada pogled svoj okrenete na drugu stranu u unutra�nji svet, tada ćete
početi da svet u celini opa�ate drugim očima.
Ja na svet gledam drugim očima, i zato razumem va�a
razmi�ljanja. Znam koliko je krhka du�a čoveka i zato vas pozivam da bar
malo zavirite u unutra�njost sopstvenog bića. Samo malo je potrebno da u
dubokoj unutra�njosti otkrijete snagu koja će učiniti da kro�nja koja
izraste na tom stablu ostane nesalomljiva pred svakom olujom. Oluja je
samo izraz promene u vremenu, a stablo je to koje nosi �ivot. Seme mo�e
opstati i hiljadu godina u suvoj pustinji ili na golom kamenu, ali samo
jedna kap ki�e je dovoljna da ono isklija i kasnije izraste u rasko�no
stablo koje nosi mno�tvo novog semena. Zato mudri ka�u da je dovoljna samo
jedna semenka da pustinja zazeleni. Takav je �ivot. To je ona Sila koju
treba da sačuvate i hranite.
Na dana�nji dan, kada Sunce u svom ophodu prelazi u
sazve�đe Device, stari Sumeri su proslavljali Otvaranje Nebeske Kapije Ki,
svetkovinu Majke Zemlje koja je simbolički predstavljena kao Uvo �ivota
(�i Ru). Zato vam i pi�em ovo: Zemlja nosi �ivot i sve dok �ivimo �ivot
zemaljski sveta nam je du�nost da čuvamo �ivot.
Zemlja jeste na�a Majka, kao �to su Nebesa na� Otac.
Zajedno su stvorili �ivot. Zato ne upirite svoj pogled previ�e ka
Nebesima, da ne zaboravite odakle ste. Niti gledajte previ�e na Zemljuda ne zaboravite ko ste. Priroda je tako ustrojena
da ona uvek pronađe Put, zato �to je �ivot njen Put.Zato ne gledajte na svet spolja koji izgleda kao da ga uni�tavaju.
Time ste samo saučesnik. Na svet gledajte drugim očima kroz sopstvenu
unutra�njost. Svet nećete promeniti sve dok promenu ne uneste u svoje
biće. Samo tako ćete spoznati tajnu �ivota i samo tako ćete spoznati Put.
Taj put je samo Jedan, a to je �ivot!
Ia Alal Kianna!
Ia Alal Alulu!
Ia Alal Kia Zag �i Ru!